Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

[adresa]

Stalna služba u Prelogu

Z, [adresa]

Poslovni broj: P-83/2024-25

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, po sutkinji toga suda Nini Markuliji, u pravnoj stvari tužitelja ZŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d., odvjetnicima u Varaždinu protiv 1. tuženika GŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene VŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Aleksandru Joksoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi pobijanja pravne radnje i trpljenja, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 26. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Jasmine Vukalović, odvjetnice, 1. tuženika GŠ i zamjenika punomoćnika tuženika Darka Kožića, odvjetnika, 13. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te Darovni ugovor od 08.06.2020. zaključen između 1. tuženika GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na kojem je potpis 1. tuženika ovjeren kod Javnog bilježnika Ljiljane Blažeka iz Preloga, Glavna 26, pod brojem OV-1893/2020 dana 12.06.2020., kojim je 1. tuženik GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prenio 2. tuženoj VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasništvo u 1/1 dijela nekretnine i to ETAŽE 38 – u naravi parkirno mjesto u podzemnoj garaži sa 11,50 m2 upisano kao etažno vlasništvo E-38, koje je neodvojivo povezano sa suvlasničkim dijelom nekretnine čkbr. [katastarska čestica] ulica Stjepana Vukovića sa 2540 m2 (dvorište sa 17 m2, dvorište sa 43 m2, dvorište sa 214 m2, dvorište sa 8 m2, dvorište sa 8 m2, stambena zgrada, Varaždin, ulica Stjepana Vukovića 8B, 8A sa 1170 m2, podzemna garaža sa 1080 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] gubi učinak u odnosu na ½ dijela nekretnine i to u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tražbine tužitelja ZŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema 1. tuženiku GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 6.665,79 eura (šest tisuća šesto šezdeset i pet eura i sedamdeset i devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za refe rentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka a tekućim i to:

na iznos od 5.225,96 eura počam od 02.05.2016. pa do isplate

na iznos od 1.069,75 eura počam od 23.04.2019. pa do isplate,

na iznos od 132,00 eura počam od 05.07.2019. pa do isplate

te na iznos od 237,36 eura počam od 06.09.2019. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. 2. tužena VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je trpjeti da tužitelj ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], namiri svoje potraživanje prema 1. tuženiku ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ½ dijela nekretnine ETAŽE 38 – u naravi parkirno mjesto u podzemnoj garaži sa 11,50 m2 upisano kao etažno vlasništvo E-38, koje je neodvojivo povezano sa suvlasničkim dijelom nekretnine čkbr. [katastarska čestica] ulica Stjepana Vukovića sa 2540 m2 (dvorište sa 17 m2, dvorište sa 43 m2, dvorište sa 214 m2, dvorište sa 8 m2, dvorište sa 8 m2, stambena zgrada, Varaždin, ulica Stjepana Vukovića 8B, 8A sa 1170 m2, podzemna garaža sa 1080 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u iznosu od 6.665,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka a tekućim i to: na iznos od 5.225,96 eura počam od 02.05.2016. pa do isplate

na iznos od 1.069,75 eura počam od 23.04.2019. pa do isplate,

na iznos od 132,00 eura počam od 05.07.2019. pa do isplate

te na iznos od 237,36 eura počam od 06.09.2019. pa do isplate prodajom ½ dijela nekretnine ETAŽE 38 – u naravi parkirno mjesto u podzemnoj garaži sa 11,50 m2 upisano kao etažno vlasništvo E-38, koje je neodvojivo povezano sa suvlasničkim dijelom nekretnine čkbr. [katastarska čestica] ulica Stjepana Vukovića sa 2540 m2 (dvorište sa 17 m2, dvorište sa 43 m2, dvorište sa 214 m2, dvorište sa 8 m2, dvorište sa 8 m2, stambena zgrada, Varaždin, ulica Stjepana Vukovića 8B, 8A sa 1170 m2, podzemna garaža sa 1080 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.

III. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu u kojem Darovni ugovor od 08.06.2020. zaključen između 1. tuženika GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na kojem je potpis 1. tuženika ovjeren kod Javnog bilježnika Ljiljane Blažeka iz Preloga, Glavna 26, pod brojem OV-1893/2020 dana 12.06.2020., kojim je 1. tuženik GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prenio 2. tuženoj VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasništvo u 1/1 dijela nekretnine i to ETAŽE 38 – u naravi parkirno mjesto u podzemnoj garaži sa 11,50 m2 upisano kao etažno vlasništvo E-38, koje je neodvojivo povezano sa suvlasničkim dijelom nekretnine čkbr. [katastarska čestica] ulica Stjepana Vukovića sa 2540 m2 (dvorište sa 17 m2, dvorište sa 43 m2, dvorište sa 214 m2, dvorište sa 8 m2, dvorište sa 8 m2, stambena zgrada, Varaždin, ulica Stjepana Vukovića 8B, 8A sa 1170 m2, podzemna garaža sa 1080 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] gubi učinak u odnosu na ½ dijela nekretnine, kao i u dijelu u kojem je 2. tužena VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je trpjeti da tužitelj ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], namiri svoje potraživanje prema 1. tuženiku ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ½ dijela nekretnine ETAŽE 38 – u naravi parkirno mjesto u podzemnoj garaži sa 11,50 m2 upisano kao etažno vlasništvo E-38, koje je neodvojivo povezano sa suvlasničkim dijelom nekretnine čkbr. [katastarska čestica] ulica Stjepana Vukovića sa 2540 m2 (dvorište sa 17 m2, dvorište sa 43 m2, dvorište sa 214 m2, dvorište sa 8 m2, dvorište sa 8 m2, stambena zgrada, Varaždin, ulica Stjepana Vukovića 8B, 8A sa 1170 m2, podzemna garaža sa 1080 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , kao neosnovan.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv 1. i 2. tuženika podnio tužbu radi pobijanja dužnikovih Pravnih radnji i trpljenja u kojoj navodi kako je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Varaždinu broj P-644/12-29 od 2. svibnja 2016. potvrđenom presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-704/2016-3 od 13. studenog 2019. 1. tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 39.375,00 kn, u roku od 15 dana. Pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-1209/15-101 od 23. travnja 2019. potvrđena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr - 2364/2019-2 od 8. veljače 2021. 1. tuženik je dužan tužitelju naknaditi ovršni trošak u iznosu od 8.060,00 kuna. Pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-1209/15-106 od 5. srpnja 2019. 1. tuženik je dužan tužitelju naknaditi ovršni trošak u iznosu od 1.000,00 kuna. Pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr -1209/15-112 od 6. rujna 2019. potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr -2364/2019-3 od 8. veljače 2021.

1. tuženik je dužan tužitelju naknaditi ovršni trošak u iznosu do 1.788,38 kuna. Tužitelj nadalje navodi kako je nakon pravomoćnosti i ovršnosti navedenih ovršnih isprava protiv 1. tuženika pokrenuo postupak prisilne naplate po računima 1. tuženika na Fini i to radi naplate po presudi broj Općinskog suda u Varaždinu broj P-644/12-29 od 2.5.2016. podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Fini od 4.2.2020., a po kojem nije ništa naplaćeno do dana podnošenja tužbe. Pribavom podataka od Fine, tužitelju su dostavljeni podaci da se osnova za naplatu nalazi na 13. mjestu u očevidniku redoslijeda za plaćanje, a prije ove osnove da se naplaćuje iznos od 164.271,26 kuna. Radi naplate po rješenju Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr -1209/15-101 od 23.4.2019. podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Fini od 22.4.2021. a po kojem nije ništa naplaćeno do dana podnošenja tužbe. Pribavom podataka od Fine, tužitelju su dostavljeni podaci da se osnova za naplatu nalazi na 20. mjestu u očevidniku redoslijeda za plaćanje, a prije ove osnove da se naplaćuje iznos od 224.720,04 kuna. Radi naplate po rješenju Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-1209/15-106 od 5.7.2019. podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Fini od 22.4.2021. a po kojem nije ništa naplaćeno do dana podnošenja tužbe. Pribavom podataka od Fine, tužitelju su dostavljeni podaci da se osnova za naplatu nalazi na 21. mjestu u očevidniku redoslijeda za plaćanje, a prije ove osnove da se naplaćuje iznos od 234.008,03 kuna. Radi naplate po rješenju Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr -1209/15-112 od 6.9.2019. podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Fini od 22.4.2021. a po kojem nije ništa naplaćeno do dana podnošenja tužbe. Pribavom podataka od Fine, tužitelju su dostavljeni podaci da se osnova za naplatu nalazi na 22. mjestu u očevidniku redoslijeda za plaćanje, a prije ove osnove da se naplaćuje iznos od 235.247,70 kuna.

