Poslovni broj: UsI-5287/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Željki Babarović, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CČŽ, državljanina Somalijske Republike, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetni u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, [adresa], radi poništenja međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave zaključene istog dana, 13. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I) Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-21-03/25-08/6, Urbroj: 511-01- 212-25-7 od 09. prosinca 2025. godine.

II) Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III) Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru iz Zagreba, Kozarčaninova 2, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, za pristup na ročište 09. ožujka 2026. godine iznos od 500,00 EUR plus 25% PDV – 250,00 EUR – sveukupno 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-21-03/25-08/6, Urbroj: 511-01-212-25-7 od 09. prosinca 2025. godine poništen je azil i pravo na boravak CČŽ, rođenom **.**.1985. godine u [adresa], državljaninu Somalijske Republike, odobren rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, BROJ: 511-01 -204-UP/I-2842/13-2016. od 21.12.2016. godine.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikove odluke navodeći kako tužitelj smatra da je rješenje protivno zakonu, te temeljem članka 3. Zakona u upravnim sporovima, ustaje tvrdeći da je u pobijanom rješenju pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te da su na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjene odredbe Zakona o azilu. Ujedno ukazuje na pogrešnu primjenu Zakona o podzakonskih akata.

Prvenstveno ističe da je tuženik u svom rješenju kao temelj poništavanja azila i boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj naveo da je utvrđeno da bi tužitelj dana 06.11. 2025. prijetio drugoj osobi, te da je nadalje valjda isto utvrđeno da bi tužitelj počinio prekršaj protiv javnog reda i mira, te da je isto tako valjda utvrđeno da bi tužitelj počinio kazneno djelo iz članka 118. stavak 2. KZ-a pa zaključuje da je tuženik tužitelju već presudio prije i mimo suda. Članak 28. Ustava Republike Hrvatske jasno i nedvosmisleno navodi: „Svatko je nedužan i nitko se ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja”! Primjena članka 50. stavak 3. u ovoj situaciji je bespredmetan, jer Pravilnik o postupanju prema državljanima trećih zemalja u članku 10. navodi kada se smatra da državljanin treće zemlje predstavlja opasnost za javni poredak. I opet tu nailazimo na barijeru, a to je da treba biti utvrđeno da je državljanin treće zemlje prekršio propis, a to trenutno nije ni na koji način utvrđeno. Nadalje, osim toga, može se to utvrditi ukoliko tako nešto proizlazi iz izjave tog državljana ili iz njegova ponašanja. I ovo je potpuno promašeno, jer je tužitelj povodom donošenja odluke o azilu i boravku bio dana 02.12.2025. g. ispitan na okolnosti toga što mu se stavlja na teret od strane tuženika, te ukoliko se promotri sadržaj zapisnika od 02.12.2025. g. i iz tužiteljeve izjave ni na koji način ne proizlazi da bi prekršio propis ili mogao prekršiti propis. Dakle, nemamo zakonskih uvjeta za primjenu odredbe članka 50. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Treba reći da, a ukoliko se pročita zapisnik i iskaz tužitelja u upravnom postupku, iz istoga je i više nego razvidno da su optužbe protiv tužitelja u najmanju ruku sumnjive, a ovaj punomoćnik si može dopustiti i više slobode, budući se radi o nekom paralelnom postupku koji nije vezan s ovim. Dakle, za oduzimanje statusa osobi koja deset godina poštuje hrvatske propise, plaća dužne namete državi, te se integrirala u cijelosti, potrebno je nešto više nego napisati da je nešto „utvrđeno”. Pa Ustav kaže da se to ne smije niti izgovoriti prije određenog trenutka, a tuženik bi svakako bio oprezan u takvim izjavama i ne bi ih iznosio kada bi se radilo o državljaninu Republike Hrvatske.

Međutim, i tužitelj ima pravo na istu razinu pravne zaštite i poštovanja, pa to ovim putem tražimo da sud utvrdi, te da donese presudu kojom se osporavano rješenje poništava.

3.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba neosnovana u cijelosti. Suprotno tvrdnjama tužitelja, u pobijanom rješenju činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno na temelju raspoloživih dokaza prikupljenih u upravnom postupku. Iz službenih evidencija i provedenog postupka proizlazi daje tužitelj dana 6.11.2025. godine prijetio drugoj osobi, čime je počinio prekršaja protiv javnog reda i mira, kao i kazneno djelo iz članka 118. stavka 2. Kaznenog zakona. Nadalje, tužitelj je u skladu s načelima upravnog postupka bio upoznat s činjenicama koje mu se stavljaju na teret te mu je omogućeno izjašnjavanje o svim relevantnim okolnostima. Tužitelj je saslušan dana 2.12.2025. godine, kojom prilikom je imao mogućnost iznijeti svoju obranu i očitovati se o navodima iz postupka, što je vidljivo iz zapisnika o saslušanju. Slijedom navedenog, neosnovani su navodi tužitelja da je došlo do pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i da su povrijeđena njegova procesna prava. Pobijano rješenje doneseno je zakonito, uz pravilnu primjenu mjerodavnih propisa i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja.

Napominju da je u provedenom postupku utvrđeno da su nastupile okolnosti iz članka 50. stavka 1. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, odnosno da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, nadležno tijelo je u skladu s citiranom zakonskom odredbom obavijestilo tužitelja o okolnostima koje su nastupile, a koje su bile relevantne za donošenje odluke. Tužitelju je pritom omogućeno da se o navedenim okolnostima izjasni usmeno na zapisnik, čime mu je osigurano ostvarivanje prava na saslušanje i očitovanje u skladu s načelima upravnog postupka. Iz zapisnika proizlazi daje tužitelj bio upoznat s razlozima zbog kojih se protiv njega vodi postupak te je imao mogućnost iznijeti svoje navode i obranu. Nadalje, neosnovan je navod tužitelja daje primjena članka 50. stavka 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti bespredmetna. Suprotno tome, navedena zakonska odredba izravno je primjenjiva u situacijama u kojima se utvrdi postojanje okolnosti iz članka 50. toč. 1. st. 3. istoga Zakona, odnosno kada korisnik međunarodne zaštite predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju, nadležno tijelo je utvrdilo postojanje takvih okolnosti te je, sukladno članku 50. toč. 1. st. 3. Zakona, tužitelja obavijestilo o nastalim okolnostima i omogućilo mu da se o njima izjasni usmeno na zapisnik. Time je tužitelju osigurano učinkovito ostvarivanje prava na izjašnjavanje i sudjelovanje u postupku, u skladu s načelima zakonitosti i zaštite prava stranaka. Slijedom navedenog, ne može se prihvatiti tvrdnja tužitelja o bespredmetnosti primjene članka 50. toč. 1, st. 3. Zakona, budući daje navedena odredba u predmetnom postupku imala konkretnu i stvarnu svrhu te je pravilno primijenjena.

Mole da se u slučaju žalbe postupi sukladno članku 51. stavku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao lex specialis kojim je propisano da žalba na prvostupanjsku odluku Upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja. Takvo rješenje zauzeo je i Visoki upravni sud u presudi Usž-4354/19-3 od 26. kolovoza 2020. godine.

Temeljem naprijed navedenog, smatra se da je tužba neosnovana, te se predlaže Sudu potvrditi rješenje tog Ministarstva, odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovoru na tužbu.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Sud je dana 09. ožujka 2026. godine održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, opunomoćenika tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12 i 152/14.).

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u osporavano rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-21-03/25-08/6, Urbroj: 511-01-212-25-7 od 09. prosinca 2025. godine Sud je utvrdio da je istim poništen azil i pravo na boravak CČŽ, rođenom **.**.1985. godine u [adresa], državljaninu Somalijske Republike, odobren rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, BROJ: 511-01 -204-UP/I-2842/13-2016. od 21.12.2016. godine, s obrazloženjem kako je Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu po službenoj dužnosti u provedenom postupku poništenja međunarodne zaštite CČŽ, državljaninu Somalijske Republike, utvrdila da mu je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, BROJ: 511- 01-204-UP/I-2842/13 od 21.12.2016. odobren azil i pravo na boravak u Republici Hrvatskoj zbog osnovanog strahovanja od proganjanja od strane pripadnika A1 Shababa zbog političkog mišljenja budući da, iako je nezainteresiran za politiku, skupina A1 Shabab koja kontrolira značajan dio državnoga prostora, pripisuje mu političko mišljenje (suradnju s vlastima). Nadalje je utvrđeno da je imenovani, nakon Što mu je odobrena međunarodna zaštita, boravio u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, a potom na sljedećim adresama prebivališta: [adresa] (7.4.2017. - 14.8.2018.), Ulica grada Vukovara 224 (14.8.2018. - 19.4.2022.), Ulica grada Vukovara 271 (19.4.2022. - 12.7.2022.) Ksaverska cesta 43 (12.7.2022. - 6.6.2024.) te [adresa] (6.6.2024. - ).

Također, utvrđeno je da je strani državljanin na osnovu odobrenog azilnog statusa u Republici Hrvatskoj 16.6.2017. ishodio putnu ispravu za azilanta Republike Hrvatske serijski broj: [serijski broj], koja je vrijedila do: 16.6.2022. godine.

Utvrđeno je da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, BROJ: 511-01-204-UPT- 2842/18-2016. od 14.2.2017. godine priznat azil mit. sinu NČŽ, rođ. **.**.2013. godine u mjestu [adresa], državljaninu Somalijske Republike, a koji se nalazi u Saveznoj Republici Njemačkoj. Nadalje je utvrđeno da imenovani premda je imao status azilanta u Republici Hrvatskoj zbog boljeg života odlučio napustiti Republiku Hrvatsku te je otišao u Saveznu Republiku Njemačku, gdje je zatražio azil, isti je odbijen te je kao nositelj njemačkog putnog lista scr. br. DAD 048953, izdanog 27.9.2020. godine od strane vlasti u Giessenu, Savezna Republika Njemačka vraćen u Republiku Hrvatsku 30.10.2020. godine. Utvrđeno je da je strani državljanin 4.10.2022. godine ishodio i putnu ispravu za azilanta Republike Hrvatske serijski broj [serijski broj], sa rokom važenja do 4.10.2027. godine.

Tijekom provođenja daljnjeg postupka provjeravanja statusa azila i uživanja zaštite Republike Hrvatske utvrđeno je da je imenovani dana 6.11.2025. godine izrekao verbalne prijetnje susjedi G.O.O., državljanki Savezne Republike Nigerije, na adresi u [adresa], a koje su shvaćene krajnje ozbiljno te prijavljene u II. policijskoj postaji Zagreb. Imenovani je bio uhićen 8.11.2025. godine, a 9.11.2025. godine i predan pritvorskom nadzorniku. U II. policijskoj postaji Zagreb 8.11.2025. godine podignuta je kaznena prijava zbog počinjenja kaznenog djela prijetnja iz članka 139. st. 2 Kaznenog zakona.

Dana 20.11.2025. godine imenovani je narušavao javni red i mir, na način da je ispred ulaza u stambenu zgradu u [adresa] na nogostupu iz svega glasa vikao i galamio na ulici, a potom ničim izazvan fizički nasrnuo na svoju susjedu V. N., državljanku Republike Slovenije, udarivši ju najvjerojatnije mekšom plastičnom cijevi u lijevu stranu glave u predjelu sljepoočnice. Uslijed navedenog udarca gđa V.N. je pala na tlo te je zadobila vidljivu ozljedu u vidu ogrebotine na području lijeve sljepoočnice. Imenovani je potom uhićen te je zbog počinjenja prekršaja iz čl. 6 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nakon dovršenog kriminalističkog istraživanja prepraćen na Općinski prekršajni sud u Zagrebu. U II. policijskoj postaji Zagreb podignuta je 20.11.2025. godine kaznena prijava za kazneno djelo teška tjelesna ozljeda iz čl. 118 st. 2 Kaznenog zakona te mu je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Poslovni broj: Kir-3128/2025 od 21.11.2025. godine određen istražni zatvor u Zatvoru u Zagrebu, Dr. Luje Naletilića 1.

Imenovanom je na navedene okolnosti pružena mogućnost očitovanja na što je izjavio da je lažno optužen, porekao je sve za što ga se tereti, izjavio je da nije nikada nikoga fizički napao.

Zbog svega utvrđenog i sadržanog u izjavama imenovanog, osobito zbog njegovog protupravnog i nasilnog ponašanja, utvrđeno je da je strancu kojemu je odobrena međunarodna zaštita valjalo zbog postojanja opasnosti za javni poredak poništiti odobrenu međunarodnu zaštitu i na temelju članka 50. stavka 1. točke 3. i stavka 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, a u svezi s člankom 42. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (..Narodne novine" broj 47/09, 110/21) riješiti kao u izreci.

8. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja jer je tuženik nepravilno zaključio da u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužitelj počinio kaznena djela iz čl. 139. st. 2. i čl. 118. st. 2. Kaznenog zakona. No iz spisa predmeta i provedenog postupka proizlazi da su za oba kaznena djela postupci tek u fazi podignute kaznene prijave, a nečija krivnja postoji tek kada se to utvrdi pravomoćnom sudskom presudom, što u oba slučaja nije još ni blizu dovršeno. Stoga pravilno, osnovano i krucijalno za ovaj predmet tužitelj u tužbi citira čl. 28. Ustava republike Hrvatske koji navodi "Svatko je nedužan i ne može se smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.

9. Dakle, slijedom svega navedenog, i tako utvrđenog činjeničnog stanja pobija se zaključak tuženika da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni svi zakonski uvjeti da se tužitelju poništi azil i pravo na boravak u Republici Hrvatskoj koji mu je odobren rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, BROJ: 511-01 -204-UP/I-2842/13-2016 od 21.12.2016. godine.

10. Stoga, po mišljenju Suda, pobijanim rješenjem je povrijeđen zakon na štetu tužitelja, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude, a na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a.

11.

U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

12. Kako je tarifnim brojem 27. važeće Tarife propisano da u upravnim sporovima za sastav tužbe i zastupanje na raspravi u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada 500 bodova, a vrijednost boda prema tarifnom broju 50. citirane Tarife iznosi 2,00 EUR, to je Sud točkom III. izreke presude naložio tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, te za pristup na ročište dana 09.02.2026. g. iznos od 500,00 EUR, što ukupno iznosi 1.000,00 EUR i 25% PDV-a na taj iznos što je 250,00 EUR i što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR.

U Zagrebu, 13. ožujka 2026.

Sutkinja:

Željka Babarović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa],

3. U spis