REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
10 000 Zagreb
Posl. br. P-5903/2024-14
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari 1. tužitelja FF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja KF, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po pun. Ljiljani Smiljanić, odvj. u Zagrebu, protiv tuženice OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa pun. Vesna Škare Ožbolt, odvj. u Zagreb, radi uznemiravanja, 13. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Određuje se prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod ovoga suda pod posl.br. P-3329/2025.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi u bitnome navode da su suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da se nalaze u mirnom, vlasničkom posjedu, zajedno sa svojim prednicima, više od 60 godina. Tuženica je vlasnik nekretnine upisane u posjedovni list 2313 k. o. [katastarska općina], te ista ima pristup na svoju nekretninu s javne površine preko nekretnine koja je u vlasništvu kćeri tuženice i to kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i takovim se pristupom na svoju nekretninu tuženica služila, zajedno s članovi svoje obitelji i svojim prednicima, dugi niz godina, a u mogućnosti je služiti se i danas. Međutim tuženica se počela koristiti dijelom nekretnine tužitelja kako bi pristupila na svoju nekretninu, dok je prestala koristiti nekretninu svoje kćeri. Tužena se neovlašteno i bez pristanka i suglasnosti i odobrenja tužitelja koristi ponekada prolazom preko dijela dvorišta tužitelja, kako pješke, tako i vrši provoz osobnim kolima, te su tužitelji u nekoliko navrata istaknuli tuženoj da to više ne čini, te su istu zamolili da više ne koristi dvorište tužitelja za svoj prolaz ili provoz preko dvorišta tužitelja. Medjutim, tužena se oglušila na navedene zamolbe tužitelja, te je čak onemogućila tužitelje i to svojim djelovanjem i ponašanjem, da isti postave ogradu između nekretnine tužitelja i nekretnine tužene, te je također onemogućila tužitelje u njihovoj namjeri da asfaltiraju svoje dvorište, te da tužitelji postave željeznu ogradu i ulazna vrata. Slijedom navedenoga, tužitelji su prisiljeni ustati ovom tužbom, radi zaštite vlasničkih prava na nekretninama kojih su istu suvlasnici svaki u ½ dijela. Stoga predlažu da sud donese presudu kojom će utvrditi da ne postoji pravo stvarne služnosti prolaza i provoza kolima preko nekretnina tužitelja, te zabraniti vršenje svakog daljnjeg prolaza i provoza preko nekretnine tužitelja.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da nije sporno vlasništvo nekretnina. Međutim sporno je da se tuženica koristila nekretninom svoje kćeri za pristup na svoju nekretninu s obzirom put preko navedene nekretnine, koji je ujedno i asfaltiran nije dovoljno širok za prilaz nekretnine motornim vozilom. Tuženica je pristupala svojoj nekretnini dijelom preko nekretnine svoje kćeri a dijelom preko nekretnine tužitelja, i to od 60-ih godina prošlog stoljeća, a što tužitelji i njihova obitelj nisu nikada osporavali. Naime, navedeni asfaltirani put jednim dijelom prolazi preko nekretnine kćeri tuženice a dijelom preko nekretnine tužitelja. Tužitelji također u tužbi navode kako je tužena čak onemogućila tužitelje u postavljanju ograde između nekretnine tužitelja i nekretnine tužene i u namjeri da asfaltiraju svoje dvorište. Svoje tvrdnje tužitelji potkrepljuju činjenicom da se među strankama pred naslovljenim sudom vodi postupak radi smetanja posjeda pod poslovnim brojem Psp-70/2023, a tuženi propuštaju navesti i da se vodi postupak po tužbi ovdje tužene pod poslovnim brojem Psp-90/2023, također radi smetanja posjeda, i to zato što su tužitelji prepriječili put koji vodi s [adresa] ka kući tužene-protutužiteljice i tako ju onemogućili u prilasku motornim vozilom njenoj nekretnini. Nadalje, tužena navodi kako je namjera tužitelja ograditi dio asfaltiranog puta koji vodi ka njenoj nekretnini, a koji dio puta prema katastarskom i zemljišnoknjižnom stanju pripada njihovoj nekretnini, a što bi onemogućilo tuženu da motornim vozilom pristupa svojoj nekretnini. Iz prethodno navedenog činjeničnog stanja, proizlazi da tužena sama i putem pravnih prednika već više od šezdeset godina svakodnevno koristi put koji prolazi preko nekretnine tužitelja pa je nemoguće udovoljiti tužbenom zahtjevu kojim se traži utvrđenje nepostojanja prava stvarne služnosti. Stoga predlaže odbiti tužitelje s tužbenim zahtjevom.
3. Na ročištu od 09. svibnja 2025. tuženica navodi da je protiv tužitelja podnijela tužbu radi utvrđenja prava prolaska i prolaza na spornom putu te predlaže priklop spisa P-3329/2025 i da sud odredi prekid postupka.
4. Tužitelji su podneskom od 21. svibnja 2025. uredili tužbeni zahtjev na način da više ne traže utvrđenje da ne postoji pravo stvarne služnosti prolaza i provoza kolima preko dijela nekretnine tužitelja, već tužbom traže da sud naloži tuženici da prestane uznemiravati tužitelje prolazom pješice i vozilom i provozom preko nekretnine tužitelja, te da se zabrani tuženici vršenje svakog daljnjeg prolaza pješice i vozilom, kao i provoza preko dijela nekretnine tužitelja.
5. Uvidom u predmet P-3329/2025 utvrđeno je da je ovdje tuženica podnijela tužbu protiv ovdje tužitelja i EF a radi utvrđenja da se u korist nekretnina upisanih u zemljišnu knjigu zk odjela ovoga suda označenih kao kčbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] kao povlasnih dobara, postoji pravo stvarne služnosti prolaza ljudi i vozila, bez prava zadržavanja, zaustavljanja ili parkiranja na teret nekretnina označenih kao kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poslužnih nekretnina.
6. Naime, tužitelji su u ovom postupku ustali sa vlasničkom tužbom radi uznemiravanja, a tuženica tokom postupka ne spori da bi tužitelji bili vlasnici kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], već ista smatra da preko predmetnih nekretnina ima pravo stvarne služnosti puta, te da samim time tužitelje neosnovano ne uznemirava u njihovu pravu vlasništva, a zbog čega je i ustala tužbom radi utvrđenja prava stvarne služnosti u predmetu P-3329/2025.
7. Stoga ovaj sud smatra da utvrđenje prava služnosti na predmetnim nekretninama predstavlja prethodno pitanje o kojem ovisi rješavanje ovog predmeta, jer bi eventualnim usvajanjem tužbenog zahtjeva u navedenom predmetu, ovdje tuženica bila ovlaštena služiti se nekretninama tužitelja, odnosno ovdje tužitelji bili bi dužni trpjeti pravo prolaza tuženice preko njihovih nekretnina, odnosno ne bi se radilo o neosnovanom uznemiravanju, pa je sukladno odredbi čl. 213. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 11720/03., 55/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.) odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 13. ožujka 2026.
Sudac:
Borna Pešek
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja.
DNA:
1. tužitelji po pun.
2. tuženica po pun.
