Poslovni broj: Us I-3009/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Toni Vukičević, odvjetniku u Splitu, Gorička 6a, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja predujma poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 13. veljače 2026. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 13. ožujka 2026,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II- 410-14/24-01/133, URBROJ:513-04-25-2 od 22. listopada 2025. godine i da se predmet vrati na ponovni postupak.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U tužbi dostavljenom ovom sudu kojom traži poništenje rješenja tuženika, KLASA:UP/II-410-14/24-01/133, URBROJ:513-04-25-2 od 22. listopada 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da tužbu podnosi zbog bitne povrede pravila upravnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava; da je prvostupanjsko porezno tijelo u postupku utvrđivanja dohotka od otuđenja nekretnina dana 05. veljače 2024. godine sačinilo Zapisnik, protiv kojeg je tužitelj podnio prigovor u bitnom istaknuvši da se u konkretnom slučaju nije radilo o gradnji u vlastitoj režiji već da se je radilo o ortačkom ugovoru s ciljem izgradnje dvaju stambeno-poslovnih zgrada pri čemu je tužitelj uložio svoj suvlasnički dio zemljišta od 636 m2 (po Ugovoru o ortakluku od 19. srpnja 2017.), odnosno 656 m2 (po Aneksu Ugovora o ortakluku od 28. rujna 2017.), a drugi ortak odnosno nositelj zajedničkog poduhvata GI ujedno i investitor se obvezao izgraditi predmetne zgrade i ishoditi uporabnu dozvolu; da je navedenim Ugovorom o ortakluku i Aneksom istog Ugovora određeno da nositelj ortaštva GI ulaže sredstva i vodi sve poslove, a da tužitelju na ime uloženog zemljišta ima pripasti stan površine cca 65 m2 s pripadajućim vanjskim parkirnim mjestom; da je tužitelju stan predan u grubom tj. roh-bau stanju te da je u takvom stanju otuđen kupcu ŠI radi čega je spora tržišna vrijednost koja je procijenjena od poreznog tijela, jer je tržišna vrijednost procijenjena previsoko, korištenjem podataka o tržišnoj vrijednosti sličnih nekretnina s istog područja, ali da kod procijene tržišne vrijednosti nisu uzete u obzir sve činjenice i okolnosti, radi čega je osporavana tržišna vrijednost, jer nije bilo moguće procijeniti tržišnu vrijednost nedovršenog stana (u roh- bau izvedbi) s tržišnom vrijednosti stanova koji su spremni za uporabu; da su u postupku povrijeđena pravila postupka jer je tuženik na štetu tužitelja povrijedio članak 98. stavak 5. Općeg poreznog zakona u svezi sa člankom 115. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku; da je tuženik bio dužan ispitati zakonitost prvostupanjskog rješenja u granicama zahtjeva žalbe, a da pri tome nije vezan žalbenim razlozima, a da je u obrazloženju morao navesti jasne razloge neusvajanja žalbe; da je u postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, te se pritom poziva na članak 11. stavak 1 do 3., članak 56, članak 58. stavak1, članak 60. stavak 1,Zakona o porezu na dohodak, te članak 64. stavak 1. Pravilnika o porezu na dohodak;

da je porezno tijelo pogrešno utvrdilo bitne činjenice vezane uz predmetni stan S-4 kojeg je tužitelj prodao kupcu ŠI;

da je sporno što se trošak građenja stambeno poslovne građevine utvrđuje u iznosu od 226.709,14 eura (796,34 eura x 284,68 m2) iz čega proizlazi da se kod utvrđivanja troška građenja koristi podatak o etalonskoj cijeni građenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja („Narodne novine“, broj: 59/20), dok se porezno tijelo poziva na procjembeni elaborat uloženih sredstava investicije-gradnje stambeno- poslovne građevine u [adresa] na adresi [adresa] (koji je dostavljen 24. studenog 2021. godine od strane tužitelja),

da nije vidljivo iz kojih razloga nisu prihvaćeni podaci o trošku građenja iz dostavljenih dokaza iz procjembenog elaborata, što onemogućava ispitivanje zakonitosti donesenog poreznog rješenja;

da je prema Ugovoru o ortakluku od 11. srpnja 2017. godine i Aneksa Ugovora o ortakluku od 28. rujna 2027. godine koje je tužitelj zaključio sa GI, se u članku 2. navodi da tužitelj ulaže svoj suvlasnički dio odnosno vlasništvo nekretnine u površini od 636 m2 (kasnije Aneksom izmijenjeno) na 656 m2 čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po procijenjenoj vrijednosti 140 eura/m2, a iz čega je zaključiti da je vrijednost zemljišta 91.840,00 eura, odnosno da je trošak zemljišta 91.840,00 eura, a ne 49.603,93 eura kako utvrđuje porezno tijelo u Zapisniku; da je nejasno iz kojih razloga porezno tijelo troškove građenja utvrđuje po etalonskoj cijeni građenja, dok trošak zemljišta utvrđuje prema procjembenom elaboratu, unatoč postojanju Ugovora o ortakluku i Aneksa istog Ugovora iz kojeg proizlazi da bi trošak zemljišta bio 91.840,00 eura;

da je tužitelj prodao predmetni stan S-4 (uz 2 parkirna mjesta), na drugom katu zgrade izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica], Zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa da je nejasno kako je porezno tijelo utvrdilo da bi se radilo o poslovnom prostoru; da je također sporna i procjena tržišne vrijednosti predmetnog stana S-4 korištenjem usporednih podataka, pri čemu je zanemareno bitne činjenice i okolnosti koje sigurno utječu na tržišnu vrijednost predmetnog stana

Svakako da je istaći da je tužitelj značajno prije ishođenja uporabne dozvole zaključio s kupcem ŠI Predugovor o kupoprodaji i sporazum o osiguranju i to dana 12. studenog 2018. godine, kojim je ugovorena buduća prodaja posebnog dijela zgrade koja se gradi na označenoj čestici zemlje; da tržišna vrijednost predmetnog stana S-4 i parkirnih mjesta P6 i P7, po osnovi čije prodaje se tužitelju utvrđuje dohodak od otuđenja nekretnina te obveza poreza i prireza, nije zakonito ni valjano utvrđena; da porezna tijela ničim nisu dokazala, u smislu članka 88. Općeg poreznog zakona, da bi tužitelj zaista ostvario primitak od otuđenja nekretnine u iznosu od 157.744,21 euro, čime je povrijeđen članak 11. stavak 1. i 3. Zakona o porezu na dohodak; da je tužitelju povrijeđeno ustavno pravo iz članka 51. Ustava Republike Hrvatske. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se ponište osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

2.Tuženik je odgovorio na tužbu, u kojoj navodi da smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu.

3.Osporenim rješenjem tuženika KLASA:UP/II-410-14/24-01/133, URBROJ: 513-04-25-2 od 22. listopada 2025. godine odbijena je žalba tužitelja, podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Split, KLASA:UP/I-410-23/2024-013/00009, URBROJ:513-007-17-01-2024-0002 od 26. travnja 2024. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđena porezna osnovica po osnovi otuđenja nekretnina imovinskih prava za 2020. godinu u iznosu od 73.269,94 eura te porez na dohodak i prirez porezu na dohodak od otuđenja nekretnina u ukupnom iznosu od 19.343,27 eura.

4.Sud je u upravnom sporu zakazao raspravu i pozvao stranke te im je time omogućeno da se na raspravi neposredno očituju u vezi ove upravne stvari i da se očituju na navode suprotne strane. Na raspravi od 13.veljače 2026. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak. Kako nije bilo razloga za odgodu sud je ročište održao bez tuženika. Opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Popisao je trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, za svaku radnju u visino od po 500 bodova po O. Tar, odnosno po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV ili sveukupno 2.500,00 eura.

5.U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 22.listopada 2025. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

6.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem zakonito tužitelju utvrđena porezna osnovica po osnovi otuđenja nekretnina imovinskih prava za 2020. godinu u iznosu od 73.269,94 eura te porez na dohodak i prirez porezu na dohodak od otuđenja nekretnina u ukupnom iznosu od 19.343,27 eura.

8.Među strankama nije sporno da je tužitelj u obvezi plaćanja predujma poreza na dohodak po osnovi otuđenja -prodaje stana/apartmana oznake S-4 na kat. čest. [katastarska čestica], Zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 72,06 m2, na adresi [adresa]. te parking mjesta P6 površine 12,50 m2 i parking mjesta P7 površine 12,50 m2, koje je tužitelj prodao kupcu ŠI, kupoprodajnim ugovorom od 29. srpnja 2020. godine, budući da je isti stan otuđio u roku od dvije godine od dana nabave odnosno od dana stjecanja dana 10. ožujka 2020. godine. kada je izdana Uporabna dozvola.

