REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-365/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SŠ, sada boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska 41, koju zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik iz Zagreba, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Uprave za imigraciju, državljanstvo i pravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 13. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog za odgodnim učinkom tužbe
i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/11679, URBROJ: 511-01-212-26-5 od 13. siječnja 2026.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 kn u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, odbačen je kao nedopušten naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnome navodi da se tuženik neopravdano oslanja na ranije utvrđene kontradikcije iz prvog postupka a situacija u zemlji podrijetla je promjenjiva, te činjenica da netko ranije nije imao vojni poziv ne znači da ga neće dobiti u novom valu mobilizacije, o čemu svjedoči sudbina tužiteljevog bliskog srodnika. Također da je tužitelj bio izvrgnut mučenju i maltretiranju od strane državne vlasti matične zemlje kao odmazdu za neodazivanje pozivima za sudjelovanje u ratu te je bio maltretiran od strane vlasti u Čečniji i Ruskoj Federaciji. Također tijekom spora sudu je nepozvan pristupio tužitelj, no isti nije zahtijevao od suda da mu omogući da se služi ruskim jezikom navodeći da zna i razumije hrvatski jezik (članak 11. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj: 36/24 – dalje: ZUS).
3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, te odobri tužitelju međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te besplatnu pravnu pomoć u predmetnom upravnom sporu uz nalog tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću pružatelju pravne pomoći troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako tužitelj u naknadnom zahtjevu nije iznio nikakve nove činjenice ili dokaze koji bi se u smislu članka 47. stavka 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti mogli smatrati okolnostima nastalima nakon izvršnosti odluke o prethodnom zahtjevu. Također da tužitelj nikada nije služio vojsku te nije osobno zaprimio poziv za služenje vojske niti mobilizaciju, te nema novih činjenica i okolnosti koje bi dovele do drugačijeg rješenja.
5. Stoga predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku, te održao usmenu raspravu.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 43. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15 , 127/17 i 33/23 dalje: Zakona) propisano je da ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.
9. Člankom 47. stavkom 6. navedenog Zakona propisano je da će se naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga članka.
10. Člankom 47. stavkom 3. Zakona propisano je da naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.
11. Člankom 47. stavkom 4. Zakona propisano je da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.
12. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je raniji zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu odbijen rješenjem tuženika od 13. siječnja 2025., koje rješenje je potvrđeno presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-419/2025-8 od 6. studenog 2025., i koje je postalo izvršno 24. studenog 2025., kada je presuda Upravnog suda dostavljena strankama, budući da sukladno članku 51. stavku 3. Zakona žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja.
13. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio naknadni zahtjev 29. prosinca 2025. kada je zapisnički saslušan, i koji zapisnik prileži svezu spisa. Iz istog proizlazi da je razlog podnošenja naknadnog zahtjeva činjenica da je u rujnu ili listopadu 2025. bratić tužitelja poslan na ratište. Isto je tužizelj ponovio i ovom sudu na zapisnik od 11. ožujka 2026.
14. Tuženik je donio osporavano rješenje uz obrazloženje da je u postupku utvrđeno da tužitelj nije iznio relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršenosti prethodne odluke, a koje bi bile od značaja za odobrenje međunarodne zaštite. Također da nije iznio nikakve nove činjenice koje se odnose na tužitelja osobno niti navodi nove razloge zašto se ne može vratiti u zemlju podrijetla.
15. Imajući u vidu razloge koje je tužitelj iznosio prilikom podnošenja zahtjeva za azil te zapisnik od 29. prosinca 2025. koji sadrži naknadni zahtjev tužitelja, po ocjeni ovog suda pravilan je zaključak tuženika da se radi o nedopuštenom zahtjevu, jer se ne temelji na činjenicama i dokazima nastalim nakon izvršnosti ranije odluke , odnosno činjenicama i dokazima koje tužitelj nije u prethodnom postupku predočio iz opravdanih razloga jer je ranija odluka postala izvršna u studenom 2025., a razlog zbog kojeg tužitelj podnosi naknadni zahtjev – navod da je bratić tužitelja poslan na ratište, se odnosi se na rujan/listopada 2025. godine, dakle prije izvršenosti zahtjeva te je tužitelj navedene okolnosti imao mogućnost iznositi u prethodno vođenom postupku, odnosno upravnom sporu.
16. Iako tužitelj nije predlagao njegovo saslušanje u ovom sporu, napominje se da je tužitelj detaljno saslušan tijekom upravnog postupka kada je podnosio naknadni zahtjev, a koji iskaz je kao dokaz sud ocjenjivao tijekom ovog spora. Stoga, budući da sud samostalno odlučuje koje će dokaze provoditi, a saslušanje tužitelja Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti u kojeg su prenesene sve relevantne Direktive prava EU koje se odnose na postupak priznavanja međunarodne zaštite, osobito Direktiva 2013/32/EU od 26. lipnja 2013. Europskog parlamenta i vijeća, u upravnom sporu, za razliku od upravnog postupka ne propisuje obveznim provođenje ponovnog saslušanja tražitelja u postupku povodom pravnog lijeka, sud navedeni dokaz nije provodio, budući da je isti, kraj provedenog detaljnog saslušanja tužitelja ocijenjen kao nesvrsishodnim pri čemu je sud osobito imao u vidu da tužitelj ne predlaže utvrđivanje nikakvih novih okolnosti kao je bi se iskazom utvrđivale, a koje već nisu iznesene u postupku pred tuženikom.
17. Nadalje, imajući u vidu pravno shvaćanje izraženo u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-lll-2678/2020 od 22. veljače 2023., ističe se kako zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze. Stoga je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti, neovisno o dispoziciji stranaka, isključivo na redovnim sudovima.
18. Naime, ni članak 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) ni članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.) ne jamče stranci u parničnom postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede neki dokaz. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku (usporedi s Regner protiv Češke [Vv], br. 35289/11, § 146., presuda od 19. rujna 2017. i Avotinš protiv Latvije [Vv], br. 17502/07, § 119., presuda od 23. svibnja 2016.).
19. Konačno, sud je imao u vidu i presudu Suda EU od **.**.2017., S (C‑348/16, EU:C:2017:591) u kojoj je, u primjeni upravo Direktive koja je implementirana u Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, Sud zaključio da Direktivu 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite, a osobito njezine članke 12., 14., 31. i 46., u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da joj se ne protivi to da nacionalni sud kojem je podnesen pravni lijek protiv odluke o odbijanju očito neosnovanog zahtjeva za međunarodnu zaštitu odbije taj pravni lijek bez saslušanja podnositelja zahtjeva kada činjenične okolnosti ne ostavljaju mjesta nikakvoj sumnji u osnovanost te odluke, pod uvjetom da je, s jedne strane, u prvostupanjskom postupku podnositelju zahtjeva omogućen osobni razgovor o njegovu zahtjevu za međunarodnu zaštitu, sukladno članku 14. te Direktive, i da je zapisnik odnosno transkript tog razgovora, u slučaju njegova održavanja, priložen spisu u skladu s člankom 17. stavkom 2. navedene Direktive, i da, s druge strane, sud koji odlučuje o pravnom lijeku može naložiti održavanje navedenog razgovora ako ga ocijeni potrebnim za cjelovito i ex nunc razmatranje i činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s člankom 46. stavkom 3. te direktive.
20. U odnosu na u spis priložene preporuke i pismo namjere o poslovnoj suradnji napominje se kako isto nije od utjecaja na postupak odobrenja međunarodne zaštite.
21. Nadalje, kako iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, istome je u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravan pomoć u skladu sa člankom 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22).
22. Kako je pravnu pomoć pružao odvjetnik Stjepan Babić u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 EUR, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naime, odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu uvećano za pripadajući PDV, sukladno Tbr. 27., 46. i 50 Tarife.
23. Imajući u vidu sve navedeno, odlučeno je kao u izreci presude.
24. Sud je odbio prijedlog da tužba ima odgodni učinak jer je u konkretnom slučaju ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 42. ZUS-a, budući da tužiteljica nije dokazala niti učinila vjerojatnim nastanak teško popravljive štete, te je odlučeno kao u rješenju.
U Zagrebu 13. ožujka 2026.
Sudac:
Ivana Horvat
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Stjepan Babić – e-komunikacija
2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
:
