Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2058/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, u pravnoj stvari tužitelja Zaprešić d.o.o. Zaprešić, Zelengaj 15, OIB: 96412232479, protiv tuženika HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj Povrv-249/2025-5 od 21. srpnja 2025., 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj Povrv- 249/2025-5 od 21. srpnja 2025.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu odbija se kao neosnovan.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na žalbu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"1. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dražena Markuš iz Zagreba, poslovnog broja Ovrv-15723/2024 od 15. listopada 2024. za iznos od 7,96eur zajedno sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od 2. svibnja 2024., pa sve do isplate.

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 31,64 eur zajedno sa zateznom kamatom prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od 21. srpnja 2025. pa sve do isplate, u roku 15 dana.

3.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova ovoga postupka."

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka tuženiku i uz dosudu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava sve žalbene navode tuženika uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda uz dosudu troška sudske pristojbe na odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio, žalbene navode tuženika i navode tužitelja iz odgovora na žalbu, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 6., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Kako je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP) žalba se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 2. ZPP) pa iako tuženik izrekom ne podnosi žalbu zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. ZPP, sadržajno pobija presudu i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koji žalbeni navodi nisu razmatrani.

7. Suprotno žalbenim navodima presuda prvostupanjskog suda je jasna i razumljiva, nema proturječnosti o odlučnim činjenicama i može se ispitati, pa nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 7,96 Eura na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, na ime izdane dnevne parkirne karte, koji je postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku Draženu Markušu iz Novog Zagreba. Javni bilježnik je 15. listopada 2024. izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-15723/2024 (UPP/OS-Ovrv-881/2024), protiv kojeg je tuženik izjavio prigovor, pa je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

9. U dokaznom postupku prvostupanjski je sud iz provedenih dokaza utvrdio:

- da je tužitelj izdao tuženiku račun za dnevnu parkirnu kartu za pruženu uslugu parkiranja u iznosu od 7,96 Eura s dospijećem plaćanja 1. svibnja 2024.,

- da je tuženik evidentiran u službenim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova kao vlasnik osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka] čime je otklonjen prigovor promašene pasivne legitimacije,

- da je tuženik vlasnik automobila registarske oznake [registarska oznaka] jer tuženik nije dokazao drugačije,

- da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] zatečeno 15. travnja 2024. bez valjane parkirališne karte u Zaprešiću, Trg Mladosti, u drugoj zoni parkiranja,

- da cijena dnevne parkirne karte za parkirališnu zonu Zaprešić, Trg Mladosti iznosi 7,96 Eura,

- da tuženik nije platio izdanu dnevnu parkirnu kartu,

- da je sukladno čl. 3. st. 1. i čl. 24. Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja na području Grada Zaprešića od 2. srpnja 2019. pravna osnova za naplatu dnevne parkirne karte Ugovor o korištenju javnog parkirališta što ga je korisnik (tuženik) sklopio s organizatorom (tužiteljem) time što je parkirao svoje vozilo na javnom parkiralištu pod naplatom,

- da se korisnikom na temelju čl. 3. st. 3. Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja na području Grada Zaprešića od 2. srpnja 2019. smatra vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova prema registarskoj oznaci vozila.

10. Na temelju prethodnih utvrđenja prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev i održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Dražena Mrkuša iz Zagreba poslovni broj Ovrv-15723/2024 od 15. listopada 2024. za iznos od 7,96 Eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 2. svibnja 2024. pa do isplate, primjenom čl. 9. i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) i na temelju čl. 451. st. 3. ZPP.

11. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnom primjenom materijalnog prava održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi i naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7,96 Eura za izdanu za neplaćenu dnevnu parkirnu kartu.

12. U odnosu na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tuženik vlasnik automobila ZG1503BZ i da je stoga pogrešno odlučio o istaknutom prigovoru promašene pasivne legitimacije, valja odgovoriti da je riječ o osporavanju utvrđene činjenice (vlasništva automobila) zbog kojeg se žalbenog razloga ne može pobijati prvostupanjska presuda, neovisno o dokazima temeljem kojih je prvostupanjski sud utvrdio navedenu činjenicu.

13. Slijedom prethodnog, neodlučno je pozivanje tuženika na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) koje propisuju način prijenosa vlasništva na pokretninama (čl. 116. ZV) jer tuženik nije tijekom prvostupanjskog postupka niti tvrdio da bi automobil reg. oznake [registarska oznaka] otuđio.

14. Ne mogu se prihvatiti osnovanim niti navodi tuženika da bi bilo povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu, pravo na jednakost oružja u parničnom postupku, kao i pravo na obrazloženu sudsku odluku jer je prvostupanjski sud na odlučne navode tuženika iznesene tijekom postupka odgovorio zaključujući da iznesene navode o osporavanju osnove i visine tužiteljevog potraživanja, kao i pasivne legitimacije tuženika, tuženik nije dokazao.

15. Nadalje, okolnost da prvostupanjski sud nije posebno analizirao "tuženikovu tabličnu evidenciju o dugovanjima s filtriranim podacima za Grad Zaprešić" ne znači da je tuženik time onemogućen u raspravljanju pred sudom, niti da je time došlo do neravnopravnog položaja stranaka u postupku, jer je prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP odlučio koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

16. Time što je utvrđujući odlučne činjenice u postupku prvostupanjski sud naveo i da tuženik nije dokazao suprotno (od utvrđenog) nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer isto navedenu presudu ne čini nerazumljivom. U sporovima male vrijednosti isključivo prvostupanjski sud utvrđuje činjenično stanje i ovaj sud mora polaziti od činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud (tako i Vrhovni sud republike Hrvatske u rješenju Rev-178/2021-2 od 19. srpnja 2022.).

17. Tužitelju je Odlukom o organizaciji i načinu naplate parkiranja na području Grada Zaprešića od 2. srpnja 2019. (Službene novine Grada Zaprešića broj: 4/19 i 10/22) povjerena kontrola parkiranja javnih parkirališta s naplatom i naplata parkiranja na području Grada Zaprešića. Na temelju čl. 3. st. 1. i čl. 24. Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja na području Grada Zaprešića smatra se da je pravna osnova za naplatu dnevne parkirne karte Ugovor o korištenju javnog parkirališta što ga je korisnik (tuženik) sklopio s organizatorom (tužiteljem) već time što je parkirao svoje vozilo na javnom parkiralištu pod naplatom, radi čega je pravilnom primjenom čl. 9. ZOO održan na snazi platni nalog i naloženo tuženiku isplatiti tužitelju utuženu tražbinu.

18. Ostali žalbeni navodi i to da je tuženik u svojoj evidenciji nema evidentiranu tražbinu prema tužitelju, da je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je tuženik upisan vlasnikom vozila na dan 12. svibnja 2025., a ne na dan izdavanja dnevne parkirne karte, usmjereni su na u prvostupanjskom postupku utvrđeno činjenično stanje zbog kojeg se žalbenog razloga ne može pobijati presuda u sporu male vrijednosti (čl. 467. st. 2. ZPP) pa ti žalbeni navodi nisu ispitivani.

19. I odluka o troškovima postupka pod toč. 2. i 3. izreke je pravilna i zakonita i valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP, Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23) i Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 9/21, 154/22 i 78/25) i žalbenim navodima tuženika nije dovedena u pitanje. Naime, tuženik, osim što u cijelosti pobija prvostupanjsku presudu, ne konkretizira žalbene navode u odnosu na odluku o trošku, pa kako odlučujući o trošku prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je odluka o trošku u cijelosti pravila i zakonita.

20. Tuženiku nije priznat trošak žalbe jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

21. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na žalbu, jer se u odgovoru na žalbu tuženik referirao na navode tuženika usmjerene na utvrđeno činjenično stanje zbog kojeg se žalba ne može izjaviti, pa je ovaj sud cijenio da ta radnja tužitelja nije bila nužna za vođenje postupka niti odlučivanje o žalbi (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP).

22. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

Osijek, 13. ožujka 2026.

Sutkinja

Anđela Bošković Rajković