Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-2856/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Nataši Rogošić, u upravnom sporu tužitelja LE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Irena Gulan Šimurina, odvjetnica u Zadru, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/22-01/288, ur.broj: 513-04- 25-2 od 16. listopada 2025. i rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, klasa: UP/I-410-23/22-32/04, ur.broj: 513-07-13-01/22-04 od 2. svibnja 2022. te se predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom poreznom tijelu koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (dvije tisuće petsto eura) u roku od 30 (trideset) dana, s tim da se na nepravodobno uplaćeni iznos troškova obračunava i plaća zatezna kamata, dok se zahtjev odbija u više zatraženom iznosu od 1.250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-410-18/22-01/288, ur.broj: 513-04-25-2 od 16. listopada 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, klasa: UP/I-410-23/22-32/04, ur.broj: 513-07-13-01/22-04 od 2. svibnja 2022.

2. Prvostupanjskim poreznim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj za razdoblje oporezivanja od 3. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 187.514,40 HRK. Na utvrđeni iznos primitaka tužitelj je obvezan na plaćanje poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te obveznih doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje.

3. Tužitelj pobija zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede pravila upravnog postupka. Smatra kako tuženik nije ocijenio sve žalbene navode, odnosno nije cijenio sve činjenice i dokaze koji su u postupku izneseni, već se paušalno priklonio obrazloženju prvostupanjskog tijela. Navodi da u postupku koji je prethodio drugostupanjskom rješenju nije imao mogućnost pravovremeno se očitovati o svim činjenicama i dokazima koji su u postupku bitni te mu nisu dane na uvid i nije mu dana mogućnost očitovanja na sve činjenice i dokaze na kojima su se akti koji su doneseni u ovome postupku temeljili. Nije jasno na osnovu čega je porezno tijelo donijelo zaključak da se u konkretnom slučaju radi o prikrivenom radnom odnosu. Naime, osim pukog podvođenja paušalnih tvrdnji pod zakonske odredbe, detaljnijeg obrazloženja u osporavanim rješenjima nema. Upućuje na to da su bitna obilježja ugovora o radu propisana Zakonom o radu, a to su: mjesto rada, naziv posla, narav ili vrsta rada, popis ili opis poslova, dan početka rada i očekivano trajanje, trajanje plaćenog godišnjeg odmora, otkazni rokovi, osnovna plaća, dodatak na plaću, razdoblja isplate, trajanje redovitog radnog dana ili tjedna. Međutim, kada je riječ o odnosu dva poslovna subjekta koji posluju na tržištu na način da jedan pruža usluge drugome, njihov odnos reguliran je člancima 763-784. Zakona o obveznim odnosima, prema kojima su ta dva subjekta u odnosu nalogoprimca i nalogodavca. Sukladno navedenim odredbama, obveza je nalogoprimca izvršiti nalog onako kako on glasi, u skladu sa primljenim uputama s pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi, a pravo je nalogodavca da traži izvješće o stanju poslova i da vrši uvid u taj posao. Ne postoji niti jedan propis u Republici Hrvatskoj koji slobodnim poslovnim subjektima nameće koje odredbe moraju unijeti u ugovor i kako moraju regulirati svoj poslovni odnos. Nadalje, tužitelj ukazuje na to kako je u praksi za djelatnost izrade i održavanja softvera vrlo učestalo, odnosno u tehnološkom sektoru općenito, da naručitelj posla angažira izvršitelja posla za istu djelatnost koja predstavlja redovno poslovanje naručitelja. Nije rijetkost da naručitelj u jednom trenutku svoga poslovanja ima preveliki obujam posla koji ne može sam pokrit pa je najbolje rješenje angažiranje vanjskih suradnika, pogotovo ako ti vanjski suradnici raspolažu stručnim znanjem, vještinama i kapacitetima kojima naručitelj ne raspolaže. Tužitelj smatra da porezna tijela na temelju ugovora koji je sklopio s Croatia- Tech te sadržaja njihova poslovnog odnosa nisu imala valjani razlog za zaključak da su u njihovu odnosu ostvarena obilježja nesamostalnog rada, odnosno da bi se radilo o prikrivenom radnom odnosu. Predlaže da Sud poništi osporavana rješenja te obveže tuženika na povrat iznosa plaćenog na temelju prvostupanjskog poreznog rješenja, kao na nadoknadu troškova ovog upravnog spora, uz pripadajuće zatezne kamate.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana zbog razloga u obrazloženju njegova rješenja te je predložio da Sud odbije tužbu kao neosnovanu.

5. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U sporu je održana rasprava 6. ožujka 2026. uz nazočnost opunomoćenice tužitelja. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.

7. Opunomoćenica tužitelja navela je da se iz stanja spisa predmeta ne vidi da je tuženik uopće provodio postupak ocjene je li tužitelj u svome postupanju odstupio od uobičajenog načina postupanja te nije vršio ocjenu postoje li kod tužitelja odstupanja u odnosu na porezne obveznike koji posluju u istoj ili sličnoj djelatnosti, a što je bio dužan učinit sukladno članku 32.b Pravilnika o porezu na dohodak. U daljnjem tijeku postupka predlaže izvršiti uvid u sve priložene isprave te na okolnost obavljanja djelatnosti u 2020. godini saslušati tužitelja. Potražuje trošak za sastav tužbe i podneska od 3. ožujka 2025. te zastupanje na ročištu za raspravu u iznosima po 1.000,00 EUR za svaku radnju, uvećano za porez na dodanu vrijednost.

8. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja ocijenivši da je izvođenje navedenog dokaza nepotrebno jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno na temelju ostalih dokaza izvedenih tijekom upravnog postupka i ovog spora.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.

10. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Sukladno članku 12.a stavku 1. točki 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.), smatrat će se da porezni obveznik koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona u slučaju da za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada isplatitelj primitka ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama. Pritom je stavkom 2. propisano da za porezne obveze, koje će se obračunati kao da tih opisanih korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona nije bilo, odgovara porezni obveznik koji se u tom odnosu smatra posloprimcem, dok je stavkom 5. propisano da se obilježja nesamostalnog rada određuju u skladu s propisom kojim se uređuje porez na dohodak.

12. Člankom 27.a stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20.) propisano je da se za potrebe oporezivanja primicima po osnovi radnog odnosa smatraju i primici proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada. Prema stavku 2., obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona određuju se na temelju ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka, s tim da, sukladno stavku 4., ministar financija pravilnikom propisuje elemente koji pobliže određuju te kriterije.

13. U skladu s člankom 32.a stavcima 3. i 4. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19., 1/20., 74/20. - dalje: Pravilnik), za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, pri čemu svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni.

14. U konkretnom je predmetu porezno tijelo provelo postupak radi utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona u kojem je obavilo uvid u informacijski sustav Porezne uprave i javno dostupne podatke na internetu te u dokumentaciju koju je pribavilo od tužitelja radi utvrđivanja kriterija prema kojima se određuju obilježja nesamostalnog rada.

15. Iz podataka spisa predmeta proizlazi kako je porezno tijelo u provedenom postupku utvrdilo da je tužitelj, kao vlasnik obrta [obrt] iz [adresa], koji se bavi informatičkim uslugama, u 2020. godini imao pretežitog isplatitelja primitaka CroatiaTech iz Salt Lake Cityja, Utah, SAD, čije isplate čine više od 50% njegovih ukupnih primitaka. Naime, od ukupno ostvarenog prometa u 2020. godina u iznosu od 222.584,40 HRK, tužitelj je od navedenog isplatitelja ostvario primitke u iznosu od 187.514,40 HRK. Nadalje, na temelju očitovanja tužitelja i ispunjenog upitnika te uvida u sadržaj ugovora o poslovnoj suradnji, porezno je tijelo utvrdilo da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme i nije vezan uz određeni projekt ili više projekata u nizu, da isplatitelj primitka ima pravo uvida i provjere stanja izvršenja usluge te da posao koji tužitelj obavlja predstavlja ujedno i redovno poslovanje isplatitelja primitka.

16. Na temelju iznesenih utvrđenja, porezno je tijelo zaključilo kako se radi o poslu koji ima obilježja nesamostalnog rada, zbog čega se, sukladno članku 27.a stavku 1. Zakona o porezu na dohodak, ostvareni primici smatraju primicima iz radnog odnosa.

17. Međutim, Sud smatra da elementi utvrđeni u poslovnom odnosu između tužitelja i isplatitelja primitka CroatiaTech, SAD, ne ispunjavaju u cijelosti propisane kriterije prema kojima se određuju obilježja nesamostalnog rada. Ovo stoga jer porezno tijelo nije uzelo u obzir i druge elemente iz poslovnog odnosa koji ne ukazuju na ispunjenje kriterija propisanih radi utvrđivanja obilježja nesamostalnog rada.

18. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da bi u konkretnom slučaju nedvojbeno bili ostvareni samo elementi kriterija odnosa stranaka iz članka 32.h točaka 3. i 4. Pravilnika budući da trajanje posla nije vezano za određene projekte, dok poslovi koje tužitelj obavlja za isplatitelja primitka predstavljaju zapravo poslove iz njegovog redovnog poslovanja. Pritom nijedan drugi element kriterija nije nedvojbeno utvrđen.

19. S obzirom na navedeno, Sud nalazi na temelju podataka spisa predmeta kako u poslovnoj suradnji tužitelja i pretežitog isplatitelja primitka CroatiaTech, SAD, nema dovoljno elemenata za zaključak da se u konkretnom slučaju radi o poslu s obilježjima nesamostalnog rada. Zbog toga se za sada ne može ocijeniti da je tužitelj, u pogledu primitaka ostvarenih iz tog poslovnog odnosa, pravilno utvrđen obveznikom plaćanja poreza na dohodak te doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

20. Prema navedenom, Sud je ocijenio da je osporavanim rješenjima povrijeđen zakon na tužiteljevu štetu. Trebalo je stoga tužbeni zahtjev usvojiti te, sukladno članku 117. stavku 1. ZUS-a, osporavana rješenje poništiti, čime se predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom poreznom tijelu. U ponovnom postupku porezno je tijelo dužno, sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, pridržavati se pravnih shvaćanja i primjedbi Suda iz ove presude. Stoga je presuđeno kao u I. i II. točki izreke.

21. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

22. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

23. U konkretnom predmetu tuženik je izgubio spor u cijelosti jer je tužbeni zahtjev usvojen pa je, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, troškove upravnog spora dužan snositi tuženik.

24. Budući da troškovi spora obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika, tužitelju pripada nadoknada troškova zbog zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., 107/25.), koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. stavak 3.).

25. Nadoknada troškova tužitelju u konkretnom slučaju pripada za sastavljanje tužbe u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točka 1. podstavku 2. navedene Tarife, kao i za zastupanje po odvjetniku na ročištu za raspravu u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točki 2. navedene Tarife, pri čemu vrijednost boda, sukladno Tbr. 54., iznosi 2,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % iznosi 2.500,00 EUR, pri čemu se na nepravodobno uplaćeni iznos troškova obračunava i plaća zatezna kamata. Zahtjev je trebalo odbiti u preostalom dijelu koji se odnosi na sastav podnesaka po odvjetniku od 3. ožujka 2025. jer taj trošak nije bio neophodan za vođenje ovog spora budući da je opunomoćenica tužitelja sve navode iz podneska mogla iznijeti neposredno na održanoj raspravi. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.

U Splitu 13. ožujka 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude u I. točki izreke žalba nije dopuštena u skladu s člankom 127. stavkom 1. ZUS-a.

Na temelju članka 148. stavka 5. i 6. ZUS-a, protiv rješenja o troškovima spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje rješenja o troškovima spora.

DNA: - tužitelju, po opunomoćenici

- tuženiku

- u spis.