Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV br. 2

Pn-49/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Angeli Koštro, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IT, [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupane po punomoćnicima Vatroslavu Šegi i Marku Gracinu, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Marko Gracin i Vatroslav Šego iz Zagreba, protiv tuženika LT, [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 26. siječnja 2026. godine u nazočnosti tužiteljice osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 13. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e:

I/ Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 24.819,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 04. veljače 2015. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana prethodnog polugodišta uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici s naslova naknade imovinske štete iznos od 3.583,52 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te mu kao rentu plaćati iznos od 119,45 eura mjesečno počevši od ožujka 2015. godine pa nadalje s time da je mjesečne iznose rente dužan plaćati najkasnije prvog u mjesecu za tekući mjesec uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja se određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana prethodnog polugodišta uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužiteljica u dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom II koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći tekućih od podnošenja tužbe pa do 12. ožujka 2026. godine.

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 21.089,05 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. ožujka 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica je podnijela tužbu po svom predniku CT ovom sudu protiv tuženika dana 04. veljače 2015. godine, radi naknade štete, u kojoj navodi da je dana 08. rujna 2012. godine u selu [adresa] negdje oko 19 sati tuženik LT ničim izazvan i bez ikakvog povoda nasrnuo na ranijeg tužitelja CT na način da ga je palicom udario u predjelu gornjeg dijela glave i leđa, da je isti zbog siline udarca pao na tlo nakon čega da ga je tuženik nastavio tući nogama po glavi i tijelu, a zbog kojih udaraca je ostao bez svijesti. Ističe da o silini napada, intenzitetu zadobivenih ozljeda, osim što je tužitelj ostao bez svijesti, govori i činjenica da su se na mjestu štetnog događaja, a kako proizlazi iz zapisnika o očevidu nalazile dvije lokve krvi nepravilnog oblika i to jedna promjera 15x20, a druga 30x15 cm. Navodi da je nakon štetnog događaja ranijem tužitelju CT pružena pomoć u Hitnoj pomoći u Makarskoj, a koji je radi ozbiljnosti i intenziteta pretrpljenih ozljeda isti bio kolima hitne pomoći prevezen u KBC Split, Odjel za neurologiju gdje mu je dijagnosticirana fokalna ozljeda mozga, kao i krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice, te natučenje mozga. Navodi da je CT po primitku u KBC Split još uvijek bio bez svijesti u stanju teškog šoka, da nije mogao otvoriti oči, dok su mu se ruke i noge nekontrolirano trzale. Ističe da je osim navedenih ozljeda pretrpio i kontuziju glave, lica, prsnog koša, obiju šaka i ramena, a radi težine ozljeda da je CT hospitaliziran te je na liječenju zadržan tri tjedna. Nadalje, navodi da je dana 28. rujna 2012. godine otpušten na kućnu njegu, da je zbog neuroloških deficita uslijed kontuzije glave i mozga, zbog kojih je izgubio puni osjet te snagu u šakama, a naročito u desnoj šaci, te teže pokretljivosti, nesigurnosti i nestabilnosti u hodu, gubitka ravnoteže te učestalih vrtoglavica da je CT liječen i patronažno fizikalnom terapijom. Navodi da je osim toga kroz godinu i šest mjeseci nakon štetnog događaja bio primoran ići na redovite kontrole. Ističe da je zbog svih zadobivenih ozljeda i tegoba izazvanih tim ozljedama, a posebice zbog dugotrajnog liječenja trpio izrazito jake fizičke bolove, da je zbog svega navedenog trpio i strah. Nadalje, ističe da se CT zbog štetnog događaja morao liječiti kod psihijatra, da mu je dijagnosticiran poremećaj ličnosti i ponašanja uzrokovan bolešću, oštećenjem i disfunkcijom mozga kao i depresije uslijed kojeg često pati od učestalog poremećaja raspoloženja. Ističe da mu je zbog svega navedenog znatno smanjena životna aktivnost, te da je isti patio od poremećaja prilagođavanja, da je sniženog raspoloženja, često tjeskoban, nemiran, učestalo rekonstruira štetni događaj te da je patio od gubitka apetita i nesanice. Ističe da je zbog zadobivenih ozljeda naružen vanjski izgled ranijeg tužitelja CT kao i sklad njegovog tijeka obzirom je zbog udarca zadobio hematome po glavi, tijelu i ruka, a koji su bili vidljivi mjesecima nakon štetnog događaja. Navodi da od posljedica nezgode da je CT šepao bez izgleda da će se u potpunosti oporaviti, da mu se desna ruka u predjelu podlaktice učestalo grči, a desnu šaku da nije u mogućnosti potpuno zatvoriti. Ističe da zbog svega navedenog potražuje novčanu naknadu za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i to prava na tjelesni integritet, te tjelesno i duševno zdravlje. Nadalje, ističe da zbog pretrpljenih ozljeda, a naročito zbog zadobivenih natučenja mozga osjeća izrazite bolove u glavi, leđima, vrtoglavice, bolove u rukama zbog kojih mu je u znatnoj mjeri bilo onemogućeno kretanje bez tuđe pomoći, a da zbog svega navedenog nije bio u mogućnosti zadovoljavati vlastite životne potrebe. Nakon što je otpušten na kućnu njegu da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega te mu je tu njegu kroz prvih mjesec dana pružala supruga IT dok mu je nakon tih mjesec dana bila potrebna tuđa pomoć i njega po 2 sata dnevno, a kako su te ozljede trajnog karaktera te zbog trajnog povećanja potrebe za tuđom pomoći i njegom tužiteljica da od tuženika potražuje i naknadu imovinske štete u vidu rente u mjesečnom iznosu od 900,00 kn pri čemu za proteklo razdoblje od studenog 2012. pa do utuženja potražuje iznos do 27.000,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva po svim točkama tužbenog zahtjeva te ističe kako je u tijeku kazneni postupak koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu pod brojem K-524/14 u kojem postupku da će se utvrđivati odgovornost tuženika te tko je doprinio nastanku sukoba koji je rezultirao ozljeđivanjem i samog tuženika, pa da stoga odluka u kaznenom postupku predstavlja prethodno pitanje.

U dokazne svrhe ovaj sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu PP Makarska broj 511-12-29-03/3-488/2012 (list 6-8), medicinsku dokumentaciju ( list 9-47), izveo dokaz saslušanjem svjedoka PT (list 65-66), svjedoka HT i FT (list 71-73), svjedoka ET i IT (list 86-89), svjedoka GT (list 90-91), izvršio uvid u optužnicu DO Makarska broj K-DO-799/14 (list 97-99), izveo dokaz saslušanjem ranijeg tužitelja CT i tuženika LT u svojstvu parničnih stranaka (list 106-110), izveo dokaz medicinskim vještačenjem po liječniku spec. ZT (list 119-125), medicinskim vještačenjem po liječniku spec. AT (list 127-130), medicinskim vještačenjem po liječniku spec. ITŽ (list 134-136), izvršio uvid u daljnju medicinsku dokumentaciju (list 140- 146), zdravstveni karton (list 147-222), izvršio uvid u dopunu nalaza i mišljenja vještaka dr Sanje Batina (list 244-245), dopunu nalaza i mišljenja dr AT (list 246-) , dopunu nalaza i mišljenja dr. ITŽ (list 248-249), presudu Županijskog suda u Rijeci broj Kž-37/2019 (lit 255-260), presudu Općinskog suda u Splitu boj K-524/2014 (list 261-284), dopunu nalaza i mišljenja dr. Sanje Batina (list 325-326).

Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

Među strankama su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva.

Iz iskaza svjedoka PT utvrđeno je da se prije otprilike 3 godine dogodio štetni događaja, da se sjeća da je tog dana u predvečerje krenuo Cadyem CT kako bi mu pomogao da pronađu goveda, da su parkirali na jednoj lokaciji gdje su u blizini bili stari automobili nakon čega je CT izišao iz automobila, a svjedok da je ostao sjetiti u istom dok je motor i dalje radio. Utvrđeno je da se odjedanput tada stvorio tuženik LT kojeg da je svjedok tada prvi put vidio, te koji je prolazeći zgrabio neku motku i krenuo prema CT, a svjedok da je u strahu da se i njemu nešto ne dogodi pobjegao. Svjedok da se sjeća da je dok je bježao čuo glas neke žene kako govori „ pobježe neki mali strmo“, a malo kasnije „ubi čovjeka“. Iz iskaza je utvrđeno da je CT izišao iz svog automobila na dan štetnog događaja kako bi razgovarao s LT zbog krađe junica. Svjedok da je vidio da je LT krenuo prema CT s motkom, a CT da je stajao kod automobila s rukama u džepovima, dok sam svjedok da nije vidio što se nakon toga događalo. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedoka bilo strah kada je ugledao LT kako uzima motku i kreće prema CT. Iz iskaza svjedoka HT utvrđeno je da isti poznaje i CT i LT s tim da kod tuženika radi odnosno da mu pomaže oko stoke. Utvrđeno je da se predmetni štetni događaj zbio 08. 09. 2012. godine na Malu Gospu i to u Gornjim Drašnicama, a da se sjeća da je negdje oko 9 sati navečer išao dati jesti jednom od bikova kada je naišao I CT koji se pored njega zaustavio, te je iz vozila izletio CT i verbalno ga napao i optužio da mu je ukrao neke krave, te mu uputio pogrdne riječi kao „ti si lopov, kriminalac i sl. „ Svjedok da mu tada nije ništa posebno odgovorio osim što je rekao da nije ukrao niša. U tom trenutku da je s automobilom naišao GT zbog čega da se svjedok sklonio s ceste u stranu jer je u tom dijelu cesta uska i on da je produžio prema kući LT. Svjedok da je tada nazvao LT i rekao mu da ga je napao CT te da zove policiju, a što je on i učinio. Nakon sat vremena od tada da je došao LT blizu kuće, te je iz automobila izvodio majku FT dok je CT bio već tu parkiran i čekao je, a u međuvremenu da je i svjedok došao ispred te kuće. Cijelo vrijeme dok su čekali LT da mu je CT govorio da je lopov, te da se raspitivao o svjedoku i slično. Kada je LT izišao iz automobila da mu je CT uputio riječi „evo lopova, evo kriminalca“ i nakon toga da je CT napao LT tako da ga je udario drvenim štapom po glavi. Nakon toga da su se njih dvojica počela naguravati, te su obojica pali na tlo. Tada da je svjedok otišao dalje iza kuće jer da ne voli gledati takve scene, a to je bilo oko 22 sata otprilike, a par minuta kasnije da je došla policija. Potom da su došla kola hitne pomoći koja su odvezla CT, dok je policija odvela LT do Doma zdravlja i svjedok da je išao s policijom. U Policijskoj postaji da su obojica dali izjave, a da misli da je LT nakon toga išao u Split u bolnicu zbog ozljeda koje je zadobio. Iz iskaza je utvrđeno da se svjedok sjeća da je iza te tuče CT krvarila glava, a da pretpostavlja da je do toga došlo nakon što je pao na tlo i udario u kamen. Iz iskaza je utvrđeno da svjedok nije pomogao LT kada ga je CT napao jer je smatrao da se i ne treba miješati, a da je mislio i da neće doći do sukoba. Iz iskaza je utvrđeno da je nakon tog događaja LT imao nekakve ozljede, ali se ne sjeća kakve, a štap kojim je CT udario LT da je bio dug 1 metar, a širok kao držač za metle. Iz iskaza je utvrđeno da svjedok nije vidio da bi LT CT udarao nogama po tijelu. Iz iskaza je utvrđeno da je policija došla par minuta nakon što su se njih dvojica sukobila, a svjedok da je primijetio rotacijsko svjetlo iako je bio iza kuće. Iz iskaza je utvrđeno da su CT i LT bili u dobrim odnosima prije štetnog događaja. Iz iskaza svjedokinje FT utvrđeno je da su svjedokinja i njen sin LT **.**.2012. bili na pazaru u Zavojanima, te da je, dok su još tamo bili, nazvao svjedok HT i rekao da ga je napao CT. Njen sin LT da mu je rekao da se udalji od njega jer smatra da bi ga mogao udariti, a da će on u međuvremenu nazvati policiju. Iz iskaza je utvrđeno da su njih dvoje došli kući par minuta prije nego će doći policija. Kada su njih dvoje izišli iz automobila da ju je njen sin držao za ruku i pomagao da dođe do kuće, ali da ih je ispred masline dočeo CT, kojeg nisu primijetili jer je bila noć, te da je CT tada drvenim štapom udario LT po glavi. Nakon toga da je CT uzeo kamen i udario LT u nogu. Iza toga da je njen sin uhvatio CT za noge i zbacio ga na tlo gdje su se nastavili tući, a malo kasnije da je došla policija. Svjedokinja da se u međuvremenu udaljila do stolice. Kada je došla policija i vidjela da CT ide krv da su od nje tražili neku krpu da zaustave krvarenje, a da je i njenom sinu išla krv po glavi. U trenutku kada je CT napao njenog sina ispred kuće da nije bilo nikoga, a ranije saslušani svjedok da se preplašio i udaljio se. Nakon što je hitna odvezla CT da je njenog sina također odvela hitna, a da joj nije poznato tko je išao na policiju. Iz iskaza je utvrđeno da je njen sin u bolnici snimao glavu zbog udarca koji je zadobio od CT.

Iz iskaza IT utvrđeno je da se predmetni štetni događaj zbio na Malu Gospu 08. 09. prije par godina, ali da se ne može sjetiti godine. Taj dan da je njena obitelj spremala pečenje za blagdan Male Gospe koji se slavi u [adresa] a nakon tog slavlja negdje predvečer da je njen suprug otišao prema Biokovu gdje imaju stoku kako bi provjerio stanje. Nakon što je došao gore da ju je nazvao i rekao da mu je neki čovjek nadimka „ L“ rekao da su nestale junice i da radi toga ide LT. Svjedokinja da mu je rekla, da usprkos svemu ne ide jer je znala kakav je on čovjek. Utvrđeno je da joj je suprug tada poklopio slušalicu tako da iza toga nije znala što se događalo kada ga je pokušavala nazvati. Kako se nitko nije javljao na mobitel da je pretpostavila da je ostao na Biokovu prespavati u kući koju imaju gore. Iz iskaza je utvrđeno da ju je oko ponoći potom nazvala kćer koja joj je rekla da ju je zvao prijatelj i rekao da je LT na policiji i da daje izjavu jer je pretukao njenog supruga. Odmah da su se spremili i krenuli u Makarsku na hitnu gdje im je rečeno da je CT zbog svog stanja hitno prevezen u KBC Split i da su odmah krenuli za Split. Dežurni liječnik im je rekao da je CT bez svijesti. Sutradan da ga je opet došla vidjeti, ali da ga nije vidjela jer je i dalje bio bez svijesti i na intenzivnoj njezi. Sljedeći dan kada ga je uspjela vidjeti da je bio potpuno natečen u licu, do neprepoznatljivosti, te je ležao na krevetu bez svijesti kao biljka. Iz iskaza je utvrđeno da je zadobio frakturu lubanje i nagnječenje mozga i niz drugih ozljeda po tijelu, te da je zbog tog stanja u bolnici zadržan 18 dana. Po povratku kući cjelokupan njihov dotadašnji način života da je bio promijenjen obzirom se njen suprug nije mogao dići iz kreveta, nije mogao samostalno obavljati fiziološke potrebe, samostalno se hraniti, te da su se stoga ona i djeca skrbili o njemu. U takvom stanju da je njen suprug proboravio cijelu jesen i zimu i tek nakon toga da je počeo pomalo hodati, te da je u siječnju počeo dolaziti fizioterapeut koji mu je pomagao raditi vježbe. Utvrđeno je da su, usprkos svemu, kod njega ostale trajne posljedice jer on više nije bio isti čovjek, niti je mogao obavljati ijedan posao koji je do tada obavljao, te je za sve trebao nečiju pomoć. Utvrđeno je da je imao i problema u govoru i hodanju, te je morao konstantno piti neke lijekove. Iz iskaza je utvrđeno da je ista jutro nakon štetnog događaja bila na policiji gdje su joj rekli detalje, te priopćili da je LT pretukao njenog supruga, a nakon toga da je u pratnji policije otišla po suprugov automobil u [adresa]. Iz iskaza je utvrđeno da su oni bili u korektnim odnosima sa tuženikom, te da je njen suprug bio preumoran da bi se obračunavao s čovjekom koji je fizički jači od njega.

Iz iskaza svjedokinje ET utvrđeno je da se predmetni štetni događaj zbio na Malu Gospu 08. 09., a da misli da je bila 2013. godina. Utvrđeno je da su te godine na Malu Gospu pekli meso za blagdan [adresa] u [adresa]. Svjedokinja da se sjeća da su popodne tog dana njeni roditelji išli pospremiti sve stvari, a ona s prijateljicom na piće, da bi joj nakon nekog vremena javio prijatelj i rekao da joj je otac nastradao i da je otišao za Split, jer da ga je napao LT. Odmah nakon toga da je zvala majku i otišla po nju pa su onda hitno išle z Split. Kada su stigli u bolnicu da su zatekli hrpu odjeće natopljene krvlju, te da je vidjela oca zamotane glave u zavoje, a on da nije bio pri svijesti. Nakon toga da su dan za danom dolazili u bolnicu, a on da je bio na intenzivnoj njezi, ali da se ne može sjetiti koliko je dana bio u bolnici. Po izlasku iz bolnice da su ga kod kuće polegli na kauč na kojem je stalno ležao jer se nije mogao samostalno kretati, trebala mu je pomoć pri hranjenju, kod obavljanja osobne higijene, te da su ga nekako vodili i na wc. Po dolasku kući da je njen otac praktično vegetirao, da ništa da nije mogao samostalno raditi, te da je tek nakon nekoliko mjeseci počeo lagano sa kretnjama, i uslijedile su vježbe s fizioterapeutom. Svi članovi obitelji, a pogotovo majka da mu je pomagala odrađivati te vježbe. Iz iskaza je utvrđeno da je i nakon svega toga su kod njega ostale posljedice, jer vuče jednu nogu , izrazi lica su mu potpuno promijenjeni, ima problema sa sluhom, te da više ništa ne može obavljati samostalno. Ljeto ili dva iza nezgode da njen otac nije mogao samostalno ići u Split kod liječnika, već je netko morao ići s njime jer je imao operaciju srca uslijed čega da se svjedokinja morala vratiti kući iz Zagreba kako bi pomogla roditeljima. Iz iskaza je utvrđeno da njen otac ni u trenutku davanja iskaza nije u stanju samostalno voziti automobil, da drukčije hoda, da jednu nogu vuče, te drugačije govori i ima mimiku lica.

Iz iskaza svjedoka GT utvrđeno je da se on na dan štetnog događaja vraćao s Biokova, s gostima koje je prethodno vodio do vrha sv. Jure, te da je vozeći makadamskom cestom nasred iste zatekao zaustavljeno vozilo marke Cady. Utvrđeno je da je svjedok pričekao par minuta, a onda da se pojavio CT koji je ušao u automobil i krenuo dalje, te da je svjedok vozio za njim sve do stare škole u [adresa] nakon čega je CT skrenuo ulijevo ispred škole, a svjedok je nastavio voziti dalje. Nakon toga da ne zna gdje je CT otišao, niti mu je poznato što se tog dana događalo. Svjedok da je tek za par dana čuo od mještana da je CT završio u bolnici, ali detalje da ne zna. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedok kada je sreo CT čuo neku viku i galamu, ali da nije izlazio iz automobila, te je ostao sjediti u njemu.

Iz iskaza CT utvrđeno je da se predmetni štetni događaj zbio na Malu Gospu 08. 09. 2012. godine , a taj dan da se uputio prema svojoj staroj kući u [adresa], predio „Kozarevac“. Tu da je zatekao PT i jednog starijeg čovjeka po imenu HT koji je gluhonijem i koji mu je rekao da se na starom prilaznom putu nalaze dvije njegove junice. Jedno vrijeme da su se tu zadržali zajedno, a potom da su PT i on išli na Biokovo, tamo obavili neki posao, te se vratili u Gornju Podgoru, a nakon toga starim putem prema [adresa]. Iz iskaza je utvrđeno da se isti sjeća da je vozeći se svojim Cadyem iz suprotnog smjera susreo mali kamiončić, a iza njega da je bilo vozilo GT. Nakon toga da se taj kamion pomaknuo u stranu uslijed čega je mogao proći starim putem koji je uzak, te da se uputio dalje prema staroj školi u [adresa]. Cijelo vrijeme da je s njim u Cadyu bio PT na suvozačevu mjestu. Kod te stare škole da je propustio GT, a nakon toga da se on svojim automobilom išao okrenuti. Nakon što je zaustavio automobil, te imao namjeru izići vani da vidi koliko ima mjesta za okrenuti se da je u jednom trenutku dobio udarac u predjelu potiljka, u stražnji dio glave, ali da ne zna je li dobio udarac metalnim ili drvenim predmetom, a dok je padao na tlo da je čuo glas LT koji je rekao „ovdje si došao“. Nakon što je pao na tlo da je bio dosta ošamućen od zadobivenog udarca, ali da je mogao čuti glas LT, a nakon toga da ga je i vidio , pošto ga je nastavio cipelariti na tlu tijekom čega je izgubio svijest, te je proveo u komi 2-3 dana. U trenutku kada se probudio iz kome da ga je boljela glava i lijevi dio tijela u predjelu ruke i noge. Nekih godinu dana nakon štetnog događaja da mu je PT ispričao što se dogodilo, te mu rekao da se PT tijekom napada LT, iskrao iz automobila i pored jednog oleandra pobjegao kroz masline do magistrale a dok je bježao da je susreo HT. Iz iskaza je utvrđeno da je PT bio kod njega kao gost, dok je njegov susjed BT radio kod njega. Iz iskaza je utvrđeno da CT tuženika poznaje od ranije, iako da nisu skupa nikada popili piće, da između njih nije bilo nikakvih sukoba ili problema niti su se međusobno vrijeđali. Iz iskaza je utvrđeno da je u bolnici proboravio 25-30 dama i potom tražio da ga se otpusti iz bolnice. Nakon izlaska da je bio nepokretan i takvo stanje da je trajalo sve do veljače slijedeće godine. U siječnju da je dobio fizioterapeuta koji mu je dolazio i pomagao da savlada motoričke vježbe, te da je morao ponovo učiti hodati. Fizioterapeut da je kod njega dolazio mjesec dana, a kasnije da su mu pomagali ukućani, a dok je bio nepokretan u kući da su mu njegu pružali članovi obitelji. Utvrđeno je da je samostalno počeo hodati tek u svibnju te godine, a zbog ozljeda koje je zadobio da su mu ostale trajne posljedice i njegovo zdravstveno stanje je trajno narušeno, te da ima stalne zdravstvene probleme. Iz iskaza je utvrđeno da se u žutom kamiončiću kojeg je spomenuo u svom iskazu nalazio HT.

Iz iskaza tuženika LT utvrđeno je da su tuženik i CT prije štetnog događaja bili u dobrim odnosima, a posebno što je tuženik imao mesnice dok tužiteljeva obitelj uzgaja stoku, te da su surađivali. Njihovi odnosi da su bili skladni sve do štetnog događaja kada ga je tužitelj sreo i rekao da zašto se druži s banditom C s kojim tužitelj ima sporove. Na dan štetnog događaja tuženik da je sa majkom na Malu Gospu bio u Zavojanima kada ga je nazvao HT i rekao da ga je napao CT, te rekao da je mahao „kosorom“. Iz iskaza je utvrđeno da tuženik staru školu koju je CT spomenuo u svom iskazu koristi kao skladište, a sa tom starom školom da je povezana i njegova obiteljska kuća u kojoj živi, a ispred da se nalazi njegov parking prostor. HT da mu je rekao da ga je CT napao nekih 500 metra prije kuće, te da mu je zapriječio automobilom put, ali kako je naišao GT da se HT uspio mimoići i otići 1 km dalje, te da se ponovo vratio i skrivećki čekao tuženika pored kuće. Na povratku do kuće da je HT sreo nekog P koji je bježao jer da on ne želi sudjelovati u tom što čini CT. Tuženik da je potom dva puta zvao policiju, te mu je rečeno da je policijska patrola na putu, a tuženiku da je trebalo sat vremena da iz Zavojana stigne do svoje stare kuće. Kada je došao da je već bio pao mrak, te da je ugledao automobil sa svjetlima uperenim prema tuženikovim kućnim vratima. Kada je izišao da je vidio bijeli Cady s otvorenim vratima, te da je vidio ranije spomenuti kosir s desne strane, da nije nikoga vidio u autu, a oko kuće da se nalaze masline. Kada je došao do vrata s majkom koju je vodio da je odjednom iskočio CT i letvom ga udario po glavi i nastavio ga tući šakama. Nakon toga da je tuženik njega uhvatio oko struka da amortizira udarce, a onda da ga je počeo CT udarati šaka i nogama. Iz iskaza je utvrđeno da ga je LT tada uhvatio za noge i potegnuo ih prema sebi uslijed čega je CT pao i pri tome udario glavom o kamen, ali i tada da je nastavio vikati i govoriti da je tuženik lopov. Utvrđeno je da je nakon toga došla policija, te je pomogao tužitelju zajedno s policajcem, a potom je s policijom otišao u Makarsku, pa onda na hitnu. Iz iskaza je utvrđeno da je policija došla na lice mjesta u trenutku kada je tužitelj pao i udario glavom u kamen, te da je sve fotografirano.

Iskazima svjedoka PT, IT, ET kao i iskazu samog CT ovaj sud je poklonio vjeru, obzirom smatra da su svi iskazivali životno, logično i u bitnom suglasno, a koji iskazi su suglasju s drugim izvedenim dokazima u spisu, a posebice utvrđenjima iz spisa Općinskog suda u Splitu broj K- 524/2014.

Odredbom čl. 1045 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05) propisano je tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. St. 2 propisano je da se obična pažnja predmnijeva. St. 3. za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju dok je st. 4 propisano da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđanim zakonom. Prema odredbi čl. 1046 ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Pregledom spisa Općinskog suda u Splitu broj K-524/2014 utvrđeno je da se vodio kazneni postupak protiv LT jer je dana 08. 09. u [adresa] na Malu Gospu s ciljem da teže povrijedi CT istog udario štapom po glavi uslijed kojeg udarca je ovaj zadobio osobito teške i po život opasne povrede u vidu nagnječenja mozga u području lijevo čeono traumatskog krvarenja u meke moždane opne i tanko slojnog krvarenja unutar tvrde moždane opne lijevo čeono-tjemene s posljedično razvijenom desnostranom slabošću, promjenama srednjeg do jačeg intenziteta i promjena osobnosti, usporenjem motorike i otežanim moždanim funkcijama, a potom pao na pod te da je time drugog tako teško ozlijedio da je zbog toga doveden u opasnost život ozlijeđenog čime da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela-teškom tjelesnom ozljedom opisano i kažnjivo po čl. 99 st. 2. Kaznenog zakona. Nakon provedenog postupka Općinski sud u Splitu je donio presudu pod brojem K-524/14 od 11. listopada 2015. godine kojom je okrivljenik LT proglašen krivim za prethodno navedeno kazneno djelo i osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 1 godine, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci broj Kž- 37/2019 od 10. svibnja 2021. godine.

Imajući u vidu sve izvedene dokaze , a posebno iskaze saslušanih svjedoka u ovom postupku, kao i okolnosti koje su utvrđene u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu pod brojem K-524/20124 ovaj sud je utvrdio da je tuženik LT kritične prigode i to dana 08. 09., u [adresa], na Malu Gospu, s ciljem da teže povrijedi CT istog udario štapom po glavi uslijed kojeg udarca je ovaj zadobio osobito teške i po život opasne povrede u vidu nagnječenja mozga u području lijevo čeono traumatskog krvarenja u meke moždane opne i tanko slojnog krvarenja unutar tvrde moždane opne lijevo čeono-tjemeno s posljedično razvijenom desnostranom slabošću, promjenama srednjeg do jačeg intenziteta i promjena osobnosti, usporenjem motorike i otežanim moždanim funkcijama, a potom pao na pod, te da je tim drugog teško ozlijedio.

Polazeći od naprijed navedenog ovaj sud smatra da je tuženik odgovoran za štetu koju je tužiteljica odnosno raniji tužitelj CT pretrpio po predmetnom štetnom događaju. U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se okrivljenik oglašava krivim (st. 3. čl. 12 ZPP-a) iako je građanskopravna odgovornost šira od kaznene u situaciji kada je činjeničnim opisom kaznenog djela danom u pravomoćnoj kaznenoj odluci utvrđeno da je počinitelj tog djela upravo tuženik.

Prilikom odlučivanja o pravičnoj naknadi ovaj sud se vodio odredbama čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08), kada će upravo visina pravične naknade ovisiti o okolnosti slučaja, a osobito o jačini bolova, straha i njihovog trajanja, te na temelju odredbi čl. 223. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/2003. i 88/2005.).

Provedenim medicinskim vještačenjem dr. Sanja Batina, specijalist psihijatar dala je nalaz i mišljenje u kojem je navedeno da je raniji tužitelj CT nastradao, te da su kod prijema u bolnicu ustanovljene teške craniocerebralne povrede poradi kojih je nekoliko dana bio u komi uz ostale tjelesne ozljede. Navodi da Contusio cerebri (nagnječenje moždane mase) je teška tjelesna povreda te da prema RDM-u postoje svi kriteriji za zadovoljavanje dijagnoze Postkontuzijskog poremećaja koja je evidentirana u nalazima psihijatra. Po rehabilitaciji da su zaostale smetnje iz kruga postkontuzijskog sindroma mozga kao što su glavobolje, vrtoglavica, razdražljivost, poteškoće s koncentracijom, oštećenje pamćenja, da postoje intelektualno mnestičke smetnje, pad koncentracije uz tzv. organsku zanorljivost, te da stoga ne može dugo voditi intelektualne poslove, naročito one koji zahtijevaju dugu i intenzivnu pažnju i koncentraciju. Navodi da nagnječenje mozga redovito skoro ide s gubitkom svijesti pa stoga pacijent nije mogao percipirati neposrednu opasnost za svoj tjelesni integritet pa da stoga primarnog straha nije bilo. Nadalje, iz nalaza i mišljenja je razvidno da je CT kada je došao svijesti trpio sekundarni strah koji je u jakom intenzitetu trajao dva tjedna, potom u srednjem intenzitetu 4-5 tjedana. Dalje manifestacije straha blažeg intenziteta sa iste osnove, a u različitim vremenskim intervalima mogle su oscilirati tijekom psihijatrijskog liječenja uz druge psihičke smetnje, a anksioznost, nemir, depresivnost, slike proživljene traume, opterećenost ishodom liječenja, osjećajem nemoći, umanjenoj životnoj radosti i otežanom funkcioniranju, ali da realnih posljedica straha nema. Nadalje, iz nalaza i mišljenja proizlazi da smanjenje životne aktivnosti (isključivo s neurološkog) temeljem predmetnog štetnog događaja je zaostao u visini do 15 %, a s psihijatrijskog gledišta, a na račun stanja poslije nagnječenja mozga s evidentnim znacima psihoorganskog sindroma postraumatske etiologije u vidu dodatnih 15 %. Navodi da je pacijent psihomotorno napet, uznemiren, impulzivan, niskog praga tolerancije na frustracije, izrazitih oscilacija raspoloženja, bezvoljan, navodi osjećaj besperspektivnosti i beznađa, otežano se adaptira, na društvo, nervozan. Regresivnog socijalnog funkcioniranja, loše spava. Iz nalaza i mišljenja je utvrđeno da ranije navedene teške craniocerebralne povrede, te navedeni psihički simptomi su izazvali povredu duševnog integriteta tužitelja lakog do srednjeg intenziteta što u postotku iznosi 30 % i predstavlja trajnu povredu duševnog integriteta. Nadalje, navodi da povreda duševnog integriteta se očituje u trpljenju bolova, zabrinutosti, potištenosti, napetosti, straha, gubitkom nade, potrebe za mirovanjem, induciranim kontrolnim pregledima i fizikalnoj rehabilitaciji te potrebom za tuđom njegom i pomoći, te konačno radi trajnog umanjenja općih i životnih aktivnosti poradi ograničenja koja će tužitelj imati u budućem životu o kojima se izjasnio vještak neurolog, a da je u končanu procjenu stupnja povrede duševnog integriteta inkorporiran postotak koji je procijenio vještak neurolog, a naruženja s ove osnove da ne nalazi.

Provedenim medicinskim vještačenjem dr. AT, specijalist neurolog dala je nalaz i mišljenje u kojem navodi da je temeljem pregleda CT i medicinske dokumentacije u spisu razvidno da je CT zadobio teške povrede mozga. u događaju koji se zbio 08. 09. 2012. godine. Prema nalazu CT snimanja oštećenja su bila više u području lijevog prednjeg i tjemenog dijela glave što bi prije moglo biti posljedica pada na tvrdu podlogu, a ne izravnog udarca po glavi. Navodi da je isti uredno obavljao kontrolne preglede po neurokirurgu te da se uz fizikalnu terapiju oporavio i postao samostalno pokretan tijekom svibnja ili lipnja 2013. godine. Navodi da su dominante smetnje po psihoorganskom tipu što se spominje u nalazima psihijatara i neurokirurga, a te smetanje da su bile prisutne i pri zadnjem pregledu 16. svibnja 2018. godine. Navodi da se bez uvida u cjelokupni zdravstveni karton i dokumentaciju nije moguće sa sigurnošću odrediti koliko su smetanje kod tužitelja posljedica predmetnog događaja ili nekih drugih uzroka promijenjenog ponašanja pacijenta. Nadalje, navodi da su bolovi jakog intenziteta bili kupirani dok je bolesnik bio hospitaliziran, a zaostali bolovi srednjeg intenziteta da su trajali tijekom 5 mjeseci. Bolovi slabijeg intenziteta da su zaostali još mjesec dana. Nadalje, navodi da nastalo ukupno smanjenje životnih sposobnosti kod tužitelja temeljem štetnog događaja u iznosu do 15 %. Ostaje da je taj iznos veći ili manji u odnosu na premorbidno stanje tužitelja te moguće nove štetne događaja koji su mogli dodatno opteretiti funkcionalnost tužitelja, a u koje nema dobar uvid zbog manjkave dokumentacije obzirom nema priloženog zdravstvenog kartona i kontrolnih snimanja mozga. Umanjenje životne sposobnosti da se očituje u ulaganju dodatnih napora u svakodnevnom funkcioniranju zbog nesigurnosti pri hodu i stajanju, te smetnjama koncentracije i pamćenja svježih i starijih događaja. Budući se radi o osobi od 58 godina, da navedene smetnje dodatno otežavaju zbrinjavanje osnovnih životnih potreba i otežavaju mogućnost obavljanja fizičkih i psihičkih radnji koje su u toj životnoj dobi primjerene. Pacijent da je pokretan uz ograničenja, potrebna mu je pomoć i pratnja pri odlasku u grad i pri obavljanju jednostavnih aktivnosti kaoo što su kupovina, odlazak na pregled i slično.

Provedenom medicinskim vještačenjem dr. ITŽ je dala nalaz i mišljenje u kojem navodi da iz priložene dokumentacije proizlazi da je CT utužene prigode zadobio oguljotine kože glave, lica i prsnog koša, obje šake i lijevog ramena te navedene ozljede svaka za sebe predstavljaju laku tjelesnu ozljedu. Ujedno se navodi da je pacijent zadobio i nagnječenje mozga, praćeno traumatskim krvarenjem u meke moždane ovojnice i tankoslojnim krvarenjem unutar tvrde moždane ovojnice, a ove ozljede čine cjelinu i predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, a sve ozljede koje je tužitelj zadobio u svom zbroju čine tešku tjelesnu ozljedu. Oguljotine kože spadaju u skupinu tzv. nespecifičnih mehaničkih ozljeda i time one ne ukazuju na jedno točno određeno sredstvo nanašanja odnosno mehanizam nastanka. U pravilu iste nastaju povlačenjem kože o neki mehanički predmet ili povlačenjem nekog mehaničkog predmeta o površinu kože. U konkretnom slučaju iste su mogle nastati na način kako se u tužbi spominje , tijekom fizičkog napada, ali i padom na tlo. Ozljede glave u vidu unutarnjih ozljeda mozga i njegovih ovojnica, a kako su opisane u medicinskoj dokumentaciji, nastale su udarcem nekim tupo-tvrdim predmetnom u lijevi čeono-tjemeni dio glave.

Uvidom u dopunu nalaza i mišljenja dr. Sanje Batina utvrđeno je da je ista cijenila povrede duševnog integriteta CT sukladno pravilima struke i psihijatrijskim vještačenjima u predmetima ove vrste. Navodi da trajna psihička oštećenja odnosno trajne povrede duševnog integriteta nakon nesreće su u pravilu povezana sa tjelesnim oštećenjima. Procjena oštećenja psihičkog integriteta se primarno vezuje na razinu funkcioniranja, a ne na pojedine dijagnoze, te da stoga u cijelosti ostaje pri svom ranije danom nalazu i mišljenju o trajnog povredi duševnog integriteta, a koje je za potrebe ovog postupka dostavila u pisanom obliku na temelju uvida u dopunsku medicinsku dokumentaciju i neposrednom pregledu stranke. Uvidom u dopunu nalaza i mišljenje dr. Sanje Batine od 21. travnja 2025. godine ista ponavlja navode iz ranijeg nalaza i dopune nalaza te opetovano ističe da su psihički simptomi kod prednika tužiteljice izazivali povredu duševnog integriteta lakog do srednjeg teškog stupnja, a trajnog karaktera u postotku od 30 %, a da je 15% inkorporirano u navedenoj povredi tjelesnog integritet po nalazu i mišljenju vještaka neurologa. Navodi da su trajna psihička oštećenja nakon nesreće u pravilu vezana za tjelesna oštećenja, a razdvajanje tjelesnih od psihičkih oštećenja da nije uvijek moguće pa stoga u središtu procjene ne postoje pojedinačna oštećenja već ukupna oštećenja koja se moraju vrednovati s težištem na tjelesnim i psihičkim oštećenjima. Uvidom u dopunu nalaza i mišljenja dr. AT utvrđeno je da je kod CT zbog štetnog događaja zaostalo ukupno smanjenje životnih sposobnosti u iznosu od 15 %, a pri tome da se vodilo računa o premorbidnom stanju tužitelja te novim štetnim događajima koji su dodatno opteretili sadašnju funkcionalnost tužitelja. Umanjenje životnih sposobnosti da se očituje ulaganjem dodatnih napora u svakodnevnom funkcioniranju zbog nesigurnosti pri hodu i stajanju te smetanjima koncentracije i pamćenja, pacijent da je pokretan uz ograničenja i potrebna mu je pomoć pri obavljanju jednostavnih aktivnosti, a nesiguran hod je uklopljen u procjenu umanjenja životnih sposobnosti. Utvrđeno je da i nakon ponovnog uvida u medicinsku dokumentaciju ista ostaje kod svog ranije danog nalaza i mišljenja.

Uvidom u dopunu nalaza i mišljenja dr. ITŽ utvrđeno je da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je CT zadobio nagnječenje mozga lijevo čeono, praćeno traumatskim krvarenjem u mek moždane ovojnice i tankoslojnim krvarenjem unutar tvrde moždane ovojnice lijevo čeono-tjemeno, a navedene ozljede su nastale udarcem tupo-tvrdim predmetom u lijevi čeono-tjemeni dio glave. Navodi da prilikom nagnječenja mozga s pratećim traumatskim krvarenjem i u moždane ovojnice nije redovita klinička slika retrogradna amnezija odnosno ista se može, ali i ne mora javiti. Ujedno se navodi da je tužitelj zadobio i giljotine kože glave, lica, prsnog koša, obje šake i lijevog ramena. Ove ozljede da nisu u medicinskoj dokumentaciji opisane, pa se stoga navedeni vještak ne može očitovati jesu li oguljotine kože svježe dakle nastale trenutkom ozljeđivanja ili su bile prisutne i od ranije.

Nalazu i mišljenju gore navedenih vještaka, kao i njihovih dopuna sud je poklonio vjeru u cijelosti, jer je isti dan na logičan i uvjerljiv način, u skladu s pravilima struke, a sve to na osnovu medicinske dokumentacije priležeće spisu, u koju je i sud imao neposredan uvid, kao i na osnovu pregleda prednika tužiteljice CT od strane vještaka, a na koje nalaze i mišljenja je tužena strana iznijela prigovore koji po mišljenju ovog suda nisu osnovani obzirom su nalazi i mišljenja sudskih vještaka psihijatra, neurologa i specijalista sudske medicine izrađeni u skladu s pravilima struke i na temelju kliničkog pregleda prednika tužiteljice, uzimajući prilikom izrade nalaza i mišljenja u obzir okolnosti i okruženje u kojem se prednik tužiteljice nalazio u vrijeme nastanka štetnog događaja i njegovog ozljeđivanja.

Obzirom na navedeno ovaj sud smatra nespornim osnov postavljenih tužbenih zahtjeva tužiteljice.

Obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje bolova, te neugodnosti s kojima je liječenje popraćeno, a imajući u vidu karakter ozljeda, trajanje liječenja i bolovanja, dugotrajnu fizikalnu terapiju, posjećivanje ambulante, te trajanje rehabilitacijskog postupka ovaj sud smatra, a na osnovi odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 3/94, 7/96. i 112/99), da je tužiteljici za ovu kvalifikatornu okolnost primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 5.591,61 eura, koliko je istoj i dosuđeno.

Obzirom na utvrđeni intenzitet straha i njegovo trajanje ovaj sud smatra, a na osnovi odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima da tužiteljici imajući u vidu strah od ishoda liječenja, otežanog svakodnevno funkcioniranja za ovu kvalifikatornu okolnost primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 5.048,77 eura, a sve to imajući u vidu da je utvrđeni strah kod prednika tužiteljice izazvao poremećaj duševne ravnoteže.

Obzirom na utvrđeni intenzitet duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti ovaj sud smatra, a na osnovi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima da tužiteljici , a imajući u vidu da se ista očitovala u trpljenju bolova, zabrinutosti, potištenosti, strahom, gubitkom nade, potrebom za mirovanjem, indiciranim kontrolnim pregledima i fizikalnoj rehabilitaciji, a posebice poradi trajnog umanjenja općih životnih aktivnosti poradi ograničenja koja će isti imati u budućem životu u smislu ulaganja dodatnih napora u svakodnevnom funkcioniranju za ovu kvalifikatornu okolnost je primjerena novčana naknada u iznosu od 5.906,16 eura. Prilikom ocjene primjerene novčane naknade za ovu kvalifikatornu okolnost ovaj sud je posebno vodio računa o tome što je sada pok. CT u trenutku ozljeđivanja imao 58 godina, da je bio radno sposoban, da se bavio aktivnim uzgojem stoke, da je svakodnevno obavljao raznorazne fizičke aktivnosti i poslove unutar svog posla, pa stoga kada se navedeni postotak smanjenja životnih aktivnosti od 30 % koji se prema ocjeni vještaka medicinske struke ogleda u trajnoj nesigurnosti pri hodu i stajanju, smetanjima koncentracije i pamćenja, da je pacijent pokretan uz ograničenja i potrebna mu je pomoć pri obavljanju jednostavnih aktivnosti kao što su kupovina, odlazak na pregled i slično, to sve ukazuje da sada pok. CT, prednik tužiteljice nakon ozljeđivanja nije mogao voditi niti obavljati poslove koje je obavljao do tada, a niti voditi život koji je vodio do tada obzirom je i njegovo svakodnevno funkcioniranje oko najjednostavnijih životnih aktivnosti bilo moguće uz nečiju pomoć, pa je stoga ovaj sud mišljenja da je dosuđena novčana naknada primjerena za konkretni slučaj, a sve to imajući u vidu životnu dob, kao i vrstu zanimanja oštećenika.

Obzirom na naprijed navedeno, a imajući u vidu nove Orijentacijske kriterije donesene na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 05. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020 godine broj Su IV-47/2020-5 kojima je određeno da se primjenjuju Orijentacijski kriteriji iz 2002. godine na način da se tada prihvaćeni iznosi po svim osnovama (kriterijima) podignu za 50 %, tužiteljici je zbog prethodno navedenih povreda prava osobnosti dosuđena pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u cjelokupno zatraženom iznosu od 24.819,00 eura, te je stoga u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice usvojen u cijelosti, te je i odlučeno kao u toč. I izreke. Orijentacijski kriteriji temeljem kojih je dosuđena pravična novčana naknada ne predstavljaju propis na koje se odnosi zabrana retroaktivnosti već se radi o orijentacijskim kriterijima za sudove u svrhu ujednačavanja sudske prakse kod dosude visine naknade neimovinske štete i koji su usklađeni s obzirom da je od donošenja ranijih orijentacijskih kriterija prošlo znatno vremensko razdoblje te da je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05) , ali i drugi propisi obvezno pravne naravi koji se djelomično odnose i na tu pravnu materiju. U st. 2. navedenog pravnog shvaćanja navodi se da su tako povećani kriteriji u primjeni od stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti i primjenjuju se na obveze odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima iz 2005. godine. U konkretnom slučaju predmetni obvezni odnos odnosno obveza tuženika prema tužiteljici za naknadu štete je nastala nakon 01. siječnja 2006. godine jer se predmetni šetni događaj zbio 09. rujna 2012. godine, pa su se u konkretnom slučaju mogli primijeniti navedeni orijentacijski kriteriji kako je prethodno i navedeno.

Iz nalaza i mišljenja vještaka Meri Matijace utvrđeno je da je predniku tužiteljice sada pok. CT bila potrebna tuđa pomoć i njega tri mjeseca po 4 sata dnevno po izlasku iz bolnice, a potom još dva mjeseca po 2 sata dnevno. Ujedno je navedeno da je sada pok. prednik tužiteljice CT u trenutku ozljeđivanja imao 58 godina, te da su sve navedene smetnje dodatno otežavale zbrinjavanje njegovih osnovnih životnih potreba, kao i da su otežavale mogućnost obavljanja fizičkih i psihičkih radnji koje su u toj životnoj dobi primjerene s time da je prednik tužiteljice bio u to vrijeme pokretan, ali uz ograničenja zbog čega mu je bila potrebna pomoć i pratnja pri odlasku u grad i pri obavljanju jednostavnih aktivnosti kao što su kupovina, odlazak na pregled i slično.

Tužiteljici je na ime tuđe pomoći njege, ovaj sud sukladno čl. 223. ZPP-a po slobodnoj ocjeni, a imajući u vidu pri tome odredbe Zakona o minimalnoj plaći (Narodne novine broj 39/13 i 130/17) i Uredbu o visini minimalne plaće (Narodne novine 122/17) utvrdio cijenu sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 1,99 eura (15,00 kn po satu) s time da je predniku tužiteljice za prva tri mjeseca po dolasku istog kući s bolničkog liječenja bila potrebna tuđa njega i pomoć kroz 4 sata dnevno, a nakon toga trajno po dva sta dnevno, slijedom čega je ovaj sud tužiteljici s tog osnova dosudio dospjeli cjelokupno zatraženi iznos od 3.583,52 eura, ali isto tako i pravo na isplatu rente na ime tuđe njege i pomoći od 119,45 eura (900,00 kn) mjesečno počev od ožujka 2015. godine pa nadalje , te je stoga i odlučeno kao u izreci pod točkom II. Imajući u vidu da je ovaj sud temeljem slobodne ocjene odredio vrijednost sata tuđe njege i pomoći to u konkretnom slučaju ovaj sud nije niti provodio dokaz financijskim vještačenjem.

Obzirom na naprijed navedeno tužiteljici je zbog prethodno navedenih povreda prava osobnosti dosuđena pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 24.819,00 eura, te dospjeli iznos od 3.583,52 eura, te daljnji iznos mjesečne rente u iznosu od 119,45 eura za pretrpljenu imovinsku štetu s osnova tuđe njege i pomoći, kako je i odlučeno pod točkom I i II izreke.

Odredbom čl. 1103 Zakona o obveznim odnosima propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga. U konkretnom slučaju tužba je podnesena dana 02. veljače 2015. godine iz provedenih dokaza razvidno je da šteta zasigurno nije nastala nakon toga, niti je to tijekom postupka dokazano, a sama ozljeda se dogodila dana 08. rujna 2012. godine, slijedom čega je ovaj sud mišljenja da tužiteljica osnovano potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete od dana podnošenja tužbe tj. od 02. veljače 2015. godine.

Naime, odredbom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima unesena je novina u Zakon o obveznim odnosima u odnosu na raniji ZOO, te je razvidno da je zakonodavac unošenjem ove odredbe u ZOO prihvatio kritike iznesene na stajalište ranije sudske prakse utemeljene na ZOO 91 da zatezne kamate na pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete teku od dana presuđenja kojom je ta naknada određena. Stupanjem na snagu Zakona o obveznim odnosima 01. siječnja 2006. godine obveza naknade pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva ili danom podnošenja pisanog zahtjeva odgovornoj osobi ili danom podnošenja tužbe sudu osim ako je šteta nastala nakon toga. Imajući u vidu prethodno navedeno ovaj sud je mišljenja da tužiteljici pripada pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe, a kako je i odlučeno u izreci.

U odnosu na postavljeni dio zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći koja šteta ustvari predstavlja materijalnu nenovčanu štetu koja je reparirana, to je ovaj sud zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos dosudio sukladno čl. 1086. ZOO-a (Narodne novine 35/05), slijedom čega je i odlučeno kao u izreci pod točkom II, dok je stoga ujedno i odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći tekućih od podnošenja tužbe pa do 12. ožujka 2026. godine, kako je i odlučeno pod toč III izreke. Tužiteljici je dosuđen trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, imajući pri tome u vidu vrijednost tužbenog zahtjeva i važeću odvjetničku tarifu i to trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura prema Tbr. 7. toč.1., za sastav podnesaka od 19. svibnja 2015., dana 07. studenog 2018., dana 19. veljače 2019, dana 18. lipnja2022. i dana 31. kolovoza 2022, svaka radnja po 250,00 eura prema Tbr. 8. toč.4, za sastav podnesaka od dana 26. veljače 2016., dana 26. veljače 2019.,dana 29. srpnja 2021., dana 27. veljače 2025. i dana 07. studenog 2025. svaka radnja po 1.000,00 eura prema Tbr. 9. toč.1., za zastupanje na ročištima dana 10. ožujka 2016. dana 21. lipnja 2016., dana 19. listopada 2016., dana 08. lipnja 2017., dana 13. srpnja 2017., dana 04. prosinca 2017., dana 16. siječnja 2025. i dana 07. studenog 2025., svaka radnja po 1.000,00 eura prema Tbr. 9. toč.1., za sastav podneska od od 15. studenog 2019. godine iznos do 500,00 eura prema Tbr. 8. toč.3, koji iznosi uvećani za 25 % PDV-a iznose 19.687,50 eura. Tužiteljici je priznat i cjelokupno zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 597,25 eura kao neophodno potreban za vođenje ovog postupka, a priznat joj je i trošak pristojbe na tužbu u iznosu do 402,15 eura i na presudu u iznosu od 402,15 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama, što sve čini ukupan trošak tužiteljice u iznosu od 21.089,05 eura.

Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak koji se odnosi na sastav podnesaka od dana 04. veljače 2016., dana 13. svibnja 2022., dana 08. lipnja 2022. godine obzirom isti nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka, a sve sukladno čl. 155 ZPP-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Makarskoj, 13. ožujka 2026. godine

Sudac:

Angela Koštro

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348 ZPP-a).

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335 ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku

3. U spis