Republika Hrvatska

Poslovni broj: P Ob-129/2022-29

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Katji Morić Arambašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Jurić Šimićev, odvjetnici u Zadru, protiv tužene VHČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Maji Boško, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja prava suvlasništva, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene dana 16. siječnja 2026. u nazočnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika, tužene i njezinog punomoćnika te objave dana 13. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice VH koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica VH, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća i dvorište, ukupne površine 1532 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to ½ dijela, pa je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime i to za ½ dijela, uz istovremeno umanjenje suvlasničkog udjela tužene, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Dužna je tužiteljica VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženoj VHČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 1.950,00 EUR, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužene za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana **.**.2021. VH (dalje: tužiteljica) podnijela je ovom sudu tužbu protiv VHČ (dalje: tužena) kojom traži da se utvrdi da je suvlasnica za ½ dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište te da se obveže tuženu da joj istu preda u suposjed, koja tužba je zaprimljena pod posl. br. P-1796/2021. Međutim, Rješenjem posl. br. P-1796/2021 od 06. srpnja 2022. razdvojen je postupak u dijelu koji se odnosi na utvrđenje prava suvlasništva predmetne nekretnine jer je uredujući parnični sudac pogrešno smatrao da je ovdje potrebno utvrditi da li ta nekretnina predstavlja bračnu stečevinu pravnog prednika stranaka oca IH i njihove majke JH, te se isti nastavio pod novim poslovnim brojem P Ob-129/2022.

1.1. U tužbi tužiteljica u bitnome navodi da su tužena i njihov otac, sada pok. IH, **.**.2021. sklopili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, potvrđen kod javnog bilježnika Silvane Grdović pod br. OV-1671/2021, kojim ugovorom je otac kao primatelj uzdržavanja raspolagao s imovinom navedenom u čl. 2. tog Ugovora i to nekretninom oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da je tu imovinu predao u vlasništvo tuženoj kao davateljici uzdržavanja, dok se davateljica uzdržavanja obvezala doživotno uzdržavati primatelja uzdržavanja na način naveden u čl. 1. Ugovora. Ne ulazeći u motive sklapanja tog Ugovora, niti u pitanje da li je davateljica uzdržavanja ispunila svoje obveze iz članka 1. sklopljenog Ugovora, da ona podnosi ovu tužbu iz razloga što je primatelj uzdržavanja sklopljenim Ugovorom raspolagao imovinom koja niti u trenutku sklapanja tog Ugovora, a niti u trenutku smrti primatelja uzdržavanja nije bila njegova imovina, a koja činjenica je tuženoj jako dobro poznata. Naime, da je predmetna nekretnina bila bračna stečevina njihovih roditelja sad pok. IH i njegove supruge JH, budući da su istu kupili u braku i na istoj sagradili kuću. Da su IH i JH **.**.1991. sklopili Sporazum o diobi zajedničke imovine u kojem Sporazumu su utvrdili da, između ostalog njihovu bračnu stečevinu predstavlja predmetna nekretnina, koja je tada nosila oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da su se u čl. 3. tog Sporazuma usuglasili „da svoje udjele u stjecanju zajedničke zgrade daruju zajedničkoj djeci ĆH i BH“, odnosno njoj i ovdje tuženoj. Da je istog dana sklopljen i Ugovor o darovanju između BH IH kao darovatelja te nje i ovdje tužene kao daroprimateljica, kojim Ugovorom je predmetna nekretnina darovana njima dvjema, svakoj za po ½ dijela. Dakle, da predmetna nekretnina predstavlja vlasništvo nje i tužene, svake za po ½ dijela, a koje su vlasništvo stekle sklapanjem navedenog Darovnog ugovora, s tim da se ona ne nalazi u posjedu predmetne nekretnine. Unatoč navedenom, da je u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] kao vlasnica predmetne nekretnine upisana tužena i to za cijelo, a koji je upis ishodila temeljem sklopljenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, budući da je prethodno kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo bio upisan njihov pok. otac IH, iako je predmetnu nekretninu prethodno darovao njima. Budući da predmetna nekretnina nije bila vlasništvo pok. IH, proizlazi da je isti kao primatelj uzdržavanja prilikom sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 23. veljače 2021., raspolagao tuđom nekretninom. Kako sklopljeni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, sukladno postojećoj sudskoj praksi ne obvezuje treće osobe, da ona kao stvarna suvlasnica predmetne nekretnine ima pravni interes za podnošenje ove tužbe kojom traži da se utvrdi to njezino pravo suvlasništva za 14/2 dijela.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu predanom ovom sudu dana 08. listopada 2021. te dopuni od 03. studenog 2021. u bitnome navela da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti jer je pogrešan navod tužiteljice da predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila imovina njihovog oca pok. IH niti u trenutku sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, niti u trenutku smrti te da je ista radnije nosila oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, da sukladno podacima o identifikaciji čestica izdanima od strane Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, proizlazi da predmetna čestica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere, pa da je jasno da ista nije bila ni predmet Sporazuma o diobi zajedničke imovine od 07. ožujka 1991., niti predmet Ugovora o darovanju od 07. ožujka 1991. Napominje da je brak pok. IH i njegove supruge JH razveden 1989. Presudom ovog suda posl. broj P-1154/89 od 14. srpnja 1989., dok je pok. IH predmetnu nekretninu i to čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere) kupio nakon razvoda braka i to temeljem Kupoprodajnog ugovora sklopljenim 17. svibnja 2017. sa Općinom Ražanac u kojem je navedena stara oznaka predmetne nekretnine i to čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nakon što je Općina Ražanac Rješenjem od 16. studenog 2005. utvrdila da da istu prodaje pok. IH. Da je 01. lipnja 2017. sklopljen Aneks kupoprodajnog ugovora kojim je preciziran članak 1. istog ugovora na način da je navedena nova oznaka predmetne nekretnine i to čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nakon čega je njihov otac temeljem Kupoprodajnog ugovara iz 2017. i Aneksa istog uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo. Dakle, da predmetna nekretnina nije mogla biti predmet Sporazuma o diobi zajedničke imovine i Ugovora o darovanju od 07. ožujka 1991. sklopljenih između njihovih roditelja.

2.1. U donosu na navode iz odgovora na tužbu očitovala se tužiteljica podneskom od 16. studenog 2021. na način da je u bitnome navela da tužena pokušava prikazati stanje drugačijim od onog kakvo ono doista jest, oslanjajući se pritom samo i isključivo na identifikaciju čestica stare i nove izmjere, iako zna da kuću na predmetnoj nekretnini nije izgradila niti Općina Ražanac, niti njihov otac IH nakon tzv. „kupoprodaje“, nego da se radi o obiteljskoj kući njihovih roditelja sagrađenoj za vrijeme trajanja njihovog braka. Naime, da nije sporno da je brak njihovih roditelja razveden Presudom ovog suda posl. br. P-1154/1989, međutim da su i nakon razvoda braka njihovi roditelji ostali živjeti u istom kućanstvu i to dugo vremena. Da su **.**.1991. IH i JH sklopili Sporazum o diobi zajedničke imovine u kojem Sporazumu su utvrdili da, između ostalog, njihovu bračnu stečevinu predstavlja ovdje predmetna nekretnina, navodeći da se radi o zgradi veličine 11x11 m, koja se sastoji od dvije spavaće sobe, dnevnog boravka, kuhinje, dva predsoblja i dva sanitarna čvora, garaže, konobe i podrumske ostave, sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Da je istog dana sklopljen i Ugovor o darovanju između IH kao darovatelja te nje i tužene kao daroprimateljica, kojim Ugovorom je predmetna nekretnina darovana svakoj od njih za po ½ dijela. Da je iz priloženog Izvoda iz katastarskog plana razvidno da se na današnjoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na koju nekretninu upire tužena, ne nalazi obiteljska zgrada, niti se zgrada ikada nalazila na toj nekretnini, već da se na istoj nalazi baraka površine 34 m[2] , koja nema dimenzije 11x11 m te koja nema dvije spavaće sobe, dnevni boravak itd., Nadalje, ističe da pok. IH vlasništvo predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije stekao nakon razvoda braka sklapanjem Kupoprodajnog ugovora i Aneksa istog s Općinom Ražanac jer je do sklapanja tih ugovora očito došlo s obzirom da se u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] nije uspjelo ishoditi upis prava vlasništva, pa je Komisija kao vlasnika upisala Općinu Ražanac te da je naknadno s Općinom sklopljen dogovor oko simbolične isplate radi mogućnosti uknjižbe na ime fizičke osobe, nekoga iz obitelji koja ima kuću na predmetnom zemljištu, što je bila uobičajena praksa u okviru te Općine, a zbog čega cijena u priloženim ugovorima za 1m[2] iznosi 18,00 kn, dakle daleko ispod tržišne vrijednosti poljoprivrednog zemljišta, a kamoli građevinskog zemljišta s velikom obiteljskom kućom.

2.2.Tužena je ustrajala u svojim prigovorima uz koje je sada istakla i prigovor da se radi o presuđenoj stvari, a s obzirom da je na temelju istih dokaza o kojima se radi i u ovom postupku i to Sporazum o diobi zajedničke imovine od 7. ožujka 1991. te Rješenja Općine Ražanac od 16. studenog 2005., Presudom Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž-738/10-5, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru posl. broj P-1807/05 donesena 09.studenog 2009. u postupku koji se vodio između njihovih roditelja radi utvrđenja bračne stečevine, utvrđeno da kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa izgrađenom kućom ne predstavlja bračnu stečevinu njihovih roditelja, a da su ona i tužiteljica, kao potomci stranaka između kojih se vodio predmetni postupak, vezane tom presudom kao univerzalni sukcesori.

2.3. U odnosu na prednje navode tužene tužiteljica je istakla da je njezin tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava suvlasništva kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za ½ dijela, a ne na utvrđenje bračne stečevine, kako to pogrešno tvrdi tužena, a što da je razvidno iz samog sadržaja petita. Nadalje, da se činjenični supstrat tužbe temelji na pravnim poslovima koje su njihovi roditelji sklopili davno prije donošenja Presude Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-738/10 od 20. ožujka 2013. i to na Sporazumu o diobi zajedničke imovine od 07. ožujka 1991., a u kojem su Sporazumu stranke istog navele koju su imovinu zajednički stekle u braku, između ostalog i zgradu veličine 11x11 m položenu u k. o. [katastarska općina] te na Ugovoru o darovanju od 07. ožujka 1991., a koje isprave same po sebi predstavljaju valjani pravni temelj za stupanje u pošteni i kvalificirani posjed predmetne nekretnine. Dakle, da nije sporno da su predmetni pravni poslovi realizirani te da se radilo o obiteljskoj kući njihovih roditelja, sagrađenoj za vrijeme primjene odredaba ZOVO, pa da prema tome navodi tužene da predmetna nekretnina nije bila predmet Sporazuma o diobi i Ugovora o darovanju, nisu osnovani.

3. Na pripremnom ročištu održanom dana 22. studenog 2022. tužena je istakla da tužiteljica nije nikada niti stupila u posjed predmetne nekretnine, a kamo li da bi Ugovor o darovanju predstavljao valjani pravni temelj, na što je tužiteljica putem punomoćnice istakla da je ona nakon sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju bila u posjedu predmetne nekretnine, s tim da se njezina punomoćnica u tom trenutku nije mogla očitovati do kada.

4. Kako je među strankama bilo sporno što je bio predmet Ugovora o darovanju od 07. ožujka 1991., to je priveden očevid na licu mjesta uz vještaka Franu Grbića dipl. geo. kojim je utvrđeno da se na terenu nalaze dva objekta, jedan veći za kojeg je vještak naveo da se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] te drugi manji za kojeg je vještak naveo da se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica]. Nadalje je utvrđeno da se objekt na čest. zem. [katastarska čestica] sastoji od visokog prizemlja, potkrovlja koje nije završeno, podrumskog dijela koji se nalazi u razini zemlje i garaže. Da se visoko prizemlje sastoji od ulaza, dnevnog boravka sa kuhinjom, dvije sobe, kupatilom i wc-om i vanjske terase, dok se podrumski dio sastoji od dvije prostorije od kojih je samo jedna uređena i dovoljno visoka da se u njoj može stajati. Također je utvrđeno da se na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi objekt koji je u naravi jedna velika prostorija s kominom.

3.1. Dana 21. ožujka 2023. zaprimljena je skica sudskog očevida iz koje proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica] nove izmjera odgovara čest. zem. [katastarska čestica] strane izmjere k. o. [katastarska općina], a da čest. zem. [katastarska čestica] nove izmjere odgovara čest. zem. [katastarska čestica] strane izmjere k. o. [katastarska općina]. Nadalje iz skice proizlazi da objekt koji se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] ima duljinu vanjskih zidova 11,53 x 11,59 x 10,66 x 11,49 m, a da objekt koji se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] ima duljinu vanjskih zidova 5,19 x 6,47 x 5,20 x 6,47 m (l.s. 159-160).

4. U daljnjem tijeku postupka proveden je dokaz saslušanjem svjedoka DH, ČH, RH, AH, IH, ŽH, LH, HH i JH te tužiteljice i tužene kao stranaka, nakon čega je zaključeno sa raspravljanjem u ovoj pravnoj stvari.

5. U dokaznom postupku Sud je izveo dokaze čitanjem isprava priloženih spisu i to: Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sačinjen 23. veljače 2021. u obliku javnobilježničke isprave od strane Silvane Grdović, javne bilježnice u [adresa] te ovjerenog istog dana pod brojem Ov-1671/21 zajedno sa ZK izvatkom za čest. 7083 k. o. [katastarska općina] sa tanjem na dan 22. veljače 2021. (l.s. 13-17), Sporazum o diobi zajednice imovine od 07. ožujka 1991. (l.s. 19-20), Ugovor o darovanju od 07. ožujka 1991. ovjeren od strane Općine Zadar 11. ožujka 1991. (l.s. 21-22), Izvod iz katastarskog plana izdan 27. srpnja 1921. od strane Državne geodetske uprave, PU Katastar Zadar (l.s. 23), ZK izvadak za čest. 7083 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 23. rujna 2021. (l.s. 24), Identifikaciju čestica k. o. [katastarska općina] izdanu 03. studenog 2021. od strane Državne geodetske uprave, PU Katastar Zadar (l.s. 34-35), Rješenje Općine Ražanac, Jedinstvenog upravnog odjela od 16. studenog 2005. (l.s. 36-37), Kupoprodajni ugovor od 17. svibnja 2017. ovjeren istoga dana od strane Vere Marčina javnog bilježnika u [adresa] pod brojem Ov-4749/17 (l.s. 38-39), Anex kupoprodajnog ugovora od 17. svibnja 2017. sklopljen 01. lipnja 2017. te ovjeren 07. lipnja 2017. od strane Vere Marčina javnog bilježnika u [adresa] pod brojem Ov- 5523/17 (l.s. 40-41), Povijesni prikaz zk. izvatka za čest. 7083 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 02. studenog 2021. (l.s. 42-43), Presudu Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-738/10-5 od 20. ožujka 2013. (l.s. 55-61), preslike fotografija (l.s. 103- 115), preslik spisa koji se vodio pred ovim sudom pod posl. br. P-1154/89 radi razvoda braka (l.s. 116-133), Prijedlog predan ZK odjelu ovog suda od 08. lipnja 2017. (l.s. 142), Privremeno porezno rješenje Porezne uprave Ispostave Zadar od 07. lipnja 2017. (l.s. 143), Zapisnik o postavljanju spremnika za sakupljanje komunalnog otpada sastavljen 28. kolovoza 2013. od strane Čistoće d.o.o. - Zadar (l.s. 144), dana 14. ožujka 2023. proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića i Marka Gašparovića (l.s. 150-157), izvršio uvid u Skicu sudskog očevida od 14. ožujka 2023. zajedno sa fotografijama (l.s. 158-160), Dopunu skice sudskog očevida od 08. travnja 2024. (l.s. 170), dana 23. rujna 2024. proveo dokaz saslušanjem svjedoka DH, ČH i RH (l.s. 171-176), dana 06. prosinca 2024. proveo dokaz saslušanjem svjedoka AH, IH i ŽH (l.s. 181-186),

dana 28. ožujka 2025. proveo dokaz saslušanjem svjedoka LH, HH i JH (l.s. 188-194), dana 16. siječnja 2026. proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i tužene kao stranaka (l.s. 200-206), te izvršio uvid u predmet ovog suda posl. br. P-1807/25 i Z-16020/17.

5.1. Sud je donio odluku na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

Tužbeni zahtjev tužiteljice nije neosnovan.

6. Tužiteljica u svojoj tužbi tvrdi da je zajedno sa tuženom stekla nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od oca danas pok. IH temeljem Ugovora o darovanju sklopljenim 07. ožujka 1991.

7. Među strankama je sporno što je bio predmet Ugovora o darovanju od 07. ožujka 1991., pa je prvenstveno trebalo o tome odlučiti.

7.1. Uvidom u Ugovor o darovanju od 07. ožujka 1991. utvrđeno je da je istim IH svojim kćerima ĆH, ovdje tuženoj i BH, ovdje tužiteljici, darovao zgradu veličine 11x11 m, koja se sastoji od dvije spavaće sobe, dnevnog boravka, kuhinje, dva predsoblja i dva sanitarna čvora, garaže, konobe i podrumske ostave, izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da im sa danom potpisivanja ugovora tu nekretninu predaje u posjed.

7.2. Uvidom u Identifikaciju čestica k. o. [katastarska općina] izdanu 03. studenog 2021. od strane Državne geodetske uprave, PU Katastar Zadar, utvrđeno je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, a da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere.

7.3. Tužiteljica ne osporava identifikaciju čestica, međutim tvrdi da je u predmetnom Ugovoru o darovanju pogrešno navedena oznake nekretnine koja se daruje jer se objekt koji odgovara opisu nekretnine koja je bila predmet darivanja ne nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere), već na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere), dok tužena tvrdi da je predmet darovanja bila upravo nekretnina čija oznaka je navedena u Ugovoru, a na kojoj se također nalazi objekt čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere.

7.4. Provedenim očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Frane Grbića dipl. geo. utvrđeno je da se na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, nalazi objekt čija duljina vanjskih zidova iznosi 11,53 x 11,59 x 10,66 x 11,49 m te da se sastoji od neuređenog potkrovlja, visokog prizemlja sa vanjskom terasom u kojem se nalaze ulaz, dnevni boravak sa kuhinjom, dvije sobe, kupatilo i wc te podruma u kojem se nalaze dvije prostorije od kojih je samo jedna uređena i dovoljno visoka da se u njoj može stajati i garaže, dok se na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, nalazi objekt čija duljina vanjskih zidova iznosi 5,19 x 6,47 x 5,20 x 6,47 m te u naravi čini jednu veliku prostoriju s kominom.

7.5. Iz iskaza JH, majke stranka, proizlazi da je ona bila u braku sa IH do 1989. kada je isti razveden, nakon čega su ostali u izvanbračnoj zajednici do 2005. Da su ona i IH prije formalnog razvoda braka izgradili kuću u [adresa] u koju je otišao živjeti IH nakon prekida izvanbračne zajednice. Da su ovu kuću u [adresa] darovali kćerima. Da su nakon darovanja i daljnje nastavili koristiti kuću kao i do tada, a da su režije i dalje glasile na IH. Da su u tu kuću tužiteljica i tužena dolazile sa svojim obiteljima. Da je IH naknadno, nakon što su se posvađali, na tu kuću nadogradio balkon.

7.6. Iz iskaza tužene proizlazi da je kuća u [adresa] izgrađena u vrijeme dok su roditelji još uvijek bili u braku te da je već 1991. imala 3 spavaće sobe, dnevni boravak, kuhinju, dva WC-a, ostavu i gore potkrovlje. Da nije imala terasu, već da je istu izgradio naknadno otac IH. Da ona smatra da se Ugovor o darovanju iz 1991. odnosi na teren koji se nalazi uz teren na kojem je bila izgrađena kuća u [adresa], a na kojem je tada bio izgrađen manji objekt.

7.7. Cijeneći sve dokaze zajedno i svaki zasebno, ovaj sud je našao da je predmet Ugovora o darovanju od 07. ožujka 1991. bila nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, a da je u Ugovoru pogrešno navedena oznaka čestice, a s obzirom da je očevidom provedenim na licu mjesta utvrđeno da se objekt koji najbliže odgovara opisu nekretnine koja je darovana kako po broju i vrsti prostorija, tako i po duljini vanjskih zidova cca 11x11 m, nalazi na toj čestici. Navedeno nesporno proizlazi i iz iskaza svjedokinje JH koje je potvrdila da su kuću na kojoj je naknadno njezin bivši suprug IH nadogradio terasu, darovali kćerima, a očevidom je utvrđeno da jedino objekt koji se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere ima terasu.

7.8. Slijedom navedenog, ovaj sud je našao neuvjerljivim tvrdnje tužene da je predmetnim Ugovorom o darovanju darovana susjedna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, na kojoj se nalazi znatno manji objekt od onog opisanog u Ugovoru čija duljina vanjskih zidova iznosi cca 5x6 m te u naravi ima samo jednu veliku prostoriju s kominom, već je takve njezine tvrdnje našao usmjerenima ka ostvarenju uspjeha u sporu.

8. Kako je Ugovor o darovanju na koji se poziva tužiteljica kao temelj za stjecanje prava vlasništva sklopljen 07. ožujka 1991., to su ovdje mjerodavne odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/1980, 36/1990, Narodne Novine 53/1991 i 91/1996 dalje – ZOVO) koji je bio na snazi od 07. srpnja 1980. do 31. prosinca 1996.

8.1. Odredbom čl. 20. ZOVO propisano je da se pravo vlasništva stječe po samom zakonu, na temelju pravnog posla i nasljeđivanjem, kao i odlukom državnog organa na način i pod uvjetima određenim zakonom.

8.2. Kako je sukladno odredbi čl. 33. ZOVO za stjecanje prava vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla bio nužan upis u javnu knjigu, koji u ovom slučaju nije proveden, jasno je da tužiteljica nije stakla pravo suvlasništva predmetne nekretnine na temelju pravnog posla sklapanjem predmetnog Ugovora o darovanju, pa ja valjalo nadalje utvrdili da li su se ispunili uvjeti za stjecanje istog temeljem zakona, odnosno dosjelošću, a s obzirom da tužiteljica tvrdi da je predmetnu Ugovor realiziran te da isti predstavlja valjani pravni temelj za stupanje u pošteni i kvalificirani posjed predmetne nekretnine.

8.3. S obzirom da je za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti potrebno minimalno 10 godina, odnosno 20 godina ukoliko se radi o nekretnini u vlasništvu RH ili jedinice lokalne samouprave, a maksimalno 20 godina, odnosno 40 godina ukoliko se radi o nekretnini u vlasništvu RH ili jedinice lokalne samouprave, to su uz odredbe ZOVO koji je bio na snazi do 31. prosinca 1996. mjerodavne i odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/2009, 90/10, 143/12, 152/14, dalje ZVSP) koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997.

9. Odredbom čl. 28. st. 2. i 4. ZOVO propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

9.1. Odredbom čl. 29. ZOVO propisano je da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću.

9.2. Odredbom čl. 30. st. 1. i 2. ZOVO propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a da završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, te da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici.

9.3. Odredbom čl. 159. st. 1. ZVSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Odredbom st. 2., 3. istog članka propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe istu dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok je odredbom st. 4. istog članka propisano da samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu RH ili jedinice lokalne samouprave istu stječe dosjelošću u vlasništvo protekom dvostrukog vremena od onog i st. 2 i 3. tog članka.

9.4. Odredbom čl. 160. st. 2 ZVSP propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

9.5. Iz iskaza svjedoka DH, ČH, RH, AH, IH i ŽH proizlazi da je kuća koja je bila predmet darovanja sagrađena za vrijeme trajanja braka JH i pok. IH, roditelja ovdje stranka i to na Općinskom zemljištu. Da je nakon prestanka zajednice JH i Josipa, IH živo u toj kući. Da tužiteljicu u predmetnoj kući uopće nisu vidjeli ili su je vidjeli rijetko. Ovaj sud je poklonio vjeru iskazima ovih svjedoka u navedenom dijelu, našavši da su isti u tom dijelu međusobno sukladni, a radi se o iskazima osoba koje imaju neposredna saznanja o tome što su navodili jer osim što su u srodstvu sa jednim od roditelja stranka, sa istima održavali kontakte.

9.6. Iz iskaza svjedokinje JH, majke stranaka, proizlazi da je predmetna kuća izgrađena za vrijeme braka nje i pok. IH prije nego su se formalno razveli 1989. te da su istu darovali kćerima. Da su nakon darovanja i daljnje nastavili koristiti kuću kao i do tada, a da su režije i dalje glasile na IH. Da su ključ od kuće imali ona i IH, dok tužiteljica i tužena nisu. Da su tužiteljica i tužena dolazile u ovu kuću sa obiteljima sve dok se 2005. nisu ona i IH posvađali, nakon čega je tu nastavila dolaziti samo tužena, dok se tužiteljica sa ocem viđala u [adresa]. Da su ona i tužena, nakon što je tužena otišla 2005., došle u [adresa] međutim da nisu mogle ući u kuću jer je bila promijenjena brava. Da ona ne zna da li je nakon toga tužiteljica ikada više išla u [adresa], ali da ona nije. Da su o kući u [adresa] brigu vodili ona i IH dok se nisu posvađali 2005. Ovaj sud je poklonio vjeru iskazu ove svjedokinje u odnosu na naprijed navedene okolnosti jer su joj iste osobno poznate s obzirom da je sama sudjelovala u istima.

9.7. Iz iskaza svjedoka LH, supruga tužiteljice, proizlazi da je predmetna kuća u [adresa] izgrađena dok su IH i JH još uvijek bili u braku. Da je njihov brak razveden 1989., međutim da su i dalje ostali u zajednici do 1998. Da je nakon prestanka zajednice IH otišao živjeti u tu kuću u [adresa]. Da su u vrijeme kada su se IH i JH odlučili razvesti darovali ovu kuću svojim kćerima, ovdje tužiteljici i tuženoj, međutim da je kasnije u jednom trenutku njemu i tužiteljici IH ponudio da tu kuću, međutim da su tu ponudu odbili jer im u tom trenutku nije bilo interesantno da kuću preuzmu jer nisu imali niti svoj stan. Da je brigu o kući u [adresa] vodio IH i plaćao sve režije te da nakon sklapanja darovnog ugovora u tom pogledu nije došlo do bilo kakve promjene. Da ne zna da li je tužiteljica uopće imala ključ od kuće, da je možda ključ bio kod JH, pa da su ga oni tada uzimali, da se više ne sjeća. Da su u ovu kuću od 1991. on i tužiteljica dolazili rijetko. Da je bio problem sa tom kućom jer je IH dobio jedno zemljište za izgradnju kuće, a istu izgradio na zemljištu koje se nalazilo do tog zemljišta te da su taj problem riješili JH i IH zajedno, dok tužiteljica i tužena nisu u tome sudjelovale. Da je on IH uredno kad god je nešto trebalo raditi na ovoj kući u [adresa] pomogao i to u razdoblju od 1989. do kada su se poremetili odnosi u obitelji iz razloga jer se saznalo da IH u dogovoru s tuženom želi prodati jedan teren koji je bio bračna stečevina njega i JH i to zatajiti tužiteljici i JH. Kada su on i tužiteljica išli u [adresa], da nisu nikoga trebali pitati za dozvolu. Da su on i tužiteljica započeli svoju emotivnu vezu krajem srednje škole 1988. koja se nastavila sa sklapanjem braka 2000., međutim da tada nije znao da je ova kuća u [adresa] darovana njoj i tuženoj, već da je to saznao nakon što su počeli problemi u obitelji. Kako je iskaz ovog svjedoka sukladan sa navodima svjedokinje SH i materijalnim dokazima koji se nalaze u spisu te je isti iskazivao o okolnostima koje su mu osobno poznate kao suprugu tužiteljice, to mu je ovaj sud poklonio vjeru u odnosu na navedene okolnosti.

9.8. Iz iskaza svjedoka HH, supruga tužene, proizlazi da je su se JH i IH razveli otprilike u istom razdoblju kada su on i tužena sklopili brak 1989., međutim da su nakon toga ostali jedno vrijeme u dosta dobrim odnosima te da misli da su čak i nastavili živjeti zajedno u [adresa], sve dok se početkom 1990-ih IH nije preselio u [adresa]. Da su se JH i IH dogovorili da nakon razvoda stan u [adresa] pripadne JH, a kuća u [adresa] IH. Da je ta kuća bila bespravna te da je IH tek 2000. ili kasnije 2010., uspio prepisati na sebe. Da je nakon toga, otprilike godinu dana prije svoje smrti, s tuženom sklopio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju temeljem kojeg je ona dobila ovu kuću. Da sa kućom prethodno IH nije raspolagalo putem darovnog ugovora. Naime, da je doista postojao ugovor o darovanju, ali da se isti nije odnosio na ovu nekretninu, već na nekretninu do nje na kojoj se nalazio jedan manji objekt izgrađen na nekretnini oznake 7082. Da je ovaj manji objekt koji je izgrađen na nekretnini oznake 7082 uvijek bio istih gabarita kao što je i danas te da nikada nije imao dvije sobe, dnevni boravak, kuhinju, dva predsoblja, dva sanitarna čvora, garažu, konobu i podrumsku ostavu. Da su tužiteljica i njezin suprug dolazili su u predmetnu kuću u [adresa] povremeno samo u posjetu na ručak, međutim da se posljednjih 20 godina, nakon što su se poremetili odnosi u obitelji zbog spora oko prodaja jedne nekretnine, prestali dolaziti uopće. Ovaj sud je iskazu ovog svjedoka poklonio vjeru samo u dijelu u kojem je isti sukladan sa materijalnim dokazima u spisu i navodima ostalih svjedoka u pogledu odnosa JH i IH, izgradnje predmetne kuće te manjeg objekta na susjednoj nekretnini, dok dijelu njegovog iskaza koji se odnosi na tvrdnju da se predmetni Ugovor o darovanju odnosi na nekretninu na kojoj je izgrađen manji objekt oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere našao neuvjerljivim i usmjerenim ka ostvarenju uspjeha tužene u ovom sporu, a s obzirom da je ovaj sud provođenjem dokaza utvrdio suprotno, kako je to obrazloženo u pod toč. od 7. do 7.8. ovog obrazloženja.

9.9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se kuća u [adresa] počela graditi u vrijeme dok su roditelji još uvijek bili u braku. Da je nakon prestanka izvanbračne zajednice majka ostala živjeti u [adresa], dok je otac jedno vrijeme tijekom godine živio u ovoj kući u [adresa], a dijelom u drugoj kući koju je imao u [adresa]. Da je ova kuća u [adresa] bila od roditelja te da je vezano uz istu sklopljen darovni ugovor temeljem kojeg su ona i tužena znale da će jednog dana ta kuća pripasti njima. Da se nakon potpisivanja ovog darovnog ugovora kuća nastavila koristiti na isti način kao i do tada. Da su režije za kuću u [adresa] glasile na ime oca s obzirom da je on uvijek želio da sve glasi na njega, a da ih ona osobno nije plaćala. Da je tijekom 2004.-2005. došlo do poremećaja odnosa u obitelji kada je otac želio bez znanja majke prodati teren u [adresa], što je majka stopirala. Da se ne može sjetiti da li je od kada je došlo do zahlađenja odnosa u obitelji do smrti oca ona koristila ovu kuću u [adresa]. Da njoj nitko nije posebno predao ključ od kuće u [adresa] te da misli da to nije učinjeno niti u odnosu na tuženu. Naime, da je kuća bila zajednička, da su ključevi od kuće bili zajednički, tako da ih je svatko mogao uvijek uzeti i otići u kuću u [adresa] te da nitko nije branio da uzme ključ i dođe, kako niti prije poremećaja odnosa u obitelji, tako niti kasnije. Da ona ključeve nije imala kod sebe u Zagrebu, već da su bili u stanu u [adresa] u kojem je živjela majka. Da u razdoblju od 2004. do 2021. nije vršila bilo kakva ulaganja u ovu kuću, a da je terasu izgradio otac u vrijeme kada je došlo do poremećaja odnosa u obitelji. Da ona nije novčano sudjelovala u isplati od iznosa za otkup terena, kao niti u pogledu troškova vezanih uz tu kuću u [adresa], međutim da isto tako to nije činila niti tužena. Da je ona saznala da je s ovom kućom otac raspolagao tek na ostavinskoj raspravi održanoj povodom njegove smrti. Naime, da su mislili da je pitanje kuće riješeno, tako kada je došlo do nesuglasica u obitelji vezano uz raspolaganje nekretnine u [adresa], da se tada nije raspravljalo o ovoj kući u [adresa]. Da njezini roditelji u [adresa], osim ove kuće nisu imali niti jednu drugu kuću. Da uz istu postoji jedan manji objekt koji nije u naravi kuća, već pomoćni objekt koji se koristio kako bi se ložila vatra i spremala hrana.

9.10. Iz iskaza tužene proizlazi da se kuća u [adresa] izgrađena u vrijeme dok su roditelji JH i IH još uvijek bili u braku. Da nakon potpisivanja Ugovora o darovanju u pogledu korištenja kuće u [adresa] nije došlo do nikakve promjene. Naime, da je to bila tatina kuća u koju su svi dolazili kod njega. Da je u to vrijeme kuću održavao otac i sam plaćao režije, dok u istome nisu sudjelovali niti majka niti tužiteljica koja je tada studirala, niti ona. Da nakon potpisivanja ugovora o darovanju ključ od ove kuće u [adresa] nisu posebno dobile niti ona, niti tužiteljica. Da je ona ključ dobila od oca tek 1998. kada se vratila u Hrvatsku jer je od tada svako ljeto tu boravila s obitelji. Da su u to vrijeme kad su oni boravili u kući znali doći i mama i šira rodbina, a ponekad i tužiteljica, s tim da se ona nije voljela zadržavati tijekom noći, već da bi boravila samo tijekom dana. Da nije sigurna da li su majka i tužiteljica imale ključ od ove kuće, s obzirom da su dolazile samo kada je netko u kući bio, bilo ona ili otac. Da je do poremećaja u obitelji došlo 2004. zbog prodaje nekretnine u [adresa] te da od tada ni majka niti tužena, koja se priklonila majci, više nisu dolazile u ovu kuću u [adresa], dok je otac svoj život stavio sa strane i u cijelosti se posvetio brizi o njezinom sinu s posebnim potrebama koji je rođen te godine. Da je od 2004. pa nadalje otac živio u kući u [adresa], s tim da bio dio godine bio kod nje u Zagrebu, a dijelom oni kod njega u [adresa]. Da je nakon 2004. ona sudjelovala i u troškovima režija za kuću u [adresa], s obzirom da su znali duže periode boraviti tamo. Da je nakon otkupa zemljišta kao vlasnik ove kuće u [adresa] konačno uknjižen otac, neposredno prije nego što je s njom sklopio ugovor o dosmrtnog uzdržavanju te da je u on bio posjedu te nekretnine.

9.11. Uvidom u Rješenje Općine Ražanac, Jedinstvenog upravnog odjela od 16. studenog 2005. utvrđeno je da je istim utvrđeno da [adresa] IH prodaje građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu u [adresa] oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 1532 m[2] te da je isti dužan za dodijeljeno zemljište platiti Općini naknadu u iznosu od 18,00 kn za 1 m[2] , odnosno 27.576,00 kn i to odjednom ili u četiri rate, s tim da će se s istim zaključiti ugovor o kupoprodaji tek nakon što bude uplaćen cjelokupni iznos te da se temeljem tog Rješenja ne može izvršiti upis u zemljišne knjige dok se ne zaključi kupoprodajni ugovor. Nadalje, uvidom u obrazloženje predmetnog Rješenja, utvrđeno je da je isto doneseno nakon što je prihvaćena ponuda IH za kupnju predmetnog zemljišta.

9.12. Uvidom u Zapisnik o postavljanju spremnika za sakupljanje komunalnog otpada sastavljen 28. kolovoza 2013. od strane Čistoće d.o.o. - Zadar utvrđeno je da je se isti sastavio povodom prvog postavljanja spremnika na adresi [adresa] te da je korisnik istog IH.

9.13. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 17. svibnja 2017. ovjeren istoga dana od strane Vere Marčina javnog bilježnika u [adresa] pod brojem Ov-4749/17 te Anex istog od 01. lipnja 2017., utvrđeno je da je da su isti sklopljeni između Općine Ražanac kao prodavatelja i IH kao kupca, nakon što je 2005. provedena javni natječaj za prodaju građevinskog zemljišta u vlasništvu Općine te da je predmet istog čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, koja odgovora čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere.

9.14. Cijeneći sve dokaze zajedno i svaki zasebno, ovaj sud je našao da nakon sklapanja Ugovora o darovanju 07. ožujka 1991., čiji je predmet bila čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, koja odgovora čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, nije došlo do nikakve promjene u pogledu posjedovanja te nekretnine, s obzirom da su to potvrdili i svjedok LH, suprug tužiteljice i svjedok HH, suprug tužene i svjedokinja JH majka stranka te sama tužiteljica i tužena. Nadalje, ovaj sud je našao da tužiteljica niti tijekom narednih godina nije stupila u posjed predmetne nekretnine jer niti jednom svojom radnjom nije pokazala da je predmetnu nekretninu preuzela u posjed, pa tako nije preuzela ključ, za istu nije plaćala režije, nije sudjelovala u sređivanju zk stanja niti postupku otkupa zemljišta od Općine Ražanac, nije ulagala u istu te se niti ne sjeća da li je od 2004. dolazila na tu nekretnina. Navedeno potvrđuje i činjenica da niti njezin suprug LH koji je s njom još od srednje škole 1988., nije niti znao da joj je ta nekretnina darovana sve dok se nisu poremetili odnosi u obitelji 2004-2005. Činjenica da je suprug tužiteljice pomagao u radovima na predmetnoj nekretnini, kako isti tvrdi u svom iskazu, nema utjecaja na zaključak da tužiteljica nije bila u posjedu iste jer niti on sam ne navodi da je to činio u njezinom ime i u njezinu korist niti po njezinom nalogu, već da je pomagao IH dok je on vršio radove.

9.15. Slijedom navedenog, ovaj sud je našao da tužiteljica nakon što je sklopila Ugovor o darovanju čiji je predmet bila čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere koja odgovora čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, nije nikada stupila u posjed iste, iako je u čl. 3. tog Ugovora navedeno da je sa danom potpisivanja istog darovatelj daroprimateljicama predao posjed darovane nekretnine. Također, ovaj sud je našao da tužiteljica nije niti smatrala da je vlasnica predmetne nekretnine jer sama u svom iskazu navela da je ta nekretnina bila od njezinih roditelja, a da je s obzirom na činjenicu sklapanja darovnog ugovora znala da će jednog dana ista pripasti njoj i sestri, ovdje tuženoj, pa čak da je posjed i imala ne bi se radilo o vrsti posjeda koji ima za posljedicu stjecanje prava vlasništva.

9.16. Kako je ovaj sud nakon provedenog dokaznog postupka našao da tužiteljica od sklapanja Ugovora o darovanju nije u niti jednom trenutku stupila u posjed predmetne nekretnine, to nisu ostvareni zakonom propisani uvjeti za stjecanje iste temeljem dosjelosti, pa nije bilo potrebe ocjenjivati dokaze na okolnost pravnog režima u kojem se nekretnina nalazila i posljedično koliko je bilo potrebno da posjed traje, kao i kvalitetu posjeda.

10. Dakle, kako tužiteljica nije stekla pravo suvlasništva predmetne nekretnine niti temeljem pravnog posla jer joj nedostaje modus (upis u zemljišnu knjigu), niti na temelju zakona jer nije ispunila zakonom propisane uvjete za takav način stjecanja vlasništva, niti na temelju odluke državnog organa kakvu je mogućnost propisivao ZOVO, to je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a kako je odlučenu u toč. I. izreke ove presude.

11. S obzirom da je u ovom postupku donesena meritorna odluka na temelju naprijed navedenih razloga, pitanje da li je predmetna nekretnina bila bračna stečevina roditelja stranka JH i IH, nije pravno relevantna, pa je ovaj sud našao da je prigovor tužene da se radi o presuđenoj stvari promašen i neosnovan. Također, ovdje je za napomenuti da s obzirom da tužiteljici nedostaje modus za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, to je ovaj sud našao da nema potrebe ocjenjivati provedene dokaze na okolnost da li je predmetni pravni posao valjan te postojanja prava vlasništva pravnog prednika na predmetnoj nekretnini, koji uvjeti također moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se na taj način steklo pravo vlasništva nekretnine jer već neispunjenjem jedno uvjeta nije moguće steći pravo vlasništva na taj način.

12. Odluka o trošku temelji se na temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove, kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine, broj 138/23 i 107/25, dalje - Tarifa), a sve prema vrijednosti predmeta spora od 1.592,67 EUR, pa je temeljem citiranih odredbi tuženoj zastupanoj po punomoćniku iz redova odvjetnika priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 08. listopada 2021. od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), trošak za zastupanje na raspravi od 22. studenog 2022., 26. siječnja 2023., 23. rujna 2024., 06. prosinca 2024., 28. ožujka 2025. i 16. siječnja 2026 od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), trošak očevida 15. ožujka 2023. (Tbr. 9. toč. 7.), trošak sastava podneska od 27. travnja 2023. od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), dok joj je za sastav podnesaka od 19. siječnja 2022., 30. studenog 2022. i 18. listopada 2025. od traženih 100 bodova po svakom podnesku priznato 25 bodova po svakom podnesku jer se ne radi o podnescima kojim se odgovora na odgovor na tužbu ili nalaz vještaka već o podnesku iz Tbr. 8. t. 3. Tuženoj uopće nije priznat trošak sastava podneska od 03. studenog 2021. kojim je nadopunila navode iz odgovora na tužbu s obzirom da joj je priznat trošak sastava odgovora na tužbu, a sva svoja očitovanja je mogla iznijeti u jednom podnesku za koji je imala minimalno 30 dana da ga dostavi od dana primitka tužbe, pa je ovaj sud našao da je sama skrivila trošak sastava dodatnog podneska. Nadalje tuženoj nije priznat sastav podneska od 07. ožujka 2022., dva podneska od 27. travnja 2022 i podneska od 06. lipnja 2022. jer je isti nisu bili neophodni za odlučivanje o ovoj pravnoj stvari te je u istima tužena uglavnom ponavljala ono što je već prethodno iznijela (čl. 155. ZPP). Također, tuženoj nije priznat niti trošak ročišta za objavu jer joj isti nije niti nastao, s obzirom d nije pristupila na to ročište (čl. 155. ZPP).

12.1. Dakle, tuženoj je priznato ukupno 975 bodova što iznosi 1.950 EUR, s obzirom da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 50) te je tužiteljica obvezana na plaćanje tog iznosa, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužene za naknadom troška odbijen kao neosnovan, a kako je odlučeno u toč. II. izreke ove Presude.

U Zadru, 13. ožujka 2026.

S u d a c

Katja Morić Arambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu u RH. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici,

2. Tuženoj po punomoćnici.