Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-119/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KC, zbog kaznenog djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-34/2026-10 od 25. veljače 2026., u sjednici održanoj 13. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog KC.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv okrivljenog KC produljio istražni zatvor koji mu se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 25. siječnja 2026. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni KC putem branitelja Bojana Bacingera, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu pobijano rješenje ukine.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-147/2026 od 11. ožujka 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ponajprije valja odgovoriti okrivljeniku da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju iznio u dovoljnoj mjeri konkretne, individualizirane i relevantne razloge o svim odlučnim činjenicama, tako da nema govora o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a na koju se upire predmetnom žalbom, mada se u njoj izrijekom ne navodi naprijed navedena zakonska odredba.

6. Nije u pravu okrivljenik niti kada u sklopu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osporava zakonske pretpostavke na temelju kojih mu je produljen istražni zatvor , budući da je prvostupanjski sud na temelju prikupljenih činjenica i dokaza s pravom zaključio da je on osnovano sumnjiv za počinjenje predmetnih kaznenih djela kojima se tereti i da u odnosu na njega i nadalje egzistira objektivna i razumno predvidiva opasnost od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela.

6.1. Relevantni stupanj vjerojatnosti u okrivljenikovo počinjenje inkriminiranih kaznenih djela sud prvog stupnja je posve opravdano utvrdio na temelju obavijesne izjave žrtve EC, koja ga izravno tereti za konkretna kaznena djela, a čiji opisi optuženih događaja su argumentirani fotodokumentacijom ozljeda i obavijesnom izjavom potencijalnog svjedoka OC, žrtvina brata. Prema tome sud prvog stupnja koristi potonja dva izvora saznanja (fotodokumentaciju ozljeda i izjavu OC) kao potkrjepu onoga što je izjavila naprijed imenovana žrtva, a što je u ukupnosti i uzajamnoj logičnoj povezanosti dovoljno za zaključak da je okrivljenik doista osnovano sumnjiv da je počinio predmetne delikte, pri čemu valja ukazati žalitelju da je irelevantno što presumptivni svjedok OC nije očevidac događaja, već ima posredna saznanja o konkretnim inkriminacijama.

6.2. Suprotno žalbenom stajalištu sud prvog stupnja je u točki 17. obrazloženja osporenog rješenja iznio u dovoljnoj mjeri jasne, određene i konkretne okolnosti koj i opravdavaju postojanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti. Okrivljenik je u svojstvu višestrukog prekršajnog povratnika, pri čemu prvenstveno upadaju u oči njegove osude zbog prekršaja iz domene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i to upravo na štetu iste žrtve prema kojoj je u prekršajnom postupku ujedno kršio i mjeru opreza kojom ga se pokušalo osujetiti u uspostavljanju kontakata sa žrtvom, pa kada se k svemu tome doda i činjenica da se okrivljenik na razini osnovane sumnje u ovom kaznenom postupku prema žrtvi EC nasilnički ponašao kroz dulje razdoblje, točnije od 2023. do 2025., nanijevši joj više ozljeda, tada nema sumnje da sve ove okolnosti upućuju na veći stupanj kriminalne volje, odlučnosti i upornosti kod okrivljenika, što sve u konačnici opravdava elemente neophodne za primjenu istražno-zatvorske osnove iz naprijed naznačene zakonske odredbe, dok upravo dugotrajnost protupravnog i kažnjivog ponašanja za koje se okrivljenik osnovano sumnjiči, kao i količina i značaj kriminalne aktivnosti koju je poduzeo u sklopu predmetnih inkriminacija ujedno govore u prilog pravilnosti zaključka suda prvog stupnja o nužnosti daljnje primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile protiv okrivljenika, jer u postojećoj situaciji blaže zakonske mjere uistinu ne pružaju dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju u otklanjanju utvrđene tzv. iteracijske opasnosti. Naime, kada okrivljenika od predmetnih kaznenih djela, za sada, dakako, na razini osnovane sumnje, nisu odvratile dosadašnje sankcije, nerealno je očekivati da će ga od toga odgovoriti mjere opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP -a koje se predlažu žalbom, tim više što je jednu takvu, kao što je ranije spomenuto, već bio prekršio u prekršajnom postupku.

7. Slijedom navedenog žalba okrivljenika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP -a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP -a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 13. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic