Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Stalna služba u Slatini
Slatina, Trg sv. Josipa 12
Poslovni broj: Pn-29/2025-72
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sudu u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužiteljice HČE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Željku Palatinušu, odvjetniku iz Virovitice, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupan po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 29. siječnja 2026., održane u prisutnosti punomoćnika tužiteljice te zamjenika punomoćnika tuženika Siniše Prodanovića, odvjetnika iz Virovitice, dana 13. ožujka 2026. objavio i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB: 29743547503, Antuna Heinza 4, 10000 Zagreb, isplatiti tužiteljici HČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime neimovinske i imovinske štete iznos od 4.804,03 eura, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku:
- na iznos od 4.733,52 eura od 5. listopada 2020. do isplate,
- na iznos od 70,51 eura od 13. ožujka 2026. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev iznad dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 11.319,38 eura, u visini od 6.515,35 eura.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 3.135,94 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 8.502,72 eura.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 2. lipnja 2018. u Pušćinama, Čakovečka 132, ozlijeđena u štetnom događaju, koji je skrivio osiguranik tuženika HČ, kada je upravljajući osobnim automobilom registracijske oznake ČK 970FE, pod utjecajem alkohola od 3,16 g/kg u krvi, na ravnom dijelu ceste prešao na lijevu stranu kolnika i prednjim lijevim dijelom udario u lijevi bočni dio osobnog automobila registracijske oznake [registarska oznaka], koje vozilo se uslijed udara rotiralo i izletjelo izvan kolnika udesno, te je vozilo osiguranika tuženika sišlo s kolnika u lijevo i naletjelo na tužiteljicu, koja se kretala biciklističkom stazom, zatim, da je u štetnom događaju zadobila istegnuće mekih česti vrata, leziju plexusa brahijalisa (ručni živčani splet) desno-po donjem tipu, ozljedu rotatorne manšete desnog ramena, istegnuće unutrašnjeg kolateralnog ligamenta desnog koljena, nagnječenje desnog koljena, nagnječenje lijeve potkoljenice, nagnječenje desne strane prsnog koša, ranu razderotinu tjemenosljepoočnog dijela glave i ranu razderotinu desne potkoljenice, da je liječena bolnički i ambulantno, da zbog zadobivenih ozljeda ima pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, jer je trpjela bolove, strah, imala neugodnosti zbog brojnih pretraga i fizikalnih terapija, hoda sa štakama, nošenja Shanzovog ovratnika i slično, da je smanjena njezina životna aktivnost, da je preostala naruženost u vidu ožiljaka u predjelu desnog ramena i desne potkoljenice, da na ime neimovinske štete potražuje ukupno 136.023,50 kn, da s osnova imovinske štete potražuje 8.820,00 kn na ime tuđe pomoći i njege, iznos od 13.748,65 kn na ime izgubljene zarade tijekom bolovanja u lipnju i srpnju 2018., te listopadu, studenom i prosincu 2019., iznos od 6.604,63 kn na ime učešća u plaćanju zdravstvenih usluga te iznos od 66.280,72 kn na ime putnih troškova za odlazak na preglede i terapije. Budući da joj je nakon podnesenog odštetnog zahtjeva tuženik isplatio iznos od 59.557,64 kn na ime neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu, kao i iznos od 10.849,38 kn na ime izgubljene zarade, tužiteljica ima nepodmireno potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 161.685,84 kn /21.459,40 eur, od čega na ime izgubljene zarade iznos od 2.899,27 kn, s osnova neimovinske štete i tuđe ponoći i njege iznos od 85.285,86 kn, kao i potraživanje troška učešća u plaćanju zdravstvenih usluga i putnih troškova. Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila da sud presudom obveže tuženika da joj na ime neimovinske i imovinske štete isplati iznos od ukupno 21.459,40 eur /161.685,84 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, svoju pasivnu legitimaciju te odgovornost svog osiguranika. Osporava osnovu i visina tužbenog zahtjeva, istaknuvši da je tužiteljica u cijelosti obeštećena isplaćenim iznosom od 10.849,38 kn s osnova izgubljene zarade, iznosom od 55.000,00 kn na ime neimovinske štete i imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege te iznosom od 4.557,64 kn na ime troškova liječenja prema priloženim računima. Tuženik smatra da ozljede zadobivene u štetnom događaju nisu uzrokovale trajno smanjenje životnih aktivnosti tužiteljice, već su posljedica prisutnih uznapredovali degenerativnih promjena u vidu protruzija i esktruzija diskova vratne kralježnice uz sindrom karpalnog kanala, koje promjene ne mogu biti posljedica predmetne prometne nezgode, te dovodi u pitanje opravdanost i nužnost liječenja i dijagnostike izvan Opće bolnice Virovitica, poglavito operativnog zahvata u Općoj bolnici Tomislav Bardek u Koprivnici od 7. do 12. listopada 2019., pregled kod kirurga u privatnoj poliklinici Aviva u Zagrebu 4. studenog 2019., pregled i dijagnostiku MR u Općoj bolnici u Bjelovaru 3. srpnja 2018., i 24. prosinca 2018., i pregled kod neurokirurga 20. ožujka 2019., u Općoj bolnici Varaždin. Tuženik čini upitnim je li bilo nužno, medicinski opravdano i logično da tužiteljica, radi fizikalne terapije, 132 puta iz Virovitice svakodnevno putuje u Varaždinske Toplice i vraća se u Viroviticu, tvrdi da je tužiteljica putne troškove mogla regulirati putnim nalozima njezinog izabranog liječnika, da za slučaj putovanja radi liječenja u mjesto udaljeno više od 50 km od mjesta stanovanja, HZZO osigurava pravo na putni trošak, kao i da tužiteljica ima pravo na neto, a ne na bruto plaću, jer ovdje nije riječ o neisplati plaće u radnom sporu, te su, temeljem bolovanja, tužiteljici pokrivena sva davanja po osnovi plaće. Slijedom navedenog tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev i obveže tužiteljicu na plaćanje troška postupka.
3. U postupku sud je donio presudu posl. broj Pn-40/2021-50 od 28. lipnja 2024., kojom je u st. I. izreke u cijelosti odbio tužbeni zahtjev za isplatom neimovinske i imovinske štete u iznosu od 21.459,40 eura /161.685,84 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: - na iznos od 384,80 eur /2.899,27 kn od 15. siječnja 2020., - na iznos od 11.319,38 eur /85.285,86 kn od 5. listopada 2020., - na iznos od 143,34 eur /1.080,00 kn od 8. lipnja 2018.,- na iznos od 3,51 eur / 26,42 kn od 13. lipnja 2018.,- na iznos od 165,90 eur /1.250,00 kn od 18. lipnja 2019., - na iznos od 3,32 eur /25,00 kn od 19. lipnja 2018., - na iznos od 12,84 eur /96,72 kn od 21. lipnja 2018.,- na iznos od 3,51 eur /26,42 kn od 27. lipnja 2018.,- na iznos od 6,64 eur /50,00 kn od 27. lipnja 2018., - na iznos od 33,18 eur /250,00 kn od 28. lipnja 2018.,- na iznos od 6,64 eur /50,00 kn od 29. lipnja 2018., - na iznos od 6,64 eur /50,00 kn od 3. srpnja 2018.,- na iznos od 28,16 eur /212,16 kn od 4. srpnja 2018., - na iznos od 17,07 eur /128,59 kn od 4. srpnja 2018., - na iznos od 6,64 eur /50,00 kn od 10. srpnja 2018., - na iznos od 33,18 eur /250,00 kn od 12. srpnja 2018., - iznos od 4,56 eur /34,32 kn od 18. srpnja 2018., - na iznos od 3,32eur /25,00 kn od 19. srpnja 2018., - na iznos od 6,64 eur /50,00 kn od 24. srpnja 2018., - na iznos od 6,64 eur /50,00 kn od 6. kolovoza 2018., - na iznos od 46,45 eur /350,00 kn od 28. kolovoza 2018., - na iznos od 6,64 eur /50,00 kn od 13. rujna 2018., - na iznos od 39,82 eur /300,00 kn od 18. rujna 2018., - na iznos od 6,64 eur /50,00 kn od 9. listopada 2018., - na iznos od 6,64 eur /50,00 kn od 17. listopada 2018., - na iznos od 39,82 eur /300,00 kn od 22. listopada 2018., - na iznos od 6,64 eur /50,00 kn od 2. studenog 2018., - na iznos od 6,64 eur /50,00 kn od 8. studenog 2018., - na iznos od 6,64 eur /50,00 kn od 8. studenog 2018., - na iznos od 43,13 eur /325,00 kn od 13. studenog 2018., - na iznos od 6,64 eur /50,00 kn od 19. studenog 2018., - na iznos od 6,64 eur /50,00 kn od 20. studenog 2018., - na iznos od 49,77 eur /375,00 kn od 4. prosinca 2018., - na iznos od 33,18 eur /250,00 kn od 9. srpnja 2019., - na iznos od 19,91 eur /150,00 kn od 27. kolovoza 2019., - na iznos od 9,91 eur /150,00 kn od 10. rujna 2019., - na iznos od 39,82 eur /300,00 kn od 4. studenog 2019., - na iznos od 81,67 eur /615,36 kn od 4. studenog 2019., - na iznos od 8.796,96 eur /66.280,72 kn od 4. studenog 2019., sve do isplate.
3.1. U st. II. izreke tužiteljica je obvezana da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 5.000,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. lipnja 2024. do isplate.
4. Presudom i rješenjem Županjskog suda u Velikoj Gorici, posl. broj Gž- 767/2024-2 od 19. ožujka 2025., potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadom imovinske štete (izgubljena zarada, troškovi liječenja i putni troškovi) u iznosu 10.140,02 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2020. do isplate, dok je presuda ukinuta u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete (strah, naruženost, fizički bolovi, smanjenje životne i radne aktivnosti) i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 11.319,38 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 5. listopada 2020. do isplate, i pod točkom II. Izreke (odluka o trošku) te je predmet u navedenom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Podneskom od 23. prosinca 2026. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev za isplatom neimovinske štete koju je pretrpjela zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje uslijed pretrpljenih fizičkih bolova, straha, smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti, te zahtjev za isplatom imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, na način da po navedenim osnovana potražuje iznos od ukupno 11.319,38 eura, navodeći da navedeni iznos predstavlja razliku između pravične novčane naknade štete koju je pretrpjela po navedenim osnovama u visini od 19.224,03 eura i iznosa od 7.904,65 eura, koji je tuženik ukupno isplatio tužiteljici prije pokretanja ovog postupka.
6. Na okolnost osnovanosti specificiranog tužbenog zahtjeva za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje uslijed pretrpljenog straha, naruženost, fizičkih bolova i smanjenja životne aktivnosti te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, u ponovnom postupku sud je izveo dokaze čitanjem vještačkog nalaza i mišljenja od 2. veljače 2022. vještaka Ivice Foteza, dr. med., specijaliste fizikalne medicine i rehabilitacije, iskaza tužiteljice sa zapisnika od 7. veljače 2023., pisanog očitovanja vještaka Ivice Foteza od 14. rujna 2023., vještačkog nalaza i mišljenja od 27. listopada 2023. vještakinje mr. sc. Štefice Deuš dr. med., psihijatrice, iskaza vještaka Ivice Foteza sa zapisnika od 14. lipnja 2023., saslušanjem vještakinje Štefice Deuš te čitanjem podataka iz podneska tuženika od 10. prosinca 2025.
7. Nije sporno da je tužiteljica ozlijeđena u štetnom događaju od 2. lipnja 2018., niti je sporna pasivna legitimacija tuženika, a niti da je za nastanka štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tuženika.
8. Između stranaka nije sporno da je prije utuženja, a povodom zahtjeva tužiteljice za naknadom štete, tuženik tužiteljici na ime neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje uslijed pretrpljenih fizičkih bolova, straha, zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti te imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege isplatio iznos od ukupno 55.000,00 kn /7.299,76 eura. Prema podacima iz podneska tuženika od 10. prosinca 2025. (list 421-422) od navedenog iznosa tuženik je na ime neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje uslijed pretrpljenih fizičkih bolova, straha, zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti isplatio iznos 54.160,00 kn /7.188,27 eura, a s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 840,00 kn /111,49 eura.
9. Sporno je da li je isplatom navedenog iznosa od 55.000,00 kn /7.299,76 eura tužiteljici u cijelosti nadoknađena neimovinska šteta koju je pretrpjela zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje uslijed pretrpljenih fizičkih bolova, straha, zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti, te imovinska šteta s osnova tuđe pomoći i njege.
10. Na te sporne okolnosti izvedeni su dokazi čitanjem vještačkog nalaza i mišljenja od 2. veljače 2022. vještaka Ivice Foteza, iskaza tužiteljice sa zapisnika od 7. veljače 2023., pisanog očitovanja vještaka Ivice Foteza od 14. rujna 2023., vještačkog nalaza i mišljenja od 27. listopada 2023. vještakinje mr. sc. Štefice Deuš dr. med., psihijatrice, iskaza vještaka Ivice Foteza sa zapisnika od 14. lipnja 2023., saslušanjem vještakinje Štefice Deuš.
11. Tužiteljica je, vezano za neimovinsku štetu zbog povrede prava prava na tjelesno i duševno zdravlje uslijed pretrpljenih fizičkih bolova, straha, zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti, te vezano za tuđu pomoć i njegu, u bitnom iskazala da ju je hitna pomoć odvezla u bolnicu u Čakovec, gdje je liječena tjedan dana, da je imala ortrozu na desnoj nozi, nije se mogla samostalno kretati, da se po povratku u Viroviticu obratila izabranom liječniku zbog izraženih glavobolja, grčenja desne ruke, poglavito šake, nemogućnosti držanja glave i vrata, te probleme s desnim ramenom i desnim koljenom, da ju je liječnik uputio neurologu, kirurgu i liječnicima drugih specijalnosti, da je dobila Shanzov ovratnik, da je obavila 2x po 20 fizioterapijskih tretmana, a kako joj se nakon toga stanje nije popravljalo, izabrani liječnik joj je dao uputnicu za ortopeda u Koprivnici, da je na traženje ortopeda obavila magnetnu rezonancu kompletne desne lopatice u Virovitici, da je nalaz ukazao na potrebu operacije desnog ramena i da je taj operativni zahvat obavljen u Koprivnici. U Virovitici je bila i kod neurologa i kirurga i liječnika drugih specijalnosti, pa su ju svi oni samo upućivali na fizioterapiju, a njeno se stanje nije popravljalo, čak se i pogoršavalo. Loše se osjećala psihofizički te je bila kod psihijatra u Virovitici, no ubrzo više virovitička bolnica nije imala psihijatra, pa je pomoć potražila u Koprivnici koja joj je najbliža. Njezin liječnik joj je dao uputnicu i za vaskularnog kirurga u [adresa]. U vrijeme štetnog događaja nosila je aparatić za zube, bila je pacijentica dr. ŠČ, slijedom čega se njoj obratila nakon bolova i poteškoća sa zubima i čeljusti poslije štetnog događaja. Strah je kod nje prisutan i danas, iako je od štetnog događaja prošlo puno vremena. Nema problema tijekom vožnje kada se vozilo koje joj dolazi u susret kreće nekom primjerenom brzinom. No, budući da se u vrijeme štetnog događaja vozilo koje je skrivilo isti kretalo vrlo velikom brzinom i danas svaki put kada joj ususret dolazi vozilo koje se kreće brže od očekivanog ili potrebnog, ili vozilo koje siječe zavoj ili se kreće uz samu središnju liniju, obuzmu je žmarci, ruke joj se znoje i trnu i jako se loše osjeća te joj se ponavljaju slike kada je ozlijeđena. I danas trpi bolove, jer ne može posve okrenuti vrat u desno, boli ju noga kad se kreće uz stepenicu ili uzbrdo i to stoga što se na donjem dijelu desne noge ne nalazi samo šav već je to faktički udubljenje, koje joj dodatno zateže i limitira pokret noge, mali prst i prstenjak na desnoj ruci su savijeni, nema snagu u desnoj šaci, istu može skroz zatvoriti, ali ako u njoj nešto drži ubrzo osjeti bol i nekontrolirano ispadanje predmeta. Nakon štetnog događaja savijenost ta dva prsta ne desnoj ruci bila su približno jednaka, a da se mali prst dodatno zgrčio približno do unazad godinu i pol dana. Na poslu radi za računalom, trebala bi imati ispruženu desnu ruku, ali ona to ne može izvesti, pogotovo ne dulje vrijeme, već mora nešto podmetnuti ispod podlaktice da bi uopće mogla raditi. Također joj je atrofirao mišić u desnom ramenu pa joj je to rame niže od lijevog. I zbog oštećenja mišića to daljnje snižavanje, padanje desnog ramena se nastavlja. Nadalje, uslijed posljedica ozljeda u predjelu vrata i ramena drži glavu blago u lijevo, jer tijelo traži položaj koji za njega nije bolan, ne može glavu spustiti do desnog ramena i to stoga što joj je jedan vratni disk pomjeren od udarca par milimetara. Iznad desnog koljena ima zadebljanje noge od 2 cm, obujam desne u odnosu na obujam lijeve noge je veći za 2 cm. Desna noga ispod udubljenja prema peti je često otečena, više nikad ne može nositi cipele na štiklu, niti duboke čizme, jer je debljina noge nakon udubljenja prema koljenu veća u odnosu na isti predio lijeve noge. Na glavi ima šav duljine oko 7 cm, to nije vidljivo trećim osobama, ali u tom predjelu ju zateže koža i ima malu kvrgu kao posljedicu šivanja. Šav na desnoj nozi oko udubljenja je poprečni, vrlo je širok jer je tu bila razderotina, pa je laički rečeno nedostajalo kože za tanak šav. Zbog svega opisanog je išla kod brojnih specijalista tražeći pomoć. Nakon štetnog događaja zbog naruženosti pati, pa nosi isključivo haljine i suknje koje su do gležnja kako bi pokušala prekriti ožiljke i nedostatke nakon ozljeđivanja. Njezino starije dijete ima dvije godine i kad ga vodi to čini isključivo lijevom rukom, jer u desnoj nema ni snagu ni sigurnost, a mlađe dijete drži isključivo lijevom rukom. Kad dijete hrani, a ono je u kinderbetu, to čini desnom rukom i pri tome mora tu desnu ruku pridržavati lijevom, a ponekad i pravi pauze jer joj se desna ruka počne tresti. Kada je suvozač u automobilu refleksno se trza i bučno reagira od straha prilikom mimoilaženja s vozilom koje dolazi ususret većom brzinom ili se kreće uz sam rub središnje linije. Tijekom bolničkog i ambulantnog liječenja je imala strah za zdravlje, za oporavak, nije ni bila svjesna što joj se sve dogodilo. Noga joj je bila u gipsu i prilikom skidanja istog joj je ponovno povrijeđena rana, dobila je ortozu. Smatrala je da će uskoro na posao i tako javila svojoj šefici, no nakon skidanja ortoze nije ni mogla stati na nogu. Plašila se i za svoj posao zbog duljine bolovanja, odnosno odsutnosti s posla zbog spriječenosti za rad. Iz tih razloga ranije se vratila na posao nego što je trebalo zbog saniranja svih ozljeda. Prije ozljeđivanja nije imala nikakvih ozbiljnijih zdravstvenih problema, poglavito ne s kralježnicom. Fizioterapije su joj privremeno kratkotrajno pomagale, pa su se opet vraćali svi problemi, uključujući i bolove. Fizioterapija joj je bila poput masaže, pa se plašila ako ne postupi po preporuci liječnika za fizioterapijom da joj se stanje može još dodatno pogoršati.
12. Provedenim vještačenjem po vještaku dr. med. Ivici Fotezu utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu živčanog spIeta desne ruke, po donjem tipu, nategnuće mišića vrata, ranu razderotinu u području tjemenozatiljno desno, ranu razderotinu desne potkoljenice, nategnuće unutarnjeg kolateralnog ligamenta desnog koljena, udarac u područje desnog koljena, udarac u područje lijeve potkoljenice i udarac u područje desnog prsišta, da je u području vrata reducirana laterofleksija Iijevo i javlja se bolnost, da je PVM C normotona i javlja se bolnost na palpaciju, da je glede kretnji u području desnog ramena terminalno bolna unutarnja rotacija, elevacija bolna kod 120 st. Hipotrofija mišića trapezijusa desno, da je desno rame niže položeno i desna lopatica minimalno odmaknuta od prsišta, da se u području desnog ramena subakromijalno nalazi postoperativni ožiljak, cca 8 cm u obliku luka, da je GMS desne šake slabija, da se kod ispruženih prstiju desne šake spontano IV i V prst reflektiraju u području PIP i DIP zgloba, bez razvoja kontrakture, da su kretnje u području kukova uredne, da je desno koljeno zadebljano i postoji manji izljev suprapatelarno, da je opseg pokreta u fiziološkim granicama, da je u području desne potkoljenice deformacija mekih tkiva, u srednjoj trećini medijalno je ožiljak nepravilnog oblika cca 9 cm, postoji hipotrofija mišića desne potkoljenice te da su kretnje u fiziološkim granicama. Tijekom saniranja zadobivenih ozljeda tužiteljica je trpjela nelagodu zbog transporta vozilom HMP od mjesta prometne nezgode do Županijske bolnice Čakovec, pregleda u OHBP, primarno zbrinjavanje rane, obrada rane, šavi, prijevoj, šavi ex, zbog bolničkog liječenja u Čakovcu 8 dana, bolničkog liječenje u Koprivnici 6 dana, pregled specijalista u više zdravstvenih ustanova, zbog MRI desnog ramena i kralježnice zbog MRI desnog koljena + zdjelice, zbog CDFI krvnih žila nogu u bolnici Virovitica 1x, zbog MSCT C kralježnice, zbog najmanje 13 RTG u bolnicama, zbog imobilizacije vrata Schanzovim ovratnikom 9 - 10 dana, zbog hoda podlakatnim štakama oko 2 tjedna, zbog imobilizacije tutorlongetom desnog koljena oko 2-3 tjedna, zbog uzimanje lijekova protiv bolova i antibiotika, H i HIG s.c., i.v., i.m. terapije, te zbog najmanje 33 posjeta kod liječnika opće medicine radi izdavanja uputníca, recepata za lijekove i doznaka za bolovanje, zbog bolničkog liječenja od 7. do 12. listopada 2019. u Koprivnici, kada je rađen operativni zahvat dekompresije u području desnog ramena sa odstranjenjem sluzne vreće (subakromialne burze), te je učinjena i toaleta u području desnog ramena zbog subakromialnog sraza. Vještak je mišljenja da je zbog ozljede u štetnom događaju tužiteljica trpjela fizičke bolove, i to tjedan dana jakog intenziteta, tri tjedna srednjeg intenziteta i šest mjeseci slabog intenziteta, da se isključuje mogućnost bolova pri hodu uz i niz stepenice jer ožiljak i udubljenje (induracija) na desnoj potkoljenici zbog područja mekih tkiva nisu srasli s podlogom te je koža pomična prema podlozi i ne može otežavati funkciju hoda, da pomicanje par milimetara jednog vratnog diska nije dokazano, da ne postoje dokazi o oštećenju mišićnog tkiva i živčanog spleta u području vrata koji bi mogli utjecati na funkciju kretnji vrata. Tužiteljica trpjela primarni strah 10-ak minuta neposredno nakon štetnog događaja, sekundarni strah srednjeg intenziteta tjedan dana tijekom hospitalizacije u Čakovcu zbog neizvjesnosti za stanje bolnosti po tijelu i diferenciranja dijagnoze, zatim oko mjesec dana zbog reakcije na teški stres, zbog čega je psihijatar uključio u terapiju anksiolitik i antidepresiv, te tjedan dana zbog neizvjesnosti ishoda operativnog zahvata i artroskopske toalete desnog ramena. Nadalje, kod tužiteljice su preostale trajne posljedice u vidu slabosti desne šake i stalnih tegoba duž desne ruke, izrazitije u području IV. i V. prsta desne šake, da su navedena stanja isključivo posljedica traume, jer prije štetnog događaja u zdravstvenom kartonu tužiteljice nema podataka o slabosti desne ruke, deformitetu u području šake, ožiljnih promjena ili oštećenju brahijalnog spleta živaca. Vještak je mišljenja da su uslijed svega navedenog životne aktivnosti tužiteljice trajno smanjene 20 % te da će zbog toga tužiteljica morati ulagati više napora u svakodnevnim aktivnostima u životu i radu (rad na računalu, zbrinjavanje i skrb za djecu, aktivnosti u slobodno vrijeme), da su sve tegobe koje tužiteljica navodi u svom iskazu uzete u obzir pri ocjeni smanjenja njezinih životnih aktivnosti u temeljnom nalazu i mišljenju, kao i da nema osnove za povećanje postotka trajnog smanjenja životne aktivnosti temeljem duševne sfere zdravlja, jer tužiteljici nije dijagnosticirana klasificirana bolest prema MKB (međunarodna klasifikacija bolesti) iz te domene, a i tužiteljica se očitovala da je 2019., kada je prvi put ostala trudna, prestala posjećivati psihijatra i piti psihijatrijsku terapiju. Kod tužiteljice je preostala manja deformacija mekih tkiva u području desne potkoljenice, kao i posttraumatski ožiljak u srednjoj trećini s unutarnje strane, dužine cca 9 cm, većim dijelom u horizontalnom, da je u sklopu dijagnostike i preporuke specijalista tužiteljica podvrgnuta operativnom zahvatu dekompresije u području desnog ramena, s odstranjenjem sluzne vreće te je učinjena i toaleta zbog subakromianog sraza, da je nakon toga preostao postooperativni ožiljak u obliku luka dužine cca 8 cm, te da se taj operativni zahvat ne može izravno povezati s ozljedama zadobivenim u štetnom događaju, budući da nije došlo do lezije brahijalnog spleta na način da bi bila poremećena inervacija (opskrbljenje živčanim signalom mišićnog tkiva) navedenih mišića, ali se ne može isključiti razvoj burzitisa (upala sluzne vreće u području ramena), jer burzitis može biti posljedica udarca nakon pada ili poremećenog odnosa mišića ramenog obruča, što u konkretnom slučaju ima smisla, s obzirom na slabost mišića ramenog obruča (rotatorne manžete), i posljedično nefiziološke kretnje u području ramena i zbog različitog stupnja trofike navedenih mišića, da u fazi ispruženih prstiju desne šake u području IV. i V. prsta, kod tužiteljice povremeno dolazi do nekontrolirane /spontane/ fleksije prstiju u području PIP zglobova, bez razvoja kontrakture, da su opisani ožiljci i manja deformacija mekih tkiva vidljivi trećim osobama za vrijeme nošenja odjeće koja ih ne prekriva, kao i nekontrolirana /spontana/ fleksija prstiju te da je zbog opisanih preostalih posljedica kod tužiteljice zaostao slabi stupanj naruženosti. Provedenim medicinskim vještačenje utvrđeno je da je dominantna strana organizma uglavnom minimalno većeg opsega, da u nalazu ultrazvuka krvnih žila nogu od 20. travnja 2019. nije naveden limfedem kao posljedica insuficijencije venskog krvožilnog sustava, da je pri odluci o preostalom stupnju naruženosti uzeto u obzir da je glava tužiteljice blago lijevo i da visina desnog ramena odstupa u odnosu na lijevo, no isključen je veći stupanj naruženosti zbog činjenice da tužiteljica povremeno, a ne permanentno ima problema sa IV. i V. prstom desne šake. Tužiteljici nije bila potrebna tuđa pomoć i njega pri prijevozu na odlazak na fizikalnu terapiju, ali joj je pomoć i njega nemedicinske osobe bila potrebna dva sata dnevno tijekom dva tjedna, i to za vrijeme aplicirane ortoze na desno koljeno, Schanzova ovratnika, korištenja podlakatnih štaka i kod provođenja aktivnosti svakodnevnog života.
13. Sud prihvaća vještački nalaz i mišljenje vještaka dr. Ivice Foteza u pogledu ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju te pretrpljenih fizičkih bolova, straha i naruženosti, kao posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju, te trajanje i opsega tuđe pomoći i njege. Naime, u tom dijelu vještački nalaz dan je sukladno pravilima struke i vještine, utemeljen je na vjerodostojnoj medicinskoj dokumentaciji i neposrednom liječnikom pregledu tužiteljice, dovoljno stručno i argumentirano obrazložen te nema nedostatka zbog kojih se vještački nalaz ne bi mogao ispitati.
14. Sud, međutim, ne prihvaća vještački nalaz i mišljenje vještaka dr. Ivice Foteza u dijelu koji se odnosu na utvrđeno smanjene životne aktivnosti tužiteljice, koje je vještak utvrdio u visini od 20 %. Naime, prilikom utvrđenja smanjenja životne aktivnosti vještak je pravilno uzeo u obzir utvrđene slabosti desne šake i stalnih tegoba duž desne ruke, izrazitije u području IV. i V. prsta desne šake, što je isključivo posljedica traume iz štetnog događaja, te nije sporno da će uslijed toga tužiteljica morati ulagati više napora u svakodnevnim aktivnostima u životu i radu (rad na računalu, zbrinjavanje i skrb za djecu, aktivnosti u slobodno vrijeme), međutim, vještak nije uzeo u obzir narušeno psihičkog stanje zdravlja tužiteljice i utvrđenu dijagnozu posttraumatskog stresnog poremećaja kao posljedica traume iz štetnog događaja, niti je dao ocjenu od kakvog značaja je narušeno psihičko stanje zdravlja tužiteljice na smanjene njezine životne aktivnosti.
14.1. Na te okolnosti provedeno je vještačenje po vještakinji mr. sc. Štefici Deuš, psihijatrici, iz čijeg vještačkog nalaza i mišljenja od 27. listopada 2023. proizlazi da je tužiteljica pretrpjela strah, koji je po svom intenzitetu i trajanju imao za posljedicu narušeno psihičkog stanje zdravlja tužiteljice, a što je utjecalo na smanjene njezine životne aktivnosti u nešto većem opsegu od onog utvrđenog po vještaku dr. Ivici Fotezu. Naime, vještakinja mr. sc. Štefica Deuš istaknula je da tužiteljica pretrpjela strah približno istog intenziteta i trajanja utvrđenog po vještaku dr. Ivici Fotezu, međutim, istaknula je da kod tužiteljice, iako je prihvatljivo sociofunkcionalna kako profesionalno, tako i na unutarobiteljskom planu, uslijed pretrpljenog straha došlo do narušene kvaliteta života vezano za vožnju, naime, tužiteljica opisuje poteškoće u vožnji kada je suvozač, što spada u kategoriju kvalitete života, tu su i sporadična promišljanja vezano za tjelesno stanje i funkcioniranje, što je uzročno posljedično vezano za štetni događaj, slijedom čega vještakinja smatra da s osnova duševne (psihičke) sfere zdravlja tužiteljice postoji smanjenje životne aktivnosti za dodatnih 0 do 5 %, odnosno smanjenje ukupne životne aktivnosti 20 do 25 %.
