Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. broj: K-943/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Kseniji Jurković-Šepić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Bojane Ahel kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika KJ, zbog kaznenog djela iz čl.139. st. 2.i 3. Kaznenog zakona (Narodne Novine br.: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci posl. broj KO-DO-836/2024 od 29. listopada 2024., nakon održane javne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2026., u nazočnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci ĆJ i optuženika KJ, dana 13.ožujka 2026. u odsutnosti stranaka, izrekao je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I.Temeljem odredbe čl. 544 st. 1 Zakona o kaznenom postupku ( NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,145/13,152/14, 70/17 i 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – ZKP/08) kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-943/2024 od 15. svibnja 2025. stavlja se i z v a n s n a g e.

II.Optuženik OJ, sin ĆJ i K, rođen **.**.1943. u [adresa], Republika BiH, s prebivalištem u [adresa] državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju KV vozač, umirovljenik sa mirovinom u iznosu od oko 600,00 eura, OIB: [osobni identifikacijski broj], razveden, otac troje punoljetne djece, bez imovine, vlasnik osobnog automobila marke "Fiat Punto" proizvedenog 2006., neosuđivan, na slobodi,

k r i v  j e

što je

dana 29. kolovoza 2024., oko 13,00 sati, u [adresa]. d., u stanu u kojem prebiva s bivšom suprugom UJ, nakon kraće verbalne prepirke, ovoj rekao u dva navrata da će je ubiti, na koji način je kod potonje izazvao osjećaje straha za njezin život i tjelesni integritet,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11,

II. Na temelju čl. 139.st.3. KZ/11 optuženik OJ se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Na temelju odredbe čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku GJ

izriče se UVJETNA OSUDA na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vrijeme provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

III.Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ( NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,145/13,152/14, 70/17 i 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – ZKP/08), optuženik OJ je dužan platiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura.

Obrazloženje

1.Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci naznačenom u uvodu presude optuženiku GJ stavljeno je na teret počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11. Na prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci dana 15.svibnja 2025. izdan je kazneni nalog kojim je optuženik oglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci sa rokom kušnje od jedne godine. Na kazneni nalog optuženik je po branitelju uložio prigovor te je kazneni nalog stavljen van snage.

2.Pozvan da se izjasni kakav stav zauzima prema optužbi optuženik OJ izjavio je da se u odnosu na kazneno djelo koje mu se stavlja na teret ne smatra krivim te je obranu iznosio na kraju dokaznog postupka.

3.U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze ispitivanjem u svojstvu svjedoka oštećene UJ i svjedoka FJ. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u Izvadak iz kaznene evidencije za optuženika.

4.U svojoj obrani koju je iznio na kraju dokaznog postupka optuženik OJ je naveo da on kritične zgode svojoj bivšoj supruzi nije rekao riječi da će je ubiti. Da li su se taj dan posvađali ili ne da ne može reći jer da se toga ne sjeća ali oni da se svakodnevno svađaju, te svađe po njemu izaziva ona. Oni da su više puta bili na sudu i to kod prekršajnog suca, tako su jednom prilikom bili zbog toga što je ona razbila njegov gramofon. Naveo je da ona zna konzumirati alkohol. Njegova mirovina iznosi 600,00 eura i to mu je sve što ima od imovine. Oni žive zajedno u istoj kući s time što on koristi samo jednu prostoriju i ona njemu ne da da koristi kuhinju.

4.1.Prilikom prvog ispitivanja optuženik je porekao učin djela.

4.2.Nakon reproducirane snimke optuženik je naveo da ostaje kod svoje obrane.

5.Svjedok – oštećena UJ (list 49 spisa) ispitana dana 17.10.2024. koji iskaz je uz suglasnost stranaka na raspravi pročitan iskazala je da je dana 29.08.2024. oko 13,00 sati bila u stanu koji stan je u vlasništvu grada Rijeke, a u kojem stanuje sa bivšim suprugom GJ i to na adresi [adresa], nalazila se u kuhinji jer je kupila novi frižider i čekala je da ga upali, a netom prije da je pojela ručak. U jednom trenutku njen bivši suprug OJ s kojim se rastala 2019. i s kojim i dalje živi na navedenoj adresi da se vratio iz grada u stan i došao u kuhinju, stao pored frižidera te ju napao riječima „vrati mi knjižicu od auta, auto je moj, ja sam ga platio“. Ona da mu je odgovorila da auto nije njegov i da mu ona nije ništa ukrala. Tada da joj je bivši suprug izrekao verbalne prijetnje i to „Ubiti ću te, ubiti ću te, kurvo, vrag te načeo i pojesti će te do kraja, prokleta ona tvoja kćer, nju je rak pojeo tako će i tebe, kurva ti je mater, a ti si uvijek kurva bila“. Na navedene prijetnje osjećala je strah za svoj život. Nakon što je sve to izrekao u dva navrata je zatvorenom šakom udario po gornjoj strani frižidera, te je nakon toga otišao u svoju sobu, a ona je otišla u svoju sobu i zaključala se.

5.1.Nakon što je pročitan iskaz svjedokinje ista je navela da je sve što je tada iskazala, a što joj je pročitano istina i kod toga da stoji. Dodala je da joj je optuženik više puta prijetio ali da to nije prijavljivala. Taj dan točnije 29. kolovoza 2024. da ga je prijavila jer ga se doista i bojala.

5.2.Na pitanja tužitelja svjedokinja je odgovorila da taj dan nije konzumirala alkohol. Tu i tamo da popije pivu, ali se ne napije. Taj dan ona optuženiku nije uputila nikakve prijeteće riječi jer ga se bojala. Policiju o tom događaju je obavijestila drugi dan. Ne može točno reći da li se o tom događaju požalila nekome.

5.3.Na pitanja suda svjedokinja je odgovorila da je taj događaj prijavila drugi dan u jutarnjim satima. Nije odmah isti dan jer je imala smrtni slučaj i bila je sa unukom jer joj je umro svekar.

5.4.Optuženik je imao primjedbu na iskaz svjedokinje da ne stoji navod svjedokinje da tu i tamo popije pivu jer da ona ima prijave da konzumira alkohol.

6.Svjedok FJ (list 119 spisa) ispitana iskazala je da ne zna točno o kojem datumu bi trebala iskazivati. Sjeća se jednog datuma kada je došla kući, optuženik i UJ dakle njeni roditelji su se svađali odnosno došla je neposredno nakon njihove svađe. Ona nije bila neposredno prisutna, sjeća se da joj je majka rekla da je bila udarena što ona nije vidjela, da li je bilo kakvih prijetećih riječi to da ne zna.

6.1.Na pitanja tužitelja svjedokinja je odgovorila da nije vidjela da bi ikada optuženik, njen otac udario njenu majku, dakle fizičko nasilje nije vidjela. U odnosu na psihičko nasilje da je bilo svađe s obje strane. Odnosi između njenih roditelja su loši i narušeni. Majka je pokrenula postupak razvoda braka. Njena majka je sklona alkoholu, ali u zadnje vrijeme manje konzumira alkohol. Zna da je odlazila u dnevnu bolnicu na sastanke. Tko je konkretnog dana zvao policiju ona da ne zna, ali zna da se policija zvala od strane i jednog i drugog roditelja. Povod narušenih odnosa između roditelja koji je da ona ne zna, a možda je tome doprinio alkohol. Ona je u dobrim odnosima i sa jednim i sa drugim, samo oni dvoje ne mogu skupa. Ona i dalje formalno živi kod svojih roditelja, roditelji i dalje žive zajedno na istoj adresi i u istom stanu jer nije bilo mogućnosti da se razdvoje. Njeni roditelji vode još jedan postupak vezano za iseljenje, ali ne zna detalje.

6.2.Na pitanja suca svjedokinja je odgovorila da njeni roditelji žive u istoj kući, ali su se djelomično fizički odvojili. Majka joj se znala žaliti na oca, ali ona da nije nikada prisustvovala nikakvoj situaciji da bi optuženik prijetio majci. Zna da se majka obraćala Centru kao i policiji. Ona da u svemu tome pokušava biti neutralna i govori im da to što prijavljuju policiji neće ništa riješiti. Njeni roditelji se konstantno svađaju. Unuci njene majke Ć, kćeri njene pokojne sestre da je prije otprilike godinu dana i više umro svekar i to misli u rujnu 2024.

6.3.Svjedokinja je potom navela da se ona ne bi u to petljala da njenom ocu nije predložen zatvor, čovjek sa 83 godine da završi u zatvoru.

7.Naposljetku je izvršen uvid u izvadak iz kaznene evidencije iz koje proizlazi da optuženik nije kazneno osuđivan.

8.Na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, analizirajući obranu optuženika kao i svaki dokaz zasebno i u svojoj ukupnosti, sud smatra utvrđenim i dokazanim da je optuženik OJ počinio kazneno djelo protiv osobne slobode i to prijetnjom opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11 na način, na mjestu i u vrijeme kako je opisano u izreci presude te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kazneno pravnu odgovornost.

9.Nije sporno da su optuženik i oštećena bili u braku koji je razveden 2019. te da su i dalje nastavili živjeti u istom stanu. Također nije sporno da su odnosi između optuženika i oštećenice narušeni što rezultira učestalim svađama, a što proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka i obrane optuženika.

10. Međutim spornim se tijekom dokaznog postupka ukazalo samo počinjenje kaznenog djela inkriminiranog dana pod uvjetima i na način kako je to optuženiku stavljeno na teret te sukladno tome da li su u postupanju optuženika ostvarena obilježja utuženog kaznenog djela.

10.1.Optuženik negira da bi inkriminiranog dana oštećenoj rekao riječi da će je ubiti, oni da se stalno svađaju ali da te svađe izaziva sama oštećenica koja zna konzumirati alkohol.

11.Sud nije prihvatio takvu obranu optuženika ocijenivši istu neuvjerljivom i usmjerenom u pravcu otklanjanja kaznene odgovornosti.

11.1.Naime, pored takve obrane optuženika stoji jasan i decidiran iskaz svjedokinje – oštećene UJ koja je detaljno i okolnosno opisala postupanje optuženika kritične prilike navodeći da joj je optuženik toga dana u dva navrata izrekao prijetnje da će je ubiti što je popratio na način da je šakom udario po frižideru od kojih prijetnji da je ona osjećala strah za svoj život i zbog čega se zaključala u svoju sobu, ona da mu nije ništa rekla jer da ga se bojala.

11.2.Iskaz svjedokinje – oštećene UJ sud je cijenio vjerodostojnim i u cijelosti ga je prihvatio nemajući razloga sumnjati da bi ista lažno teretila optuženika. Razlog prihvaćanja iskaza oštećene je taj što je oštećena dosljedno i iscrpno u svojem iskazivanju opisala terećeni događaj. Uz to na raspravi na sudu izričito je navela da stoji kod ranijeg iskaza jer da je sve tako i bilo.

11.3.Uz to svjedokinja FJ kćer optuženika i oštećene iako nema nikakvih neposrednih saznanja o konkretnom događaju ipak iz njenog iskaza proizlazi da se oštećena obraćala Centru za socijalnu skrb i policiji kao i da joj se oštećena žalila na oca čime se u određenoj mjeri i potvrđuje iskaz oštećene. Činjenica je da je svjedokinjina navodila da se njeni roditelji učestalo svađaju, da ona nije prisustvovala nikakvim situacijama da bi otac prijetio majci s time što istovremeno navodi da ona pokušava ostati neutralna i da ne želi da njen otac u toj starosnoj dobi završi u zatvoru čime se nameće zaključak da svjedokinja nastoji ublažiti bilo kakvu odgovornost optuženika odnosno u određenoj mjeri neutralizirati narušene odnose između roditelja.

12.Navod optuženika da oštećena zna konzumirati alkohol ne isključuje njegovu odgovornost za utuženo kazneno djelo budući u spisu nema podataka da bi oštećena bila u alkoholiziranom stanju, a uz to iz iskaza svjedokinje oštećene proizlazi da njena majka u zadnje vrijeme ne konzumira alkohol i svjedokinja oštećena je iskazala da nije konzumirala alkohol. Takvi navodi optuženika po ocjeni i ovog suda usmjereni su na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

13.Svojem ponašanjem optuženi je kod oštećene, svoje bivše supruge, izazvao osjećaj straha za vlastiti život, a što proizlazi iz iskaza same oštećene koja je decidirano navela da je zbog izrečenih prijetnji osjećala strah za vlastiti život, zbog čega da se i zaključala u svoju sobu. Policiji da se obratila drugi dan ujutro ali isključivo iz razloga što je imala smrtni slučaj (umro je svekar njene unuke), a što proizlazi i iz iskaza svjedokinje FJ koja je navela da je unuci njene majke umro svekar negdje u rujnu 2024.

14.Slijedom navedenog nedvojbeno je utvrđeno i dokazano da je optuženik inkriminiranog dana došavši u stan u kuhinju oštećenoj svojoj bivšoj supruzi uputio prijeteće riječi i to u dva navrata da će je ubiti što je kod oštećene izazvalo osjećaj straha za vlastiti život zbog čega se i zaključala u svoju sobu budući oni stanuju u istom stanu.

15.Sadržaj prijetnji je objektivno bio prikladan i dostatan da kod oštećene izazove osjećaj straha za vlastitu život. Naime, iz iskaza oštećene proizlazi da je osjećala strah za vlastiti život te da se zaključala u svoju sobu. Uz to oštećena je kako u prethodnom postupku tako i na raspravi ponovila da se boji optuženika. Dakle, inkriminirana prijetnja svjedoku-oštećenici nesumnjivo predstavlja ozbiljnu prijetnju koja je i objektivno podobna da izazove osjećaj straha i ugroženosti kako kod oštećene tako i kod svakog prosječnog čovjeka.

16.Treba napomenuti da oštećena ulazi u krug bliskih osoba budući prema odredbama čl. 87. st.1.toč.8 KZ/11 bliske osobe su članovi obitelji, bivši bračni ili izvanbračni drug bivši životni partner ili neformalni životni partner, sadašnji ili bivši partner u intimnoj vezi, osobe koje imaju zajedničko dijete i osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu, a u konkretnom slučaju optuženi i oštećena su bivši bračni drugovi.

17.U pogledu subjektivnih elemenata kaznenog djela sud je utvrdio da je optuženik postupao s namjerom budući je obzirom na svoju životnu dob i iskustvo bio svjestan svog postupanja te da njegovo ponašanje predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo, a u tijeku postupka njegova ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije dovedena u pitanje

18.Dakle imajući u vidu ovako utvrđene rezultate provedenog dokaznog postupka to sud utvrđuje da je opisanim postupanjem optuženik ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl.139.st. 2. i 3. KZ/11 i to upravo na način kako je i opisano u izreci presude.

19.Stoga je u svemu valjalo odlučiti kao u izreci presude, optuženika za djelo opisano u izreci presude proglasiti krivim i osuditi po zakonu.

19.1.Prilikom izbora kaznene sankcije sud je optuženiku olakotnim cijenio okolnost da se radi o kazneno neosuđivanoj osobi, da se radilo o poremećenim odnosima između bivših supružnika što je rezultiralo i razvodom braka, da i nakon razvoda braka optuženik i oštećena nastavljaju živjeti zajedno u istom stanu. Kao olakotno uzeta je u obzir i činjenica da je optuženik osoba visoke starosne dobi (83 godine). Otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao.

19.2.Cijeneći težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela, ocjenjujući stupanj krivnje optuženika, pobude iz kojih je djelo počinjeno, ulogu optuženika u počinjenju djela a uvažavajući istaknute olakotne okolnosti i odsustvo otegotnih okolnosti sud je optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne gfodine te mu potom izrekao uvjetnu osudu kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko tijekom provjeravanja od dvije godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo koju kaznu sud smatra primjerenom kako težini počinjenog kaznenog djela tako i ranije utvrđenim osobnim svojstvima optuženika.

19.3.Prilikom odmjeravanja vremena kušnje sud se rukovodio težinom kaznenog djela koje je počinio optuženik te prethodno elaboriranim okolnostima koje utječu na samu sankciju. Naime ovaj sud drži da rok kušnje treba svojom duljinom također izražavati društvenu osudu njihovog počinjenja, a svakako je u tome potrebno voditi računa i o svim prethodno obrazloženim okolnostima koje se tiču same ličnosti optuženika. Stoga mu je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko tijekom provjeravanja od dvije godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

19.4.Sud drži da je takva sankcija primjerena svim okolnostima pod kojima je kazneno djelo počinjeno te ličnosti i stupnju kaznene odgovornosti optuženika kao i jačini povrede zaštićenog društvenog dobra čime će se ispuniti opća i posebna svrha kažnjavanja Ovako izrečena kazna zatvora sa rokom kušnje u trajanju od dvije godine može u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela kao i na sve ostale građane da ne čine kaznena djela odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja..

20.Kako je optuženik proglašen krivim, na temelju čl. 148 st. 1 ZKP/08 naloženo mu je da podmiri troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu utvrđenu s obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka te činjenicu da je optuženik umirovljenik i da prima mirovinu.

U Rijeci, 13. ožujka 2026.

Sudac:

Ksenija Jurković-Šepić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud .

DNA:

- ODO u Rijeci

- opt. GJ

- ošt. UJ po pravomoćnosti.