2. Također, tužitelj u tužbi navodi kako je provjerom imovinskih podataka u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišno -knjižnog odjela u Prelogu, utvrdio da je 1. tuženik bio vlasnik nekretnine i to ETAŽE 38 – u naravi parkirno mjesto u podzemnoj garaži sa 11,50 m2 upisano kao etažno vlasništvo E -38, koje je neodvojivo povezano sa suvlasničkim dijelom nekretnine čkbr. [katastarska čestica] ulica Stjepana Vukovića sa 2540 m2 (dvorište sa 17 m2, dvorište sa 43 m2, dvorište sa 214 m2, dvorište sa 8 m2, dvorište sa 8 m2, stambena zgrada, [adresa], 8A sa 1170 m2, podzemna garaža sa 1080 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a vlasništvo navedene nekretnine Darovnim ugovorom od 8.6.2020. na koje je potpis 1. tuženika ovjeren kod javnog bilježnika Ljiljane Blažeka pod brojem OV-1893/2020 dana 12.06.2022. darovao svojoj supruzi. Navodi da je navedena pravna radnja 1. tuženika poduzeta na štetu tužitelja kao vjerovnika te su ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 66. Zakona o obveznim odnosima. Također navodi da je od Područnog ureda za katastar Čakovec, Odjel Prelog pribavio podatke o tome da li je 1. tuženik u katastarskom operatu upisan kao posjednik kojih drugih nekretnina, ali iz Uvjerenja ureda od 9.12.2021. proizlazi da 1. tuženik nije upisan u katastarskom operatu. Iz Uvjerenja MUP, RH, Policijska uprava Međimurska, Policijska postaja Prelog od 10.12.2021. proizlazi da 1. tuženik nije evidentiran niti kao vlasnik vozila, a iz potvrde HZMO od 10.12.2021. proizlazi da je isti prijavljen u svojem obrtu sa svojstvom osiguranika, no po potonjem nedvojbeno isti ne ostvaruje nikakve prihode, jer po računima 1. tuženika nije došlo do smanjenja, već samo do povećanja njegovog dugovanja prema vjerovnicima. Stoga prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže donošenje presude temeljem koje navedeni darovni ugovor sklopljen između 1. tuženika i 2. tužene gubi učinak u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužitelja sveukupno u iznosu od 50.223,38 kuna sa zateznim kamatama, kao i da je 2. tužena dužna trpjeti da tužitelj namiri navedeno potraživanje prodajom nekretnine-etaže broj 38, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3. U odgovoru na tužbu 2. tuženik navodi kako u cijelosti osporava navode tužitelja u tužbi i osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Navodi da je točno da su 1. i 2. tuženik sklopili Ugovor o darovanju od 12.6.2020. kojim je 1. tuženik darovao 2. tuženiku nekretninu upisanu kao 38. Suvlasnički dio: 1150/781240 Etažno vlasništvo (E-38), ETAŽA 38 – u naravi parkirno mjesto u podzemnoj garaži sa 11,50 m2, a koje je sastavni dio čkbr. [katastarska čestica] u naravi ulica Stjepana Vukovića površine 2540 m2 od toga dvorište od 17 m2, dvorište od43 m2, dvorište od 214 m2, dvorište od 8 m2, dvorište od 8 m2, stambena zgrada, [adresa], 8A površine 1170 m2, podzemna garaža od 1080 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim, 2. tuženik navodi kako tužitelj u predmetnoj tužbi pogrešno i neistinito ističe da je sklapanje Ugovora o darovanju učinjeno s namjerom da se 1. tuženik riješi nekretnine kao dijela svoje imovine, sve kako se tužitelj ne bi mogao naplatiti od 1. tuženika temeljem pravomoćnih i ovršnih sudskih odluka. Nastavno, tužitelj je pribavio od Financijske agencije potvrde o redoslijedu naplate, a prema kojoj je zadnjoj potvrdi, izdanoj dana 1. srpnja 2020. godine, tužitelj na 22. mjestu u očevidniku redoslijeda za plaćanje, a prije te osnove da se naplaćuje iznos od 235.247,70 kn. Stoga 2. tuženik navodi kako je potpuno nelogično da bi 1. tuženik darovao nekretninu 2. tuženiku kako se tužitelj ne bi imao od čega naplatiti kada prije tužitelja postoji 21 ovrhovoditelj koji potražuje svoje tražbine. Nadalje, 2. tuženik navodi kako se razlog darovanja nekretnine od 1. tuženika u korist 2. tuženika ostvaruje u potpuno drugoj osnovi. Naime, 2. tužena je 25. srpnja 2014. godine s Privrednom bankom Zagreb d.d. sklopila Ugovor o PBZ365 pozajmici broj 9018555608, na iznos od 40.000,00 kn. 2. tuženoj je predmetni iznos zajma bio potreban radi posudbe istog svojem suprugu 1. tuženiku, što je i realizirano sklapanjem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od dana 30. srpnja 2014. godine, kojim ugovorom se 1. tuženik obvezao 2. tuženiku vratiti posuđeni novac. Zbog brojnih poslovnih poteškoća, 1. tuženik nije bio u mogućnosti 2. tuženiku vratiti novac pozajmljen s osnove Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od dana 30. srpnja 2014. godine, stoga da su 1. i 2. tužena dogovorili vraćanje predmetnog iznosa na način da 1. tuženik daruje 2. tuženoj nekretninu. Dogovoreni modus predstavljao je puno brži i lakši način povrata predmetne pozajmice, kojim su tuženici ujedno izbjegli plaćanje poreza. Nadalje, obzirom je predmetnu nekretninu 1. tuženik kupio tijekom 2008. godine odnosno nakon sklapanja braka između 1. i 2. tuženika 06. veljače 1993. godine, to ista predstavlja bračnu stečevinu 1. i 2. tuženika. Iz navedenog proizlazi da je nekretnina i ostala vlasništvo 1. tuženika, tužitelj bi se mogao naplaćivati isključivo iz ½ dijela Nekretnine.

4. U odgovoru na tužbu 1. tuženik navodi kako u cijelosti osporava navode tužitelja u tužbi i osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Nadalje, 1. tuženik navodi kako je točno da su 1. i 2. tuženik sklopili Ugovor o darovanju od 12. lipnja 2020. godine kojim je 1. tuženik darovao 2. tuženoj nekretninu opisanu kao 38. Suvlasnički dio:

1150/781240 etažno vlasništvo (E-38), ETAŽA 38 - u naravi parkirno mjesto u podzemnoj garaži: parkirno mjesto sa 11,50 m2, a koje je sastavni dio zk.č.br. 2837/1, D.L. 163, u naravi Ulica Stjepana Vukovića površine 2540 m2, od toga dvorište površine 8 m2, dvorište površine 8 m2, dvorište površine 17 m2, dvorište površine 43 m2, dvorište površine 214 m2, stambena zgrada, [adresa], 8A površine 1170 m2 i podzemna garaža površine 1080 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Međutim, 1. tuženik navodi kako tužitelj u predmetnoj tužbi pogrešno i neistinito ističe da je sklapanje Ugovora o darovanju učinjeno s namjerom da se 1. tuženik riješi nekretnine kao dijela svoje imovine, sve kako se tužitelj ne bi mogao naplatiti od 1. tuženika temeljem pravomoćnih i ovršnih sudskih odluka. Nastavno, tužitelj je pribavio od Financijske agencije potvrde o redoslijedu naplate, a prema kojoj je zadnjoj potvrdi, izdanoj dana 1. srpnja 2020. godine, tužitelj na 22. mjestu u očevidniku redoslijeda za plaćanje, a prije te osnove da se naplaćuje iznos od 235.247,70 kn. Navodi kako je potpuno nelogično da bi 1. tuženik darovao nekretninu 2. tuženoj kako se tužitelj ne bi imao od čega naplatiti kada prije tužitelja postoji 21 ovrhovoditelj koji potražuje svoje tražbine od strane 1. tuženika. Stoga navodi kako nije ispunjena pretpostavka propisana odredbom članka 66. Zakona o obveznim odnosima, u smislu da bi predmetna pravna radnja bila poduzeta na štetu tužitelja, u svojstvu vjerovnika, niti je navedeno tužitelj nesporno dokazao. Da je 1.tuženik darovanjem predmetne nekretnine htio sebe dovesti u stanje neimanja imovine, te na takav način onemogućiti tužitelja u naplati tražbine, to bi učinio puno prije, a ne tek 2020. godine s obzirom na dugovanja koja posto je puno prije tužiteljevih. Također, 1. tuženik navodi kako je tužitelj, u svojstvu ovrhovoditelja, imao mogućnost zadnjih 8 (osam) godina, odnosno sve do trenutka sklapanja Ugovora o darovanju tražiti prisilno ostvarenje svoje tražbine namirenjem iz predmetne nekretnine. Isto tako, 1. tuženik navodi kako razlog darovanja nekretnine od 1. tuženika u korist 2. tuženika ostvaruje se u potpuno drugoj osnovi. Naime, 2. tužena je 25. srpnja 2014. godine s Privrednom bankom Zagreb d.d. sklopio Ugovor o PBZ365 pozajmici broj 9018555608, na iznos od 40.000,00 kn. 2. tuženoj je predmetni iznos zajma bio potreban radi posudbe istog svojem suprugu 1. tuženiku, što je i realizirano sklapanjem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od dana 30. srpnja 2014. godine, kojim ugovorom se1. tuženik obvezao 2. tuženiku vratiti pozajmljeni novac. Zbog brojnih poslovnih poteškoća, 1. tuženik nije bio u mogućnosti 2. tuženiku vratiti novac pozajmljen s osnove Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od dana 30. srpnja 2014. godine te da su 1. i 2. tuženik dogovorili vraćanje predmetnog iznosa na način da 1. tuženik daruje 2. tuženiku nekretninu. Dogovoreni modus predstavljao je puno brži i lakši način povrata predmetne pozajmice, kojim su 1. i 2. tuženik ujedno izbjegli plaćanje poreza. Također, 1. tuženik navodi kako je predmetnu nekretninu kupio tijekom 2008. godine, odnosno nakon sklapanja braka između njega i 2. tužene dana 06. veljače 1993. godine te da ista predstavlja bračnu stečevinu 1. i 2. tuženika.

5. Tijekom postupka tužitelj je na ročištu 15. travnja 2024. i 29. travnja 2025. specificirao tužbeni zahtjev na način da je u izreku tužbenog zahtjeva dodao riječi „gubi učinak“ te potraživanje iskazao u valuti eura.

6. Tuženici su se protivili takvoj specifikaciji navodeći kako se radi o preinaci tužbenog zahtjeva, međutim, sud smatra kako se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva iz čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) , već se evidentno radi o omašci u pisanju, gdje su ispuštene riječi „gubi učinak“, a dodavanje istih ne povećava tužbeni zahtjev niti mijenja njegovu istovjetnost.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u odluke i dokumentaciju (listovi 7-36), zahtjev za izravnu naplatu (listovi 37-38), potvrdu o redoslijedu osnove za plaćanje sa specifikacijom (listovi 39-40), zahtjev za izravnu naplatu (listovi 41-42), potvrdu o redoslijedu osnove za plaćanje broj Ovr-1209/15 sa specifikacijom (listovi 43-44), zahtjev za izravnu naplatu i potvrda o redoslijedu naplate osnove broj Ovr-1209/15- 106 sa specifikacijom (listovi 45-48), zahtjev za izravnu naplatu i potvrda o redoslijedu naplate osnove broj Ovr-1209/15-112 sa specifikacijom na listovima 49-52, Darovni ugovor (listovi 53-54), izvadak iz zemljišnih knjiga (listovi 55-56), Uvjerenje Područnog ureda za katastar Čakovec, Odjela za katastar nekretnina Prelog (list 57), Uvjerenje PUM, PP Prelog (list 58), potvrdu HZMO (list 59-60), dokumentaciju (Ugovor o pozajmici, Ugovor o kratkoročnoj pozajmici, račun broj 160/2008, elektronički zapis iz matice vjenčanih) (listovi 69-80), zahtjev za izravnu naplatu (listovi 205-206), povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga za zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], broj 14414 k. o. [katastarska općina] (listovi 218-312), potvrde o redoslijedu osnova za plaćanje Fine (listovi 314 - 318), dopis Porezne uprave (list 321), potvrde o visini dohotka i primitaka (listovi 322- 329), pročitao je spis Općinskog suda u Varaždinu broj P-644/2012, Ovr-1209/2015, te je saslušao tužitelja, 1. tuženika i 2. tuženu u svrhu dokazivanja.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

9. U čl. 2. st. 1. ZPP-a određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. ZPP -a, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog zakona da je u parnici svaka strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

10. Predmet spora jest pobijanje pravne radnje 1. tuženika kao dužnika i to na način da gubi učinak Ugovor o darovanju sklopljen između 1. tuženika i 2. tužene u dijelu koji je potreban za namirenje dospjele tražbine tužitelja te trpljenje 2. tužene da tužitelj namiri svoju dospjelu tražbinu prema 1. tuženiku prodajom predmetne nekretnine.

11. Nesporno tužitelj prema 1. tuženiku ima dospjele tražbine, temeljem pravomoćnih i ovršnih sudskih odluka, sveukupno u iznosu od 6.665,79 eura.

12. Nesporno su 1. tuženik i 2. tužena sklopili Ugovor o darovanju od 12. lipnja 2020. kojim je 1. tuženik darovao 2. tuženoj nekretninu-38. Suvlasnički dio:

13. Sporno jest je li predmetnim ugovorom nanesena šteta tužitelju kao vjerovniku odnosno da radi iste 1. tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja te je sporna u cijelosti osnovanost tužbenog zahtjeva.

14. Iz iskaza tužitelja ZŠ u bitnom proizlazi kako ima potraživanja prema 1. tuženiku, a temeljem pravomoćnih i ovršnih odluka Općinskog suda u Varaždinu te je odmah po ovršnosti tih odluka pokrenuo postupak prisilne naplate kod Fine, a također provjeravali su i ima li tuženik kakvu drugu imovinu gdje je saznao da nema ni pokretnina ni nekretnina, a za nekretninu koja je predmet ovog postupka saznao je te 2020. ili 2021. godine kada je provjeravao ima li 1. tuženik kakvu imovinu. Poznato mu je da 1. tuženik ima i druga dugovanja, jer kad je pokrenuo postupak kod Fine, iz potvrde Fine je proizlazilo da je na određenom popisu te da nije jedini. Iskazao je i kako do davanja iskaza u odnosu na tražbine koje su predmet postupka ništa nije podmireno niti je zaplijenjeno po računima 1. tuženika putem Fine. Za darovni ugovor sklopljen između 1. i 2. tuženika saznao 2021. godine. Na pitanje punomoćnika tuženika ima li kakve dokaze da bi predmetno darovanje bilo izvršeno isključivo u cilju onemogućavanja naplate njegovog potraživanja iskazao je da se u to vrijeme znalo da postoji njegovo potraživanje, a prema potvrdi iz Fine i drugi imaju potraživanja prema 1. tuženiku. Također, tužitelj je iskazao kako ne zna točno koji je danas u redoslijedu naplate kod Fine, ali koliko zna, te podatke ima njegova punomoćnica. Na pitanje punomoćnika tuženika iskazao je da pretpostavlja da će se ukoliko dođe do pobijanja pravne radnje sklapanja predmetnog ugovora o darovanju prije njega namirivati drugi vjerovnici. Na pitanje punomoćnika tuženika iskazao je da mu je poznato da su 1. i 2. tuženici supružnici te da su sklopili brak puno prije sklapanja tog ugovora , no ne zna točno koje godine je predmetnu nekretninu stekao 1. tuženik, ali zna da zajedno sa stanom.

15. Iz iskaza 1. tuženika GŠ u bitnom proizlazi kako je imao određenih financijskih poteškoća, točnije njegov obrt te mu je zbog toga 2014. godine supruga pozajmila iznos od 40.000,00 kuna, a za potrebe obrta, jer je bio dužan radnicima i Poreznoj upravi. Ugovoreno je da će joj tu pozajmicu vratiti u roku od 1 godine, međutim on to nije uspio i stoga su te 2020. dogovorili da joj on na ime te pozajmice daruje predmetnu nekretninu. Dodao je da ta nekretnina nigdje nije bila skrivena i cijelo to vrijeme na istoj nije bilo nikakve zabilježbe niti založnog prava. Nekretninu je kupio 2008. godine, a u braku s 2. tuženom je od 1993. godine. Njegov supruga je pokušavala tu nekretninu prodati i tek 2022. se javio zainteresirani kupac, bio je to jedan od stanara u zgradi i trebali su za dva dana ići na potpisivanje ugovora, s time da je prethodno izvršena provjera u zemljišnim knjigama i na nekretnini nije bilo nikakve zabilježbe niti plombe, no na dan kad su morali ići na potpisivanje ugovora kupac se javio i rekao da je javni bilježnik rekao da je nešto iskrsnulo te da se jave idući ponedjeljak, a u međuvremenu mu je stigla tužba te rješenje o zabilježbi na predmetnoj nekretnini. U trenutku sklapanja ugovora o darovanju njemu je bilo poznato postojanje potraživanja tužitelja, kao i potraživanja drugih vjerovnika, ali ne zna koliko su ista iznosila prije sklapanja predmetnog ugovora. Na pitanje punomoćnika tuženika iskazao je da je predmetnu nekretninu 2008. kupio sredstvima ostvarenog poslovanjem obrta [obrt].. Na upit punomoćnice tužitelja iskazao je kako je njegova supruga predmetni iznos pozajmice uplatila djelomično i to u iznosu od 20.000,00 kuna na poslovni račun obrta, a iznos od 20.000,00 kuna na njegov privatni račun, koji iznos je on potom prebacio na poslovanje obrta. 2014. obrt je imao zajedno s njim 4 zaposlenika. Nakon navedene pozajmice obrt je uspio normalno poslovati sve do 2016. kada je bio blokiran i više ni je mogao isplivati iz financijskih poteškoća. Supruzi nije vratio pozajmicu ranije, jer mu je u tom periodu do blokade obrta bilo važno da uspije podmiriti obveze radnicima i državi tako da je ona bila zadnja. Na pitanje punomoćnice tužitelja iskazao je da nije ranije tu nekretninu darovao supruzi, jer nije ni do 2019. znao da nije blokirana. Na pitanje punomoćnice tužitelja iskazao je da on nije mogao prodati tu nekretninu, zbog stanja u kojem je bio obrt, zato je on nije ni prodavao kako bi namirio obveze vjerovnicima. Na upit zašto ni je nekom drugom vjerovniku ponudio predmetnu nekretninu na ime otplate dugovanja iskazao je da on nije hodao od jednog do drugog vjerovnika nuditi predmetnu nekretninu, a oni su sami mogli i imali su vremena staviti založno pravo na predmetnoj nekretnini. Na pitanje punomoćnice tužitelja iskazao je da on nije tužitelju ništa namirio s osnove utuženog potraživanja, jer nema iz čega.