14.2. U danom iskazu vještakinja je u cijelosti ostala kod vještačkog nalaza i mišljenja te vezano uz psihičko stanje tužiteljice dodatno obrazložila da je prema kvaliteti i težini ispoljenosti smetnji s osnova narušenog psihičkog stanja zdravlja utvrđena prvo dijagnoza posttraumatskog stresnog poremećaja, odnosno reakcija na teški stres, koja problematika je tretirana od 15. lipnja 2018. po psihologu, da bi psihijatar 4. srpnja 2018. potvrdio dijagnozu koju je u svojim nalazima naznačio psiholog. Terapijskih smjernica od strane tužiteljice tijekom 7. i 8. mjeseca 2018. psihičke smetnje su stišane do razine kada je bilo moguće uobičajeno socijalno funkcioniranje tužiteljice bez potrebe stalne psihijatrijske terapije, a dijagnoza je potvrđena od strane psihijatra kao šifra po međunarodnoj klasifikaciji bolesti F43.2, što znači poremećaj prilagodbe, a što su psihičke smetnje kroničnog karaktera, što znači da su smetnje stišane do razine koju tužiteljica sa svojim psihopotencijalima može kontrolirati. Nadalje, vezano uz smanjene ukupne životne aktivnosti, s osnova psihičke sfere zdravlja tužiteljica ima poteškoće vezano uz sudjelovanje u prometu (vožnju), no te smetnje ne iziskuju psihijatrijsko -psihologijsko tretiranje i kao takove spadaju u kategoriju smetnji koje se vrednuje kao smanjenje kvalitete života te se prema ljestvici smanjenja ukupne životne aktivnosti vrednuje sa dodatnih 0 - 5 %. S obzirom da se radi o intelektualno očuvanoj osobi, solidne naobrazbe, zadovoljavajuće adaptiranoj u okviru društvenih normi, vještakinja smatra da u konkretnom slučaju nije potrebno provoditi kombinirano psihološko - psihijatrijsko vještačenje. Nadalje, vezano za posljedice štetnog događaja i s tim u svezi da li kod tužiteljice i dalje postoji strah, navela je da to nema dimenziju medicinskog karaktera, tužiteljica je sada prosječnog psihičkog stanja. Tužiteljica je intelektualno očuvana i obrazovana osoba, dobrog uvida u sebe i svoje ponašanje i nedvojbeno je da razmišlja o svojim teškoćama, no ta razmišljanja sa provlačenjem neizvjesnosti sporadično u odnosu na budućnost nisu medicinskog karaktera u odnosu na psihičko stanje, na način da bi je sputavala u njezinom svakodnevnom zadovoljavajućem majčinskom, partnerskom, radnom i društvenom funkcioniranju. Kod tužiteljice ne postoje trajne psihičke posljedice koje umanjuju njezine životne aktivnosti i prema medicinskoj dokumentaciji priloženoj u spisu nema postavljenu dijagnozu psihičke bolesti.
15. Sud u cijelosti prihvaća vještački nalaz i mišljenje vještakinje mr. sc. Štefice Deuš, jer je dan sukladno pravilima struke i vještine, vještački nalaz utemeljen je na vjerodostojnoj medicinskoj dokumentaciji i po psihologu kod tužiteljice prvotno utvrđenu dijagnozu posttraumatskog stresnog poremećaja, odnosno reakcija na teški stres, kao posljedica traume iz štetnog događaja, koja dijagnoza je potvrđena i po psihijatru kao šifra po međunarodnoj klasifikaciji bolesti F43.2 (poremećaj prilagodbe), što je vještakinja pravilno cijenila da s osnova psihičke sfere zdravlja tužiteljica ima poteškoće vezano uz sudjelovanje u prometu (vožnju), koje kao takove spadaju u kategoriju smetnji koje se vrednuje kao smanjenje kvalitete života te se prema ljestvici smanjenja ukupne životne aktivnosti vrednuje sa dodatnih 0 - 5 %.
16. Na temelju utvrđenja koja proizlaze iz provedenih medicinskih vještačenja sud smatra tužbeni zahtjev, specificiran u podnesku tužiteljice od 23. prosinca 2026., djelomično osnovanim.
16.1 Naime, provedenim vještačenjem po vještaku dr. med. Ivici Fotezu utvrđeno je da je zbog ozljede u štetnom događaju tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od tjedan dana, srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna te slabog intenziteta u trajanju od šest mjeseci, slijedom čega sud smatra da tužiteljici po tom osnovu, uzimajući u obzir pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., temeljem kojeg su novčani iznosi naznačeni u Orijentacionim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 (dalje Orijentacioni kriteriji Vrhovnog suda RH) povećavani za 50 %, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.944,62 eura.
16.2. Nadalje, polazeći od utvrđenja da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela primarni strah 10-ak minuta neposredno nakon štetnog događaja, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od tjedan dana tijekom hospitalizacije u bolnici u Čakovcu zbog neizvjesnosti za stanje bolnosti po tijelu i diferenciranja dijagnoze, zatim oko mjesec dana zbog reakcije na teški stres, te tjedan dana zbog neizvjesnosti ishoda operativnog zahvata i artroskopske toalete desnog ramena u bolnici u Koprivnici, sud smatra da tužiteljici po tom osnovu, uzimajući u obzir intenzitet i trajanje pretrpljenog straha te Orijentacione kriterije Vrhovnog suda RH, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.000,00 eura.
16.3. Budući da je kod tužiteljice, kao posljedica tjelesnih ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, kod tužiteljice zaostao slabi stupanj naruženosti ponekad vidljivo trećim osobama, sud smatra da tužiteljici po tom osnovu, uzimajući u obzir Orijentacione kriterije Vrhovnog suda RH, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 497,72 eura.
16.4. Nadalje, s obzirom da je provedenim vještačenjem po vještakinji mr. sc. Štefici Deuš utvrđeno da kod tužiteljice, kao posljedica traume iz štetnog događaja, postoji smanjenje ukupne životne aktivnosti 20 do 25 % trajno, sud smatra da po osnovi duševnih bolova koje uslijed toga trpi tužiteljici pripada, uzimajući u obzir Orijentacione kriterije Vrhovnog suda RH, pravična novčana naknada u iznosu od 4.479,45 eura.
16.5. S obzirom da je provedenim vještačenjem po vještaku dr. med. Ivici Fotezu utvrđeno da je tužiteljici uslijed ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od dva tjedna po sata 2 sata na dan, odnosno 28 sati ukupno, sud smatra da tužiteljici po tom osnovu pripada naknada u iznosu od 182,00 eura, cijeneći pri tome sat tuđe pomoći i njege, po slobodnoj ocjeni ovog suda temeljem čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 46/25, dalje ZPP) u visini od 6,50 eura.
17. S obzirom na sve navedeno, sud smatra da na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje uslijed pretrpljene duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti, pretrpljene fizičke boli i straha te duševnih boli zbog naruženosti, tužiteljici temeljem odredbi čl. 1045. st. 3., čl. 1064. i čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), pripada pravična novčana naknadu u iznosu od ukupno 11.921,79 eura, a na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od ukupno 182,00 eura.
17.1. S obzirom da je povodom odštetnog zahtjeva, prema podacima iz podneska tuženika od 10. prosinca 2025., tuženik na ime neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje uslijed pretrpljenih fizičkih bolova, straha, zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti tužiteljici isplatio iznos 54.160,00 kn /7.188,27 eura, a s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 840,00 kn /111,49 eura, to je tužiteljici na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog duševne boli uslijed umanjenja životne aktivnosti, pretrpljenih fizičkih bolova i straha te duševnih boli koje tužiteljica trpi uslijed naruženosti dosuđen iznos od ukupno 4.733,52 eura (11.921,79 – 7.188,27), a na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege tužiteljici je dosuđen iznos od ukupno 70,51 eura (182,00 - 111,49)
17.2. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tuženik je dužan tužiteljici platiti zakonske zatezne kamate tekuće od 5. listopada 2020., odnosno od dana podnošenja pisanog odštetnog zahtjeva tuženiku (list 73-78). Naime, odredbom čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.
17.3. Na dosuđeni iznos imovinske štete tuženik je dužan tužiteljici platiti zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude 13. ožujka 2026., s obzirom da je visina dosuđene imovinske štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, kojim trenutkom je nastupa dospjelost utvrđenog iznosa imovinske štete.
18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, odnosno razmjerno uspjehu stranaka u parnici.
18.1. Tužiteljica je u postupku imala troškove u iznosu od ukupno 8.826,16 eura, i to s obzirom na početnu vrijednost predmeta spora (21.459,40 eura) iznos od 500,00 eura za sastav odštetnog zahtjeva od 5. listopada 2020. (Tbr. 32. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN-138/23, dalje Tarifa), 500,00 eura za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), 2.000,00 eura za zastupanje na ročištima od 5. listopada 2021., 15. prosinca 2022., 7. veljače 2023. i 19. lipnja 2023. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 1.000,00 EUR za sastav obrazloženih podnesaka od 10. ožujka 2022. i 30. studenoga 2023. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 625,00 eura za sastav žalbe protiv presude od 8. srpnja 2024. (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), zatim, s obzirom na vrijednost predmeta spora (11.319,38 eura) nakon donošenja ukidbene odluke Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-767/2024 od 19. ožujka 2025., iznos od 1.000,00 eura za zastupanje na ročištima od 4. lipnja 2024. (u zapisniku omaškom naznačena 2023. godina) te 10. srpnja, 4. studenoga i 10. prosinca 2025. te 29. siječnja 2026. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 200,00 eura za sastav obrazloženog podneska od 11. studenoga 2025. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 50,00 eura za sastav podneska od 23. prosinca 2025. (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), 1.468,75 eura na ime PDV-a od 25 % (Tbr. 46. Tarife), 331,81 eura za troškove vještačenja po vještaku dr. Ivici Fotezu, 497,98 eura za troškove vještačenja po vještakinji mr. sc. Štefici Deuš, u troškovniku zatraženi trošak za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 130,52 eura, za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 261,05 eura te za sudsku pristojbu na navedenu žalbu protiv presude u iznosu od 261,05 eura.
18.2. Tužiteljica je u osnovi tužbenog zahtjeva uspjela sa 100 %, a u odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva sa 28,84 %, što daje ukupni uspjeh tužiteljice od 64,42 % (128,84 : 2 = 64,42).
18.3. Tuženik je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 71,16 %, dok u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva nije uspio, što daje ukupni uspjeh tuženika od 35,58 % (71,16 : 2 = 35,58).
18.4. Kada se pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP od ukupnog uspjeha tužiteljice oduzme ukupni uspjeh tuženika, proizlazi da je tužiteljica u postupku uspjela sa 28,84 % (64,42 - 35,58) od postavljenog tužbenog zahtjeva.
18.5. Slijedom navedenog, s obzirom na uspjeh stranaka u parnici, temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP sud je obvezao tuženika da tužiteljici na ime naknade troškova za zastupanje po punomoćniku i za sudske pristojbe, u iznosu od ukupno 7.996,37 eura, naknadi razmjerni dio troškova u iznosu od 2.306,15 eura, dok su troškovi vještačenja u iznosu od ukupno 829,79 eura tužiteljici dosuđeni u cijelosti, s obzirom da se tuženik u cijelosti protivio visini tužbenog zahtjeva te bi navedeni troškovi svakako nastali neovisno o uspjehu stranaka u sporu.
19. Slijedom navedenog, sud je tuženika obvezao da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od ukupno 3.135,94 eura, dok je zahtjev tužiteljice za naknadom preostalog zatraženog troška, u iznosu od 8.502,72 eura sud kao neosnovan odbio.
19.1. Na dosuđeni iznos troškova tuženik je dužan tužiteljici platiti zakonske zatezne kamate, tekuće od dana donošenja presude 13. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi čija visina je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.
U Slatini, 13. ožujka 2026.
S u d a c :
Josip Bočkai
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.
Dostaviti:
1. Željko Palatinuš, odvjetnik iz Virovitice - punomoćnik tužiteljice.
2. Hrvoje Lui, odvjetnik iz Zagreba - punomoćnik tuženika.