REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-142/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MJ iz M, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Prižmiću, odvjetniku u Blatu protiv tuženika [obrt] [adresa], 25 [adresa], zastupanog po Harvard Business Services, Inc, registriranom zastupniku B, [adresa], [obrt], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli od 30. siječnja 2024., poslovni broj: 31 P-264/2017, 13. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja MJ iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, od 30. siječnja 2024., poslovni broj: 31 P-264/2017.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga, navodi da se pobijana odluka ne može ispitati iz razloga što je nerazumljiva, kontradiktorna i konfuzna, da je prvostupanjski sud krivo i netočno utvrdio činjenično stanje, krivo primijenio materijalno pravo te se ujedno žali i zbog obračuna troškova parnice.

2.1. U bitnom tužitelj navodi da je 2011. započeo zemljišnoknjižni postupak uknjižbe prava vlasništva na nekretninama tuženika, temeljeći svoje pravo na dokumentu nazvanom Uvjerenje o obvezi, izdanog od nadležnih ureda u saveznoj državi [adresa], u kojem postupku nije uspio jer zemljišnoknjižni sud nije sa sigurnošću mogao protumačiti ovlasti izdavatelja tog Uvjerenja, zatim da je pokušao i putem zk. ispravnog postupka, ali ni u tom postupku nije uspio pa je naposlijetku podnio vlasničku tužbu u kojoj tvrdi da je vlasnik nekretnina i da tuženik to njegovo pravo mora trpjeti, a da je prvostupanjski sud nakon pet godina odbacio tužbu smatrajući da tuženik ne može biti stranka u postupku jer je brisan u trgovačkom registru države [adresa].

2.2. Dalje navodi da je točno da je tuženik brisan iz registra, ali da je isto tako upisan kao titular u zemljišnim knjigama i da je po toj osnovi pasivno legitimirana stranka u postupku pa da je prvostupanjski sud mogao tuženiku, koji navodno nije imao stranačku sposobnost, priznati svojstvo stranke u ovom postupku i s pravnim učinkom u ovoj parnici jer tuženik udovoljava bitnim uvjetima stranačke sposobnosti, a osobito stoga što je upisan kao vlasnik imovine na kojoj se može provesti ovrha.

2.3. Osim toga tužitelj ističe da se u konkretnom slučaju radi o hrvatskoj pravnoj osobi, stranka u postupku bi bila njegova likvidacijska masa pa da je prvostupanjski sud u tom smislu morao zatražiti ispravak tužbe s upozorenjem na posljedice ukoliko se to ne bi učinilo, a ne nakon pet godina odbaciti tužbu i da je u konkretnoj pravnoj situaciji tužitelj stvarno legitimiran jer je nositelj subjektivnog prava, a i tuženik je stvarno legitimiran jer obveza na određeno ponašanje proizlazi iz konkretnog zahtjeva koji tereti upravo tuženika te da je tužitelj od nadležne službe licencirane za postupak utvrđenja ostatka imovine, nakon što se neka tvrtka izbriše iz pravnog prometa [adresa], proglašen jedinim vlasnikom te imovine i po tom osnovu mu pripada pravo na imovinu koja je upisana na tuženika pa predlaže da drugostupanjski sud zauzme pravno stajalište koje će biti obvezujuće za nižestupanjske sudove ili da ukaže na način rješavanja ovog životnog spora. Trošak žalbe ne traži.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka prema odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje ZPP), ovaj sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a. Prvostupanjski sud je o odlučnim činjenicama i pravnim shvaćanjima dao jasne i dostatne razloge, zbog čega pobijano rješenje nije nerazumljivo niti kontradiktorno te se može ispitati. Također je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbacio tužbu tužitelja.

5. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva tužitelja na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje su u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tuženika.

6. Prvostupanjski sud odbacuje tužbu tužitelja uz obrazloženje da iz Potvrde potpisane od državnog tajnika države [adresa] s Apostilleom i prevedene po sudskom tumaču, proizlazi da je pravna osoba [obrt] zakonito likvidirana, sukladno zakonima savezne države [adresa] te da je prestala postojati u svibnju 2010., zatim da sam tužitelj u prijedlogu za uknjižbu prava vlasništva i prigovoru na zemljišnoknjižno rješenje navodi da je tuženik zakonito likvidiran i brisan iz registra društva savezne države [adresa] u svibnju 2010., a da prema odredbi članka 4. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 152/11 – pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22 i 114/22; dalje ZTD), pravna osoba stječe pravnu osobnost pa tako i stranačku sposobnost upisom u sudski registar, dok tu osobnost i sposobnost gubi brisanjem iz sudskog registra pa s obzirom da tuženik ne može biti stranka u postupku i da se taj nedostatak ne može otkloniti jer je pravna osoba brisana iz registra države u kojoj je bila osnovana prije podnošenja tužbe, prvostupanjski sud, na temelju članka 83. stavka 5. ZPP-a, odbacuje tužbu tužitelja.

7. Odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

8. Prema odredbi članka 77. stavka 1. ZPP-a, stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba. Prema stavku 3. istog članka, parnični sud može iznimno, s pravnim učinkom u određenoj parnici, priznati svojstvo stranke i onim oblicima udruživanja koji nemaju stranačku sposobnost prema odredbama stavaka 1. i 2. ovog članka ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u biti udovoljavaju bitnim uvjetima za stjecanje stranačke sposobnosti, a osobito ako raspolažu imovinom na kojoj se može provesti ovrha.

9. Odredbom članka 82. ZPP-a propisano je da sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebno ovlaštenje kad je ono potrebno. Prema odredbi članka 83. stavka 1. ZPP kada sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti, pozvat će tužitelja da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u postupku. Prema stavku 5. istog članka, ako se navedeni nedostaci ne mogu otkloniti, sud će rješenjem ukinuti radnje provedene u postupku ako su zahvaćene tim nedostacima i odbaciti tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju daljnje vođenje parnice.

10. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Su- IV-16/2021-14, zauzetom na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda, od 5. srpnja 2021., ako je tužba podnesena protiv umrle fizičke osobe ili pravne osobe koja je prestala postojati, riječ je o neotklonjivom nedostatku iz članka 83. stavka 5. ZPP-a zbog kojeg tužbu treba odbaciti.

11. U konkretnom slučaju nesporno je da je tuženik kao pravna osoba brisan iz registra društva savezne države Delaware 2010. godine. Ova utvrđena činjenica nije osporena žalbenim navodima tužitelja, a proizlazi iz dokumentacije koju je sam tužitelj dostavio u sudski spis. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik prestao postojati te kao takav nema sposobnost biti strankom u postupku. Protivno žalbi tužitelja, radi se o nedostatku koji nije otklonjiv prema odredbi članka 83. stavka 1. ZPP-a jer tuženik u trenutku podnošenja tužbe nije postojao pa prvostupanjski sud nije niti imao obvezu pozvati tužitelja na otklanjanje tog nedostatka.

12. Dakle, sud prvog stupnja pravilno je pobijanim rješenjem odbacio tužbu utvrdivši da tuženik nema stranačku sposobnost i da više ne postoji u pravnom prometu zbog čega protiv tuženika nije moguće voditi parnični postupak. Žalbeni navodi kojima žalitelj ukazuje na postojanje aktivne i pasivne legitimacije stranaka te na okolnost da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnina u zemljišnim knjigama nisu od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja. Naime, upis u zemljišnim knjigama ne može nadomjestiti nepostojanje pravne osobnosti niti osigurati stranačku sposobnost subjektu koji je prestao postojati, dok se pitanje legitimacije može razmatrati tek u postupku u kojem postoje procesno sposobne stranke. Osim toga, suprotno žalbenim navodima, nepostojećoj pravnoj osobi ne može se priznati svojstvo stranke.

13. Okolnost što je prvostupanjski sud o navedenoj procesnoj zapreci, koju ujedno tužitelj u tužbi nije niti naveo, odlučio nakon duljeg vremena, nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja, budući da na postojanje stranačke sposobnosti sud pazi po službenoj dužnosti tijekom cijelog postupka.

14. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju tužba podnesena protiv pravne osobe koja je prestala postojati te da je riječ o neotklonjivom nedostatku iz članka 83. stavak 5. ZPP-a, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo i odbacio tužbu tužitelja pa je na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a, žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, a prvostupanjsko rješenje potvrđeno.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

Slavonski Brod, 13. ožujka 2026.

Sutkinja

Lidija Klašnja-Petrović