16. Iz iskaza 2. tužene VŠ u bitnom proizlazi kako je nju suprug 2014. zamolio da mu zbog financijskih poteškoća koje je imao njegov obrt pozajmi iznos od 40.000,00 kuna, za koji iznos je ona uzela kredit u PBZ, a inače ima i vlastitih sredstava jer ostvaruje prihode radom u školi te od autorskih prava za udžbenike koje je izdala. Njoj je bilo poznato u trenutku sklapanja ugovora da njezin suprug ima određena dugovanja, ali nije znala prema kome niti u kojem iznosu. Dogovorili su da će tu pozajmicu njezin suprug vratiti čim bude mogao, a da će pokušati da to bude u roku od godinu dana. Ona je znala da uz stan ide i garaža, ali nisu znali da stoji na supruga. Naime, stan je bio prijašnjih godina prodan, čini joj se da je dio iznosa išao za potraživanja tužitelja, a dio isplaćen suprugu i te 2020. njoj je suprug rekao da ta garaža još uvijek stoji na njega, jer su mu dolazile obavijest i zbog neplaćanja pričuve te da bi istu mogao njoj darovati, a na ime vraćanja predmetne pozajmice. Koliko zna , u to vrijeme, osim predmetne garaže, njezin suprug nije imao nikakvu drugu imovinu. Iznos pozajmice od 40.000,00 kuna isplaćen je na način da je 20.000,00 kuna uplaćeno na posebni račun obrta, a 20.000,00 kuna na privatni račun njenog supruga, a taj iznos je suprug kasnije iskoristio za saniranje financijske štete obrta. Na pitanje punomoćnika tuženika iskazala je kako smatra da je tim darovanjem namiren dug njezinog supruga prema njoj na ime pozajmice. Također, iskazala je kako joj poznato da bi joj u svakom slučaju pripala polovica predmetne nekretnine kao bračna stečevina . Oni nisu utvrđivali vrijednost garaže u trenutku sklapanja ugovora o darovanju, a na upit zna li koliko je bilo ukupno dugovanje obrta s osnova predmetne pozajmice obzirom da je bila ugovorena i kamata od 6% godišnje, iskazala je da ne zna. Nema saznanja je li se u knjigovodstvu obrta vodila kao vjerovnik te u ugovoru o darovanju nisu utvrdili da bi polovica nekretnine bila bračna stečevina, jer tada uopće o tome ni je razmišljala.

17. Sukladno odredbi čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, a odredbom čl. 66. st. 2. ZOO-a određeno je kako se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

18. Nadalje, odredbom čl. 67. st. 3. ZOO-a propisano je da kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

19. Tuženici tijekom postupka nisu osporavali postojanje tužiteljeve dospjele tražbine. Također, isti nisu osporavali da 1.tuženik nema druge imovine odnosno nema drugih pokretnina ili nekretnina u svom vlasništvu .

20. Međutim, navode tuženih kako se u konkretnom slučaju, iako je sklopljen ugovor o darovanju, dakle, radi se o besplatnom raspolaganju, zapravo radi o prijenosu prava vlasništva radi povrata pozajmice, sud smatra neosnovanim.

21. Naime, iz priloženog Ugovora o pozajmici od 25. srpnja 2014. vidljivo je kako je 2. tužena sklopila predmetni Ugovor s Privrednom bankom Zagreb radi pozajmice iznosa od 40.000,00 kuna. Nadalje, iz Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 30. srpnja 2014. vidljivo je kako su isti sklopili 1. tuženik kao primatelj pozajmice i 2. tužena kao davatelj pozajmice i to iznosa od 40.000,00 kuna. Dakle, navedeno potvrđuje iskaze 1. i 2. tuženih da bi 2. tužena uzela pozajmicu od Privredne banke Zagreb d.d. te potom navedeni iznos pozajmila ovdje 1. tuženiku. Međutim, nedvojbeno su 1. i 2. tuženici bračni drugovi te su bili u bračnoj zajednici i u vrijeme sklapanja navedenih Ugovora. Kako je sama 2. tužena tvrdila, sredstva za pozajmicu 1. tuženiku stekla je putem pozajmice od strane Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, a navedena sredstva također predstavljaju bračnu stečevinu 1. tuženika i 2. tužene.

22. No, neovisno o tome, iz samog Ugovora o darovanju koji je predmet ovog postupka, ne proizlazi da bi se radilo o povratu pozajmice, što sama 2. tužena potvrđuje u svom iskazu odnosno ista navodi kako predmetno nije stajalo u Ugovoru o darovanju. Također, iz iskaza 1. tuženika proizlazi kako on sam nije mogao prodavati nekretninu, zbog financijskih poteškoća u kojem se nalazio njegov obrt, a kako bi namirio dugovanje supruzi, međutim, iz z.k.izvatka za predmetnu nekretninu je vidljivo kako prije pokretanja ovog postupka, na predmetnoj nekretnini nije bilo drugih tereta.

