Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: Pn-86/2021-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Marijo Vuković, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 11. veljače 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Jurice Tomića, odvjetnika u Splitu te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude, dana 13. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 (petnaest) dana isplati tužitelju ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete novčani iznos od 2.000,00 EUR sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18. veljače 2021. do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022.god. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Za više traženo glede potraživanja s osnova zateznih kamata tekućih na dosuđeni iznos od 2.000,00 EUR od 11. studenoga 2015. do 17. veljače 2021., tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 (petnaest( dana nadoknadi tužitelju ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.017,30 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od 13. ožujka 2026., kao dana donošenja odluke, do isplate, po stopi koja se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 18. veljače 2021., navodi se u bitnome da je dana 10. studenoga 2015. godine oko 21,10 sati u Splitu u Zatvoru u zatvoreničkoj sobi broj 2. na I odjelu, tuženik teško tjelesno ozlijedio tužitelja na način da je istog udario otvorenim dlanom u predjelu nosa, uslijed čega da je tužitelj zadobio ranu razderotinu hrpta nosa i prijelom nosnih kostiju s pomakom koja ozljeda da je teške naravi. Nadalje, da je zbog navedenog događaja, odnosno nanošenja teške tjelesne ozljede, tuženik pravomoćno osuđen u kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem K-231/2016 te da mu je presudom Naslova od 11. veljače 2020. godine izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine uvjetno na četiri godine. Tuženik da je priznao krivnju u svojoj obrani u kaznenom postupku koji je prethodio osuđujućoj presudi. Predmetna presuda kako je stekla svojstvo pravomoćnosti dana 9. srpnja 2020. godine. Iz navedenoga da proizlazi da je tuženik tužitelju zadao tešku tjelesnu ozljedu u vidu rane-razderotine hrpta nosa i prijeloma nosnih kostiju s pomakom, čime da je tužitelju nanesena povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, slijedom čega da isti ima pravo na novčano obeštećenje od strane tuženika kao osobe koja je prouzrokovala štetni događaj.

1.2. Slijedom navedenoga, tužitelj je predložio sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati na ime naknade štete novčani iznos od 25.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 11. studenoga 2015., do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka.

2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu, a pristupio je na ročište za glavnu raspravu održano u ovoj pravnoj stvari dana 13. studenoga 2024., kada je naveo da mu je poznato što tužitelj od njega traži u ovom postupku, ali da je iznos od 25.000,00 kn koji je određen u tužbi previsok te da bi bio voljan tužitelju s osnova štetnog događaja isplatiti neki manji iznos, otprilike pola toga iznosa.

2.2. Obzirom da tuženik, iako uredno pozvan, nije pristupao na pripremno ročište niti na ročišta za glavnu raspravu, a niti je svoj izostanak opravdao, sud je odlučio da će se ročišta održati u njegovoj odsutnosti.

3. Na ročištu za glavnu raspravu, održanom u ovoj pravnoj stvari dana 11. veljače 2026., tužitelj je, nakon provedenih vještačenja, specificirao tužbeno traženje na način da potražuje na ime naknade štete sa predmetnog štetnog događaja iznos od 2.000,00 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao nepromijenjen.

4. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: presudu i rješenje Općinskog suda u Splitu broj K-231/2016 od 11. veljače 2020. godine (list 4-8), cjelokupni spis predmeta ovog suda broj K-231/2016. Nadalje, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. med. spec. otorinolaringologu ČSZ, te po vještaku dr. med. spec. psihijatru Nikoli Sikirici.

5. Punomoćnik tužitelja je podnio zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja spram tuženika, za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti , koja šteta da mu je nastala jer da ga je tuženik dana 10. studenoga 2015. godine oko 21,10 sati u Zatvoru u Splitu, u zatvoreničkoj sobi broj 2. na I odjelu, teško tjelesno ozlijedio, na način da ga je udario otvorenim dlanom u predjelu nosa, uslijed čega da je tužitelj zadobio ranu razderotinu hrpta nosa i prijelom nosnih kostiju s pomakom.

8. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da je tuženik pravomoćnom presudom ovog suda broj K-231/2016 od 11. veljače 2020., proglašen krivim što je dana 10. studenoga 2015. oko 21:10 sati, u Zatvoru u Splitu, u cilju da teško tjelesno ozlijedi tužitelja ČS sa kojim je bio smješten u istoj zatvorskoj sobi, udario otvorenim dlanom, uslijed čega da je tužitelj zadobio ranu razderotinu hrpta nosa i prijelom nosnih kostiju s pomakom, koja ozljeda je teške naravi, čime je počinio teško kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu, djelo opisano i kažnjivo po članku 118. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj : 125/11, 144/12., 56/15. i 64/15.).

9. Člankom 12. st. 3. ZPP, propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Shodno iznesenom, neprijeporna je pasivna legitimacija i osnov odgovornosti tuženika, a cijeneći činjenicu da tuženik tijekom postupka nije osporio osnov odgovornosti niti je isticao da bi štetni događaj nastao na drugačiji način nego što je navedeno u kaznenoj presudi ovog suda broj K-231/2016, odnosno nije niti isticao prigovor suodgovornosti tužitelja nastanku štetnog događaja (osporavao je samo visinu tužbenog traženja).

9.2. Stoga je tijekom postupka kao spornu valjalo utvrditi visinu naknade neimovinske i imovinske štete koja bi tužitelju pripada sa osnova predmetnog štetnog događaja.

10. U tome smislu, tužbeni zahtjev utemeljen je na odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.,126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO), kojom je propisano da je onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan istu naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO propisano je da se pod pravima osobnosti, kad je u pitanju fizička osoba, podrazumijevaju pravo na život, tjelesno, duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Prema odredbi članka 1046. ZOO, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Konačno, prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO, sud će u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će sud prije odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom

11. Obzirom da je tijekom postupka među strankama bila sporna visina štete koja je tužitelju nastala u štetnom događaju, sud je izveo medicinskim vještačenjem po dokaz vještačenjem po dr. med. spec. otorinolaringologu ČSZ, te po vještaku dr. med. spec. psihijatru Nikoli Sikirici.

12. Stalni sudski vještak dr. spec. otorinolaringolog Nikola Kolja Poljak je dana 27. listopada 2025. u spis predmeta dostavio pisani nalaz i mišljenje, iznesen nakon kliničkog pregleda tužitelja te detaljno pregledane medicinske i sudske dokumentacije koja mu je bila dostupna. Tako iz istoga u bitnome proizlazi da se vještačenje odnosi na vrstu i težinu ozljede, te bol i eventualno smanjenje životnih aktivnosti kao i potrebu za tuđom pomoći i njegom, koju je tužitelj doživio.

12.2. Nakon ozljeđivanja tužitelju da je ukazana pomoć u KBC Split, gdje je pregledan i gdje mu je sanirana ozljeda od strane specijalista KBC Split. (DG. Fractura ossium nasal. cum. dislocat, Fractura septi nasi). Nadalje, da je odmah po prijemu u KBC Split ORL Kliniku, a nakon RTG obrade i postavljanja dijagnoze, tužitelju urađena repozicija nosnih kostiju. Tužitelj da se tijekom kontrolnih pregleda žalio na lošije disanje na nos.

12.3. Nadalje, vještak navodi da je tužitelja-pacijenta pozvao na pregled u ORL ambulantu KBC Split, gdje je dijagnosticirao obostrano jače insuficijentno disanje na nos zbog jake deformacije nosne pregrade. Također, da je vidljiva i manja deformacija nosne piramide. (DG. Fractura septi nasi malle santa). To stanje kako se ne može popraviti bez operacijskog zahvata (rinoseptoplastika). Opisane posljedice da su u direktnoj vezi s zadobivenom ozljedom, a ovakve ozljede karakterizira kao teške tjelesne ozljede.

12.4. Tužitelj da je zasigurno trpio jake bolove prva dva dana, potom srednje jake bolove još dva dana te lakše bolove još četiri dana. Prva dva dana da je trebao 4 satnu potrebu za tuđom njegom i pomoći.

Vještak procjenjuje da je zbog trajno otežanog disanja na nos i naruženja smanjena životna aktivnost pacijenta od 4%.

13. Tijekom postupka izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po dr. med. Nikoli Sikirici, spec. psihijatru, koji je na ročištu održanom u ovoj pravnoj stvari dana 24. rujna 2024., iznio nalaz i mišljenje.

13.2. Iz istoga u bitnome proizlazi da je stalni sudski vještak pregledao spis i medicinsku dokumentaciju na ime tužitelja, iz čega da je vidljivo da je isti dana 10. studenog 2015. godine bio sudionikom fizičkog sukoba u kojemu je od strane druge osobe zadobio tjelesne ozljede.

Navodi kako je spisu priloženo mišljenje vještaka sudske medicine u kojemu se opisuje ozljeda kod tužitelja i dinamika njenog nastanka, a da u spisu ne pronalazi nalaz psihijatra koji bi govorili u prilog da su navedeni traumatski događaj i njegove zdravstvene posljedice doveli do razvoja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja. Imajući u vidu da je normalno i psihološki razumljivo, da unatoč tome, osobe trpe određenu neugodnu emocionalnu reakciju, vještak smatra da je tužitelj u trenutku samog događaja doživio primarni strah u trajanju od desetak sekundi, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od sljedeća 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od tjedan dana te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju od dva do tri tjedna.

Zaključno, vještak ističe da smatra također da je tužitelj periodično i nakon tog vremena trpio neugodne emocionalne reakcije kao što su tjeskoba i sniženo raspoloženje u situacijama kada bi sreo ili kada bi postojala mogućnost da sretne tuženika unutar zatvorskog sustava.

14. Vještaci medicinske struke dr.med. Nikola Kolja Poljak i dr. med. Nikola Sikirica, kako iz naprijed izloženog proizlazi, taksativno su i kronološki naveli važne događaje, detalje i kronologiju liječenja tužitelja, stručno i argumentirano se osvrnuli na bitne činjenice, pružajući sudu osnovu za utvrđivanje ozljeda i njihove težine i praćenje provedenog tijeka liječenja, pri čemu su suvremenim medicinskim znanjima i metodama dali objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske i imovinske štete, temeljem kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene štete, radi čega se njihovo mišljenje u cijelosti prihvaća, čemu je dodati kako stranke nisu imale konkretnih prigovora koji bi doveli u pitanje vještačke nalaze i mišljenja.

15. Neimovinska šteta tužitelja sastoji se u povredi prava osobnosti. Temelj prava na naknadu štete je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

16. Kada se imaju u vidu sve ozljede i posljedice štetnog događaja koje je tužitelj, prema nalazima i mišljenjima stalnih sudskih vještaka dr. med. Nikole Sikirice i dr. med. Nikole Kolje Poljaka, i to u vidu rane razderotinu hrpta nosa i prijeloma nosnih kostiju s pomakom, što je za posljedicu imalo obostrano jače insuficijentno disanje na nos zbog jake deformacije nosne pregrade, manja deformacija nosne piramide koja se ne može popraviti bez operacijskog zahvata – rinoseptoplastike, zatim karakter i težina povrede, lokacija povrede, duljina trajanja i intenzitet fizičkih boli koje je trpio (bolovi jakog intenziteta dva dana, srednjeg još dva dana, slabog intenziteta još četiri dana) činjenica da je kod tužitelja zbog trajno otežanog disanja na nos i naruženja smanjena životna aktivnost u iznosu od 4 %; intenzitet i trajanje straha (primarni strah u trajanju od desetak sekundi, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od slijedeća 24 sata, sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od tjedan dana te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju od dva do tri tjedna), činjenica da je tužitelj periodično, i nakon toga vremena trpio neugodne emocionalne reakcije kao što su tjeskoba i sniženo raspoloženje u situacijama kada bi sreo ili bi postojala mogućnost da sretne tuženika unutar zatvorskog sustava; popratne neugodnosti pri liječenju (RTG snimanje, repozicija nosnih kostiju, kontrole i dr.), za zaključiti je da obim svih posljedica koje je tužitelj pretrpio na svoje psihičko i fizičko zdravlje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 2.000,00 eura.

17. Ovdje je za navesti kako je sud, pri određivanju visine naknade štete sa navedenog osnova, uzeo u obzir da je dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5, na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske (nematerijalne) štete. Novo pravno shvaćanje primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske (ranije nematerijalne) štete i upravo zbog toga je važno što prije uočiti značaj novog pravnog shvaćanja.

17.2. Ovo novo pravno shvaćanje glasi:

"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

18. Zbog navedenog, tužitelju je s osnova naknade neimovinske štete uslijed predmetnog štetnog događaja, dosuđen iznos od 2.000,00 EUR sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18. veljače 2021. kao dana podnošenja tužbe (članak 1103. ZOO). Za više traženo, glede potraživanja zateznih kamata tekućih na dosuđeni iznos naknade štete od 11. studenoga 2015. do 17. veljače 2021. zahtjev je odbijen kao neosnovan.

18.2. Ovdje je za navesti kako je na prvoj sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/16) održanoj dana 30. svibnja 2016. zauzeto pravno shvaćanje da obveza plaćanja neimovinske štete sukladno odredbi članka 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 , 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23.; ZOO) dospijeva danom podnošenja tužbe te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu neimovinske štete dospijeva istog dana ako prije toga dana nije podnesen zahtjev za naknadu štete odgovornoj osobi, osim ako je šteta nastala nakon toga.

19. Dosljedno, tužitelju je na ime naknade štete uslijed predmetnog štetnog događaja dosuđen iznos od 2.000,00 EUR , sa zateznim kamatama tekućima od 18. veljače 2021., kao dana podnošenja tužbe, te je odlučeno kao pod točkom I izreke.

20. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti odluku i o troškovima parničnog postupka.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 5., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, a obzirom da tužitelj u postupku nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu sporednog potraživanja sa osnova zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete, zbog kojega nisu nastali posebni troškovi, ovaj sud smatra da je tuženik dužan tužitelju u cijelosti naknaditi nastale troškove postupka.

22. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.000,00 EUR (kao konačno postavljenog tužbenog zahtjeva) te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

23. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 18. veljače 2021. (Tbr. 7/1 Tarife) iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 8. svibnja 2024. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 13. studenoga 2021. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 4. ožujka 2025. na kojemu se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr 9/2 Tarife), iznos od 100,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 3. lipnja 2025. na kojemu se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr 9/2 Tarife), iznos od 100,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 24. rujna 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura

- zastupanje na ročištu od 20. listopada 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura

- zastupanje na ročištu od 11. veljače 2026. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura dakle ukupni iznos od 1.400,00 EUR, što uvećano za PDV po stopi od 25 % (350,00 EUR), daje iznos od 1.750,00 EUR.

23. Navedeni je iznos valjalo uvećati za iznos predujma na ime troškova medicinskog vještačenja od 267,30 EUR, čime se došlo do ukupnog iznosa od 2.017,30 EUR na ime troškova ovog parničnog postupka.

24. Dakle, tužitelju je na ime troškova ovog parničnog postupka dosuđen iznos od 2.017,30 EUR sa traženom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2026. kao dana donošenja odluke (članak 151. st. 3. ZPP i članak 29. st. 2. ZOO).

25. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki II izreke.

U Splitu 13. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis