P-2417/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Jurovicki, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Bojana Petraša, u pravnoj stvari tužitelja ČP, vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojega zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 147,18 EUR, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 17. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 147,18 EUR (slovima: sto četrdeset sedam eura osamnaest centi) sa zateznim kamatama koje teku od 23. srpnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 119,91 EUR (slovima: sto devetnaest eura) sa zateznim kamatama koje teku od 13. ožujka 2026. do isplate, po stopi od 5,15 % godišnje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 16. listopada 2025. podnio tužbu radi isplate iznosa od 147,18 EUR. U tužbi je naveo da je u prometnoj nezgodi 7. svibnja 2023. koju je skrivio osiguranik tuženika, oštećeno vozilo u vlasništvu društva ELMAR-TRGO, d.o.o. iz Zagreba. Navodi da je tužitelj izvršio popravak vozila te ispostavio račun oštećeniku na iznos od 1.160,14 EUR. Budući da je oštećenik ELMAR-TRGO, d.o.o. pravna osoba koja ima pravo odbitka 50 % PDV-a, šteta koju je u obvezi naknaditi tuženik iznosi 1.044,12 EUR, a tuženik je isplatio iznos od 896,94 EUR navodeći da se iznos od 147,18 EUR koji nije platio, odnosi na razliku u visini cijene satnice za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koje naplaćuje tužitelj, te troška amortizacije difuzora stražnjeg branika. Oštećenik je umjesto preostalog ispunjenja svoje obveze po računu tužitelja broj 219/P1/1, svoje dospjelo potraživanje prema tuženiku s osnove predmetnog štetnog događaja ustupio tužitelju, zajedno sa sporednim potraživanjima. Tužitelj je u prilogu tužbe dostavio nalaze i mišljenja prometnog vještaka dipl.ing Igora Jakoplića od 13. ožujka 2023. i 13. rujna 2024., prema kojima prosječna cijena radnog sata neovlaštenih radionica za limarske i lakirerske poslove tijekom 2023. godine kretala oko 35,00 EUR uvećano za PDV, dok tužitelj istu naplaćuje 33,20 EUR uvećano za PDV.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije, osporio osnovanost i visinu potraživanja. Naveo je da oštećenik nije poduzeo sve potrebne mjere da bi smanjio štetu , te da je oštećeniku ukazao na mogućnost popravka vozila na istom području i iste vrste i kvalitete kod više ovlaštenih i neovlaštenih servisera po znatno jeftinijoj cijeni rada od cijene koju navodi tužitelj, ali da je bez obzira na to, oštećenik odabrao opciju popravka vozila po skupljoj cijeni rada. Zaključno, tuženik je osporio zahtjev za isplatu zateznih kamata kao i njihove stope.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao izvid štete tuženika broj 238210512161 (list 7. spisa), račun popravka vozila broj 219/P1/1 (list 8. spisa), izjavu i punomoć o isplati troškova popravka na račun tužitelja (list 9.-10. spisa), obrazloženu ponudu tuženika (list 11. spisa), cjenik tužitelja (list 12. spisa), Ugovor o ustupu tražbine od 17. srpnja 2023. (list 13.-14. spisa), sliku kontrole ugradnje (list 15. spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 16.-19. spisa), nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića u predmetima ovog suda poslovni broj P- 1257/21 i P-730/23 (list 20.-25. spisa), obračun štete (list 131. spisa), te račune popravka u servisima AutoPoint d.o.o. i Autoflex d.o.o. (list 132.-133. spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za plaćanjem neplaćenog dijela računa broj 219/P1/1 u iznosu od 147,18 EUR, za rad koji je tužitelj obavio na oštećenom vozilu u vlasništvu društva ELMAR-TRGO, d.o.o.

6. U postupku nije sporan nastanak štetnog događaja, odštetna odgovornost tuženika i činjenica da je tuženik povodom predmetnog štetnog događaja izvršio isplatu iznosa od 896,94 EUR. Sporna aktivna i pasivna legitimacija, te cijena radnog sata koju je za popravak vozila obračunao tužitelj.

7. Iz dostavljenog ugovora o cesiji od 17. srpnja 2023. razvidno je da je taj ugovor sklopljen između društva ELMAR-TRGO, d.o.o. kao ustupatelja i tužitelja kao primatelja, a kojim su ugovorne strane utvrdile da ustupatelj ima dospjelo potraživanje prema tuženiku, kao dužniku (cesusu), u iznosu od 1.160,14 EUR, i to za popravak osobnog vozila prema izvidu štete broj 238210512161, po računu 219/P1/1. Nadalje, u ugovoru je određeno da ustupatelj radi naplate u cijelosti ustupa primatelju svoje potraživanje iz članka 1. Ugovora prema dužniku (cesusu), zajedno sa svim sporednim pravima. Dakle, iz ugovora o cesiji je razvidno da je oštećeni ELMAR-TRGO, d.o.o. ustupio tužitelju svoje potraživanje prema tuženiku s osnove naknade štete po predmetnom štetnom događaju, u ukupnom iznosu od 1.160,14 EUR.

8. Nadalje, tuženik je 20. lipnja 2023. po svojim procjeniteljima izvršio pregled vozila temeljem kojeg je sastavio izvid štete broj 238210512161 (list 7. spisa), po kojem je tužitelj nakon izvršenog popravka vozila izdao račun broj 219/P1/1 (list 8. spisa). Iz obrazložene ponude od 17. srpnja 2023. proizlazi da je tuženik priznao odgovornost svog osiguranika s obzirom na to da je isplatio ukupan iznos naknade štete na predmetnom vozilu u iznosu od 896,94 EUR, dok je za dio računa koji se sastoji u razlici cijene radnog sata, isti osporio. Navedenom radnjom otplate dijela štete tužitelju, tuženik je posredno priznao postojanje osnove za naknadu štete, čime je ujedno i priznao postojanje svoje odgovornosti za štetu.

9. U odnosu na isticanje amortizacije difuzora stražnjeg spojlera branika oštećenika u visini od 50 %, tuženik nije dokazao da bi isti prije predmetne nezgode bio oštećen, niti da su na istom rađeni bilo kakvi radovi popravka, a što je razvidno iz fotografija koje je tužitelj priložio uz tužbu, dok je teret dokazivanja postojanja ranijih oštećenja temeljem kojih je istaknuta amortizacija u visini od 50 %, bio na tuženiku.

10. U odnosu na dužnost oštećenika da poduzme sve mjere kako bi smanjio štetu, a posljedično time i na visinu cijene radnog sata tužitelja, sud je mišljenja da je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u mjestu u kojem prebiva u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima, pri čemu može slobodno izabrati radionicu u mjestu u kojem prebiva u kojoj će popraviti vozilo, pa okolnost što možda postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe članka 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; u daljnjem tekstu: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je naplatio onu cijenu popravka koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, dok je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika.

11. Stoga je ovaj sud smatrao da nije potrebno pribavljati račune od tužitelja za popravke vozila prema fizičkim osobama za 2023. godinu s dokazom da su isti računi plaćeni od strane fizičkih osoba, kao niti provoditi prometno vještačenje na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima, te na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete i prema takvim utvrđenim cijenama sata rada limara/lakirera, posebice imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Naime, provođenje svih ranije navedenih dokaza dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka i povećanja parničnih troškova.

12. Slijedom navedenog, tuženik je kao kasko osiguratelj oštećenika dužan naknaditi štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama članka 921. ZOO-a i članka 84. stavka 1. ZOO-a i u preostalom neplaćenom iznosu od 147,18 EUR. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZOO-a, s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate koje mu pripadaju od 23. srpnja 2023. kao prvoga dana iza dana u kojem je tuženik isplatio tužitelju nesporan iznos. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za odnose izvan trgovačkih ugovora jer oštećenik, a time ni tužitelj, nije s tuženikom u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.

13. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe po Tbr. 7 .1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023; u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 50,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu 17. veljače 2026. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), te trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 6,64 EUR i za presudu u iznosu od 13,27 EUR, u skladu s odredbom Tar. br. 1. t. 1. i Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023), što ukupno iznosi 119,91 EUR, na koji iznos mu pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate.

14. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 2. prosinca 2025. jer mu taj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, s obzirom na to da je svoje očitovanje na tuženikov odgovor na tužbu mogao iznijeti i na ročištu (čl. 155. st. 1. ZPP -a).

U Zagrebu 13. ožujka 2026.

SUDAC:

MAJA JUROVICKI

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:

BOJAN PETRAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.