REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-3096/2023-92

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Tini Šimović, na temelju prijedloga sudske savjetnice Snježane Hrubec Totić, u pravnoj stvari tužitelja TRAKOSTYAN-TOURS, d.o.o., Varaždin, Vinička ulica 5, OIB: 03727633572, kojega zastupa punomoćnik Nenad Slunjski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Slunjski i Rudnički j.t.d., Varaždin, Kratka 2/I, protiv tuženika PLAVI MODUL d.o.o., Zagreb, Kolarova ulica 14, OIB: 01719447365, kojega zastupa punomoćnik Josip Stanić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege, j.t.d., Zagreb, Vlaška ulica 50A/4, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika JAGER GRADITELJSTVO d.o.o., Hum Na Sutli (Općina Hum Na Sutli), Hum na Sutli 173, OIB: 76247837210, kojega zastupa punomoćnica Maja Miljuš, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Šebetić i partneri d.o.o., Zagreb, Gornje Prekrižje br. 42/C, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.621,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. lipnja 2018. do 31. prosinca 2022., uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.327,23 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

˝ Nalaže se tuženiku PLAVI MODUL d.o.o. Zagreb, Kolarova 14 da tužitelju TRAKOSTYAN TOURS d.o.o. Gornja Voća 91, 42245 Donja Voća, na ime naknade štete kao izmakle zarade, isplati iznos od 21.815,37 EUR (ranije 164.367,91 HRK), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 29. kolovoza 2018., pa do isplate i to tekućom od dana 29. kolovoza 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 8,82 % godišnje, od dana 1. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 8,54 % godišnje, od dana 1. srpnja 2019. godine pa do 30. prosinca 2019. godine po stopi od 8,30 % godišnje, od dana 1. siječnja 2020. pa do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje, od dana 1. srpnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 7,89 % godišnje, od dana 1. siječnja 2021. godine pa nadalje po stopi od 7,75 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena. ˝

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1./ Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi da je s tuženikom bio u dugogodišnjoj poslovnoj suradnji u kojoj je bio tuženikov glavni partner u popunjavanju kapaciteta hotelskih smještaja hotela Colentum na Murteru, u vlasništvu tuženika, kao i da se suradnja između stranaka odvijala na način da je tuženik u jesen za nadolazeću sezonu tužitelju davao ponude koje bi potom tužitelj prihvatio te bi na taj način bili rezervirani kapaciteti za specifične grupe gostiju (školske i vrtićke grupe te grupe umirovljenika) i to za usluge ˝all inclusive˝ (uz rijetke iznimke vezane uz raniju godinu koja ne predstavlja utuženo razdoblje, kada je za dvije osnovne škole ugovorena samo za jedan od pet dana boravka usluga polupansiona (dan bez objeda) jer su taj dan djeca provela na izletu u Nacionalnom parku Kornati gdje su imala organiziran ručak). Navodi da mu je tuženik 27. rujna 2017. uputio ponude za navedene grupe gostiju za predsezonu/sezonu 2018., koje je tužitelj prihvatio, a tuženik potvrdio rezervacije te po pozivu tuženika na uplatu avansa, isti uplatio (u pretežitom dijelu) i to u iznosu od 66.361,40 EUR (ranije 500.000,00 HRK). Tuženik je tužitelja neočekivano obavijestio da hotel neće biti otvoren na vrijeme kako bi primio prve učeničke grupe s potvrđenim rezervacijama. Nadalje, obavijestio je tužitelja da više uopće neće pružati ˝all inclusive˝ usluge smještaja, osim za grupe djece, jer mu to nije isplativo. Tužitelj je 5. veljače 2018. sklopio sa slovenskim društvom Organizacija in svetovanje v turizmu Ugovor o raspolaganju hotelskim smještajem kojim se tom slovenskom partneru obvezao staviti na raspolaganje smještajne jedinice hotela Colentum za tri grupe po 100 osoba, uz uslugu ˝all inclusive˝ kroz sedam dana. S obzirom da je jedinica smještaja prema uvjetima koje je tužitelj ugovorio s tuženikom za tužitelja bila manja od cijene ugovorene sa slovenskim partnerom, izmakla mu je zarada i to u visini razlike cijena. Tužitelj prema tuženiku ima daljnje potraživanje s osnova naknade štete jer je bio prisiljen tražiti druge smještaje za učeničke grupe izvan tuženikovog ho tela, kakvi aranžmani su, s obzirom da su ugovarani u zadnji čas, bili skuplji, pa mu je prouzročen trošak na ime razlike cijene u koštanju smještajnih kapaciteta u više alternativnih destinacija i hotela. Zadnji trošak alternativnog smještaja učeničkih grupa tužitelj je platio 21. lipnja 2018. pa potražuje i zatezne kamate na izračun razlike u cijeni smještaja, koja predstavlja navedenu štetu. Tužitelj ukazuje i da je predmetni ugovor kojeg je sklopio s tuženikom raskinut, i to istekom naknadnog roka kojeg je tužitelj ostavio tuženiku, a u kojem tuženik nije potvrdio otvaranje hotela i smještaj ugovorenih grupa. Konačno, tužitelj navodi da je jedna od tridesetak turističkih agencija u Hrvatskoj specijaliziranih za školska putovanja te nositelj ISO certifikata, a svoj ugled stekao je zahvaljujući svojoj pouzdanosti na tržištu u kojem su korisnici izuzetno osjetljivi na bilo kakve neizvjesnosti i promjene nakon što aranžmani budu dogovoreni, a pogotovo u pogledu promjene mjesta boravka. Zbog opisanog ponašanja tuženika, vijesti o nepouzdanosti tužitelja brzo su se proširile među školama te putem društvenih mreža, a neke od njih, kao i slovenski partner, najavili su da s tužiteljem više ne namjeravaju surađivati. Stoga tužitelj smatra da mu je povrijeđen ugled, zbog čega potražuje pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete.

2./ U odgovoru na tužbu (list 427. spisa) tužen ik osporava osnovu tužbe i visinu tužbenog zahtjeva te navodi da tužiteljev ugled nije povrijeđen. Navode iz odgovora na tužbu dopunjuje podneskom od 8. prosinca 2020. (list 464.-469. spisa) u kojem u bitnom priznaje da je s tužiteljem u višegodišnjem poslovnom odnosu u kojem mu pruža svoje hotelsko-ugostiteljske usluge u hotelu Colentum u Murteru. Pritom navodi da uobičajeno nudi tužitelju uslugu polupansiona kako za učeničke ekskurzije i umirovljenike tako i za ostale grupe tužitelja, a ne uslugu ˝all inclusive˝ na koju upućuje tužitelj. Navodi kako je s tužiteljem godinama sklapao usmeni ugovor te da je bilo dogovoreno putem djelatnika KU da za 2018. godinu tuženik više ne pruža ˝all inclusive˝ uslugu niti iznimno, već isključivo uslugu polupansiona. U odnosu na t. II. tužbe, ističe da tuženik nikada nije potvrdio tužiteljevu ponudu. Dopis na koji se tužitelj poziva sadržaja: (cit.) ˝Izvještavamo Vas da smo za Vašu agenciju izvršili rezervaciju svih smještajnih kapaciteta.˝, nije potpisala tuženikova zakonska zastupnica ŠU te se radi o krivotvorenom dopisu o prihvatu ponude. U dosadašnjoj suradnji je tužitelj usmeno dogovarao uvjete suradnje s tuženikom putem tuženikovog djelatnika KU, koji je tužitelju i ovaj puta rekao nove uvjete poslovanja u kojima je u ponudi samo usluga polupansiona . Netočan je navod tužitelja da je tuženik trebao primiti prve grupe 21. svibnja 2018., jer je tuženik izričito naveo da prve grupe mogu doći tek 28. svibnja 2018. i to uz korištenje usluge polupansiona, dok ˝all inclusive˝ aranžman na kojem je tužitelj inzistirao nije dogovoren, a niti ga je tuženik mogao isporučiti. Tuženik je s drugim partnerima (Azur Tours d.o.o. i Mediterranen Travel Services) za uslugu polupansiona ugovorio višu cijenu smještaja nego tužitelj tvrdi da je dogovorio s tuženikom za ˝all inclusive˝ uslugu. Osim toga, tuženik navodi da tužitelj nije imao rezerviran smještaj za umirovljeničke grupe. U odnosu na učeničke grupe, tuženik ističe da tužitelj nikada nije dostavio popis škola koje su navodno već uplatile za boravak kod tuženika u hotelu te je na tužitelju teret dokaza da su sve grupe navedene u tablici trebale noćiti u hotelu tuženika. Tužitelj je taj koji je otkazao dolazak gostiju te je odlučio grupe prebaciti u druge hotele. U podnesku od 28. lipnja 2022. tuženik ne čini spornim da je tuženik ponudio tužitelju usluge s cijenama za sezonu 2018., koje je tužitelj priložio uz tužbu, no ističe da mu tim dokumentom nije izvršio nikakvu rezervaciju, a posebno mu nije odmah nakon tih ponuda, bez da je tužitelj uopće prihvatio ponudu, izvršio rezervaciju cijelog svog hotela za to razdoblje. Konačno, tuženik ističe i prigovor isključive, a podredno podijeljene odgovornosti za nastalu štetu, pozivom na čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima.

3./ Na pripremnom ročištu od 9. prosinca 2020. trgovačko društvo JAGER GRADITELJSTVO d.o.o., Hum Na Sutli (Općina Hum Na Sutli), Hum na Sutli 173, OIB: 76247837210 prijavilo je miješanje na strani tuženika navodeći da isti, kao kupac nekretnina u čiju korist je predbilježeno pravo vlasništva, na čijem dijelu je tužitelj kao predlagatelj osiguranja predložio određivanje privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja, ima pravni interes da tuženik, kao vlasnik nekretnina i prodavatelj, uspije u ovoj parnici. Imajući u vidu da su obje parnične stranke na ročištu izjavile da umješaču ne osporavaju pravo da sudjeluje u ovom postupku te ocijenivši da umješač ima pravni interes da tuženik uspije u sporu jer se njegova pravna situacija može odraziti na pravnu situaciju umješača, raspravnim rješenjem od 9. prosinca 2020. prihvaćeno je njegovo miješanje na strani tuženika (list 460. spisa). U daljnjem tijeku postupka umješač je bio procesno pasivan te nije osporavao navode tužitelja.

4./ Uvodno se ističe da je između istih stranaka, a radi povrata avansa i to iz poslovnog odnosa koji je predmet ovog spora, vođen je spor u kojem je pravomoćnom presudom ovog suda posl.br. P-1619/18 od 24. lipnja 2019. naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od (ranijih) 500.000,00 HRK sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Navedenu presudu potvrdio je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske svojom odlukom posl.br. Pž-5382/2019 od 13. rujna 2021.

5./ U ovom predmetu donesena je presuda posl.br. P-1141/2019-63 od 13. listopada 2022., kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju: iznos od 21.815,37 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koji potražuje na ime naknade štete zbog izmakle koristi (t. I. izreke presude); iznos od 15.621,14 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koji potražuje na ime naknade obične štete (t II. izreke presude) i iznos od 1.327,23 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koji potražuje na ime pravične novčane naknade zbog povrede ugleda (t. III. izreke presude) te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 11.945,05 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koji je potraživao na ime pravične novčane naknade zbog povrede ugleda (t. IV. izreke presude) te je u odnosu na troškove parničnog postupka naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 7.692,77 EUR (t. V. izreke presude), dok je odbijen kao neosnovan zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 8.123,89 EUR (t. VI. Izreke presude). Povodom žalbe tuženika, rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-5284/2022-2 od 13. rujna 2023., ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1141/2019-63 od 13. listopada 2022. u točkama I., II., III. i V. izreke presude te je u tom dijelu predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje .

6./ Nadalje, rješenjem ovog suda posl. br. P-1141/2019-63 od 13. listopada 2022. utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu kojim tužitelj po osnovi izmakle koristi traži isplatu iznosa od 11.817,19. EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (t. I. izreke rješenja), dopuštena je objektivna preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva po osnovi izmakle koristi za iznos od 2.584,98 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (t. II. izreke rješenja) te je utvrđeno da je tužba povučena u dijelu kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 2.396,53 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (t. III. izreke rješenja). Povodom žalbe tuženika, rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-5284/2022-2 od 13. rujna 2023., potvrđeno je rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P - 1141/2019-63 od 13. listopada 2022. u t. II. izreke.

7./ Tijekom postupka sud je izvršio uvid i pročitao sljedeće isprave: ponudu od 27. rujna 2017. naziva "Rezervacija usluga za škole u prirodi i učeničke ekskurzije" (list 10.-11. spisa), ponudu od 27. rujna 2017. naziva "Rezervacija usluga za boravke umirovljeničkih grupa" (list 12.-13. spisa), dopis od 28. rujna 2017. (list 14. spisa), e- mail korespondenciju od 28. rujna 2017. (list 15. -18. spisa), e-mail korespondenciju od 2. i 9. veljače 2018. (list 19.-22. spisa), e-mail korespondenciju od 29. ožujka 2018. s popisom prodanih soba (list 23. i 24. spisa), e-mail korespondenciju od 8. svibnja 2018. (list 25. spisa), e-mail korespondenciju od 10. svibnja 2018. (list 26. spisa), e-mail korespondenciju od 18. svibnja 2018. (list 27. spisa), e-mail korespondenciju od 9. svibnja 2018. (list 28. spisa), e-mail korespondenciju od 22. svibnja 2018. (list 29. spisa), e-mail korespondenciju od 22. svibnja 2018. (list 30. spisa), predračun br. 01/T18 od 24. travnja 2018. (list 31. spisa), predračun br. 02/T18 od 8. svibnja 2018. (list 32. spisa), potvrde o uplatama predujma tuženiku s bankovnim izvadcima (list 33. - 43. spisa), dopis tuženika od 17. svibnja 2018. (list 44. spisa), e-mail korespondenciju- dopis tuženika od 25. svibnja 2018. (list 50. i 51. spisa), e-mail korespondenciju- dopis tužitelja od 5. lipnja 2018. upućen po punomoćniku (list 45. -47. spisa), e-mail korespondenciju od 7. lipnja 2018. (list 48. spisa), Ugovor o raspolaganju hotelskim smještajem br. 01/06/2018 od 5. veljače 2018. (list 52. -54. spisa), dopis tužitelja od 14. lipnja 2018. (list 55. spisa), dopis tužitelja upućen slovenskom partneru od 14. lipnja 2018. (list 55. spisa), e-mail korespondenciju tužitelja u vezi pronalaska alternativnog smještaja s računima i popisnim listama učenika (list 56. -117. spisa), tužiteljeve tablice s razlikama u cijeni smještaja za premještene grupe iz hotela Colentum (list 118. -120. spisa), potvrde o uplatama tužitelja s bankovnim izvadcima i računima trećih osoba na ime hotelskog smještaja (list 121.-326. spisa), certifikat za tužitelja (list 327. spisa), potvrdu o odobrenju- ISO (list 328. spisa), ispise s društvenih mreža (list 329. -338. spisa), bilancu stanja tužitelja na dan 31. prosinca 2018. (list 339. -342. spisa), račun dobiti i gubitka tužitelja od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. (list 343. -345. spisa), potvrdu FINA-e o primitku dokumentacije za 2018. (list 346. spisa), godišnji financijski izvještaj poduzetnika za 2018. (list 347. spisa), rješenje ovog suda, poslovni broj P - 1619/2018 od 15. svibnja 2019. (list 348. -356. spisa), izvatke iz zemljišne knjige Općinskog suda u Šibeniku, ZK odjel Tisno (list 358.-389., list 435.-436. i list 443.-444. spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Marije Hrešć, dipl. oec. od 21. listopada 2018. s prilozima (list 390. -408. spisa), ispis s mrežne stranice arbela.eu (list 409. spisa), ispis s mrežne stranice booking.com (list 410. spisa), potvrdu Turističke zajednice Općine Murter - Kornati od 18. veljače 2019. (list 411. spisa), tečajnu listu HNB-a (list 412. spisa), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 422.-423. i list 435.- 446. spisa), rješenje ovog suda, poslovni broj P-1619/2018 od 16. srpnja 2019. (list 428.-429. spisa), rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Z-8474/2019 od 16. rujna 2019. (list 430. spisa), ispis s financijskim podacima za tužitelja (list 470. spisa), zapisnik o vještačenju od 1. listopada 2018. vještaka Zvonimira Ćorića (list 471.-477. spisa), ispis s Internet stranice naslova "Ljeto Colentum 2017 - obitelj s djecom" (list 478-479. spisa), ispis s Internet stranice crnojaje.hr (list 495.-499. spisa), račune tuženika za 2017. godinu s letkom tužitelja s opisima aranžmana (list 500.-508. spisa), e-mail tuženika od 23. listopada 2017. i odgovor tužitelja (list 509.-511. spisa), e-mail tuženika od 21. lipnja 2018. (list 512.-514. spisa), financijsku dokumentaciju tužitelja (list 515.-527. spisa), mjesečni izvještaj mjerila usporedbe za Hotel Dalmacija Makarska rivijera (list 535.-536. spisa), analizu vještaka Dobrinića na okolnost poslovanja i projekcije poslovanja hotela tuženika u rujnu 2017. (list 537.-551. spisa), ugovore o zakupu hotelskih usluga (list 552. -557. spisa), objave na društvenim mrežama (list 568.-581. spisa), odluku ovog suda, poslovni broj P-1619/2018 od 24. lipnja 2019. (list 582.-593. spisa), optužnicu i rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu (list 800.-805. spisa) i e-mail tuženika od 23. travnja 2018. (list 821. spisa). Nadalje, sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka MU (list 836.-838. spisa), svjedoka ĐU (list 1028. -1030. spisa) te su saslušane stranake, i to zakonski zastupnik tužitelja DU (list 595.-598. i 1033. i 1034. spisa) te zakonska zastupnica tuženika ŠU (list 598.-599. i 1030-.1034. spisa). Također, izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ljupku Omaziću, dipl.oec. iz Zagreba, Bužanova 12a, koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 24. studenoga 2021. (list 621. -627. spisa) s pripadajućom dokumentacijom (list 631.-713. spisa) te je isti vještak usmeno saslušan na ročištu 1. srpnja 2022. (list 811.-814. spisa).

8./ Sud nije uzeo u obzir nove činjenice i dokaze koje je tuž itelj iznio u podnesku od 12. ožujka 2025. (list 977. -985. spisa), a koje činjenice je nastojao potkrijepiti dostavljanjem računa iz 2014., 2015., 2016. i 2017. godine (list 986. -1004.) s obzirom da je riječ o novim činjenicama iznesenim nakon zaključenja prethodnog postupka, dok tuženik nije uspio dokazati da bez svoje krivnje navedene činjenice nije mogao iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka, a sve sukladno odredbama članka 299. Zakona o parničnom postupku (˝Narodne novine˝ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP).

9./ Sud nije uzeo u obzir privatni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Jurice Dobrinića, dipl.oec. iz Makarske, S. Radića 4 (list 716. - 734. spisa), koji nalaz je tuženik dostavio u spis uz podnesak od 26. studenoga 2021., iz sljedećih razloga. Prije svega, tuženik nije dokazao da bez svoje krivnje predmetni dokaz nije mogao dostaviti prije zaključenja prethodnog postupka (prethodni postupak zaključen je na ročištu od 16. veljače 2021.; list 558. spisa). Naime, budući da je tužitelj već uz ovosudnu tužbu od 31. svibnja 2019. dostavio opsežnu dokumentaciju, zajedno s financijskom dokumentacijom (list 10.-410. spisa), proizlazi da su neosnovani navodi tuženika da zbog kratkoće roka za opsežnu analizu navedeni dokaz nije mogao dostaviti sve do zaključenja prethodnog postupka.Od podnošenja tužbe pa do zaključenja prethodnog postupka proteklo je skoro dvije godine, stoga je tuženik imao sasvim dovoljno vremena za eventualno izvansudsko/privatno angažiranje vještaka radi izrade nalaza. Osim toga, uzimanje u obzir nalaza i mišljenja privatnog vještaka, kao isprave, a koju je tuženik dao izraditi tek u fazi glavne rasprave odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka, bilo bi protivno smislu i svrsi procesne odredbe o prekluziji iz čl. 299. ZPP-a. Stoga takvu ispravu, iako je nastala nakon zaključenja prethodnog postupka, iz prethodno izloženih razloga sud nije uzeo u obzir.

10./ Stoga, sud nije uzeo u obzir nove činjenice i dokaze koje je tuženik iznio u podnescima od 26. studenoga 2021. (list 714.-715. spisa) i 19. siječnja 2022. (list 775.- 786. spisa), a koje činjenice je nastojao potkrijepiti dostavljanjem gore citiranog privatnog nalaza i mišljenja vještaka Jurice Dobrinića budući da je riječ o novim činjenicama iznesenim nakon zaključenja prethodnog postupka, dok tuženik nije uspio dokazati da bez svoje krivnje navedene činjenice nije mogao iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka (članak 299. stavak 1. i 3. ZPP-a).

11./ Osim toga, sud nije uzeo u obzir dostavljene "Komentare na vještačenje vještaka Ljupka Omazića" s popratnom dokumentacijom (list 787. -793. spisa), koji su izrađeni od strane vještaka Jurice Dobrinića, budući da navedeni vještak nije stranka u ovom postupku, niti je isti bio pozvan iznijeti svoje primjedbe i prigovore na ovosudni nalaz i mišljenje vještaka Ljupka Omazića.

12./ Odbijen je dokazni prijedlog za provođenjem grafološkog vještačenja i financijsko-gospodarskog vještačenja na okolnost isplativosti rada tuženika po cijenama koje tužitelj predstavlja i visine cijena za usluge polupansiona, kao i kombiniranog financijsko-gospodarskog vještačenja na okolnost tržišnih cijena za ˝all inclusive˝ i polupansion, a sve iz razloga što navedeni dokazi nisu bili potrebni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari s obzirom da se sve odlučne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava u spisu i već izvedenih dokaza, kako je detaljnije izneseno u nastavku obrazloženja ove odluke. Osim toga, iz prethodno navedenih razloga nije niti proveden dokazni prijedlog tuženika saslušanjem ravnatelja osnovnih škola, s time da se napominje da je predmetni dokazni prijedlog, osim što je nesvrsishodan, ujedno i neodređen u smislu odredbe članka 241. ZPP-a.

13./ Sud nije niti prihvatio prijedlog tuženika za određivanjem prekida postupka u ovoj pravnoj stvari sve do pravomoćnog okončanja postupka pod poslovnim brojem, P-1619/2018, budući da odluka ovog suda u predmetu pod naznačenim poslovnim brojem ne predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe članka 12. stavak 1. ZPP-a.

14./ Sud nije izvršio priklop spisa pod prethodno naznačenim poslovnim brojem s obzirom da su parnične stanke u ovaj spis dostavile sve relevantne odluke iz spisa čiji priklop je tuženik predložio, pa bi priklapanje navedenog spisa bilo nepotrebno.

15./ Konačno, nije izveden dokaz informatičkog vještačenja na okolnost vjerodostojnosti e-mail poruke od 23. travnja 2018., jer je isti dokaz nesvrhovit i usmjeren isključivo na odugovlačenje postupka u ovoj pravnoj stvari, a sud je predmetni e-mail ocijenio vjerodostojnim iz razloga navedenim u daljnjim točkama obrazloženja.

16./ Na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 28. siječnja 2026. tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka KU i OU.

17./ U ponovljenom suđenju, predmet spora predstavlja tužbeni zahtjev za isplatu imovinske štete po osnovi izmakle zarade u iznosu od 21.815,37 EUR (t. I. zahtjeva) te po osnovi obične štete (u iznosu od 15.621,14 koji predstavlja razliku u cijeni koštanja alternativnih smještaja u odnosu na ugovorenu cijenu smještaja u hotelu tuženika) (t. II. zahtjeva), kao i zahtjev tužitelja za isplatu pravične novčane naknade u iznosu od 1.327,23 EUR kao neimovinske štete nastale zbog povrede prava osobnosti.

18./ Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan glede potraživanja s osnove naknade obične štete te neimovinske štete nastale zbog povrede prava osobnosti, dok je neosnovan glede potraživanja po osnovi izmakle koristi.

19./ Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, no nije sporno da su bile u dugogodišnjoj poslovnoj suradnji.

20./ Nije sporno da je tuženik ponudio tužitelju usluge s cijenama za sezonu 2018., no sporno je da je tužitelj prihvatio ponudu, a pogotovo tuženik spori da je prihvaćena ponuda za uslugu ˝all inclusive˝, te da je izvršena bilo kakva rezervacija soba za učeničke i umirovljeničke grupe u tuženikovom hotelu Colentum.

21./ Odluku o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva za isplatu obične štete, tj. imovinske štete nastale podmirenjem troškova za alternativne smještaje, a čiji iznos predstavlja razliku u cijeni koštanja alternativnih smještaja u odnosu na ugovorenu cijenu smještaja u hotelu tuženika, sud obrazlaže kako slijedi.

22./ Uvidom u dva dopisa tuženika od 27. rujna 2017. (list 10. -13. spisa) razvidno je da tuženik prvim dopisom upućuje ponudu tužitelju za smještaj učeničkih grupa u razdoblju za svibanj, lipanj i rujan 2018., u kojoj ponudi su točno naznačene cijene smještaja za učeničke i vrtićke grupe te grupe invalida, kao i da je temeljna usluga koja se pruža usluga punog pansiona, a nadoplata za uslugu ˝all inclusive˝ iznosi (tadašnjih) 20 HRK, dok će se u ponudi određene cijene punog pansiona primjenjivati ako se ne ostvari minimalni broj noćenja, s time da se plaćanje vrši prema dogovoru kroz mjesec travanj i svibanj, a da se avans uplaćuje prema dostavljenim predračunima. Iz drugog dopisa proizlazi da je tuženik uputio tužitelju i ponudu za smještaj umirovljeničkih grupa u terminima točno naznačenim u dopisu, počevši od 23. lipnja do 9. rujna 2018., kao i da je temeljna usluga koja se pruža usluga ˝all inclusive˝, po cijeni od 33,00 EUR po osobi/dnevno. Ujedno je navedeno da se plaćanje vrši prema dogovoru kroz mjesec travanj i svibanj, a da se avans uplaćuje prema dostavljenim predračunima.

23./ Iz e-mail korespondencije stranaka proizlazi da je tužitelj 2. veljače 2018. (list 21. spisa) dostavio tuženiku popis škola čiji će učenici biti smješteni u hotelu, s time da su u navedenom popisu potanko navedeni datumi boravka, broj učenika te isti dopis sadrži na kraju rednih brojeva škola oznaku ˝AI˝. Iz navedenog proizlazi da je prva grupa koja je trebala biti smještena u hotel Colentum bila grupa učenika iz Osnovne škole Kuršanec u razdoblju od 21. svibnja do 25. svibnja 2018., za prihvaćenu uslugu ˝AI˝, a potom i učenici iz Osnovne škole Varaždinske Toplice u razdoblju od 28. svibnja do 1. lipnja 2018. za uslugu ˝AI˝ i tako redom. Povezujući navedeno s dopisima tuženika od 27. rujna 2017. u kojima je usluga ˝all inclusive˝ ponuđena kao temeljna usluga za umirovljenike te kao usluga uz nadoplatu za učenike, jasno proizlazi da je riječ o kratici za tzv. ˝all inclusive˝ uslugu. Nadalje, iz predmetne korespondencije proizlazi da je tuženik odgovorio na ovaj dopis e-mailom od 9. veljače 2018. (list 21. spisa), u kojem je naveo da potvrđuje sve navedeno osim grupe invalida od 23. lipnja do 30. lipnja 2018., za koju grupu moli tužitelja da pošalje poseban e-mail, kako bi ga KU razmotrio.

24./ Uvidom u e-mail tuženika od 23. travnja 2018. (list 821. spisa) proizlazi da su stranke bile u ugovornom odnosu prema kojem se tuženik obvezao pružiti uslugu smještaja budući da je sam tuženik u tom dopisu naznačio rezervacije kako slijedi: svibanj - škole 139 soba; lipanj - škole 1.374 sobe/umirovljenici 410 soba; srpanj - umirovljenici 630 soba; kolovoz - umirovljenici 870 soba; rujan - škole 99 soba/umirovljenici 720 soba.

25./ Sud je navedenu korespondenciju stranaka ocijenio vjerodostojnom s obzirom da je suglasna s preostalim dokazima koji prileže spisu, posebno u skladu s dopisima tuženika od 27. rujna 2017. (list 10. -13. spisa). Pritom se napominje da je sud predmetni e-mail tuženika od 23. travnja 2018., protivno navodima tuženika, uzeo u obzir jer je tužitelj navedeni dokazni prijedlog predložio pravovremeno, i to u podnesku od 26. siječnja 2021. predanim prije zaključenja prethodnog postupka (list 490. spisa).

26./ Osim toga, iz predračuna tuženika br. 01/T18 od 24. travnja 2018. i 02/T18 od 8. svibnja 2018. (list 31. i 32. spisa), potpisanim od strane zakonske zastupnice tuženika i ovjerenim pečatom tuženika, proizlazi da je tuženik ispostavio tužitelju predračune od 24. travnja i 8. svibnja 2018. kojim ga je pozvao uplatiti predujam u iznosu od 300.000,00 kuna na ime rate za travanj, odnosno iznos od 400.000,00 kuna na ime rate za svibanj. Također, na citiranim predračunima jasno je naznačeno da su isti ispostavljeni ˝na temelju rezervacije usluge za lanac školskih i umirovljeničkih grupa za sezonu 2018˝.

27./ Sud je predmetne predračune ocijenio vjerodostojnim budući da je nelogično i neživotno da bi tuženik bez ikakve osnove, odnosno, bez uporišta u pravnom poslu, tužitelju ispostavljao predračune kojima ga poziva platiti predujam za smještaj školskih i umirovljeničkih grupa.

28./ Iz potvrda o uplati tužitelja, odnosno, izvadaka Zagrebačke banke d.d. (list 33.- 43. spisa) proizlazi da je tužitelj uplatio predujam tuženiku u iznosu od ukupno 500.000,00 kuna, i to uplatama od po 100.000,00 kuna na dan 25. travnja 2018., 26. travnja 2018., 27. travnja 2018., 11. svibnja 2018. i 16. svibnja 2018.

29./ Slijedom navedenog, povezujući gore citiranu komunikaciju stranaka putem elektroničke pošte i ponude tuženika od 27. rujna 2017. s predračunima izdanim od strane tuženika, kao i potvrde o uplati predujma od strane tužitelja, sud je utvrdio da su stranke sklopile ugovor kojim se tuženik obvezao tužitelju pružiti uslugu smještaja za školske i umirovljeničke grupe u hotelu Colentum i to uslugu ˝all inclusive˝, a tužitelj platiti točno određenu cijenu smještaja koja je u ponudi određena za ˝all inclusive˝ uslugu. Također, sud je utvrdio da je tužitelj već u e-mailu od 2. veljače 2018. zatražio smještaj prve učeničke grupe iz Osnovne škole Kuršanec u razdoblju od 21. svibnja do 25. svibnja 2018., a da je tuženik u mailu od 9. veljače 2018. tužitelju potvrdio rezervacije. Dakle, suprotno navodima tuženika, utvrđeno je da je tuženik trebao pružiti tužitelju uslugu smještaja u hotelu počevši od 21. svibnja 2018.

30./ Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja DU od 8. travnja 2021. (list 595.-598. spisa) dopunjenog iskazom od 28. siječnja 2026. (list 1033. i 1034. spisa) proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu od 2011., a da je u rujnu 2017., kao i ranijih godina, postigao s tuženikom dogovor oko cijena i termina smještaja ciljanih grupa i pruženih usluga. Sva komunikacija kojom su stranke utanačile odredbe ugovora išle su putem njega ili djelatnika tužitelja prema djelatnicima tuženika KU i OU, dok je sa zakonskom zastupnicom tuženika ŠU započeo komunikaciju krajem svibnja 2018. Po dobivanju predmetnih ponuda, tužitelj je prihvatio uslugu ˝all inclusive˝. Navodi da je ponuda prihvaćena istog dana ili eventualno prvog idućeg dana odnosno 28. rujna 2017., no kojeg od ta dva dana je ponuda prihvaćena ne može zasigurno tvrditi. Naveo je da je kroz narednih šest mjeseci obavještavao tuženika u pogledu grupa, broja korisnika, termina i sl., a takva korespondencija vođena je s prodajnim predstavnicima tuženika (KU i OU). Aranžman je s tuženikom ugovoren kao i ranijih godina, na način da je tužitelj primio pisanu ponudu tuženika poslanu putem e-maila, a koja je sadržavala sve uvjete smještaja, a koju ponudu je tužitelj potom prihvatio, s time da se aranžman sklapao za tzv. ˝all inclusive˝ (uslugu punog pansiona s uključenim pićem). U bitnom je još iskazao da je ugovoreno da prva grupa treba doći u hotel 21. svibnja 2018.

31./ Sud je prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tužitelja DU u navedenom dijelu kao vjerodostojan budući da je iskazivao iskreno, decidirano, logično i životno, a njegov iskaz u skladu je s dokazima koje prileže spisu, posebno korespondenciji stranaka putem elektroničke pošte te dopisima tuženika od 27. rujna 2017.

32./ Sud je kao vjerodostojan ocijenio iskaz zastupnice po zakonu tuženika ŠU (od 8. travnja 2021. – list 597.-599. spisa i od 28. siječnja 2026.- list 1028.-1034. spisa) u dijelu u kojem je iskazala da je poslovna suradnja stranaka trajala oko 9 godina, a da se odvijala sve do 2018., te da se tužitelj za raniju sezonu 2017.g. etablirao tuženiku kao najveći partner u odnosu na popunjavanje smještaja. Vjerodostojan je i iskaz zastupnice po zakonu tuženika u dijelu da su djelatnici tuženika komunicirali s tužiteljem i putem službene i putem privatne e -mail adrese, a [adresa elektroničke pošte] službena e-mail adresa tuženika te da je glede ugovaranja suradnje stranaka tijekom 2017. za 2018. godinu s tužiteljem pregovarao direktor prodaje KU. Nadalje, vjerodostojan je iskaz u dijelu u kojem je iskazala da oznaka AI u dopisu s lista 19. spisa označava uslugu ˝all inclusive˝, kao i u dijelu iskaza u kojem je istaknula da su joj bili poznati svi uvjeti sklapanja ugovora s tuženikovim poslovnim partnerima za smještaj u sezoni (srpnju i kolovozu), no ne i za predsezonu (lipanj) i postsezonu (rujan). Nadalje, vjerodostojnim je ocijenjen i navod da je za tuženika sastavljala predračune poput onog s lista 31. spisa te da nije inzistirala na pisanom sklapanju ugovora s tužiteljem. Naime, iskaz zakonske zastupnice tuženika u navedenom dijelu logičan je i u skladu s dokazima koji prileže spisu, a u dijelu u kojem opisuje trajanje poslovne suradnje s tužiteljem ne razlikuje se u bitnoj mjeri od navoda samog zakonskog zastupnika tužitelja.

33./ Stoga, povezujući iskaz zakonskih zastupnika tužitelja i tuženika s ispravama koje prileže spisu, sud je utvrdio i da su stranke bile u poslovnom odnosu tijekom desetogodišnjeg razdoblja, i to na način da je tuženik pružao tužitelju uslugu smještaja ˝all inclusive˝ (uslugu punog pansiona s uključenim pićem) i u prethodnim sezonama. Osim toga, utvrđeno je da se uvijek u praksi među strankama predmetni ugovor sklapao po primitku pisane ponude tuženika, koja bi sadržavala sve uvjete smještaja, a koju bi tužitelj potom prihvaćao za uslugu all inclusive.

34./ Slijedom navedenog, sud je utvrdio, na temelju navedenih isprava, i to ponuda od 27. rujna 2017. te ispostavljenih predračuna te potvrda o njihovom plaćanju , kao i (do sada) navedenih vjerodostojnih iskaza zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika, da su djelatnici tuženika iz službe prodaje tuženika uputili predmetne ponude tužitelju, na način kako su se upućivale i dotadašnjih godina, te da su pritom nastupali kao punomoćnici po zaposlenju jer su pritom obavljali poslove koji po redovitom tijeku stvari uključuju i sklapanje predmetnih ugovora, odnosno slanje ponuda i primanje njihovih prihvata. Pri tome nije odlučno koji je od djelatnika iz službe prodaje tuženika poslao predmetne ponude s obzirom da ta pravna radnja ulazi u granice poslova koje djelatnici iz službe prodaje obavljaju. Ponude koje uključuju ˝all inclusive˝ uslugu prihvaćene su usmenim putem od strane samog zakonskog zastupnika tužitelja, što dokazuje i tuženikova potvrda od 9. veljače 2018. (list 21. spisa) dana po djelatnici tuženika OU (upućena s adrese [adresa elektroničke pošte]).

35./ Polazeći od prethodnog utvrđenja da su stranke sklopile dva ugovora za usluge punog pansiona s uključenim pićem (˝all inclusive˝) čiji predmet je smještaj te usluga punog pansiona (+ uključeno piće), a posebno imajući u vidu da je stranka oba ugovora tužitelj kao turistička agencija (naručitelj) koji je ugovor sklopio u korist skupine gostiju, shvaćanje je ovog suda da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem dva agencijska ugovora o hotelskim uslugama. Ova vrsta ugovora definirana je Posebnim uzancama u ugostiteljstvu (˝Narodne novine br. 16/1995, 74/2023, Posebne uzance), a koje se u utuženom razdoblju primjenjuju temeljem čl. 12. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, dalje:ZOO/15). Agencijski ugovor o hotelskim uslugama je podvrsta ugovora o hotelskim uslugama, sukladno odredbi uz. 7. Posebnih uzanci, čiji predmet može biti usluga smještaja, pansiona ili polupansiona (uz. 13.), dok se pod pansionom podrazumijeva smještaj i tri obroka (doručak, ručak i večera), a pod polupansionom smještaj s doručkom i jednim od ostalih obroka.

36./ Ukoliko se prema shvaćanju drugostupanjskog suda predmetni ugovori zbog dodatne usluge (˝+uključeno piće˝) imaju smatrati pod ˝ostale ugovore o ugostiteljskim uslugama˝ iz uz 1. Posebnih uzanci, stav je ovog suda da se Posebne uzance primjenjuju i u tom slučaju, jer iz okolnosti proizlazi da su stranke htjele njihovu primjenu, a sve iz razloga što uvjete sklapanja ugovora vezanih uz ugostiteljske usluge nisu (detaljno) pisano utanačile u pogledu odredbi koje se ne smatraju bitnima u smislu ZOO-a, jer su zbog dugogodišnje poslovne suradnje očito smatrale da im to nije bilo potrebno s obzirom na ove kodificirane poslovne običaje.

37./ Nadalje, u odnosu na navod tuženika da se na ispravi od 28. rujna 2017. (list 14. spisa) ne nalazi potpis zakonske zastupnice tuženika, odnosno, da bi na istoj bio krivotvoren potpis, potrebno je navesti da predmetna isprava nije ni važna za utvrđivanje odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega nije bilo potrebno provesti dokaz grafološkim vještačenjem na okolnost vjerodostojnosti potpisa zakonske zastupnice tuženika. Naime, sud je činjenicu da su stranke sklopile ugovor kojim se tuženik obvezao pružiti tužitelju uslugu smještaja gostiju u hotelu utvrdio putem prethodno spomenute e-mail korespondencije stranaka i ispostavljenih predračuna od strane tuženika na temelju kojih je tužitelj nesporno izvršio uplatu predujma tuženiku, a ne na temelju isprave od 28. rujna 2017.

38./ Sud je ocijenio nevjerodostojnim iskaz zakonske zastupnice tuženika u dijelu u kojem je iskazujući o prethodnoj sezoni 2016. za 2017. godinu navela da je iste godine zakonskom zastupniku tužitelja bilo rečeno da za 2018. godinu je moguće ugovoriti samo uslugu polupansiona te da je KU uputio tužitelja na mogućnost korištenja usluge polupansiona u 2018. Naime, iskaz zakonske zastupnice tuženika u navedenom dijelu je neživotan, nelogičan i proturječan dokazima koji prileže spisu, posebno e-mail korespondenciji stranaka od 2. i 9. veljače 2018. prema kojoj je tuženik potvrdio grupe prema ˝trenutnom stanju bookinga˝, pa tako i pružanje "all inclusive" usluge, kao i e-mailu tuženika od 23. travnja 2018. i predračunima tuženika koji su izdani na temelju rezervacija za školske i umirovljeničke grupe. Osim toga, oprečan je i sadržaju e-maila kojeg je služba prodaje uputila zakonskom zastupniku tužitelja 23. listopada 2017. (list 509. spisa), u kojem se navodi da su ˝pokrenuli inicijativu˝ da uslugu ˝all inclusive˝ zamijene uslugom polupansiona te mole ˝za mišljenje˝ kako bi se promjena usluge odrazila na booking koji je do tada bio zadovoljavajući.

39./ Iako se navedena ˝inicijativa˝ tuženika iz prethodne točke obrazloženja može smatrati novom ponudom, danom nakon već sklopljenog ugovora za uslugu ˝all inclusive˝ (uslugu punog pansiona s uključenim pićem), takva ponuda nije relevantna za predmet spora jer je svakako odbijena od strane tužitelja, koji u e-mail poruci od 5. lipnja 2018. (list 510. spisa) odgovara da je ˝jedna od većih, ako ne i najveća prednost hotela bila upravo usluga koja se nudila u vidu ˝all inclusive-a˝ te su grupe koje su boravile u hotelu ˝i prošle godine na spomen promjene u polupansion reagirali vrlo negativno˝. Tužitelj pritom ne prihvaća ponuđenu izmjenu ugovora te u istoj poruci navodi da ˝inzistira da usluga ostane kao što je bila˝. Slijedom toga, ocjenjuje se neistinitim navod zakonske zastupnice tuženika da tuženik nije prodavao uslugu ˝all inclusive˝ za 2018. (iskaz na listu 1031. spisa).

40./ Nadalje, nelogičan je, a time i neistinit, navod zakonske zastupnice tuženika u dijelu u kojem izražava stav da nikakav ugovor s tužiteljem nije potpisan jer KU, kao posrednik za prodaju i stručnjak za turizam, nije bio ovlašten potpisati ugovore, u vezi s navodom da ju je isti obavijestio da će tužitelj napuniti smještajne kapacitete i da će platiti avans, za koji je također prema njezinom iskazu upravo ona sastavila predračun. Konačno, nelogičan je iskaz o tzv. ˝usluzi na upit˝ te da bi služba prodaje odnosno recepcija u konkretnom slučaju davala informaciju o slobodnim kapacitetima čime indikativno upućuje da nije došlo do ponude/prihvata/potvrde rezervacije, jer iscrpna dokumentacija u vidu isprava u spisu ne uključuje takav način komunikacije između stranaka.

41./ Nadalje, neuvjerljiv je iskaz zakonske zastupnice tuženika da joj nije poznato je li tužitelj i u kojem dijelu prihvatio ponudu, obzirom da iskazuje da ju je KU obavijestio da će tužitelj napuniti smještajne kapacitete krajem svibnja i da će pla titi avans. Osim toga, neuvjerljivo je da joj nije bilo poznato da je tužitelj prihvatio ponudu, jer je po njezinom iskazu upravo ona sastavila predmetni predračun. Pritom se ističe da je posebno neuvjerljiv dio iskaza u kojem navodi da je zabunom u predračunu naveden tekst: ˝temeljem rezervacija usluga za lanac školskih i umirovljeničkih grupa za sezonu 2018˝. Prethodno pojašnjava da je predračun sastavljen po špranci odnosno po predlošku ranijeg predračuna. Sve kad bi tome bilo tako, neuvjerljivo je da bi se u predlošku ranijeg predračuna navodila 2018. godina.

42./ Nadalje, navod zakonske zastupnice tuženika u dijelu kojim se poziva na mišljenje neovisnog vještaka (list 537.-551. spisa) u kojem je isti naveo da bi sklapanje ugovora s punim pansionom bilo nesvrsishodno uslijed promjena na tržištu ocijenjen je kao nerelevantan s obzirom da je sud utvrdio da je tuženik s tužiteljem ugovorio pružanje usluga smještaja za uslugu ˝all inclusive˝ i po cijenama za tu uslugu koje su navedene u ponudi.

43./ Osim toga, prema Posebnim uzancama u ugostiteljstvu (˝Narodne novine˝ br. 16/95, 74/23) koje su bile na snazi u utuženom razdoblju, ugovor kakav su stranke sklopile odgovara tzv. ˝agencijskom ugovoru o hotelskim uslugama˝, jer je njegov predmet usluga smještaja, punog pansiona s uključenim pićem, a kod kojeg se ugostitelj, ovdje tuženik, mora držati cijena određenih ugovorom te kad ugovori posebne cijene, ne može zahtijevati veću naknadu od tih cijena (uz. 66. i 67.). Stoga eventualna okolnost što je tuženik ugovorio pružanje usluga po cijeni koja nije svrsishodna za njega, nije od utjecaja na valjanost ugovora te isto ne predstavlja odgovornost tužitelja. Drugim riječima, tuženik je s drugim partnerima (Azur Tours d.o.o. i Mediterranen Travel Services) za uslugu polupansiona doista mogao ugovoriti više cijene smještaja od onih koje je ugovorio s tuženikom za ˝all inclusive˝ uslugu, no razlog zašto je s tužiteljem ugovorio niže cijene čini se i logičnim. Naime, tužitelj je bio tuženikov dugogodišnji partner koji mu se za raniju sezonu 2017.g. etablirao kao najveći partner u odnosu na popunjavanje smještaja. Zbog svega navedenog, sud nije niti posebno razmatrao mišljenje neovisnog vještaka s listova 537. -551. spisa.

44./ Također, nije odlučan navod zakonske zastupnice tuženika ŠU da KU nije bio ovlašten potpisati ugovore, da te ponude nisu trebale biti dostavljene tužitelju jer su neispravne u dijelu cijene te da o dopisu s lista 19. spisa nije bila obaviještena od same djelatnice koja je zaprimila poruku s trenutnim stanjem bookinga, a sve iz razloga jer se navedeno isključivo tiče međusobnog odnosa tuženika i njegovih djelatnika koji su nastupali kao punomoćnici po zaposlenju, kako je već obrazloženo.

45./ Osim toga, u odnosu na dopise - ponude tuženika od 27. rujna 2017. (list 10.- 13. spisa), sud upućuje na odredbu članka 260. stavak 1. ZOO/15 kojom je propisano da pisana ponuda obvezuje ponuditelja iako je nije potpisala ovlaštena osoba samo ako je dana na poslovnom papiru s kojim se on služi u svom poslovanju; ako je potpisana na uobičajeni način; ako se odnosi na posao kojim se ponuditelj redovito bavi i njegov redoviti opseg te ako ponuđenik nije znao niti mogao znati da je ponudu potpisala neovlaštena osoba. S obzirom na izneseno, neovisno o činjenici što predmetne ponude nisu potpisane od strane zakonske zastupnice tuženika, iste obvezuje tuženika s obzirom da su sačinjene na poslovnom papiru tuženika, potpisane su na uobičajeni način od strane predstavnika tuženika (i to tako da je navedena služba prodaje/recepcija s brojevima telefona djelatnika te e-mail adresama), a s kojima je tužitelj, kako je utvrđeno u postupku, bio u uobičajenoj poslovnoj komunikaciji. Iste ponude odnose se i na posao s ko jim se tuženik redovito bavi (pružanje usluga hotelskog smještaja), a tužitelj, zbog same činjenice da je u navedenom razdoblju bio u učestaloj e-mail komunikaciji s predstavnicima tuženika te s istima dogovarao primanje grupa gostiju na smještaj u hotelu tuženika, nije znao niti mogao znati da je ponudu eventualno potpisala neovlaštena osoba (posebno imajući u vidu da je sam tuženik u podnesku od 9. prosinca 2020. (list 465. spisa) priznao da je s tužiteljem sklapao usmene ugovore, što je u svojem iskazu potvrdila i zakonska zastupnica tuženika iskazujući da nije inzistirala na pisanim sklapanju ugovora). Sud nije razmatrao optužnicu koju je tuženik 14. lipnja 2022. podnio protiv zakonskog zastupnika tužitelja (list 800.-802. spisa) s obzirom da ista nije relevantan dokaz da bi zakonski zastupnik tužitelja imao bilo kakva saznanja da bi ponudu eventualno potpisala neovlaštena osoba.

46./ Dodatno, a neovisno o prethodno iznesenom, potrebno je navesti da sve i da predstavnici tuženika u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljem nisu imali ovlaštenje zakonske zastupnice tuženika za sklapanje ugovora, navedeno nije od utjecaja na valjanost i postojanje predmetnog ugovora budući da je tuženik po zakonskoj zastupnici tuženika svakako naknadno odobrio predmetni ugovor u smislu odredbe članka 312. stavak 1. ZOO/15 time što je tužitelju izdao predračune na temelju rezervacije usluga za školske i umirovljeničke grupe, i to za uplatu avansa (listovi 31.i 32. spisa).

47./ Svjedok ĐU iskazao je (listovi 1028. -1021 spisa) da je kao član društva tuženika 2017. godine angažirao vještaka Dobrinića koji je u svojem nalazu potvrdio da cijene koje je tuženik nudio nisu u skladu s tržišnima, stoga da je tuženik iste godine konačno odustao od nuđenja usluge ˝all inclusive˝. Pritom sud ponovno upućuje na prethodna utvrđenja glede ugovorene usluge ˝all inclusive˝ i po cijenama navedenima u ponudi, kao i na uz. 66. i 67. Posebnih uzanci u ugostiteljstvu. Dakle, i da je tuženik ugovorio pružanje usluga po cijenama koje nisu za njega svrsishodne jer su niže od tržišnih cijena za istu uslugu pa čak i za drugu (tržišno jeftiniju) uslugu, mora se držati ugovorenih cijena. Zbog navedenog, sud nije posebno razmatrao iskaz svjedoka u navedenom dijelu.

48./ Svjedok je iskazao i da su se osobe koje su ugovarale usluge s tužiteljem držale njegovih smjernica kao člana društva, kao i uputa zakonske zastupnice tuženika, a na upit suda od kuda mu je to poznato, svjedok je odgovorio da se to očekivalo od zaposlenika, stoga sud nije cijenio navedeni dio iskaza jer svjedok nema neposredna saznanja o tim činjenicama.

49./ Međutim, iskaz svjedoka ĐU u pretežnom dijelu sud je ocijenio vjerodostojnim, i to u onom dijelu u kojem je svjedok iskazao da ni na jedan način nije sudjelovao u dogovaranju poslovne suradnje stranaka tijekom 2017. godine; da mu nisu poznate cijene iz ponuda (list 10. -13. spisa) niti rezervacije te ima li hotel službu prodaje, kao što mu nije poznato za koji aranžman je uplaćen avans. Nadalje, uvjerljivo je iskazao i da mu nije poznato je li tužitelj tuženiku tijekom poslovne suradnje 2017./2018. ponudio usluge po drugoj cijeni niti mu je poznato je li nakon prestanka suradnje ponudio novi ugovor.

50./ Sud je ocijenio iskaz svjedoka nevjerodostojnim u dijelu u kojem je iskazao da mu je glede poslovne suradnje s tužiteljem jedino poznato da je avans uplaćen u nepoštenu svrhu. Nelogično je i ne iziskuje daljnje obrazloženje da bi tužitelj ulazio s tuženikom, nakon višegodišnje uspješne poslovne suradnje, u posao da bi tuženika doveo u financijsku ovisnost i blokadu, a pritom ispunjavao svoje ugovorne obveze, posebno plaćajući tuženiku predujam u iznosu od 500.000,00 HRK.

51./ Iz dokaza koji prileže spisu, posebno daljnje e-mail korespondencije stranaka, sud je utvrdio da je tužitelj raskinuo predmetni ugovor na temelju odredbe članka 360. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO/18) iz razloga što tuženik nije ispunio svoju obvezu jer nije otvorio hotel na vrijeme kako bi mogao primiti goste.

52./ Naime, iz e-maila tužitelja od 10. svibnja 2018. (list 26. spisa) proizlazi da je tužitelj navedenog dana tuženika obavijestio o specificikaciji školske grupe čiji dolazak je bio već od prije dogovoren za 21. svibnja 2018. (list 21. spisa), dok je tuženik potom tužitelju uputio dopis od 17. svibnja 2018. (list 44. spisa) u kojem je navedeno da hotel neće biti otvoren 21. svibnja 2018., već najranije 28. svibnja 2018., o čemu će tužitelj još biti informiran. Tuženik je potom u e-mailu od 25. svibnja 2018. (list 50. -51. spisa) naveo da mu nedostaju sredstva za otklanjanje tehničkih nedostataka i financiranje pripreme sezone, da se radi o nemalim sredstvima, pa da mu predujam tužitelj ne bi puno pomogao. Također, tuženik je naveo da mu poslovanje hotela po cijeni navedenoj u tužiteljevom prijedlogu stvara gubitak i da više nije u mogućnosti pružati ˝all inclusive˝ uslugu za ostale goste osim djece i da je spreman primiti tužiteljeve goste, ali za višu cijenu, a ako bi navedeno bilo neprihvatljivo tužitelju, onda tuženik otkazuje grupe umirovljenika budući da je do dolaska tih grupa ima trideset i više dana.

53./ Uvidom u e-mail od 5. lipnja 2018. u 9,22 sati upućenim tuženiku (list 45. spisa), sud je utvrdio da je tužitelj zatražio dostavu potvrde do 11,00 sati istoga dana da će hotel biti otvoren da primi sljedeću grupu djece koja bi se po rasporedu i potvrđenim rezervacijama trebala smjestiti s danom 8. lipnja 2018. Konačno, iz e-maila tužitelja od 5. lipnja 2018. u 15,17 sati (list 46. -47. spisa), upućenom tuženiku, proizlazi da je tužitelj izjavio tuženiku da raskida ugovor jer tuženik niti nakon više poziva i ostavljanja naknadnih rokova nije otvorio hotel, niti naveo kada će hotel biti otvoren.

54./ Imajući u vidu navedeno, s obzirom da tuženik, nakon što hotel nije otvorio prvoj grupi gostiju 21. svibnja 2018., pa niti 28. svibnja 2018. kada je trebala biti smještena druga grupa gostiju, a da na traženje tužitelja da navede kada može otvoriti hotel, tuženik nije decidirano naveo kada će hotel otvoriti, dok iz njegovog dopisa od 25. svibnja 2018. (list 50.-51. spisa) proizlazi da hotel ne može otvoriti jer mu nedostaju financijska sredstva za otklanjanje tehničkih nedostataka i financiranje pripreme sezone, tužitelj je bio ovlašten raskinuti ugovor i glede budućih/uzastopnih obveza u smislu odredbe članka 365. stavak 1. ZOO-a budući da je smještaj učeničkih i umirovljeničkih grupa bio ugovoren u hotelu za razdoblje od 21. svibnja 2018. do 14. rujna 2018., a u dopisu od 25. svibnja 2018. tuženik se nije očitovao kad će hotel biti otvoren već je samo naveo da ga ne može otvoriti zbog nedostatka financijskih sredstava. Tuženik u smislu odredbe članka 365. stavak 3. ZOO-a tužitelju nije ponudio nikakvo odgovarajuće osiguranje za ispunjenje ugovorenih obveza. Također, iz e- mailova tuženika od 21. lipnja 2018. (list 512.-514. spisa), upućene trećoj agenciji, proizlazi da hotel nije bio otvoren niti krajem lipnja 2018. zbog postojanja tehničkih nedostataka (problemi s klimom, rashladnom komorom i elektronikom).

55./ Svi gore navedeni dokazi upućuju na zaključak da je do raskida ugovora došlo isključivom krivnjom tuženika, a ne tužitelja. Osim toga, potrebno je navesti da nakon što je ugovor bio sklopljen nije postajala dužnost tužitelja da pristane na povećanje ugovorenih cijena ili drugih ugovorenih uvjeta u smislu odredbe članka 247. ZOO/18.

56./ Sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZOO/18, raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Odredbom članka 1045. stavak 1. ZOO/18 propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

57./ Po izvršenom uvidu u e-mail komunikaciju tužitelja (list 27., list 56. -117.spisa) sud je utvrdio da su djelatnici tužitelja i zakonski zastupnik tužitelja komunicirali i dogovarali uslugu alternativnog smještaja, također za ˝all inclusive˝ uslugu, i to na način da su pojedinim predstavnicima hotela slali ponude s popisima pojedinih grupa učenika i osoblja (vozačima, vodičima, učiteljima). Iz navedene korespondencije proizlazi da je tužitelj tražio smještaj u Hotelu Ana na Murteru, Apartmanskom naselju Hostin d.o.o. Tisno, Hotelu Imperial u Vodicama, ATN Croatia i Hotelu Alba.

58./ Tako primjerice iz e-maila tužitelja od 18. svibnja 2018. (list 27. spisa) proizlazi da je djelatnik tužitelja ČU poslao popisnu listu grupe učenika Osnovne škole Kuršanec za smještaj u razdoblju od 21. svibnja do 25. svibnja 2018. i zatražio dostavu predračuna te pritom zahvalio na razumijevanju. Povezujući navedeni e-mail s e-mailom od 29. svibnja 2018. (list 56. spisa), proizlazi da se prethodni e-mail odnosio na smještaj u Hotelu Ana na Murteru, kao i da je tužitelj 25. svibnja 2018 . ponovno s istim hotelom dogovarao smještaj učeničke grupe iz Osnovne škole Varaždinske Toplice (list 56. spisa), te zatim opet dana 5. lipnja 2018. za novu grupu, na temelju čega mu je navedeni hotel ispostavio račune (list 61. spisa).

59./ Nadalje, iz e-maila od 1. lipnja 2018. (list 67. -68. spisa) proizlazi da je tužitelj od SU kao predstavnice Jaderatours d.o.o. - ATN Croatia zaprimio potvrdu za smještaj učenika Osnovne škole Gustav Krklec, Maruševec za termin od 5. lipnja do 9. lipnja 2018. na bazi all inclusive, a od iste predstavnice dana 11. lipnja 2018. (list 72. spisa) zaprimio je potvrdu za smještaj učenika Osnovne škole Ivanovec za termin od 12. lipnja do 15. lipnja 2018.

60./ Uvidom u e-mail od 25. svibnja 2018. (list 75. -78. spisa) proizlazi da je tužitelj od SU zaprimio potvrdu smještaja za grupe učenika Osnovne škole Mala Subotica te Osnovnih škola Podturen, Miklavec, Novakovec i Desinić, dok iz e -maila od 6. lipnja 2018. proizlazi da je tužitelj od NU kao predstavnice Hostin d.o.o. zaprimio ponudu za smještaj učenika Osnovnih škola Svibovec, Maruševec i Ludbreg, na temelju koje je tužitelj istoga dana potvrdio ponudu za dvije škole (list 83. - 84. spisa) te dana 8. lipnja 2018. poslao popisne liste učenika (list 86. spisa).

61./ Također, iz e-maila GU od 5. lipnja 2018. (list 99. -100. spisa) kao predstavnice Rivijera grupa proizlazi da je tužitelju ponudila uslugu smještaja u Villama Rivijera u kompleksu Hotela Imperijal za Osnovne škole Nikola Hribara, Sračinec, Tituš Brezovački, Bisag, Križevci te za III. Osnovnu školu Varaždin u točno naznačenim terminima, uz uslugu all inclusive. Tužitelj je e-mailom od 6. lipnja 2018. (list 98. spisa) potvrdio sve ponuđene grupe te zamolio besplatan smještaj za vozače.

62./ Sud je dostavljenu korespondenciju elektronskim putem ocijenio kao vjerodostojnu budući da je u skladu s preostalim dokazima koji prileže spisu.

63./ Uvidom u račune (list 61., 122., 125., 127., 129., 133. -137., 145., 147., 149.,151., 153., 155.-157., 159.-160., 162.-163., 165.-168., 171.-175. spisa) i izvatke/potvrde o uplatama Zagrebačke banke d.d. (list 121., 123. -124., 126., 128.,130.-132., 138.-144., 146., 148., 150., 152., 154., 158., 161., 164., 169. -170., 176.-326. spisa) sud je utvrdio su gore spomenuti hoteli kao pružatelji usluga smještaja učeničkih grupa tužitelju ispostavljali račune za tako isporučene usluge, a tužitelj im je za tako pružene usluge isplatio naknadu.

64./ U svom iskazu zakonski zastupnik tužitelja DU od 8. travnja 2021. (list 595.-598. spisa), naveo je da je tužitelj bio primoran u zadnji čas pronaći alternativni smještaj iz razloga jer ga je tuženik prvo sredinom svibnja 2018. obavijestio da hotel nije spreman primiti goste i da će možda biti spreman tek od 28. svibnja 2018., a da ga je potom u petak 25. svibnja 2018., ponovno obavijestio da hotel neće biti spreman niti za sljedeću grupu gostiju koja je trebala biti primljena od ponedjeljka 28. svibnja 2018. Istaknuo je da je tužitelju bilo teško pronaći alternativni smještaj u tako kratkom roku, posebno jer je veći dio smještaja već bio rezerviran. Naveo je da tuženika u tom periodu nije mogao dobiti telefonskim putem, već isključivo e-mailom, a da od istog nikad nije zaprimio decidiranu obavijest kad će moći primiti goste u svoj hotel, pa nije imao izbora nego raskinuti ugovor s tuženikom i pronaći alternativni smještaj za učenike. Sud je prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tužitelja K kao vjerodostojan budući da je iskazivao iskreno, logično i životno, a njegov iskaz u skladu je s dokazima koje prileže spisu, osobito korespondenciji stranaka putem elektroničke pošte, kao i računima i korespondenciji tužitelja s trećim osobama – predstavnicima drugih hotela s kojima je dogovarao pružanje usluge alternativnog smještaja.

65./ Zakonska zastupnica tuženika ŠU u svojem iskazu (list 598.- 599. spisa) je navela da se hotel nije mogao otvoriti dogovorenog datuma zbog činjenice da su se u hotelu odvijali radovi koji su se odužili zbog više sile, a da se hotel otvorio u srpnju 2018. te da je o tome obavijestila tužitelja putem e-maila.

66./ Sud nije razmatrao navod zakonske zastupnice tuženika u dijelu u kojem je navela da hotel nije otvoren u dogovoreno vrijeme zbog radova koji su se odužili zbog više sile iz razloga što postojanje tehničkih nedostataka na hotelu i nedostatnost financijskih sredstava (koje razloge je zakonska zastupnica tuženika izričito navela u dopisu od 25. svibnja 2018. - list 50.-51. spisa) ne predstavlja višu silu u smislu odredbe članka 343. ZOO-a budući da nije riječ o vanjskim i nepredvidivim okolnostima koje tuženik nije mogao izbjeći. Osim toga, nije odlučan navod zakonske zastupnice da se hotel otvorio u srpnju 2018. budući da je tužitelj 14. lipnja 2018. raskinuo predmetni ugovor i glede budućih obveza, a na što je isti imao pravo na temelju odredbe članka 365. ZOO-a iz razloga koji su već ranije obrazloženi u odluci.

67./ Također, iz istih razloga nije razmatran navod svjedoka ĐU (list 1028.- 1030. spisa) u dijelu u kojem je naveo da je hotel otvoren početkom 7. mjeseca 2018. nakon što su popravljeni kvarovi.

68./ Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Ljupku Omaziću sa zadatkom da uvidom u svu dostupnu dokumentaciju, posebno plaćene račune, utvrdi stvarnu razliku u trošku kojeg je snosio tužitelj na ime smještaja učeničkih grupa u druge hotele. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 24. studenoga 2021. (list 621. -627. spisa) proizlazi da je vještak po izvršenoj analizi knjigovodstvene dokumentacije tužitelja izradio obračun na ime razlike u cijeni koštanja smještajnih kapaciteta u više alternativnih destinacija i hotela, koji obračun je detaljno prikazao u tablici 2. nalaza (list 626. spisa). U navedenoj tablici vještak je na temelju knjigovodstvenih isprava i to računa, naloga za plaćanje i izvoda iz žiro računa tužitelja (list 121. -326. spisa) utvrdio realizirane alternativne destinacije u kojima su bile smještene određene učeničke grupe u organizaciji tužitelja u razdoblju od 21. svibnja 2018. do 30. lipnja 2018., dok je na temelju ponude tuženika za iste grupe utvrdio koji iznos bi tužitelj platio tuženiku da su navedene grupe doista bile smještene kod tuženika. Vještak je na temelju gore naznačenih isprava utvrdio da je tužitelj za učeničke grupe pojedinačno naznačene u stupcu 1. predmetne tablice platio iznos od 1.057.103,14 HRK trećim osobama na ime smještaja učeničkih grupa u alternativne destinacije/hotele, a da su iste grupe bile smještene kod tuženika, tužitelj bi platio iznos od 924,105,00 HRK, slijedom čega razlika u cijeni koštanja smještajnih kapaciteta s porezom na dodatnu vrijednost iznosi 132.998,14 kuna. S obzirom da je tužitelj uredno evidentirao, platio i koristio pretporez po ulaznim računima ispostavljenim od strane trećih osoba na ime alternativnih destinacija i hotela, vještak je prethodno utvrđenu razliku umanjio za korišteni pretporez koji iznosi 15.300,63 HRK. Stoga, razlika u cijeni koštanja smještajnih kapaciteta nakon umanjenja za korišteni pretporez ukupno iznosi 15.621,14 EUR (ranije 117.697,51 HRK).

69./ Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem je utvrdio razliku u cijeni koštanja na ime alternativnog smještaja ocijenivši ga jasnim, objektivnim, detaljno argumentiranim te sačinjenim u skladu s pravilima struke. Vještak je iskazivao savjesno i objektivno te se tijekom postupka očitovao na relevantna pitanja tuženika na njegov nalaz i mišljenje, s time da se napominje da tuženik nije izričito osporavao sam matematički izračun vještaka u navedenom dijelu nalaza, već metodologiju izrade nalaza te isprave koje je vještak koristio za izradu nalaza. Naime, tuženik smatra da je vještak cijenu za uslugu smještaja kod tuženika utvrdio iz isprave koju je tuženik u toj fazi postupka osporavao. Tako u podnesku od 3. siječnja 2022. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, osporava da je tuženik ikakvu ponudu poslao tužitelju. Smatra da je vještak polazio od pretpostavke da su stanke ugovorile cijenu za uslugu ˝all inclusive˝ za koju tuženik tvrdi da nije bila ugovorena niti da je vještak imao takav zadatak.

70./ Pritom sud ističe da je vještak kao mjerodavnu cijenu pravilno uzeo cijenu za uslugu ˝all inclusive˝ iz ponude tuženika, a da su stranke ugovorile upravo tu uslugu utvrdio je sud tijekom postupka. Pored toga, iako tuženik tijekom cijelog postupka osporava ugovaranje usluge ˝all inclusive˝, postojanje ponude za tu uslugu je u podnesku od 28. lipnja 2022. (list 797. spisa) ipak učinio nespornom, navodeći: ˝Točno je da je tuženik dao tužitelju ponudu s cijenama (po razdobljima) za sezonu 2018. i za učeničke i za umirovljeničke grupe (dokumenti koje je sam tužitelj priložio uz tužbu)…˝ 71./ Također, tuženik se u svom prigovoru pozivao na navode zakonske zastupnice tuženika iz dopisa od 25. svibnja 2018. (list 50.-51. spisa) da je ista tužitelju predložila sklapanje ugovora po cijeni od najmanje 250,00 kuna s jednom osobom gratis na 25 djece, pa je predložio dopunu vještačenja na način da vještak kao polaznu cijenu uzme cijenu od 250,00 kuna s jednom osobom gratis na 25 djece. Sud nije usvojio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem dopunskog financijskog vještačenja na okolnosti s lista 773. spisa iz razloga jer je tijekom postupka sud utvrdio uvjete pod kojima je tužitelj sklopio ugovor s tuženikom te je upravo na temelju tako utvrđenih uvjeta vještak izradio svoj nalaz i mišljenje. Nakon što je ugovor bio sklopljen, nije postajala dužnost tužitelja da pristane na povećanje ugovorenih cijena ili drugih ugovorenih uvjeta u smislu odredbe članka 247. ZOO-a, slijedom čega je prethodno izneseni dokazni prijedlog u vidu dopune vještačenja nepotreban za odlučivanje u ovoj

pravnoj stvari.

72./ Stoga, povezujući detaljan izračun vještaka naveden u tablici 2. nalaza (list 626. spisa) s ispravama koje prileže spisu, posebno dopisom tuženika od 27. rujna 2018. (list 10.-11. spisa) s naznačenim terminima i cijenama za uslugu ˝all inclusive˝, e-mail komunikacijom parničnih stranaka (list 21., list 821. spisa) i predračunima izdanim od strane tuženika s jedne strane, zajedno s korespondencijom tužitelja i trećim osobama s kojima je tužitelj dogovarao alternativni smještaj te računima ispostavljenim od strane tih trećih osoba, kao i potvrdama o uplatama tužitelja na temelju tako ispostavljenih računa, sud je utvrdio da visina štete na ime naknade imovinske štete po osnovi stvarne razlike u cijeni koštanja alternativnih učeničkih smještaja u odnosu na ugovorenu cijenu smještaja u hotelu tuženika, iznosi 15.621,14 EUR (117.697,51 HRK).

73./ Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi čl . 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate i odredbi članka 1086. ZOO-a prema kojoj se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom da iz dostavljenih računa i izvadaka poslovne banke tužitelja proizlazi da je tužitelj zadnju uplatu na ime pružene usluge alternativnog smještaja izvršio na dan 21. lipnja 2018. u korist društva Hotel Imperial Vodice d.d. (list 178. spisa), što je potvrdio i vještak u svom nalazu (tablica broj 2. na listu 626. spis), to proizlazi da tužitelj ima pravo potraživati zakonske zatezne kamate na nastali iznos štete od dana kad je izvršio posljednju uplatu na ime usluge smještaja. S obzirom da tužitelj potražuje kamate od 22. lipnja 2018., sud je odlučio u granicama zahtjeva (čl. 2. ZPP-a). Visina stope zateznih kamata utvrđena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, i to prema stopi mjerodavnoj za ostale odnose.

74./ Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod t. I. izreke presude.

75./ U ponovljenom suđenju sud je utvrđivao i osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 1.327,23 EUR na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja, odnosno prava na ugled. Kao što je ranije obrazloženo, zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.945,05 EUR kao preostalog potraživanja po toj osnovi, ovaj sud je odbio kao neosnovan presudom u predmetu P-1141/19 od 13. listopada 2022., i to t. IV. izreke koju stranke nisu pobi jale žalbom.

76./ Iz uvida u komunikaciju roditelja na društvenoj mreži (list 329. -338. spisa) proizlazi da je jedan od roditelja zatražio od drugih roditelja mišljenje o tužitelju te postavio pitanje: "da li su i Vašoj djeci upropastili maturalce?" uz obrazloženje "Navodno su na više škola u zadnji tren mijenjali hotele pa čak i odredišta" (list 319. spisa). Jedan od roditelja (list 330. spisa) napisao je da sedmi razredi imaju izvanredni roditeljski sastanak zbog hotela Colentum i tužitelja, da su roditelji načuli da imaju već spremne ugovore za nešto drugo, a ne pet dana Murtera punog pansiona kako je bilo dogovoreno, da je riječ o "smišljenoj prevari", odnosno, da "roditeljima uzmu više novaca, a djecu smjeste u neki jeftiniji smještaj i ostatak si stave džep." Nadalje, jedan roditelj je napisao da je riječ o "neprofesionalnom načinu poslovanja" tužitelja (list 331. spisa), dok je drugi komentirao "strašno, doveli vas pred gotov čin", a treći roditelj je komentirao kako su svega par dana prije puta obavijestili roditelje o promjeni puta, kao i da je žalosno što time stvaraju stres djeci i roditeljima. Netko od roditelja napisao je da su roditelji o promjeni plana puta saznali u srijedu poslijepodne na roditeljskom sastanku, a da su već u ponedjeljak djeca ujutro trebala krenuti na put. Jedan roditelj napisao je da se iz priloženog vidi puno propusta i da je zbog toga nezadovoljan s tužiteljem, dok se drugi roditelj nadovezao da on osobno nije zadovoljan jer su u zadnji čas saznali za promjenu hotela. Također, jedan roditelj napisao je da je to "jako jako neodgovorno i neozbiljno za jednu putničku agenciju" (list 336. spisa).

77./ Iz uvida u potvrdu o odobrenju "Lloyd's Register Quality Assurance" (list 328. spisa) proizlazi da je tužitelj 28. travnja 2014. zaprimio prvo odobrenje da ispunjava sve propisane standarde upravljanja kvalitetom oznake ISO 9001:2015 u vidu osmišljanja, organiziranja i provedba usluga turističkih agencija, kao i organiziranja, prodaje i provedbe paket aranžmana i izleta.

78./ Iz Ugovora o raspolaganju hotelskim smještajem br. 01/06/2018 od 5. veljače 2018. (list 52.-54. spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja kao davatelja usluge i Organizacije in svetovanje v turizmu, Radeče, Dobrava 1, zastupanim po MU, kao kupcu. Navedenim ugovorom tužitelj se obvezao staviti na raspolaganje kupcu dogovoreni broj smještajnih jedinica (kreveta) u hotelu Colentum (članak 1. predmetnog ugovora), i to za tri grupe gostiju, u terminu od 23. lipnja do 30. lipnja 2018. za 100 osoba, u terminu od 30. lipnja do 7. srpnja 2018. za 100 osoba i u terminu od 25. kolovoza do 1. rujna 2018. za 100 osoba, sve na bazi usluge all inclusive za svakog gosta (članak 2. ugovora).

