REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2058/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja NSG, vl. OBRT ZA USLUGE I TURIZAM [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Melita Babić, odvjetnica u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Listopadska ulica 2, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Ivan Glavaš, odvjetnik u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave 20. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 88,68 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 27. studenog 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 144,92 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 13. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 88,86 € od 24. studenog 2023. do isplate preko dosuđene stope iz toč. I izreke i za dio zatraženih troškova parničnog postupka u iznosu od 319,12 € kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 125,00 € sa zakonskim zateznim kamatama od 13. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan

01. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 3. listopada 2023 nastala šteta na vozilu, marke i tipa ŠKODA OCTAVIA, COMBI 2.0 TDI STYLE, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BKS LEASING CROATIA d.o.o. koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi. Temeljem Generalne suglasnosti za rješavanje i isplatu djelomičnih šteta prema primatelju leasinga Car fleet management d.o.o., račun popravka tužitelja br. A II 331/01/2 izdan je na primatelja leasinga, budući on provodi i sam postupak rješavanja djelomičnih šteta na objektima leasinga. Korisnik leas inga je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 13. listopada 2023. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 238203204632. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

Korisnik leasinga je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi i tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun br. A II 331/01/2 u ukupnom iznosu od 286,90 € (PDV uključen).

Korisnik leasinga je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e -maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 8,12 €, a razliku od 88,68 € po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju pa je razlika u cijeni rada i odobrenom potrošnom materijalu predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik, a samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete.

Tužitelj navodi kako je s ustupiteljem, oštećenikom kao vlasnikom popravljenog vozila sklopio 7. listopada 2024. ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 88,68 € na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

Slijedom svega iznesenog, tužitelj predlaže, nakon provedenog postupka, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava činjenične navode tužbe, nastanak osiguranog slučaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, jer isto ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza uz tužbu.

Posebice tuženik ističe kako se prema vrijednosti predmeta spora postupak ima voditi po pravilima o sporovima male vrijednosti – čl. 502. ZPP-a, pa je tužitelj već u tužbi bio dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje navedenih činjenica, posebice aktivne i pasivne legitimacija tuženika i osnova po kojem potražuje naknadu štete/isplatu.

Tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da prometne nezgoda predstavlja osigurani rizik. Ističe kako odluke iz mirnog postupka nemaju pravno značenje u ovom postupku, s obzirom da tužitelj ponudu nije prihvatio, a sud sudi na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u sudskom postupku.

Tuženik smatra da se u ovom postupku radi o zahtjevu za naknadu štete po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu već se radi o sporu radi ispunjenja obveze preuzete ugovorom, te se imaju primijeniti Uvjeti koji su sastavni dio Ugovora o osiguranju.

Tuženik smatra da se njega ne može prekomjerno teretiti za štetu koja je u ukupnom iznosu veća od one koja je plaćena sukladno uobičajenim troškovima popravka vozila. Tuženik ističe kako ne određuje cijenu sata rada niti jednog pružatelja usluga servisa/lakirera vozila, već svoje odluke donosi i upućuje isključivo oštećenim osobama/vlasnicima vozila sukladno odredbama Uvjeta, Zakona o obveznim odnosima i drugim pozitivnom propisanima kojima se uređuje pitanje naknade štete. Dakle, ponašanje osiguranika, mada je dopušteno, jer isti ima pravo vozilo popraviti gdje želi i kod koga žali, nije bilo odgovarajuće odnosno primjereno okolnostima slučaja u kojim je poduzeto, radi čega je tužbeni zahtjev potrebno odbiti, jer je osiguranik svojim ponašanjem tj. odbijanjem popravka vozila u predloženim servisima doprinio povećanju nastale štete za utuženi iznos.

Tuženik osporava i zatraženi tijek zateznih kamata, jer je tuženik u obvezi je isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, budući prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti, a koji je utvrđen tek donošenjem prvostupanjske presude, pa radi toga niti zatezne kamate nisu mogle početi teći prije nego što je takva njegova obveza utvrđena donošenjem prvostupanjske presude pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Podneskom od 24. listopada 2025. tužitelj se očitovao na navode tuženika i smatra kako je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja obzirom da je ustupitelj ( oštećenik ) BKS-leasing Crotia d.o.o. ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju koja i nadalje egzistira upravo u utuženom novčanom iznosu, a sve kako istu tuženik do danas nije podmirio tužitelju.

Tužitelj smatra i da je prigovor nedostatka pasivne legitimacije neosnovanim jer iz obrazložene ponude tuženika od 29. prosinca 2023. proizlazi kako je isti utvrdio da je odštetni zahtjev pravno osnovan

Nadalje, tužitelj osporava navode tuženika da račun popravka nije sukladan izvidu štete. Naime, tužitelj je obračunao vrijeme popravka vozila na ime limarskih radova u trajanju od 0,50 sati, dok je za lakirerske radove obračunao vrijeme popravka vozila na 2,70 sati, a što odgovara tuženikovoj procjeni iz izvida štete br. 238203204632 te računu popravka br. A II 331/01/2.

4. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u račun tužitelja (list 10 spisa), u izvid štete (list 12 spisa), obrazloženu ponudu (list 14 spisa), u policu kasko osiguranja (list 18 i 19 spisa), u prijavu i zahtjev za naknadu štete iz automobilskog kaska (list 20 do 23 spisa), u nalog za isplatu (list 24 spisa), u Cjenik (list 26 spisa), u ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 28 do 30 spisa), u notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 32 do 34 spisa), u uputu o radionici za popravak (list 96 i 97 spisa), u račune (list 124 do 140 spisa).

Sud je pročitao i sudsku praksu koju su stranke dostavile u spis.

5. Valja naglasiti da je tužitelj predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka, NS i zakonskog zastupnika osiguranika, KS kao i saslušanjem tužitelja, NSG, a predložio je izvesti i dokaz prometnim vještačenjem na okolnost visine cijene sata rada, a tuženik je predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka CS , procjenitelja tuženika, predložio je izvesti dokaz prometnim vještačenjem na okolnost visine cijene sata rada lakirera i limara u mjestu popravka vozila u ovlaštenim servisima.

6. Navedene dokazne prijedloge ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odbio navedene dokazne prijedloge na pripremnom ročištu održanom 20. veljače 2026., a na kojem je zaključen prethodni postupak, održana je glavna rasprava (čl. 292. st. 7. i 8. ZPP-a) te je ista i zaključena.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti.

8. Predmet spora je isplata iznosa od 88,68 € na temelju računa br. br. A II 331/01/2

9. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost i visina i visina cijene sata rada tužitelja zaračunata računom br. A II 331/01/2.

10. Prvotno valja naglasiti, a u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, da je iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 7. listopada 2024. utvrđeno, između ostaloga, da je zakonski zastupnik BKS-leasing Croatia d.o.o. , kao ustupitelj, ovdje tužitelju kao primatelju ustupio svoju tražbinu prema ovdje tuženiku kao dužniku, i to na temelju računa broj A II 331/01/2 prema izvidu štete broj 238203204632 u iznosu od 88,68 €.

11. Nadalje, iz tuženikovog izvida štete broj 238203204632 utvrđeno je da se odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a što proizlazi i iz tužiteljevog računa - otpremnice broj A II 331/01/2 odnosno utvrđeno je da se taj račun odnosi na izvršene radove po izvidu štete tuženika broj 238203204632.

12. Dakle, predmet ustupa tražbine je tražbina naknade štete oštećenika BKS- leasing Croatia d.o.o., prema tuženiku iz predmetnog tužiteljevog računa pa je stoga ovaj sud ocijenio neosnovanim od strane tuženika istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije imajući u vidu da je tražbina od strane oštećenika ustupljena tužitelju sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) pa stoga tužitelj kao primatelj ima prema dužniku odnosno tuženika ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO -a).

13. Nadalje, sud je tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije ocijenio paušalnim, nelogičnim i usmjerenim na odugovlačenje predmetnog postupka. Naime, tuženik zasigurno ne bi odlučivao o odštetnom zahtjevu povodom predmetne prometne nezgode niti bi posljedično isti usvojio kao pravno osnovan, a da se prethodno nije uvjerio o postojanju osigurateljske police. Isto vrijedi i za osporavanje nastanka predmetnog štetnog događaja pri čemu je sam tuženik datum nastanka istog naznačio u obrazloženoj ponudi. Pri tome valja naglasiti i da je, budući da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe podmirio dugovanje prema tužitelju u nespornom dijelu, a preostalu (ovdje utuženu) razliku odbio platiti, smatrajući cijenu sata rada tužitelja previsokom, tuženik je time priznao svoju pasivnu legitimaciju.

14. U odnosu na osporenu osnovu utuženog potraživanja, valja naglasiti da je tuženik u obrazloženoj ponudi od 29. prosinca 2023. izrijekom naveo da je utvrđeno postojanje tuženikove obveze na isplatu činidbe po odštetnom zahtjevu te da je isti stoga pravno osnovan. Isto tako, imajući u vidu i da je tuženik u izvidu štete broj 238203204632 određeno naveo nastala oštećenja na predmetnom vozilu, ovaj sud ocijenio je tuženikovo osporavanje odgovornosti paušalnim i neosnovanim.

15. Nadalje, tuženikov prigovor kako tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata navedenog u računu-otpremnici tužitelja broj odnosno po cijeni radnog sata od 40,00 € (uvećano za PDV) već da je bio dužan izvršiti popravak u nekom od servisa koje mu je predložio tuženik te kod kojih je cijena radnog sata manja, ovaj sud također je ocijenio neosnovanim.

16. Iz utuženog računa-otpremnice broj A II 331/01/2 sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila za cijenu od 439,53 € (što uvećano za 25% PDV- a ukupno iznosi 549,41 €), da se odnosi na popravak oštećenja po tuženikovom izvidu štete broj 248810510428 te da je naznačeno da je za rad na vozilu utrošeno 4,3 sata za lakirerske radove i 2,0 sata za limarske radove, dok je u tuženikom izvidu štete broj 248810510428 isto navedeno da je za limarske radove potrebno 2,00 sata, a za lakirerske radove 4,3 radnih sati.

17. U tužiteljevom računu obračunata je cijena radnog sata od 60,00 €, što uvećano za PDV iznosi 75,00 €, dok je u izvidu štete tuženik samo naveo koliko je sati rada potrebno. Ali nije naveo cijenu sata rada.

18. U odnosu na spornu okolnost naknade štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj (40,00 € po satu uvećano za PDV) i cijene radnog sata koju priznaje tuženik, valja naglasiti da je iz cjenika tužitelja utvrđeno da je tužitelj u svom poslovanju naplaćivao radni sat autolimarskih i autolakirerskih radova na osobnim vozilima po cijeni od 40,00 € što uvećano za 25% PDV-a iznosi 50,00 €, a po toj je cijeni tužitelj i obračunao cijenu sata rada u utuženom računu. Kako je već ranije navedeno, tužitelj je i oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila.

19. Prema ocjeni ovog suda, oštećenik je mogao slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo te ga nije bio dužan popraviti u onom servisu koji mu je preporučio tuženik, odnosno osiguravajuće društvo.

20. Okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a kako to pogrešno tumači tuženik. Tim više što je tužitelj oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika (tako i Visoki trgovački sud u presudi Pž-3526/2023).

21. Zaključno, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZOO-a, na tužitelja je prešlo i oštećenikovo pravo na zahtijevanje zakonskih zateznih kamata.

22. Nadalje, prema odredbi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Imajući u vidu da je iz Obrazložene ponude od 29. prosinca 2023. utvrđeno da je odštetni zahtjev podnesen 9. listopada 2023., dok tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana to jest od 27. studenog 2023., o tijeku zatezne kamate odlučeno je u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, dok se odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose s obzirom da je predmet ovog spora izvanugovorna odgovornost za naknadu štete.

23. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a, čl. 84. st. 1. i čl. 81. st. 1. ZOO-a odlučeno je kao u t. I. izreke.

24. Odluka o troškovima postupka iz toč. II., III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

25. Tužitelju je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa) pa mu je tako priznat zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku, i to za sastav tužbe u iznosu od 50,00 € (Tbr. 7. 1.), za zastupanje na ročištu 20. veljače 2026. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 9. 1. a) ukupno 100,00 € uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46.) u iznosu od 25,00 €, dakle 125,00 €.

Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 € (čl.

1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/2018 i 51/23; dalje:

ZSP i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – Narodne novine, broj: 37/23 dalje: Uredba), kao i trošak sudske pristojbe na presudu Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe u iznosu od 13,28 € . Dakle, tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 144,92 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

26. Tužitelju nije priznat preostali zatraženi iznos od 6,62 na ime sudskih pristojbi jer mu navedeni iznos ne pripada prema odredbama ZSP-a i Tarife prema konkretnoj vrijednosti predmeta spora, nije mu priznat ni trošak sastava podneska 23. listopada 2025. jer tužitelj tim podnskom ponavlja sve navedeno u tužbi i dostavlja sudsku praksu pa on temeljem čl. 155. st. 1 ZPP-a nije bio potreban za vođenje postupka, a nije mu je priznat ni zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje parnice jer su se stekli uvjeti za isticanjem presude na e - oglasnoj ploči suda, a nije mu priznata ni previsoko zatražena kamatna stopa, slijedom čega je odlučeno kao u toč. III.

27. Odluku o parničnom trošku iz toč. IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu, 13. ožujka 2026.

Sudac:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelj po pun. uz nalog za upl. sud. pristojbe na presudu

- tuženiku po punomoćniku

- kal 30 dana