Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-120/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČP, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-59/2026-7 od 16. veljače 2026., u sjednici održanoj 13. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ČP.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 3. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv optuženog ČP produljio istražni zatvor koji mu traje od dana uhićenja – 16. studenog 2025. od 12,30 sati.

2. Protiv tog rješenja je optuženi BP putem branitelja Božidara Klepača, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana, s prijedlogom da se pobijano rješenje u cijelosti ukine.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-148/2026 od 12. ožujka 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ponajprije valja odgovoriti optuženiku da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju iznio vrlo jasne, određene i nedvosmislene razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu ni u kakvoj uzajamnoj koliziji, tako da nema govora o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP -a na koju se upire predmetnom žalbom, mada se u njoj izrijekom ne navodi naprijed navedena zakonska odredba.

6. Nije u pravu optuženik niti kada u sklopu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osporava zakonske pretpostavke na temelju kojih mu je produljen istražni zatvor.

6.1. Prije svega treba reći da je posve promašen žalbeni prigovor kojim se nastoji pobiti zaključak suda prvog stupnja o postojanju osnovane sumnje u optuženikovo počinjenje inkriminiranog kaznenog djela prijetnje za koje se tereti, s obzirom na neprijepornu činjenicu da se ovaj kazneni postupak već nalazi u raspravnoj fazi na temelju potvrđene optužnice, što znači da ova odlučna činjenica proizlazi iz činjenica i dokaza na kojima se bazira predmetni optužni akt. Uz to treba žalitelju skrenuti pozornost na to da se sudovi prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru nisu ovlašteni upuštati u preispitivanje činjeničnih utvrđenja ili ocjenu vjerodostojnosti prikupljenih dokaza, budući da je to zadaća koja je u isključivoj ingerenciji raspravnog suda nakon provedene rasprave.

6.2. Istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti prvostupanjski sud pak je s pravom utvrdio na temelju nepobitnih činjenica preciziranih u točki 6.1. obrazloženja pobijanog rješenja, a koje se suštinski svode na to da se optuženik pojavljuje u svojstvu višestrukog prekršajnog i kaznenog povratnika i to na štetu iste žrtve – svoje bivše supruge GP, što govori u prilog zaključka o njegovoj upornosti i odlučnosti u iskazivanju agresivnog ponašanja spram bliskih osoba, pri čemu valja primijetiti da je, između ostalog , optuženik bio pravomoćno osuđen i zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ -a. Upravo taj povećani stupanj kriminalne volje te prekršajni i kazneni recidivizam ukazuju na nužnost daljnje primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile. Naime, kada okrivljenika od delinkventnog ponašanja s nasilničkim elementima nisu odvratile dosadašnje prekršajne i kaznene sankcije, onda je nerealno očekivati da će ga od toga odgovoriti blaže mjere opreza koje se sugeriraju žalbom.

7. Na kraju treba konstatirati da pobijanim rješenjem nije narušeno načelo razmjernosti iz čl. 122. st. 2. ZKP-a, budući da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru od 16. studenog 2025., dakle nešto manje od četiri mjeseca, dok se osnovano sumnjiči za kazneno djelo za koje je zapriječena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, kako je to uostalom ispravno utvrdio prvostupanjski sud u točki 8. obrazloženja napadanog rješenja.

8. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP -a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP -a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 13. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic