REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-145/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, a na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nada Milić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia Airlines d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 24640993045, radi naknade štete, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 29. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia Airlines d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 24640993045, isplatiti tužitelju ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 250,00 EUR (slovima: dvjesto pedeset eura) sa zateznim kamatama od 4. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Croatia Airlines d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 24640993045, nadoknaditi tužitelju ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 214,04 EUR (slovima: dvjesto četrnaest eura i četiri centa) sa zateznim kamatama od 13. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja ZK za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 23. siječnja 2025. u bitnome navodi da je 3. siječnja 2024. imao zakazan let oznake OU367, pod brojem rezervacije RNWOY3, a kojim je trebao upravljati tuženik, s planiranim polaskom iz Zračne luke Skoplje predviđenim u 5,50 sati te planiranim dolaskom u Zračnu luku Zagreb predviđenim u 7,20 sati. Navodi da je navedeni let otkazan te da je tužitelj o tome obaviješten putem SMS obavijesti koju je tuženik uputio tužitelju samo nekoliko sati prije planiranog polaska, kao i da je tuženik preusmjerio tužitelja na alternativan let zakazan u popodnevnim satima istog dana. Ističe da je alternativnim letom zapravo poletio iz Skoplja u 15,40 sati te da je na odredište u Zagreb stigao u 17,05 sati , odnosno s otprilike ukupno 10 sati zakašnjenja u odnosu na prvotno planirano vrijeme dolaska. Tužitelj navodi da je tuženik odbio zahtjev za naknadom štete pozivajući se na izvanredne okolnosti, ali tužitelj ističe da otkazivanje leta nije uzrokovano izvanrednim okolnostima, a što jasno potvrđuju činjenice da su svi drugi letovi u istom razdoblju (+/-2h) u obje zračne luke bili izvršeni na vrijeme ili s minimalnim zakašnjenjem, kao i da su vremenski uvjeti u obje zračne luke bili povoljni za letenje. Tužitelj navodi da udaljenost leta od Skoplja do Zagreba iznosi približno 278 km te da stoga tužitelj ima pravo na odštetu u iznosu od 250,00 EUR. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 250,00 EUR, sa zateznim kamatama, kao i da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno navodi da se tužitelj prije pokretanja sudskog postupka nije obratio Hrvatskoj agenciji za civilno zrakoplovstvo u cilju mirnog rješenja spora, pa stoga predlaže odbaciti tužbu kao preuranjenu u skladu s člankom 87. Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu . Nadalje, tuženik u bitnome navodi da u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je točno da je tužitelj 3. siječnja 2024. trebao putovati letom tuženika OU367 iz Skopja za Zagreb te da je predmetni let otkazan, kao i da je točno da je tužitelj preusmjeren na alternativni let kojim je tužitelj stigao na konačno odredište kasnije istog dana. Međutim, tuženik navodi da je netočno da tužitelju pripada pravo na naknadu kako to tvrdi, budući da je tuženik predmetni let otkazao zbog izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći ni primjenom razumnih mjera. Tuženik ističe da je planirao 2. siječnja 2024. obaviti let OU366 na relaciji Zagreb – Skoplje, a koji je trebao sletjeti u Skoplje u 22,00 sati UTC te da je drugog dana odnosno 3. siječnja 2024., planirao predmetni let OU367 na relaciji Skoplje – Zagreb s polaskom u 4,05 sati UTC, i to oba istim zrakoplovom marke Bombardier DHC-8- Q402 registarske oznake [registarska oznaka]. Navodi da su oba leta otkazana jer je magla u Zračnoj luci u Skoplju onemogućavala sigurno slijetanje, a čemu u prilog govore i meteorološki podaci iz METAR i TAF sustava, a koji su sustava preko kojih se prate vremenski uvjeti u zrakoplovnoj industriji. Ističe i da je u ranojutarnjim satima, u vrijeme planiranog za polijetanje leta tuženika OU367 situacija bila još lošija jer da se Zemlja ohladila tijekom noći te da uvjeti i dalje nisu omogućavali sigurno izvođenje leta. Dakle, tuženik navodi da je bio primoran otkazati oba leta koja su se trebala izvesti istim zrakoplovom, jer da bi svako suprotno postupanje značilo postupanje suprotno pravilima zrakoplovne industrije i ugrožavanje sigurnosti samog leta. Tuženik navodi i da je uvidom u dostavljeni popis letova predmetnog dana iz polazišne zračne luke u Skoplju vidljivo da su letovi koji su bili zakazanog polaska prije tuženikova leta, i to let OS778 Austrian Airlinesa te let W67735 Wizz Aira, otkazani, odnosno u kašnjenju u polasku 28 minuta. Dakle, da nijedan let koji je bio prije ili u vrijeme predmetnog tuženikova leta nije obavljen sukladno planiranom rasporedu. Nadalje, tuženik ističe da stvarni zračni prijevoznik nije dužan platiti odštetu, ako može dokazati da je do otkazivanja leta došlo zbog izvanrednih okolnosti koje se nije moglo izbjeći čak ni ako su sve razumne mjere poduzete. Tuženik navodi da se prema aktualnoj sudskoj praksi suda EU, iznesenoj u predmetu C-74/19 LE protiv Transportes Aéreos Portugueses SA, od prijevoznika ne može tražiti nepodnošljiva žrtva u pogledu kapaciteta njegova poduzeća u relevantnom trenutku te da je tuženik mali nacionalni prijevoznik koji je u trenutku predmetnog leta imao flotu od svega 12 zrakoplova, kao i lošu financijsku situaciju te koji ne raspolaže neograničenim ni financijskim ni operativnim resursima koja bi mu omogućavala fleksibilnost u svakom pojedinom slučaju. Tuženik navodi i da je tužitelja preusmjerio na drugi let istoga dana, a koji je je prvi dostupan i obavljen let predmetnog dana te koji bi omogućio tužitelju najbrži dolazak na odredište. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troškova parničnog postupka uvećano za zatezne kamate.

3. U tijeku postupka sud je izveo dokaz čitanjem Izvješća vremenskoj prognozi i o zakazanim i stvarnim polascima na dan leta (list 5-6, 8-10 i 25-30 spisa), zahtjeva za naknadu štete (list 7 i 17-19 spisa), e-karte (list 11-12 i 24 spisa), izvatka iz sustava (list 47-50 spisa), izvatka iz METAR i TAF sustava (list 51-55 spisa), Operations control log tuženika (list 56-58 spisa), navigacijske karte za Zračnu luku Skoplje (list 58 spisa), konsolidiranog i odvojenog izvještaja o poslovanju tuženika (list 59-101 spisa), liste letova iz Zračne luke Skoplje (list 102-105 spisa) te je saslušan svjedok JK (list 251-252 spisa).

3.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Isto tako, punomoćnici stranaka su na posljednjem ročištu za glavnu raspravu naveli da su provedeni svi dokazi, da odustaju od svih eventualno predloženih a neizvedenih dokaza te da predlažu zaključenje glavne rasprave i donošenje odluke na temelju stanja spisa.

4. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog otkazivanja i znatnog kašnjenja leta, odnosno uslijed otkazivanja leta oznake OU367 za dan 3. siječnja 2024., pod brojem rezervacije RNWOY3, a kojim je trebao upravljati tuženik, s planiranim polaskom iz Zračne luke Skoplje predviđenim u 5,50 sati i planiranim dolaskom u Zračnu luku Zagreb predviđenim u 7,20 sati, a koji let je bio otkazan.

6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj kupio od tuženika e-kartu te da 3. siječnja 2024. trebao putovati letom tuženika OU367, broj rezervacije RNWOY3 s polaskom predviđenim iz Zračne luke Skoplje u 5,50 sati i planiranim dolaskom u Zračnu luku Zagreb 7,20 sati te da je taj let otkazan, kao i da je tuženik preusmjerio tužitelja na alternativni let koji je poletio iz Zračne luke Skoplje u 15,40 sati te sletio u

Zračnu luku Zagrebu u 17,05 sati

7. Sporna je pasivna legitimacija tuženika, osnova i visina zahtjeva odnosno je li tuženik u obvezi platiti tužitelju odštetu temeljem Uredbe (EZ) broj 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila o odšteti i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja letova, s obzirom da je tuženik stigao na odredište sa zakašnjenjem od gotovo 10 sati.

8. U odnosu na prigovor tuženika preuranjenosti tužbe za navesti je da odredbom čl. 87. Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu („Narodne novine“ broj 132/98, 63/08, 134/09 i 94/13- dalje: ZOSOZP) nije propisana posljedica za slučaj da se putnik prethodno ne obrati Hrvatskoj agenciji za civilno zrakoplovstvo. Stoga okolnost da tužitelj nije nakon podnesene reklamacije tuženiku podnio prigovor tom tijelu nije od utjecaja na dopuštenost tužbe.

9. Prava putnika u međunarodnom zračnom prijevozu na području Europske unije su regulirana Konvencijom o ujednačavanju određenih pravila u međunarodnom zračnom prometu (tzv. Montrealskom konvencijom) koja je usvojena na Međunarodnoj diplomatskoj konferenciji o zračnom pravu koja se je održavala u Montrealu u svibnju 1999., a koja je ratificirana od strane Europske zajednice, danas Europske unije.

9.1. Prema odredbi čl. 19. Montrealske konvencije prijevoznik je odgovoran za štetu uzrokovanu kašnjenjem zračnog prijevoza putnika, prtljage i tereta, osim ako dokaže da su on i njegovi službenici i agenti poduzeli sve mjere koje su se razumno mogle zatražiti da izbjegnu štetu ili ako nije bilo moguće poduzeti takve mjere, dakle, ako se dokaže postojanje određene izvanredne okolnosti koju prijevoznik nije mogao spriječiti niti otkloniti.

10. U točki 14. preambule Uredbe 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila o odšteti i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja letova (dalje: Uredba 261/2004) se navodi da bi, u skladu s Montrealskom konvencijom, obveze stvarnih zračnih prijevoznika trebale biti ograničene ili u potpunosti isključene u slučajevima kada je događaj uzrokovan izvanrednim okolnostima koje se nisu mogle izbjeći niti poduzimanjem svih odgovarajućih mjera. Takve okolnosti da se mogu pojaviti u slučajevima političke nestabilnosti, meteoroloških uvjeta koji onemogućuju izvođenje predmetnog leta, sigurnosnih rizika, neočekivanih nedostataka po pitanju sigurnosti leta i štrajkova koji utječu na operacije stvarnih zračnih prijevoznika.

10.1. Također, prema točki 15. preambule Uredbe 261/2004 smatrat će se da postoje izvanredne okolnosti onda kad je utjecaj odluke, koju je donijela uprava zračnog prometa, u vezi s određenim zrakoplovom određenog dana dovela do dugog kašnjenja leta, kašnjenja leta preko noći, ili do otkazivanja jednog ili više letova tim zrakoplovom, iako su sve odgovarajuće mjere poduzete od strane dotičnog zračnog prijevoznika kako bi se izbjeglo kašnjenje ili otkazivanje letova.

10.2. Inače, Uredba 261/2004 izričito propisuje pravo putnika u zračnom prijevozu na naknadu štete samo u slučaju uskraćivanja ukrcaja na let (čl. 4. st. 3. Uredbe 261/2004) i u slučaju otkazivanja leta (čl. 5. st. 1.c Uredbe 261/2004), s time da stvarni zračni prijevoznik nije dužan platiti odštetu u skladu s čl. 7. Uredbe 261/2004 ako dokaže da je do otkazivanja leta došlo zbog izvanrednih okolnosti koje se nije moglo izbjeći čak ni ako su poduzete sve razumne mjere (čl. 5. st. 3. Uredbe 261/2004).

10.3. Kod kašnjenja leta (za dva sata i više za letove od 1500 km ili kraće ili za tri sata ili više za sve letove unutar EU duže od 1500 km i za sve ostale letove između 1500 i 3500 km te za četiri sata ili više u slučaju svih ostalih letova), Uredba 261/2004 izričito propisuje da je zračni prijevoznik dužan putnicima pružiti pomoć u vidu besplatnih obroka i osvježavajućih napitaka, smještaja u hotelima u određenim slučajevima te prijevoza od zračne luke do mjesta hotela te besplatnih telefonskih poziva, ali ne i pravo na naknadu štete (čl. 6. Uredbe 261/2004). Međutim, Sud Europske unije je protumačio navedenu Uredbu 261/2004 na način da bi pravo naknade štete trebalo pružiti i u slučaju kašnjenja leta, ali samo ako se radi o dugom kašnjenju leta, u smislu točke 15. preambule Uredbe 261/2004, a o dugom kašnjenju leta da se radi ako putnik na svoje konačno odredište stigne tri ili više sati nakon vremena dolaska koje je zračni prijevoznik prvotno planirao (presuda Suda EU, u spojenim predmetima C-402/07 i C-432/07 D i ostali protiv Condora i Air Francea).

11. Sud Europske Unije je u predmetu C-294/10 (TK i NK v. Latvijas Republikas Ekonomikas ministrija) iznio stav da se čl. 5. st. 3. Uredbe 261/2004 mora tumačiti na način da je zračni prijevoznik, budući da je obvezan poduzeti sve razumne mjere kako bi izbjegao izvanredne okolnosti, dužan razumno, već u fazi organizacije leta, uzeti u obzir rizik kašnjenja povezan s mogućim nastankom takvih okolnosti. Posljedično, mora predvidjeti određeno rezervno vrijeme koje bi mu omogućilo, ako je to moguće, izvršenje leta u cijelosti nakon što izvanredne okolnosti prestanu. Konkretno, kako bi se spriječilo bilo kakvo, čak i neznatno, kašnjenje koje su izvanredne okolnosti neizbježno uzrokovale, a koje dovodi do otkazivanja leta, razuman zračni prijevoznik mora pravovremeno organizirati svoje resurse i predvidjeti određeno rezervno vrijeme, kako bi, ako je moguće, mogao obaviti taj let čim izvanredne okolnosti prestanu. Ukoliko u takvoj situaciji zračni prijevoznik nema rezervno vrijeme, ne može se zaključiti da je poduzeo sve razumne mjere kako je to predviđeno čl. 5. st. 3. Uredbe 261/2004.

12. Isto tako, u skladu s čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, u skladu s pravilima struke i običajima, tj. s pažnjom dobrog stručnjaka. Istodobno, kao trgovac u odnosu prema potrošaču, dužan je djelovati i u skladu s pravilima profesionalne pažnje i poštene poslovne prakse, kako je to definirano člankom 4. točkom 25. i člankom 34. Zakona o zaštiti potrošača.

13. Tuženik tvrdi da je do kašnjenja odnosno otkazivanja leta došlo zbog izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći odnosno o okolnostima koje su izvan stvarne kontrole zračnog prijevoznika. Tuženik navodi da je let OU367 otkazan zbog nepovoljne meteorološke situacije, konkretno zbog magle koja je onemogućava sigurno slijetanje zrakoplova kojim se trebao obaviti let OU366, a koji je trebao sletjeti u Skoplje prethodnog dana u 22,00 sata, a kojim zrakoplovom je sutra trebao biti obavljen let OU367. Navodi i da je iz Operation Control Log-a vidljivo da su letovi OU366 i OU367 otkazani zbog vremena/prognoze, kao i da je METEO bio ispod minimuma. Tuženik iznosi kontradiktorne tvrdnje da je predmetni let OU367 otkazan zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta u Skoplju na samo jutro zakazanog polijetanja predmetnog leta, dok s druge strane navodi da je do otkazivanja došlo zbog nemogućnosti dolaska zrakoplova s prethodne rotacije (let Zagreb–Skoplje) u Skoplje, koja je trebala biti obavljena večer ranije istim zrakoplovom, ali da je isti otkazan također zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta u Skoplju. Sud prihvaća navode tužitelja kako se predmetni let mogao otkazati ili zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta u Skoplju u vrijeme predviđenog polijetanja, ili zbog nemogućnosti dolaska zrakoplova s prethodne rotacije večer prije – ali ne istodobno zbog oba razloga, jer se, radi o dva međusobno isključiva uzroka. Odnosno, ako je prethodna rotacija (ZAG–SKP) otkazana te zrakoplov uopće nije bio prisutan u Skoplju u ranim jutarnjim satima, zbog čega tuženik uopće navodi vremenske uvjete u 5 ,00 sati kao razlog otkazivanja leta OU367.

14. Tuženik je u prilog svojim navodima dostavio izvadak iz METAR sustava , Operations Control Log tuženika od 2. i 3. siječnja 2024., Preliminarni godišnji i odvojeni konsolidirani izvještaji o poslovanju Croatia Airlines d.d., a koji sami za sebe bez provođenja dokaza mjerodavnim vještačenjem ne predstavljaju dokaz odlučne činjenice da je let tuženika otkazan zbog okolnosti koja je bila izvan svake kontrole tuženika i na koju isti nije mogao utjecati. Samo pozivanje tuženika na prethodno navedene okolnosti nije dovoljno da bi tuženik od sebe otklonio odgovornost u situaciji kada tuženik nije dokazao da je zbog otkazivanja i u konačnici kašnjenja leta u dolasku pri čemu je kašnjenje leta izjednačeno s otkazivanjem leta, došlo zbog izvanrednih okolnosti i da su bile poduzete razumne mjere kako bi se izbjeglo otkazivanje, pri čemu saslušanje svjedoka JK ne može biti dovoljan i relevantan dokaz da su ispunjene pretpostavke koje bi tuženika oslobodile odgovornosti za naknadu štete zbog kašnjenja leta. Tuženik je trebao dokazati da je u slučaju izvanrednih okolnosti poduzeo sve mjere koje odgovaraju situaciji upotrijebivši sve svoje osoblje i sva materijalna i financijska sredstva kojima raspolaže kako bi izbjegao da ona dovede do otkazivanja ili duljeg kašnjenja leta, a što prema ocjeni ovog suda tuženik u konkretnoj situaciji nije učinio. Dakle, pri ocjeni predstavlja li konkretni poremećaj leta „izvanrednu okolnost“ prema članku 5. stavku 3. Uredbe 261/2004, nužno je da događaj ne smije biti svojstven uobičajenom obavljanju aktivnosti zračnog prijevoznika, odnosno operativnim rizicima koje zračni prijevoznik redovito snosi te da se radi o događaju koji je izvan stvarne kontrole prijevoznika, tj. prijevoznik mora dokazati da događaj nije mogao izbjeći niti ublažiti čak ni poduzimanjem svih razumnih mjera. U ovom kontekstu, navodi o navodno nepovoljnim vremenskim uvjetima na predmetnom aerodromu u konkretno doba godine – u ovom slučaju noćni sati u Skoplju u sezoni jesen/zima – ne predstavljaju izvanrednu okolnost u smislu Uredbe 261/2004, već dio redovitog operativnog rizika u djelatnosti zračnog prijevoza.

15. Svjedok JK u svom iskazu u bitnome navodi da je 2. siječnja 2024. tuženik planirao obaviti let pod brojem OU366 na relaciji Zagreb-Skoplje koji je trebao poletjeti u 22 sata, ali da navedeni avion nije poletio prema Skoplju zbog magle u Skoplju. Istaknuo je da je stoga otkazan i let OU367 koji je trebao poletjeti 3. siječnja 2024. oko 5 sati ujutro, a s obzirom da je isti avion trebao obaviti oba leta, pa s obzirom da tuženik nije imao zamjenski avion u Skoplju, isti nije mogao održati let OU367. Istaknuo je da prethodno navedeni avion, odnosno tip tog zrakoplova ne bi mogao sigurno sletjeti u Skoplje u navedenim vremenskim uvjetima magle te da je stoga isti otkazan, a što je bila i zakonska obveza tuženika da u navedenim uvjetima otkaže let. Nadalje, istaknuo je da bi avion tuženika mogao poletjeti iz Skoplja 3. siječnja 2024. u 5 sati ujutro da je tuženik imao zrakoplov u Skoplju.

15.1. Dakle, i svjedok JK navodi da je tuženik mogao izvršiti let OU367 iz Skoplja 3. siječnja 2024. u 5 sati ujutro da je tuženik imao zrakoplov u Skoplju .

16. Nadalje, prihvaća se navod tužitelja kako je odluka o obavljanju letova u nizu, koristeći isti zrakoplov, isključivo odluka samog zračnog prijevoznika, koji time djeluje u skladu s logikom kontrole troškova i zbog čega ne može očekivati da rizike takve unutarnje ekonomske politike prebaci na putnike koji ni na koji način nisu sudjelovali, niti su odgovorni, niti su imali koristi od odluke da se više uzastopnih letova obavi istim zrakoplovom. Odnosno, korištenje istog zrakoplova za uzastopne letove bez osiguravanja minimalno razumnog vremenskog razmaka između njih (odluka Suda EU: C-294/10, vidi točke 24., 25., 27., i 28.) i/ili bez postojanja rezervnih zrakoplova za rješavanje nepredviđenih situacija (odluka Suda EU: C 411/23, vidi točke 48. do 51.), kao u konkretnom slučaju ukazuje na pristanak i svijest tuženika o mogućnosti brojnih kašnjenja i/ili otkazivanja letova, koja stoga ovise isključivo o organizacijskom modelu zračnog prijevoznika.

17. S obzirom da je u predmetnom slučaju tužitelj o otkazivanju leta obaviješten putem SMS obavijesti koju je tuženik uputio tužitelju samo nekoliko sati prije planiranog polaska te ga preusmjerio na alternativan let zakazan u popodnevnim satima istog dana, a kojim alternativnim letom je tužitelj poletio iz Skoplja u 15,40 sati te na odredište u Zagreb stigao u 17,05 sati, dakle s gotovo ukupno 10 sati zakašnjenja u odnosu na prvotno planirano vrijeme dolaska, nema mjesta primjeni iznimke propisane odredbom čl. 5.1. toč. c. Uredbe 261/2004. Nadalje, da otkazivanje predmetnog leta nije bilo uzrokovano izvanrednim okolnostima, potvrđuju činjenice da su svi drugi letovi u istom razdoblju (+/- 2h) u obje zračne luke bili izvršeni na vrijeme ili s minimalnim zakašnjenjem, te da su stoga vremenski uvjeti u obje zračne luke bili povoljni za letenje.

18. Odredbom čl. 7. Uredbe (EZ broj 261/2004) Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. travnja 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku određeno je da da putnici imaju pravo na odštetu od 250,00 EUR za sve letove dužine 1 500 km ili kraće.

19. Kako je tužitelj na svoje krajnje odredište uslijed duljeg kašnjenja leta stigao s gotovo deset sati zakašnjenja, to je tuženik dužan tužitelju platiti naknadu štete uzrokovanu povredom ugovorne obveze (ugovora o zračnom prijevozu), u iznosu od 250,00 eura sukladno odredbi čl. 7. st. 1. a) Uredbe 261/2004 (let unutar EU duljine 1500 km ili kraće) s time da zračna udaljenost Zagreb –Skoplje iznosi 278 km.

20. Tužitelju su zatezne kamate na glavnicu dosuđene idućeg dana od dana kada je obavljen let sa zakašnjenjem u smislu odredbe čl. 29. ZOO-a jer sud smatra da je tada nastala obveza tuženika za naknadu štete tužitelju zbog čega je odlučeno kao u izreci odluke.

21. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a te čl. 155. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23; dalje: Uredba), vrijednosti predmeta spora te priloženom troškovniku (list 254 spisa).

21.1. Tako je tužitelju, budući da je uspio u ovoj parnici, priznat trošak sastava tužbe u visini od 25 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima održanim 17. listopada 2025. i 29. siječnja 2026. u visini od 25 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle. tužitelj ima pravo na naknadu troškova u visini od ukupno 75 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 187,50 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe) te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR (Tar. br. 1. Uredbe). Dakle, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 214,04 EUR.

21.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 1. kolovoza 2025. i podneska od 3. rujna 2025., s obzirom da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, odnosno tužitelj je sve navedeno mogao iznijeti odmah u tužbi ili potom na raspravi . Ističe se i da tužitelj nije niti dobio dopuštenje suda za podnošenje naveden ih podnesaka, odnosno u istima je zatražio dopuštenje suda za podnošenje istih, ali ih odmah i podnio, a da nije dobio odobrenje suda za podnošenje podnesaka, a sve u smislu čl. 299a ZPP-a.

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 13. ožujka 2026.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku, uz rješenje o pristojbi na presudu od 13,27 EUR

2. Tuženiku