23. Nadalje, nisu osnovani navodi tuženih kako se spornim raspolaganjem ne nanosi šteta tužitelju kao vjerovniku, jer postoji i drugih vjerovnika, a koji se namiruju prije ovdje tužitelja. Naime, kao što je gore navedeno, iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu je vidljivo kako na istoj nema drugih tereta. Prema tome, iz vrijednosti navedene nekretnine namirivati će se vjerovnici prema redoslijedu upisa u zemljišnu knjigu.

24. S obzirom na navedeno, sud smatra kako činjenica da se pred Financijskom agencijom vode postupci radi izravne naplate potraživanja više različitih vjerovnika te da se u redoslijedu naplate tužitelj ne nalazi na 1. mjestu, već dolazi iza ostalih vjerovnika, nije od značaja u konkretnoj pravnoj stvari. Naime, sud sma tra kako je u konkretnom slučaju bitno utvrditi jesu li ispunjene propisane pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, a jedna od njih jest i može li vjerovnik namiriti svoju tražbinu ukoliko dođe do pobijanja sporne pravne radnje. S obzirom da je nedvojbeno utvrđeno kako na spornoj nekretnini nema drugih tereta, izgledno je da će tužitelj moći namiriti svoju dospjelu tražbinu iz sporne nekretnine .

25. Dodaje se i kako iz iskaza samog 1. tuženika i 2. tužene proizlazi kako su isti znali za dospjelo potraživanje tužitelja, kao i da 1. tuženik nema druge imovine, osim sporne nekretnine, dakle, nedvojbeno im je bilo poznato da time čine štetu vjerovnicima konkretno ovdje tužitelju.

26. Tijekom postupka tuženi su isticali i kako predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu te kako se u tom slučaju tužitelj može namirivati samo iz ½ dijela nekretnine.

27. Takve navode tuženih sud smatra osnovanim i utvrđenim. Naime, iz priloženog elektroničkog zapisa iz matice vjenčanih proizlazi kako su tuženici u braku od 6. veljače 1993.,a iz računa br. 160/2008 vidljivo je kako je tužitelj kao vlasnik obrta „ [obrt]“ kupio stan br. 52, dilatacija „A“, površine 56,90 m2 i parkirno mjesto br. 35. u podzemnoj garaži, dakle, ovdje spornu nekretninu 7. travnja 2008. Dakle, sporna nekretnina kupljena je za vrijeme trajanja bračne zajednice.

28. Sukladno odredbi čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, dalje: ObZ) bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine , a odredbom čl. 36. st. 3. ObZ-a propisano je kako su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

29. Dakle, iz priloženog računa o kupnji sporne nekretnine vidljivo je kako je kupac iste ovdje 1. tuženik kao vlasnik obrta, a imovina obrta se također smatra bračnom stečevinom, ako je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice.

30. Kako tužitelj tijekom postupka nije ničim dokazao da bi sporna nekretnina bila stečena nekim drugim sredstvima, a ne sredstvima stečenih radom, nije oborio zakonsku presumpciju kako se u konkretnom slučaju radi o bračnoj stečevini u kojoj su 1. tuženik i 2. tužena suvlasnici u jednakim dijelovima. Dakle, neovisno o tome što je samo 1. tuženik dolazio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik sporne nekretnine u 1/1 dijela, ista je činila bračnu stečevinu, stoga suvlasnički dio nekretnine 2. tužene ne može biti predmet pobijanja niti se tužitelj može namirivati iz istog.

31. Dodaje se i kako tuženi tijekom postupka nisu posebno osporavali vrijednost sporne nekretnine ili da vrijednost iste ne bi bila dostatna za ispunjenje tražbine vjerovnika, a uzimajući u obzir općenito stanje na tržištu nekretnina te porast cijena nekretnina uključujući i nekretnina kao što je predmetna, dakle parkirnih mjesta, sud smatra kako je nedvojbeno da će tužitelj moći namiriti svoju tražbinu iz predmetne nekretnine i to namirivanjem iz samo ½ dijela nekretnine.

32. Slijedom svega iznesenog, sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i to na način kako je navedeno pod točkama I. i II. izreke ove presude, a u preostalom dijelu odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan te je presuđeno kao pod točkom III. izreke.

33. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 4. ZPP-a te obzirom da su tužitelj i tuženi uspjeli u sporu u jednakim dijelovima, sud je donio odluku da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

34. S obzirom na sve izneseno, presuđeno je kao u izreci.

Prelog, 13. ožujka 2026.

Sutkinja:

Nina Markulija

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

O tome obavijest:

1. Tužitelj po punomoćnicima

2. 1. tuženik po punomoćniku

3. 2. tužena po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte