Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-116/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog PI, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-67/2026-9 od 3. ožujka 2026., u sjednici održanoj 13. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog PI.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. , 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv okrivljenog PI produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a, u koji mu se uračunava vrijeme lišenja slobode od 3. veljače 2026. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja je okrivljeni PI putem braniteljice po službenoj dužnosti mr. Jelene Tkalec, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sudu u Varaždinu ukine istražni zatvor, ili ga zamijeni nekom od blažih mjera opreza.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-142/2026 od 12. ožujka 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Što se tiče temeljne zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje u okrivljenikovo počinjenje predmetnog kaznenog djela prijetnje valja odgovoriti žalitelju da je tu odlučnu činjenicu prvostupanjski sud opravdano utvrdio na temelju iskaza žrtve II koji ga izravno tereti, s time da treba žalitelju skrenuti pozornost da se sudovi u procesno-pravnoj situaciji kada odlučuju o istražnom zatvoru nisu ovlašteni upuštati u preispitivanje činjeničnih utvrđenja i ocjenu vjerodostojnosti prikupljenih dokaza, budući da je to zadaća u isključivoj ingerenciji raspravnog suda.
6. Okrivljenik doista nije osuđivan zbog kaznenog djela prijetnje, ali se zato pojavljuje u svojstvu višestrukog prekršajnog i kaznenog recidivista, pri čemu upadaju u oči njegove pravomoćne osude zbog prekršaja protiv javnog reda i mira i iz domene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao i nepravomoćna osuda, između ostalog, i zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ-a, što znači da i u ovom potonjem slučaju postoji osnovana sumnja u počinjenje tog delikta, a sve su to protupravna i kažnjiva postupanja s elementima nasilja koja okrivljenik opetovano čini unatoč do sada izrečenim prekršajnim i kaznenim sankcijama. Upravo ta odlučnost i upornost u delinkventnom ponašanju osnova je na kojoj prvostupanjski sud opravdano zaključuje da na strani okrivljenika zaista egzistira tzv. iteracijska opasnost i to takvog obujma da je za njeno otklanjanje nužna daljnja primjena istražnog zatvora, jer blaže zakonske mjere u postojećoj situaciji ne pružaju dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju u prevenciji naprijed spomenute opasnosti.
7. Slijedom navedenog žalba okrivljenika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP -a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 13. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic