Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
Ps-25/2023
(spojen P-4336/2023)
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) ĐŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 2) PŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 3) JŽ iz [adresa], JMBG [jedinstveni matični broj građana], s boravištem u [adresa] , pod 4) LŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 5) CŽ, 79 Castledale Way Ne, Calgari Abt3JIX6, pod 6) OŽ, pok. Đ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] pod 7) OŽ, pok. EŽ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] svi zastupani po punomoćniku Peri Toliću, odvjetniku u Splitu, Lička 6B, protiv tuženika DŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Jakov Cvitković, odvjetnik u Splitu, radi iseljenja, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 29.siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 13.ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iseliti iz realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 774, K. O. [katastarska općina] i to jednosobnog stana u prizemlju kuće na zapadnoj strani nekretnine površine 55 m2, te konobe na sjeverozapadnom dijelu objekta, kao i dva vrta, jedan s južne strane, a drugi sa zapadne strane označene nekretnine ukupne površine 295 m2, a koji realni dio označene nekretnine je tlocrtno označeno na skici sudskog vještaka za geodeziju Zvonimira Rubića, koja je sastavni dio ove presude, sa slovima A, B, F, G, H, I, A kao i stana na I. katu kuće sagrađene na navedenoj nekretnini označene kosim crtama na skici sudskog vještaka Zvonimira Rubića, brutto površine 130 m2, te predati tužiteljima predmetnu nekretninu u posjed s nuzgredicama slobodan od osoba i stvari.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
Obrazloženje
(spojen P-4336/2023)
1.Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode da su pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda poslovni broj P-1851/2021 od 21.siječnja 2022. potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-916/2022 utvrđeni suvlasnicima u realnom dijelu nekretnine označene kao čest. zem [katastarska čestica] ZU 774 K. O [katastarska općina] i to jednosobnog stana u prizemlju, konobe te dva vrta, kao i stana na I katu kuće, sve pobliže opisano u tužbi, a koje nekretnine bez osnova tuženik koristi, slijedom čega predlažu kao u tužbi.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na pravo na dom, osporava aktivnu legitimaciju te podnosi protutužbu radi isplate izvršenih ulaganja odnosno troškova.
3. Protutužba tuženika je zaprimljena u spis pod poslovnim brojem P-4336/2023 te spojena ovom spisu radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja raspravnim rješenjem od 17.listopada 2023.
4. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom spisa P-1851/2021, poreznog rješenja od 7.travnja 2003., rješenja o komunalnom doprinosu, rješenja Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i imovinsko pravne poslove od 31.svibnja 2017., rješenja Hrvatskih voda od 2.listopada 2018., ugovora o diobi nekretnina od 25.srpnja 2002., ugovora o darovanju, izvatka iz zemljišne knjige, te saslušanjem tužiteljica pod 1) i pod 3) te saslušanjem tuženika u svojstvu parničnih stranaka te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan, a protutužbeni zahtjev neosnovan.
5. Pregledom spisa P-1851/2021 utvrđeno je da su tužbu tamo podnijeli tužitelji (OŽ P i OŽ) protiv tuženika DŽ dana 3.svibnja 2006., radi utvrđenja prava vlasništva temeljem kupoprodajnog ugovora od 21.veljače 1966., odnosno dosjelosti. Nadalje, da su na temelju kupoprodajnog ugovora koji je sklopljen između prodavatelja IŽ i kupaca TŽ, FŽ, EŽ, MŽ i GŽ dana 21. veljače 1966. godine kupci kupili na jednake dijelove odnosno svaki za 1/6 dijela nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], ZK ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na kojoj je bila sagrađena stambena zgrada koja se sastoji od prizemlja i kata, koja u vrijeme kupnje još nije bila dovršena, te da su isplatili kupoprodajnu cijenu i da im je predmetna nekretnina predana u posjed. Nadalje, da se tuženik uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju presude zbog izostanka P-424/02 od 10.ožujka 2003. koju je ishodio protiv upisanog vlasnika AŽ pok. J, za kojeg je u postupku K-1694/09 utvrđeno da je preminuo 1945., kao i da je krivotvoren potpis na dostavnici presude zbog izostanka, zbog čega su u tom postupku okrivljeni tuženik i ŽŽ.
6. Nadalje, utvrđeno je da su tužitelji i njihovi prednici držali u posjedu utuženi dio nekretnine od trenutka kupnje sve dok im tuženik nije zamijenio brave i nasilno ušao u njihov dio nekretnine ( o tome je sačinjena i službena bilješka 23.5.2007. PP Kaštela, list 35 u spisu P-1851/21), a do tada su držali u posjedu upravo dio koji je naveden u tužbenom zahtjevu.
(spojen P-4336/2023)
7. Pravomoćnom i ovršnom presudom P-1851/2021 utvrđeni su tužitelji ĐŽ, OŽ, PŽ, JŽ, LŽ, rođ. JŽ i CŽ, rođ. JŽ suvlasnici sveukupno za ½ idealnog dijela odnosno svaki za 1/12 idealnog dijela, a tužitelj OŽ, pok. MŽ suvlasnik za ½ idealnog dijela realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 774, K. O. [katastarska općina] i to jednosobnog stana u prizemlju kuće na zapadnoj strani nekretnine površine 55 m2, te konobe na sjeverozapadnom dijelu objekta, kao i dva vrta, jedan s južne strane, a drugi sa zapadne strane označene nekretnine ukupne površine 295 m2, a koji realni dio označene nekretnine je tlocrtno označenom na skici sudskog vještaka za geodeziju Zvonimira Rubića, koja je sastavni dio ove presude, sa slovima A, B, F, G, H, I, A kao i stana na I. katu kuće sagrađene na navedenoj nekretnini označene kosim crtama na skici sudskog vještaka Zvonimira Rubića, bruto površine 130 m2.
8. Obzirom u ovom postupku tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja ( jer da se ne zna kako su tužitelji u naznačenim suvlasničkim omjerima stekli pravo vlasništva od svojih prednika) navodi se da je navedeno utvrđeno u postupku P-1851/21, dakle da bi današnji tužitelji bili utvrđeni suvlasnicima kao sljednici izvornih kupaca nekretnine koji su izvršili diobu, a koji način diobe ne utječe na tuženikovu pravnu poziciju niti u ovom postupku jer neosnovano svojata i posjeduje dio nekretnine koja je od trenutka kupnje pripadala tužiteljima odnosno njihovim prednicima, a ne predniku tuženika.
9. Nadalje, tuženik se u ovom postupku poziva na pravo na dom sukladno čl. 8 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
10. Naime, pravo na dom zaštićeno je člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/97, 6/99 - Pročišćeni tekst, 8/99 - Ispravak, 14/02 I 1/06; u daljnjem tekstu Konvencija).
11. Po odredbi čl. 8. st. 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, da bi se stranci priznalo pravo zaštite koja izvire iz prava na dom valja provesti test razmjernosti, koji se provodi kroz tri eliminacijska pitanja: je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, je li miješanje nužno u demokratskom društvu.
12. Prema čl. 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija) svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Stavkom 2. istog članka je propisano da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je to u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.
13. Može li neka od propisanih iznimki iz čl. 8. st. 2. Konvencije opravdati miješanje javne vlasti u pravo na dom, prosuđuje se primjenom testa razmjernosti obzirom na okolnosti konkretnog slučaja. Stoga je u konkretnom predmetu bilo potrebno odgovoriti na pitanja je li predmetna u tužbi opisana nekretnina jedini dom tuženika, bi li nalog za njegovo iseljenje predstavljalo miješanje u pravo na poštovanje doma te je li takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženika u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj ili je nužno u demokratskom društvu.
(spojen P-4336/2023)
14. Kroz presudu Europskog suda Bjedov protiv Hrvatske, dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i kontinuiranu povezanost, bez obzira na to da li ih nastanjuje zakonito i bez ovlaštenja, a kroz presudu Europskog suda Ćosić protiv Hrvatske miješanje jest svaki čin državne vlasti kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima, ali i propust države da zaštiti prava pojedinca od miješanja trećih osoba. Iznimke od zabrane miješanja državne vlasti propisane čl. 8. st. 2. Konvencije, da li može neka od propisanih iznimki opravdati miješanje državne vlasti u prava pojedinca prosuđuje se primjenom testa razmjernosti.
15. U konkretnom slučaju, nije sporno da tuženik ima u svom vlasništvu koju zakonito nastanjuje, a radi se o nekretnini koja nije predmet tužbe, odnosno stambenom prostoru u prizemlju predmetne kuće sa posebnim ulazom.
16. Naime, presudom P-1851/2021 utvrđeno je da se radi o "preostalom realnom dijelu tuženika za kojeg postoji iz [adresa] drugi posebni ulaz, što da je sve jasno na terenu i odvojeno međašnim zidovima" dok iz izvedenih dokaza u tom postupku ( nalaza i mišljenja vještaka za graditeljstvo Josip Šitum koje prileži na listu 282 spisa) proizlazi da se radi o stambenom prostoru površine 89,27 m2 položenog u prizemlju, vanjskog pristupa sa dvorišta na istočnoj strani objekta, koji prostor se sastoji od hodnika, sobe na jugu, sobe na jugoistoku, wc-a, kuhinje, blagovaonice, ulaza, hodnika kupaonice, te sobe na sjeveru i sobe na sjeveroistoku te sporednog dijela- lođe na na jugoistoku, kojeg nesporno koristi i posjeduje tuženik.
17. Iz svega navedenog jasno proizlazi da u tužbi označena nekretnina ( jednosobni stan na zapadnoj strani nekretnine površine 55 m2 kao i stan na I katu predmetne kuće) ne predstavljaju jedini dom tuženika odnosno da usvajanjem predmetnog tužbenog zahtjeva, ne bi bilo uskraćeno pravo na dom kojeg tuženik ima i nastanjuje zakonito.
18. Sve ovo obzirom je u postupku P-1851/2021 utvrđeno da su parnične stranke odnosno njihovi pravni prednici izvršili diobu suvlasništva predmetne nekretnine upravo na način kako su to tužitelji tražili osnovnim tužbenim zahtjevom, iz čega proizlazi da je predmetna ovdje tužbom obuhvaćena nekretnina, u vlasništvu tužitelja, te da istu neosnovano posjeduje tuženik.
19. Slijedom toga, u konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe čl. 161 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09 dalje ZV) prema kojoj vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu tvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Nadalje, sukladno odredbi čl. 162 ZV vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.
U konkretnom slučaju nije sporno niti faktična vlast tuženika niti vlasništvo tužitelja, niti identitet nekretnine.
20. Nadalje, nije sporno niti to da je tuženik u faktičnoj vlasti cijele predmetne nekretnine, a u ovom postupku iz iskaza tuženika je utvrđeno da isti koristi i posjeduje nekretnine koje su u vlasništvu tužitelja ( stan u prizemlju, stan na katu, konobu, i dva vrta), sve bez valjanje pravne osnove, a iz držanja tuženika proizlazi da ne namjerava isto predati mirnim putem, zbog čega tužitelji osnovano ustaju predmetnom tužbom te zahtijevaju iseljenje tuženika iz njihovog dijela predmetne nekretnine.
(spojen P-4336/2023)
21. Nadalje, tuženik postavlja protutužbeni zahtjev ( 2023.) kojim traži da isplatu uloženih sredstava što da se odnosi na troškove ulaganja (zamjena starih grilja novima, postavljanje laminata, pločica, kupnja i ugradnja bojlera, wc školjke i vodokotlića, umivaonika, ugradnja dvije špine, ličenje, kao i troškovi legalizacije (naknade za zadržavanje manje stambene građevine, te komunalni doprinos) što da bi sve tužitelji trebali platiti po pola s tuženikom slijedom čega postavlja zahtjev za isplatu iznosa od 3.168,86 eura sa kamatom od presuđenja, a tužitelji-protutuženici se tome protive navodeći da tužitelj nije bio pošteni posjednik niti graditelj te ističe prigovor prijeboja s osnove izmakle koristi zbog nemogućnosti korištenja predmetne nekretnine.
22. Nadalje, na ročištu od 5.lipnja 2024. nakon zaključenja prethodnog postupka tuženik ističe pravo retencije odnosno zadržanja stvari dok mu se ne isplati navedeno ulaganje.
23. U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP.
24. Prema odredbi čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/0838/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZV), ako vlasnik zahtjeva da mu posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni (pravo zadržanja ili retencije). Dakle, u smislu citirane odredbe pravo retencije pripada samo poštenom posjedniku.
25. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.
26. S obzirom na trenutak saznanja tuženika da predmetna nekretnina nije samo njegovo vlasništvo već i vlasništvo tužitelja, pa s tim u vezi i trenutak ( ne) poštenja tuženika, navodi se da je u ovom postupku utvrđeno da je tuženik cijelo vrijeme znao da tužitelji (s kojima je rodbinski povezan) imaju pravo posjedovati predmetnu nekretninu koju su stekli zajedno s njegovim prednikom istim kupoprodajnim ugovorom, te da tužitelji kao i tuženik imaju pravo vlasništva predmetne nekretnine, a činjenica da je tuženik unatoč tome protupravno ishodio presudu zbog izostanka P- 454/02 krivotvoreći potpis na dostavnici presude sve kako bi ishodio uknjižbu prava vlasništva za cijelo na predmetnoj nekretnini na svoje ime te uzurpirao cijelu nekretninu koristeći okolnost da su tužitelji " iselili" u BiH, ne ide u prilog savjesnosti tuženika jer iz navedenog vicioznog postupanja tuženika proizlazi da je isti bio nesavjestan posjednik kroz cijelo to vrijeme obzirom je znao da mu ne pripada pravo na posjed cijele stvari odnosno tužiteljevog dijela nekretnine, pogotovo kod činjenice da je pravomoćno i osuđen povodom počinjenja kaznenog djela krivotvorenja presudom K- 1694/2009, pa iz toga proizlazi da je tuženik cijelo vrijeme posjedovanja tužiteljeve nekretnine nepošten posjednik, najranije, dakle, od podnošenja tužbe u predmetu radi utvrđenja prava vlasništva ( P-1851/21 2006.godine) odnosno unazad 20 godina, a nepošten je najkasnije od dana podnošenja ove tužbe za predaju u posjed. (spojen P-4336/2023)
27. Stoga, tuženik kao nepošteni posjednik nema pravo na naknadu troškova ulaganja u nekretninu koje potražuje protutužbom pa čak niti na ona koja je učinio prije podnošenja ove tužbe, jer je već ranije navedeno, kako ovaj sud smatra, tuženik bio nepošten posjednik nekretnine dugi niz godina, pa tražbina na ime izvršenih ulaganja, osim što je neosnovana, nije ničim potkrijepljena jer nije vidljiva iz računa niti fotografija stanja stana prije i poslije ulaganja, a navedeno se ne bi moglo utvrditi niti vještačenjem po vještaku za graditeljstvo jer u spisu nema dokaza o tome kako je nekretnina izgledala prije ulaganja kao što nije utvrđeno niti kada su navedena ulaganja izvršena. Osim toga, tuženik nije ni tvrdio da je promjena grilja, wc školjke i vodokotlića, ličenje, i drugo pobrojano predstavljalo trošak kojeg tuženik nije mogao izbjeći, a da se stvar sačuva od oštećenja, pa se stoga ne bi radilo o nužnom trošku već eventualno o troškovima kojima je tuženik poboljšao stanje nekretnine u kojoj je živio, a koji se ne nadoknađuju niti poštenom posjedniku. Obzirom nije utvrđeno da su navedeni troškovi nužni ( u smislu održanja nekretnine) isti ne bi bili nužni ni vlasniku pa tuženik kao nepošteni posjednik nema pravo na naknadu navedenih ulaganja sukladno čl. 165.st 3) ZV.
28. Isto tako troškovi koje tuženik navodi vezano uz legalizaciju nezakonito izgrađene zgrade nisu ničim dokazani jer spisu ne prileži rješenje o izvedenom stanju za tužiteljevu nekretninu, a prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12., 143/13., 65/17., 14/19. dalje: ZPNIZ) u slučaju da postupak za donošenje rješenja o izvedenom stanju pravomoćno završi odbijanjem ili odbacivanjem zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju, posljedično uklanjanjem nezakonito izgrađene zgrade, to se ne može unaprijed niti zaključiti predstavljaju li navedeni troškovi ( komunalni doprinos i naknada za zadržavanje manje nezakonito izgrađene građevine) nužni i korisni trošak jer se ne zna hoće li ta "manje zahtjevna građevina" biti ozakonjena ili ne, a zasigurno se ne odnose na tužiteljevu nekretninu koja je nesporno izgrađena prije 1968.
29. Slijedom navedenog, protutužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.
30. Nadalje, neosnovan je prijedlog tuženika da se prekine ovaj postupak do okončanja postupka radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju sklopljenih između VŽ, ĆŽ, UŽ, te ŠŽ, ČŽ i RŽ s jedne te OŽ ( tužitelja pod 7) s druge strane, zbog toga što isti nisu zaključeni u formi javnobilježnočkog akta, a darovatelji niti daroprimatelj nisu bili u posjedu nekretnine. Naime, navedeno ukazuje upravo na namjeru tuženika da odugovlači ovaj postupak, a osim toga, u navedenoj parnici sud ne može utvrditi drugačije činjenično stanje nego li je utvrdio u parnici povodom utvrđenja prava vlasništva, a ova parnica se vodi radi iseljenja tuženika, slijedom čega bi eventualno parnica radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju ( da je pokrenuta prije pravomoćnog okončanja postupka P- 1851/21) mogla biti od utjecala na prekid tog postupka, dok sada, pored činjenice da su u postupku P-1851/21 tužitelji pravomoćno utvrđeni suvlasnicima predmetne nekretnine, koje utvrđenje je jedino relevantno za ovu parnicu, ishod predmetne parnice radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju ne predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku.
31. Slijedom toga, tuženik je najkasnije od momenta zaprimanja tužbe neosnovano u posjedu predmetne nekretnine, a budući istoj nije udovoljio do zaključenja glavne rasprave to je dužan snositi i parnični trošak.
(spojen P-4336/2023)
32. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl.155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („ Narodne novine" broj 138/23) slijedom čega je priznat trošak za sastav tužbe 100 bodova, sastav podneska od 6.lipnja 2023. 100 bodova, pristup na ročište od 10.siječnja 2024. 100 bodova, 17.listopada 2023. 100 bodova, 5.lipnja 2024. 100 bodova, 10.listopada 2024. 100 bodova, 8.travnja 2025. 100 bodova te 29.siječnja 2026. 100 bodova, odnosno ukupno 800 bodova, odnosno 1.600,00 eura ( Tbr.54 OT) uvećano za PDV od 25% u iznosu 400,00 eura sveukupno iznosi 2.000,00 eura. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Splitu, 13.ožujka 2026.
Sutkinja
Maja Anušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.
Dna:
1. pun tužitelja
2. pun tuženika
3. spis