79./ Iz dopisa tužitelja od 14. lipnja 2018. (list 55. spisa), upućenom MU, utvrđeno je da je tužitelj raskinuo gore citirani Ugovor o raspolaganju hotelskim smještajem od 5. veljače 2018., pritom navodeći kao razlog raskida okolnost što hotel Colentum nije otvoren, kao i okolnost što tužitelj do dana sastavljanja ovog dopisa nije imao potvrdu tuženika da će hotel uopće poslovati u 2018. godini. Osim toga, tužitelj je u navedenom dopisu Organizaciji in svetovanje v turizmu ponudio pomoć pri smještaju grupa u alternativne kapacitete te se ujedno ispričao zbog novonastale situacije.

80./ Sud je na temelju iskaza svjedoka MU, iskaza zastupnika po zakonu tužitelja te na temelju komunikacije roditelja na društvenoj mreži utvrdio da je zbog postupanja tuženika odnosno okolnosti da tuženik nije bio spreman primiti učeničke i umirovljeničke grupe u hotel, stvoren utisak o tužitelju kao nepouzdanoj turističkoj agenciji, čime se preispitivala i dovodila u sumnju profesionalnost tužitelja i samim time njegov poslovni ugled na tržištu unutar kojeg posluje mnogo turističkih agencija, a sud je uzeo u obzir činjenicu da tužitelj posluje na predmetnom tržištu dugi niz godina. Navedena okolnost je u jednom dijelu, naročito od strane tužiteljevog slovenskog poslovnog partnera čiji gosti su bili nezadovoljni otkazivanjem željenog smještaja, rezultirala i otkazivanjem poslovne suradnje s tužiteljem, odnosno, isključivanja mogućnosti bilo kakve daljnje suradnje s tužiteljem.

81./ Svjedok MU iskazao je (list 836.-838. spisa) da je dan prije dospijeća prve rate iz ugovora skopljenim s tužiteljem zaprimio obavijest od zakonskog zastupnika tužitelja da neće biti u mogućnosti realizirati Ugovor o raspolaganju hotelskim smještajem br. 01/06/2018 od 5. veljače 2018. (list 52.-54. spisa). Svjedok je također naveo da su neki gosti bili jako ljuti, a neki su čak odbili ponuđeni alternativni smještaj. Zbog opisanih događaja i neugodnosti, svjedok je iskazao da više nije namjeravao, niti je ostvarivao, bilo kakvu poslovnu suradnju s tužiteljem , koji mu je ponudio pomoć pri traženju alternativnog smještaj. Iskaz svjedoka vjerodostojan je jer je uvjerljiv i u skladu s ispravama u spisu, posebno dopisu tužitelja o raskidu ugovora s tim slovenskim partnerom (list 55. spisa).

82./ Zakonski zastupnik tužitelja DU iskazao je (list 595.-598. i 1033. i 1034. spisa) logično i uvjerljivo da tužitelj posluje 25 godina, a da je nakon predmetnog događaja 2018. izgubio velik broj klijenata, posebno škola i umirovljenika s kojima je tužitelj primarno surađivao. Naveo je da je tužitelj bio razapet po medijima i društvenim mrežama jer da su roditelji učenika bili ljuti što se smještaj mijenja u posljednji čas, čak je i zaprimio ljutite pozive od strane načelnika općina, s time da je i samom tužitelju problem predstavljala okolnost što sve do zadnjeg trenutka nije bio siguran hoće li uspjeti smjestiti sve grupe u alternativne smještaje. Istaknuo je da je tužitelj zbog navedenih događaja izgubio jednu poslovnu suradnju sa Varaždinskom županijom u pogledu angažmana na području kontinentalne Hrvatske zbog čega se tužitelj nije uspio plasirati u kontinentalnom turizmu.

83./ Na temelju odredbe članka 19. stavak 1. i 3. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, s time da pravna osoba ima sva navedena prava osobnosti, osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr.

84./ Sukladno odredbi članka 1100. stavak 3. ZOO-a, u slučaju povrede ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

85./ Pritom sud ističe i da tuženik nije postupao savjesno i pošteno pa o neotvaranju hotela na vrijeme obavijestio tužitelja, već ga stavio u nepovoljan položaj da u zadnji čas pronađe alternativni smještaj za učeničke grupe.

86./ Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tužitelju zbog opisanog postupanja tuženika nanesena i neimovinska šteta koja se očituje u povredi prava osobnosti tužitelja, i to prava na ugled, dok tuženik, naprotiv, nije dokazao postojanje pretpostavki koje bi ga takve odgovornosti oslobodile. Osim toga, tuženik nije dokazao da bi tužitelj doprinio nastanku štete na ime povrede prava na ugled iz razloga prethodno obrazloženim u ovoj odluci, a posebno iz razloga što je utvrđeno da je sam tužitelj nastojao umanjiti predmetnu štetu time što je nastojao i u konačnici uspio pronaći alternativni smještaj za učeničke grupe, dok je slovenski partner odbio ponuđenu pomoć u traženju smještaja.

87./ Napominje se da prilikom ocjene povrede prava osobnosti tužitelja sud nije uzeo u obzir financijsku dokumentaciju tužitelja (bilanca i račun dobiti i gubitka na listu 339.- 345. spisa) iz koje bi proizlazilo da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. ostvario gubitak u iznosu od 18.022,00 kuna, koji nakon oporezivanja iznosi 42.802,00 kuna. Naime, tužitelj u tom dijelu nije dokazao da bi navedena okolnost bila u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnom radnjom tuženika

88./ Visina naknade štete odmjerena je u skladu s odredbom članka 1100. stavak 3. ZOO-a i članka 223. ZPP-a, primjenom kojih je sud vodio računa o težini povrede i okolnosti konkretnog slučaju. Stoga je tužitelju na ime povrede prava osobnosti na poslovni ugled dosuđena naknada štete u visini od 1.327,23 EUR. Sud je pri ocjeni visine pravične novčane naknade imao u vidu da su se negativni komentari o tužitelju neopravdano širili, a zbog krivnje tuženika odnosno njegovog nepoštivanja ugovora . Osim toga, negativni komentari očekivano izazivaju odjek među zainteresiranim grupama osoba (ovdje roditelja) i dalje se prenose te posljedično utječu i na odluku o odabiru turističke agencije u budućem razdoblju, i to u školama u kojima roditelji, u suradnji s ravnateljima škola, između više ponuđenih agencija, u konačnici odabiru onu pouzdanu.

89./ Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi članka 1103. ZOO-a prema kojoj obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate na iznos pravične novčane naknade od dana donošenja ove odluke, to je u skladu s odredbom članka 2. stavak 1. ZPP-a prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata od donošenja presude. Stopa zateznih kamata utvrđena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose s obzirom da je riječ o izvan-ugovornoj obvezi, a ne obvezi koja proizlazi iz trgovačkog ugovora.

90./ Slijedom navedenog, sud je na temelju odredbe čl. 1100. st. 3. ZOO-a odlučio kao pod točkom II. izreke presude.

91./ U odnosu na tužiteljev zahtjev za isplatu imovinske štete po osnovi izmakle zarade u iznosu od 21.815,37 EUR, sud izlaže kako slijedi.

92./ Kao što je ranije utvrđeno, na predmetni ugovor između parničnih strana, koji je po naravi agencijski ugovor o hotelskim uslugama, primjenjuju se Posebne uzance o ugostiteljstvu (˝Narodne novine˝ br. 16/95, 74/23). Za navedenu vrstu ugovora Posebne uzance određuju primjenu odgovarajućih uzanci za ugovor o hotelskim uslugama (uz. 9. do 61.).

93./ Slijedom navedenog, uz. 22. i vezi uz. 94. Posebnih uzanci u ugostiteljstvu određuje da je ugostitelj dužan pružiti hotelske usluge u objektu određenom ugovorom i pridržavati se ugovornih obveza. U protivnom, dužan je naknaditi samo običnu štetu.

94./ Iako je u postupku utvrđeno da se tuženik nije pridržavao ugovornih obveza, dužan je tuženiku naknaditi, sukladno citiranoj uzanci, samo običnu štetu, kakva je tužitelju u konačnici i dosuđena. Stoga je zahtjev za naknadu imovinske štete s osnove izgubljene zarade odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod t. III. izreke presude.

95./ Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. i 4. ZPP-a.

96./ Tužitelj je s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u odnosu na točku I. izreke presude uspio u cijelosti (100,00%) kako u pogledu osnove, tako i u odnosu na visinu (odredba članka 154. stavak 2. ZPP-a, prema kojoj se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje tek prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, dok se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe u zakonskom roku). S postavljenim tužbenim zahtjevom u odnosu na t. II. izreke presude, tužitelj je uspio djelomično, jer je s osnovom tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti (100,00%), dok je u odnosu na visinu uspio djelomično, i to u omjeru od 10,00%. S obzirom na navedeno, tužitelj je u parnici u odnosu na točku II. izreke presude uspio u omjeru od 55,00% (100 + 10 = 110, dok je 110 : 2 = 55), dok je uspjeh tuženika u osporavanju ovog dijela tužbenog zahtjeva 45,00%. S postavljenim tužbenim zahtjevom u odnosu na t. III. izreke presude tuženik je uspio u cijelosti (100,00%), kako u pogledu osporavanja osnovanosti, tako i u odnosu na osporenu visinu tužbenog zahtjeva. Stoga je uspjeh tužitelja u ovom dijelu 0,00%.

97./ Dakle, tužitelj je u pogledu osnove i visine s t. I. i II. izreke uspio u omjeru od 100,00 % i 55,00%, dok s t. III. izreke nije uspio (0,00%), pa proizlazi da je tužitelj u ovoj parnici konačno uspio u omjeru od 51,66% (100+55+0=155 , dok je 155:3=51,66).

Stoga uspjeh tuženika iznosi 48,34%.

98./ Dakle, o uspjehu stranaka u parnici sud je odlučio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, dok je u odnosu na sniženi dio tužbenog zahtjeva (pravomoćno rješenje posl.br. P- 1141/2019 od 13. listopada 2022.) odlučio prema odredbama o povlačenju tužbe, vodeći pritom računa da prema razredu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25), s obzirom na vrijednost predmeta spora, isticanjem zahtjeva iznad konačno postavljanog nisu nastali posebni troškovi zastupanja.

99./ S obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove (čl. 154. st. 4. ZPP- a) te je odlučio kao pod t. IV. izreke presude.

100./ Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao pod t. I. -IV. izreke presude.

U Zagrebu 13. ožujka 2026.

Sutkinja:

Tina Šimović

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:

Snježana Hrubec Totić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda uz korištenje sustava eKomunikacije.