Sporno je da li je porezno tijelo kod obračunu porezne osnovice i predujma poreza na dohodak od otuđenja stana kojeg je tužitelj otuđila temeljem Ugovora o kupoprodaji sklopljenog dana 29. srpnja 2020. godine pravilno utvrđena osnovica poreza na dohodak pa time i predujma poreza na dohodak koji se tužitelju obračunava po osnovi otuđenja predmetnog stana.

9.Člankom 56. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/16, do 138/20, dalje: ZoPD-ak) propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

10.Člankom 58. stavak 1. ZoPD-ak propisano je da se dohotkom iz članka 56. ovoga Zakona (dohodak od imovine i imovinskih prava) smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci.

Prema stavku 2. istog članka dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. ovoga članka ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavka 5. i 6. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave.

11.Prema članku 60. stavak 1. ZoPD-ak ako pri utvrđivanju dohotka iz članka 56. ovoga Zakona zakupnina, najamnina, primitak od imovinskih prava te primitak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava nije prijavljen ili nije prijavljen u tržišnom iznosu, dohodak će utvrditi Porezna uprava prema tržišnim cijenama u mjestu u kojem se nekretnina nalazi, mjestu u kojem se imovinsko pravo daje na korištenje, odnosno u mjestu u kojemu se imovinsko pravo otuđuje.

12.Člankom 68. stavak 1. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 10/17,128/17,106/18,1/19,80/19,1/20 i 74/20) propisano je da se pri utvrđivanju dohotka od otuđenja nekretnina iz članka 58. stavak 1. Zakona danom nabave nekretnine smatra nadnevak kupoprodajnog ugovora, odnosno u slučaju izgradnje u vlastitoj režiji dan kada je izgrađena nekretnina osposobljena za uporabu. Prema stavku 3. istog članka u slučaju otuđenja nekretnine izgrađene u vlastitoj režiji, nabavnu vrijednost čini stvarni izdatak, odnosno cijena izgradnje prema vjerodostojnoj dokumentaciji, a ako ne postoji isprave na nabavi, nabavna vrijednost utvrđuje se procjenom te se usklađuje s rastom proizvođačkih cijena od trenutka kad je nastao izdatak do trenutka kada je ostvaren primitak po osnovi otuđenja te nekretnine

13.Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj dana 11. srpnja 2017. godine sklopio Ugovor o ortakluku s GI iz [adresa], uz supotpis trećih osoba: 1. ŽI iz [adresa], 2. SI iz [adresa], 3. LI iz [adresa]. Dana 28. rujna 2017. godine između ugovornih stranaka je sklopljen Aneks Ugovora o ortakluku.

Člankom 1. Ugovora o ortakluku stranke su utvrdile: - da BI (tužite) je suvlasnik za ¼ dijela čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], k. O. [katastarska općina], - da su treće osobe kao supotpisnici istog Ugovora suvlasnici zajedno preostalih ¾ dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], da pod poslovnim brojem Z-2373/04 postoji zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja suvlasničkog dijela BI u korist RH Centra za socijalnu skrb Split, - da BI sklapa ovaj ugovor o ortakluku za svoj dio označene nekretnine koji je fizički određen usmenim sporazumom suvlasnika te ZI pripada 636 m2 označenog zemljišta i to dio koji je označen na skici koja je sastavni dio ovog ugovora.

Člankom 2. Ugovora o ortakluku je određeno da ortaci GI i BI ugovaraju udruživanje radi postizanja zajedničkog cilja – izgradnje dvije stambeno poslovne građevine na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji pripada ZI na način da svaki ortak doprinosi određenim dijelom i to kako slijedi: BI ulaže svoj suvlasnički dio odnosno vlasništvo nekretnine i to 636 m2 čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Vrijednost nekretnine procjenjuje se cca 140 eura/m2. GI ulaže sredstva potrebna za ishođenju dozvola i gradnju ugovorenih stambenih građevina.

Aneksom Ugovora o ortakluku od dana 28. rujna 2017. godine utvrđeno je da površina zemljišta čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koje ortak BI unosi u ortakluk iznosi 656 m2.

14.Temeljem kupoprodajnog ugovora od 29. srpnja 2020. godine sklopljenog između tužitelja kao prodavatelja i ŠI kao kupca, tužitelj otuđio (prodao stan/apartman oznake S-4 na kat. čest. [katastarska čestica], Zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 72,06 m2, na adresi [adresa]. te parking mjesto P6 površine 12,50 m2 i parking mjesto P7 površine 12,50 m2.

Člankom 1. istog Ugovora utvrđuje se da je predmet kupoprodaje stan S4, u naravi trosoban stan na drugom katu te se opisuje od čega se sastoji te se navodi da je predmet kupoprodaje i dva parking mjesta. Iz opisa predmetnog stana proizlazi da se radi o trosobnom useljivom stanu a ne stanu izgrađenom u gruboj izvedbi tj. roh- bau stanju, kako se navodi u tužbi, jer se tj. roh-bau izvedba ne spominje u istom ugovoru.

Člankom 3. istog Ugovora ugovorne stranke su ugovorile fiksnu kupoprodajnu cijenu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 100.000,00 eura, s time da se navodi da je kupac prilikom sklapanja Predugovora isplatio prodavatelju u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 60.000,00 eura, te se navodi da danom sklapanja ovog ugovora kupac isplaćuje preostali iznos u kunskoj protuvrijednosti od 40.000,00 eura.

15.Kako je kupoprodajnim ugovorom od 29. srpnja 2020. godine sklopljenim između tužitelja kao prodavatelja i ŠI kao kupca, utvrđena fiksna kupoprodajna cijena predmetnog stana/apartmana zajedno sa 2 parking mjesta u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 100.000,00 eura, odnosno 1.387,73 eura/m2, porezno tijelo je nakon uvida u IS Porezne uprave i usporedne podatke o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina, je utvrdila da kupoprodajna cijena navedena u istom kupoprodajnom ugovoru odstupa od prosječne vrijednosti sličnih nekretnina u približno isto vrijeme s približno istog područja je je sukladno članku 9. Zakona o porezu na promet nekretnina procjenom utvrdilo tržišnu vrijednost predmetnog stana u iznosu od 157.744,21 euro, ili 2.189,07 eura/m2.

16.Porezno tijelo je za potrebe utvrđivanja tužitelju predujma poreza na dohodak po osnovi otuđenja predmetnog stana/apartmana za ovu upravnu stvar, koristilo podatak o utvrđenoj tržišnoj vrijednosti predmetnog stana, koja je utvrđivana u postupku razreza poreza na promet nekretnina kupcu stana/apartmana.

17.Spisu dostavljenom od tuženika za potrebe rješavanja ovo upravne stvari priložen je Ispis iz IS Porezne uprave koji se odnosi na promet (kupoprodaju) predmetnog stana od strane tužitelja kupcu ŠI temeljem kupoprodajnog ugovora od 29. srpnja 2020. godine da je tržišna vrijednost predmetnog stana utvrđena procjenom korištenjem tri usporedna podatka o kretanju tržišnih cijena iznosi 1.188.523,77 kn (16.493,52 kn/m2).

Dakle, u predmetnom spisu dostavljenom od tuženika priložen Ispis iz IS Porezne uprave koji se odnosi na promet (kupoprodaju) predmetnog stana od strane tužitelja kupcu ŠI temeljem kupoprodajnog ugovora od 29. srpnja 2020. godine iz kojeg je vidljivo da je tržišna vrijednost predmetnog stana utvrđena procjenom korištenjem tri usporedna podatka o kretanju tržišnih cijena iznosi 1.188.523,77 kn (16.493,52 kn/m2).

18.Slijedom navedenog vidljivo je da se radi o realiziranom prometu nekretnina tj. prometu koji je već ranije realiziran i evidentiran u IS Porezne uprave, te kao takov realizirani promet nekretnina uzet iz evidencije - IS Porezne uprave, za potrebe donošenja odluke u ovoj upravnoj stvari.

Stoga, tužiteljevi prigovori da tržišna vrijednost predmetnog stana nije pravilno utvrđena i da je tržišna vrijednost utvrđena u previsokom iznosu jer je tužitelju stan predan u grubom tj. roh-bau stanju te da je u takvom stanju otuđen kupcu ŠI, se ne mogu prihvatiti jer se radilo o prodaji stana kojem je tržišna vrijednost već bila utvrđena u drugom postupku tj. postupku utvrđivanja tržišne vrijednosti predmetnog stana radi utvrđivanja poreza na promet kupcu stana.

19.Sukladno članku 68. stavku 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 10/17 do 143/23( u slučaju otuđenja nekretnine izgrađene u vlastitoj režiji, nabavnu vrijednost čini stvarni izdatak, odnosno cijena izgradnje prema vjerodostojnoj dokumentaciji, a ako ne postoji isprava o nabavi, nabavna vrijednost utvrđuje se procjenom te se usklađuje s rastom proizvođačkih cijena od trenutka kad je nastao izdatak do trenutka kada je ostvaren primitak po osnovi otuđenja te nekretnine.

Budući da je otuđena nekretnina izgrađena u vlastitoj režiji dan nabave smatra se dan kada je izgrađena nekretnina osposobljena za uporabu odnosno dana 10. ožujka 2020. godine (Uporabna dozvola od 10. ožujka 2020.) izdana od Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje.

20.Tužbeni navod da predmetna nekretnina nije građena u vlastitoj režiji već temeljem sporazuma o ortakluku je neosnovan jer bez obzira što predmetnu nekretninu nije gradio sam tužitelj ( u vlastitoj režiji kako očito smatra tužitelj) već je nekretnina građena temeljem sporazuma ortaka, za potrebe utvrđivanja porezne osnovice u ovoj stvari podrazumijeva se da je nekretnina građena u vlastitoj režiji, budući da predmetni stan kojeg je tužitelj otuđio nije nabavljen kupnjom na tržištu.

21.Tužitelj je dana 24. studenog 2021. godine poreznom tijelu dostavio Procjembeni elaborat uloženih sredstava – Investicije gradnje stambeno-poslovne građevine u [adresa] prema kojem je utvrđena investicijska vrijednost otuđene nekretnine u iznosu od 399.623,54 eura.

Tužitelj poreznom tijelu nije dostavio dokaze o stvarnim troškovima građenja predmetne građevine odnosno račune koji bi obuhvatili sve segmente građenja.

22.Procjembeni elaborat je stručno mišljenje u utrošenim sredstvima za izgradnju građevine i on za Porezno tijelo može predstavljati vjerodostojan dokaz pod uvjetom da cijena gradnje prema procjembenom elaboratu nije viša od Etalonske cijene građenja

23.Uvidom u Procjembeni elaborat o investicijskoj vrijednosti stambenog objekta porezno tijelo je utvrdilo da je cijena gradnje nekretnine iznad Etalonske cijene građenja koju je objavilo Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja ("Narodne novine"; broj: 59/20), a kojim je ista određena u iznosu od 796,34 eura/m2.

24.Sukladno naprijed navedenom utvrđeni su ukupni troškovi građenja tj. ukupni izdaci od otuđenja iste nekretnine. Porezno tijelo je izdatak za otuđenje nekretnine utvrdilo temeljem procijenjenih izdataka građenja prema etalonskoj cijeni građenja cjelokupne građevine površine 284,69 m2 te isti iznosi 796,34 eura/m2, odnosno 226.709,14 eura. Trošak zemljišta je utvrđen prema dostavljenom elaboratu u iznosu od 49.603,93 eura, a trošak vanjskog uređenja u iznosu od 21.302,01 euro, trošak komunalnog doprinosa, vodnog doprinosa, priključka i projektiranja u iznosu od 36.120,37 eura što ukupno iznosi 333.735,45 eura, a za predmetni stan S-4 površine 72,06 m2 utvrđena je nabavna vrijednost u iznosu od 84.474,27 eura.

25.Iz Zapisnika o obračunu osnovice i predujma poreza na dohodak od otuđenja nekretnina koji je tužitelju dostavljen 08. veljače 2024. godine, te priloženog Procjembenog elaborata razvidno da je na Zk. čest. 906/4 površine 356 m2 i vrijednosti 373.740,79 kn (49.603,93 eura), izgrađena zgrada korisne površine 284,69 m2, od čega je predmetni stan oznake S-4 površine 72,06 m2.

26.Slijedom sveg navedenog sud ocjenjuje da je porezno tijelo u provedenom postupku pravilno utvrdilo osnovicu poreza na dohodak i predujam porezu na dohodak koji se tužitelju obračunava po osnovi otuđenja predmetnog stana.

27.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

27.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu, 13. ožujka 2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Toni Vukičević, Split, Gorička 6a,

- tuženiku, Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- spis.