REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-418/2024-14
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, na prijedlog sudske savjetnice Ive Pelicarić, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , protiv tuženika Brodsko-posavske županije, Upravnog odjela za financije i proračun, Slavonski Brod, Kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 27400987949, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Slavonskog Broda, Upravnog odjela za financije i računovodstvo, Vukovarska 1, Slavonski Brod, OIB: 58007872049, radi poreza na kuće za odmor, 13. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Brodsko-posavske županije, Upravnog odjela za financije i proračun KLASA: UP/II-410-03/23-01/01, URBROJ: 2178-07-96/02-24-2 od 26. siječnja 2024.
II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Brodsko-posavske županije, Upravnog odjela za financije i proračun KLASA: UP/II-410-03/23-01/01, URBROJ: 2178-07-96/02-24-3 od 26. siječnja 2024.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovoga spora.
Obrazloženje
1. Kod ovoga suda, povodom tužbe tužitelja MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Brodsko -posavske županije, Upravnog odjela za financije, [adresa], radi poništenja rješenja, vode se sporovi pod poslovnim brojem Us I-417/2024 i Us I- 418/2024, a isti su spojeni radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke u skladu sa člankom 107. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 36/24., dalje: ZUS).
2. Osporavanim rješenjem tuženika, navedenim u točki I. izreke, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Grada Slavonskog Broda, Upravnog odjela za financije i računovodstvo KLASA: UP/I-410-15/23-01/4, URBROJ: 2178/01-08-23- 6 od 9. studenoga 2023.
2.1. Tim prvostupanjskim poreznim rješenjem poreznom obvezniku (tužitelju) utvrđena je obveza plaćanja poreza na kuće za odmor u 2023. godini u iznosu od 19,95 EUR / 150,31 kn.
2.2. Iz obrazloženja toga rješenja proizlazi kako je isto doneseno jer je tužitelj prema službenoj evidenciji Grada Slavonskog Broda vlasnik kuće za odmor korisne površine 15,00 m2 koja se nalazi na području Grada Slavonskog Broda, [adresa] , a na što se plaća porez sukladno članku 25. Zakona o lokalnim porezima te sukladno članku 5. Odluke o porezima Grada Slavonskog Broda i to 1,33 eura po četvornom metru korisne površine kuće za odmor.
3. Osporavanim rješenjem tuženika, navedenim u točki II. izreke, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Grada Slavonskog Broda, Upravnog odjela za financije i računovodstvo KLASA: UP/I-410-15/23-01/4, URBROJ: 2178/01-08-23- 7 od 9. studenoga 2023.
3.1. Tim prvostupanjskim rješenjem poreznom obvezniku (tužitelju) utvrđena je obveza plaćanja poreza na kuće za odmor u 2023. godini u iznosu od 25,27 EUR / 190,40 kn.
3.2. Iz obrazloženja toga rješenja proizlazi kako je isto doneseno jer je tužitelj prema službenoj evidenciji Grada Slavonskog Broda vlasnik kuće za odmor korisne površine 19,00 m2 koja se nalazi na području Grada Slavonskog Broda, [adresa], a na što se plaća porez sukladno članku 25. Zakona o lokalnim porezima te sukladno članku 5. Odluke o porezima Grada Slavonskog Broda i to 1,33 eura po četvornom metru korisne površine kuće za odmor.
4. Tužitelj u tužbama i daljnjem tijeku postupka osporava rješenja tuženika u cijelosti u bitnome navodeći da nije vlasnik kuće za odmor površine 15,00 m2, odnosno 19,00 m2, u prilog čemu dostavlja zemljišnoknjižni izvadak. Pojašnjava kako je vlasnik obiteljske kuće sa više etaža na adresi [adresa] u [adresa], a u kojoj stalno stanuje i na kojoj ima uredno prijavljeno prebivalište u prilog čemu dostavlja presliku svoje osobne iskaznice. Citira članak 2. Zakona o lokalnim porezima i ističe kako kuća u kojoj stalno stanuje te u kojoj često borave njegovi unuci, sin i snaha ne može biti kuća za odmor. U prilog tome predlaže saslušati tužitelja, svjedoke, obaviti očevid te predlaže provođenje geodetskog vještačenja. Smatra da osporavani akti imaju manjkavo obrazloženje jer nije obrazloženo na temelju kojih dokaza su utvrđene odlučne činjenice. Nadalje, navodi da je bio obrtnik i uredno plaćao paušal na dvije sobe koje iznajmljuje, a da sada ima dugovanje prema Turističkoj zajednici o čemu prilaže izvještaj zaduženja za turističku pristojbu 2024. godine i ispunjene TZ2 obrasce za 2022., 2023, i 2024. godinu. Predlaže poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjska rješenja kojima mu je određena porezna obveza i traži naknadu troškova ovoga spora.
5. U odgovorima na tužbu tuženik se protivi tužbenim zahtjevima u cijelosti. Iz odgovora na tužbe proizlazi da tuženik predlaže tužbene zahtjeve odbiti.
6. Rješenjem poslovni broj Us I-418/2024-10 od 5. studenoga 2025. na temelju članka 20. stavka 3. ZUS-a Sud je po službenoj dužnosti pozvao Grad Slavonski Brod da sudjeluje u ovome sporu kao zainteresirana osoba i da dostavi svoje očitovanje na tužbe i odgovore na tužbe. Navedeno rješenje zainteresirana osoba uredno je zaprimila, a svoje očitovanje nije podnijela.
7. U ovome sporu održana je rasprava 20. veljače 2026. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, a na održanoj raspravi odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja za njegovim saslušanjem, za saslušanjem svjedoka, provođenjem očevida te provođenjem geodetskog vještačenja.
8. Tužbeni zahtjevi nisu osnovani.
9. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da su postupci u kojima su donesena osporavana rješenja pokrenuti po službenoj dužnosti radi utvrđivanja obveze tužitelju na plaćanje poreza na kuće za odmor za 2023. godinu i to za kuću za odmor korisne površine od 15,00 m2 i kuću za odmor korisne površine 19,00 m2 koje se nalaze na području Grada Slavonskog Broda na adresi [adresa].
10. U obrazloženju drugostupanjskih rješenja navodi se da je iz rješenja o odobrenju od 25. srpnja 2013. i rješenja od 20. siječnja 2016. utvrđena činjenica postojanja smještajnih jedinica za koje je izdano rješenje o plaćanju poreza na kuće za odmor, korisne površine 15,00 m2 i 19,00 m2. Nadalje, u istima tuženik zaključuje da iz te dokumentacije proizlazi kako vlasnik dio nekretnine u kojem su registrirane smještajne jedinice za najam koristi povremeno ili sezonski u periodima kada iste nisu iznajmljene pa da stoga neosnovano navodi da stalno prebiva u njima.
11. Prema članku 2. stavku 1. točki 12. Zakona o lokalnim porezima (''Narodne novine'', broj: 115/16., 101/17., 114/22., 114/23.) kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
12. Člankom 25. stavkom 1. Zakona o lokalnim porezima porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor. Nadalje, odredbom stavka 2. toga članka, koja je stupila na snagu 1. siječnja 2024., određeno je da obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor.
13. Člankom 26. stavkom 1. Zakona o lokalnim porezima određeno je da se porez na kuće za odmor plaća od 0,60 do 5,00 eura/m2 korisne površine kuće za odmor, dok je stavkom 2. istog članka određeno da visinu poreza na kuće za odmor propisuje svojom odlukom predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.
14. Prema članku 27. stavku 1. Zakona o lokalnim porezima porez na kuće za odmor ne plaća se na kuće za odmor koje se ne mogu koristiti zbog ratnih razaranja i prirodnih nepogoda (poplava, požar, potres) te starosti i trošnosti. Stavkom 2. istog članka određeno je da se porez na kuće za odmor ne plaća na kuće za odmor za vrijeme dok su u njima smješteni prognanici i izbjeglice, dok je stavkom 3. istog članka određeno da se porez na kuće za odmor ne plaća na odmarališta u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koja služe za smještaj djece u dobi do 15 godina.
15. Člankom 88. točkom 2. Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22.) određeno je da u poreznom postupku teret dokaza porezni obveznik snosi za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.
16. Spisu tuženika prileži rješenje o odobrenju Ureda državne uprave u Brodsko- posavskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Odjela za gospodarstvo KLASA: UP/I-335-02/13-04/43, URBROJ: 2178-01-01-02/04-13-4 od 25. srpnja 2013. iz kojega proizlazi da se na adresi [adresa], odobrava pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivaču (tužitelju) vrste i kategorije sobe u domaćinstvu sa dvije zvjezdice za uslugu smještaja u 4 smještajne jedinice – sobe i to za dvije dvokrevetne sobe na prvom katu odnosno sobu označenu oznakom A1, površine 17 m2 i sobu označenu oznakom A2, površine 15 m2, te za dvije dvokrevetne sobe u prizemlju odnosno sobu označenu oznakom B1, površine 15 m2 (francuski ležaj) i sobu označenu oznakom B2, površine 19,00 m2.
16.1. Nadalje, spisu tuženika prileži i rješenje Ureda državne uprave u Brodsko- posavskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Odjela za gospodarstvo KLASA: UP/I-335-02/15-06/62, URBROJ: 2178-01-01-02/04-16-2 od 20. siječnja 2016. kojim je djelomično ukinuto rješenje toga tijela o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga od 25. srpnja 2013. te je utvrđen prestanak pružanja ugostiteljskih usluga smještaja u dvije smještajne jedinice koje sačinjavaju dvije dvokrevetne sobe na prvom katu i to za sobu označenu oznakom A1, površine 17 m2, i sobu označenu oznakom A2, površine 15 m2. U ostalom dijelu rješenje o odobrenju od 25. srpnja 2013. ostalo je na snazi i nepromijenjeno.
17. U konkretnom slučaju kuću za odmoru u smislu članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona o lokalnim porezima predstavljaju smještajne jedinice odnosno dvije dvokrevetne sobe veličine 19,00 m2 i 15,00 m2 na adresi [adresa] u [adresa], a za koje je tužitelju odobreno pružanje ugostiteljske usluge prema rješenju o odobrenju Ureda državne uprave od 25. srpnja 2013. i rješenju istog tijela od 20. siječnja 2016.
18. Navode tužitelja kako se nekretnina na adresi [adresa], ne može smatrati kućom za odmor jer u njoj on trajno živi, a često borave i ostali članovi njegove obitelji, ovaj Sud ne smatra osnovanim. Također, prema mišljenju ovoga Suda od utjecaja na drugačiju odluku u ovome sporu nije niti okolnost što tužitelj na predmetnoj adresi ima prijavljeno prebivalište.
18.1. Naime, tužitelj je, po načinu na koji koristi nekretninu na adresi [adresa] u [adresa], izdvojio dijelove te nekretnine u kojima su smještajne jedinice odnosno sobe površine 15,00 m2 i 19,00 m2 od ostalog dijela iste. Dakle, tužitelj je odredio da će navedene dijelove svoje nekretnine koristiti za iznajmljivanje, a ne za trajno stanovanje.
18.2. Okolnost da tužitelj dio svoje nekretnine na adresi [adresa] u [adresa] ne koristi za trajno stanovanje proizlazi i iz toga što je u 2023. godini ostvario promet od iznajmljivanja soba na navedenoj adresi, a kako je to vidljivo iz spisu priloženog popunjenog i podnesenog TZ-2 obrasca za 2023. godinu.
18.3. Također, valja reći da su porez na kuće za odmor i porez na dohodak u paušalnom iznosu po osnovi djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova porezni oblici koji se ne isključuju jer se plaćaju s različitih osnova. Naime, porez na kuće za odmor utvrđuje s osnove vlasništva dok se porez na dohodak utvrđuje s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja.
19. Dakle, na temelju podataka spisa ovoga predmeta utvrđeno je da je tužitelj vlasnik kuća za odmor površina 15,00 m2 i 19,00 m2 kojima se ne koristi trajno, već eventualno povremeno ili sezonski.
20. S obzirom na prethodno iznesena utvrđenja, Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za njegovim saslušanjem, saslušanjem svjedoka, provođenjem očevida te provođenjem vještačenja.
21. Kako nisu utvrđeni razlozi za oslobođenje od plaćanja poreza u smislu članka 27. Zakona o lokalnim porezima, tužitelj je dužan platiti porez na kuće za odmor površine 15,00 m2 i 19,00 m2, sve u skladu sa člankom 25. stavkom 1. i člankom 26. Zakona o lokalnim porezima te člankom 5. Odluke o porezima Grada Slavonskog Broda (''Narodne novine'', broj: 121/21.) i Odlukom o izmjeni Odluke o porezima Grada Slavonskog Broda (''Narodne novine'', broj: 154/22.) prema kojima se porez na kuće za odmor plaća u iznosu od 1,33 eura po četvornom metru korisne površine kuće za odmor na cijelom području Grada slavonskog Broda.
22. Dakle, pravilno je prvostupanjsko tijelo utvrdilo tužitelju porez na kuće za odmor za 2023. godinu u iznosima od 19,95 EUR / 150,31 kn i 25,27 EUR / 190,40 kn.
23. Slijedom navedenoga, Sud smatra kako su osporavana rješenja tuženika zakonita, pa je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbene zahtjeve i odlučiti kao u točkama I. i II. izreke ove presude.
24. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovoga spora odbijen je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a jer je tužitelj u cijelosti izgubio ovaj spor. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.
U Osijeku 13. ožujka 2026.
Sudac
Dario Mađaroš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. Zainteresiranoj osobi
