Republika Hrvatska
Trgovački sud u Osijeku
Osijek, Zagrebačka 2
Poslovni broj P-198/2025-13
U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Osijeku, po sucu Augustinu Jalšovec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja STJEPANOVIĆ INTERIJERI d.o.o., OIB: 29658738257, Kloštarska ulica 3, Slavonski Kobaš, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Kmet, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika HIDROMONT INDUSTRIJSKA MONTAŽA d.o.o., OIB: 79697464218, Ulica 108. brigade ZNG 56, Slavonski Brod, kojeg zastupa punomoćnik Inoslav Korinčić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, v.p.s. 10.000,00 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene 27. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 13. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu podesen Financijskoj agenciji 1.travnja 2025. tuženika HIDROMONT INDUSTRIJSKA MONTAŽA d.o.o., OIB 79697464218, Ulica 108. brigade ZNG 56, 35000 Slavonski Brod upućen prema tužitelju STJEPANOVIĆ INTERIJERI d.o.o., OIB 29658738257, Kloštarska ulica 3, 35255 Slavonski Kobaš.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.328,71 EUR (slovima: dvije tisuće tristo dvadeset osam eura i sedamdeset jedan cent) u roku od 15 dana.
III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 625,00 EUR (slovima: šesto dvadeset pet eura), kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi ističe da je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu 1.travnja 2025. na temelju zadužnice kao osnove za prisilnu naplatu potvrđene 17. veljače 2025 po javnom bilježniku Ruži Medunić u Slavonskom Brodu br. OV - 1186/2025. Zadužnica je izdana u svrhu osiguranja kvalitete izvedenih radova izgradnje stropa. Tužitelj je 22. travnja 2025. podnio prijedlog za odgodu ovrhe i proglašenje ovrhe nedopuštenom pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu. Naručeni radovi tuženika su bili postavljenje rigips stropa i konstrukcija za teret od jedne gipsane ploče, te je tako i bilo nenapravljeno i završeno, ali po nalogu investitora ovdje tuženika je traženo da se stavi još jedna gipsana ploča zbog osvjetljenja. Iako je tužitelj ukazao da to nije po struci, investitor je inzistirao da se napravi kako traži. Nakon završetka stropa od strane tužitelja po nalogu investitora ovdje tuženika su drugi radnici rasijecali konstrukciju radi pravljenja otvora koji su narušili stabilnost stropa. Tužitelj se stoga obraća sudu kako bi se spriječilo ovakvo nasilje i nastanak nenadoknadive štete koja mu prijeti podnošenjem ovakve izravne naplate sa aktom koji nije izdan u tu svrhu. Puštene su istovremeno dvije zadužnice tužitelja na naplatu u iznosu 10.000,00 Eura svaka. Općinski sud u Slavonskom Brodu, zaključkom od 8. svibnja 2025. godine poslovni broj Ovr-580/2025-4 uputio je ovršenika, ovdje tužitelja da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom. Prema dostavljanoj izravnoj naplati proizlazi da je tužitelj nekvalitetno izveo radove, iako je uz upozorenje izvođača radova tuženik inzistirao da se napravi kako traži. Slijedom svega tužitelj navodi da bi se stoga trebalo spriječiti da se temeljem ovakve isprave čini šteta tužitelju, za koju nije dao povoda. Tužitelj se stoga obraća sudu kako bi se spriječilo ovakvo nasilje i nastanak štete koja prijeti tužitelju podnošenjem ovakve izravne naplate sa aktom koji je izdan za drugu svrhu. Tužitelj stoga smatra kako je prisilna naplata od strane FINA-e po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika nedopuštena. Shodno gore navedenom, tužitelj predlaže sudu da donese predloženu presudu.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tuženik dana 1. travnja 2025. godine, putem Financijske agencije, podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine protiv tužitelja, i to na temelju zadužnice od 17. veljače 2025., izdane u iznosu od 10.000,00 EUR (deset tisuća eura), ovjerene kod javne bilježnice Ruže Medunić iz Slavonskog Broda, pod brojem OV-1186/2025. Tuženik je, povodom navedenog zahtjeva, podnio prijedlog za odgodu ovrhe i proglašenje iste nedopuštenom, u kojem navodi kako su eventualni nedostaci u radovima na izgradnji stropa rezultat postupanja drugih izvođača radova, kao i samog tužitelja. U tom kontekstu ističe kako navodno ima tražbinu prema tuženiku u iznosu od 4.700,00 EUR, koju međutim ne potražuje u ovom parničnom postupku, iako je isti iniciran upravo temeljem prijedloga za odgodu i proglašenje ovrhe nedopuštenom u kojem je tužitelj naveo kako ima tražbinu. Nadalje, tužitelj tvrdi kako bi provedbom predmetne ovrhe pretrpio nenadoknadivu štetu koja bi mogla ozbiljno ugroziti redovno poslovanje njegova trgovačkog društva. Navodi Tužitelja, kojima isti arbitrarno i paušalno pokušava negirati vlastitu odgovornost za loše izvedene radove, predstavljaju neutemeljen pokušaj izbjegavanja obveza koje proizlaze iz ozbiljnih nedostataka u kvaliteti izvođenja ugovorenih radova. Suprotno tvrdnjama tužitelja, već se vodi odgovarajući sudski postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, pod poslovnim brojem R1-19/2025, a koji se odnosi upravo na iste pravne i činjenične okolnosti koje su predmet i ovog parničnog postupka. U navedenom izvanparničnom postupku, temeljem rješenja tog suda, proveden je postupak osiguranja dokaza, u okviru kojeg je sud imenovao ovlaštenog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, EĐ, dipl. ing. građ., kako bi se izradio pisani nalaz i mišljenje o stvarnom stanju izvedenih radova. Vještačenje je provedeno na licu mjesta, pri čemu su izvršena detaljna mjerenja, fotografiranje, tehnički uvid i zabilježeni svi relevantni podaci u svezi s predmetnim radovima. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 2. svibnja 2025., sudski vještak nedvojbeno i argumentirano zaključuje da radovi koje je izvodio ovršenik odstupaju od tehničkih normi i pravila struke, a posebice da: “Izvedena potkonstrukcija stropa ne zadovoljava potrebne razmake ovješenja za izvedenu dvoslojnu oblogu stropa, suprotno tehničkim zahtjevima i pravilima struke za dvoslojno oblaganje spuštenog stropa. Stanje gips-kartonskog stropa ne zadovoljava uvjete ravnosti, pri čemu su utvrđene neravnine do 3,50 cm.” Dodatno, u svom nalazu vještak nadalje ističe: “Nedostatci na potkonstrukciji stropa i samom stropu proizlaze iz činjenice da izvedena konstrukcija nije dostatna iz statičkih razloga, niti udovoljava tehničkim zahtjevima i pravilima struke. Ravnost spuštenog stropa nije zadovoljavajuća – izmjerene su neravnine | 3 do 3,50 cm. Opseg nastale štete je takav da je potrebno ukloniti postojeći strop te ponovno izvesti strojarske i elektroinstalacijske radove.” Navedeni stručni nalaz, izrađen u okviru formalnog sudskog postupka, od strane nepristranog, ovlaštenog sudskog vještaka, predstavlja relevantan i uvjerljiv dokaz o nestručno izvedenim radovima, pri čemu su objektivno utvrđeni značajni nedostaci i tehnička odstupanja od propisanih normi. Time su u cijelosti opovrgnuti svi navodi tužitelja o navodnoj pravilnosti i kvaliteti izvedenih radova. Stoga su svi pokušaji tužitelja da u ovom postupku negira odgovornost za nekvalitetno izvedene radove pravno irelevantni i neosnovani, jer su suprotni sudski utvrđenom činjeničnom stanju i sadržaju nalaza sudskog vještaka. Takvi navodi ne mogu imati utjecaj na pravnu valjanost ovršne isprave na temelju koje se vodi ovaj postupak. Tuženik je svoju novčanu tražbinu naplatio na temelju zadužnice, koja u pravnom poretku Republike Hrvatske ima jasno definirani status ovršne isprave u smislu članka 31. Ovršnog zakona. Zadužnica predstavlja strogo formalnu, jednostranu pravnu ispravu kojom se dužnik (ovršenik), eventualno i jamac, neopozivo obvezuje na plaćanje određenog iznosa vjerovniku, uz izričitu suglasnost da se, u slučaju neplaćanja, može provesti prisilna naplata putem ovrhe na novčanim sredstvima s računa dužnika. Zadužnica, osim svoje privatnopravne dimenzije (kao voljni pravni akt), ima i javnopravne učinke, jer omogućuje neposrednu naplatu tražbine bez prethodnog provođenja parničnog postupka. Sudska praksa, kao i pravna doktrina potvrđuje da je riječ o pravnom institutu koji omogućuje brzu i učinkovitu zaštitu vjerovnikovih prava. Slijedom navedenog, tuženik smatra da nema pravno relevantnih razloga za usvajanje tužbenog zahtjeva tužitelja, a osobito ne na temelju neosnovanih i već osporenih tvrdnji tužitelja, koje su u suprotnosti s nalazom sudskog vještaka i sadržajem ovršne isprave. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovane, kao i da obveže tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženiku.
3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Rješenje i zaključak Općinskog suda u Slavonskom brodu (str. 4 do 7 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (str. 8 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (str. 9 i 10 spisa), bjanko zadužnicu (str. 11 do 14 spisa), okončanu situaciju – račun 2/1/1 (str.15 do 17 spisa), račun- otpremnicu 2/1/1 (str. 18 spisa), e- mail korespodenciju (str.19 do 22 spisa), pisani nalaz i mišljenje u postupku radi osiguranja dokaza (str. 30 do 36 spisa), saslušao je z.z. tužitelja UĐ (str. 42 do 44 spisa), svjedoka OĐ (str. 44 do 45 spisa), svjedoka ĆĐ (str. 45 do 47 spisa), svjedoka GĐ (str. 47 do 48 spisa), svjedoka NĐ (str. 50 do 52 spisa), svjedoka ĐĐ (str. 52 do 53 spisa), svjedoka EĐ (str. 67 do 68 spisa).
4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem ovrhe nedopuštenom, a koju je tuženik proveo temeljem izravne naplate na temelju bjanko zadužnice izdane od strane ovdje tužitelja tuženiku.
5. Cijeneći izvedene dokaze, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP), te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
6. Među strankama nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu na način da je tužitelj kao izvođač za tuženika kao investitora izvodio radove postavljanje rigips stropa i konstrukcije na adresi [adresa] (drugi kat upravne zgrade). Također nije sporno da je tužitelj tuženiku izdao bjanko zadužnicu u svrhu osiguranja kvalitete izvedenih radova izgradnje stropa. Nije sporno niti da je tuženik zbog nekvalitetno izvedenih radova od strane tužitelja predmetnu zadužnicu pustio na naplatu, te se putem izravne naplate naplatio u iznosu od 10.190,76 eura sa troškovima. Također nije sporno niti da je nakon izvedenih radova došlo do ovješenja samog stropa na kojem su se izvodili radovi.
7. Sporno je međutim da li je tužitelj za tuženika izveo kvalitetno radove, da li postoji odgovornost tužitelja za iste radove, odnosno eventualnu štetu, a posebice što je radove izveo prema usmenoj uputi osnivača tuženika, pa je time sporno da li se tuženik imao pravo naplatiti po bjanko zadužnici.
8. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je osim uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u ovom spisu, a koja je detaljno pobrojana u točki 3. obrazloženja presude, proveo i dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja UĐ, svjedoka OĐ, SĐ, FĐ, NĐ, BĐ i EĐ. Ovdje valja naglasiti kako su stranke na ročištu za glavnu raspravu dana 27.01.2026 . istaknule kako nemaju drugih dokaznih prijedloga osim gore navedenih te da sud donese odluku na temelju stanja spisa.
9. Zakonski zastupnik tužitelja UĐ u svoj iskazu ne spori da su stranke bile u poslovnom odnosu, te da je isti potpisao predmetnu bjanko zadužnicu. Također ističe kako je njegova tvrtka bila izvođač radova na predmetnoj objektu, na kojem je bio investitor tuženik, te je on odrađivao određene radove koje je naslijedio nakon prijašnje tvrtke i još dodatne radove. Na upit suda da li su stranke potpisale ugovor vezano za izvođenje radova, stranka iskazuje da jesu.Na upit pun. tužitelja koja je bila obveza tužitelja na predmetnom objektu, stranka iskazuje da je to bilo završetak radova koje je započela prijašnja tvrtka, odnosno gips-kartonski radovi, odnosno suha gradnja, a budući da je investitor bio zadovoljan sa izvedenim radovima od strane tužitelja, ta suradnja je nastavljena i dalje, a budući da je objekat bio velik. Na upit pun. tužitelja da li je prilikom dogovora između stranaka bilo dogovoreno da se postavi jedna ili dvije rigips ploče na stropu objekta, stranka iskazuje da je bilo dogovoreno da se stavi jedna rigips ploča na strop. Na upit što se dogodilo kad je završio svoj dio posla, stranka iskazuje da je nakon što je postavljena jedna rigips ploča sukladno dogovora i nakon što su završeni radovi, u ime investitora g. DĐ zatražio je da se postavi drugačija rasvjeta za koju je potrebno dvije rigips ploče, budući da je dubina rasvjete veća, te je on upozorio g. DĐ da tako postavljanje nije po pravilima struke, međutim investitor, odnosno g. DĐ je inzistirao na postavljanju dvije rigips ploče i to pred svjedocima – radnicima tužitelja, te je isti naznačio da je on investitor, da on plaća ovdje tužitelja, te da napravi kako on kaže. O činjenici da to nije po pravilima struke zz tužitelja je odmah obavijestio i SĐ koji je bio nedaleko od stranaka u tom trenutku, a koji je vodio cijeli taj posao i koji je glavni inženjer kod tuženika. Na upit da li je za te naknadne radove – postavljanje druge ploče, tužitelj tuženiku izdao račun, stranka iskazuje da jest. Na daljnji upit da li je i nadzorni inženjer imenovan od tuženika također bio obaviješten da postavljanje dvije ploče nije po pravilima struke, stranka iskazuje da je i on bio nakon nekoliko dana upozoren, budući da je dolazio na gradilište. Na upit zašto je došlo do potpisivanja zadužnice, stranka iskazuje da je do toga došlo zbog toga što tuženik nije htio potpisati okončanu situaciju i to nakon pregledanih svih poslova. Na upit da li zna tko je ugrađivao rasvjetu nakon što je tužitelj izveo radove, stranka iskazuje da se ne može točno očitovati. Na upit ima li saznanja što je tvrtka koja je ugrađivala rasvjetu napravila na rigips pločama koje je ugradio tužitelj, stranka iskazuje da je taj posao nakon štoje tužitelj otjeran od strane tuženika sa gradililšta, isjekla nosivi dio konstrukcije, te je izrezala revizione otvore, te je tako došlo do spuštanja stropa. Na upit da li je g. DĐ zvao tužitelja da popravi strop, nakon što je došlo do spuštanja stropa, stranka iskazuje da ga je zvao DĐ, te je stranka došla na mjesto radova i utvrdio je da nije njegova tvrtka odgovorna za pad stropa, nego nova tvrtka koja je izvodila radove nakon tužitelja, te slijedom toga nije popravio predmetni strop.Na upit suda da li je tuženik platio tužitelju predmetne radove koji su naknadno izvedeni, a s obzirom da je ranije naveo da je tužitelj tuženiku izdao račun za te radove, stranka iskazuje da je djelomično tuženik tužitelju podmirio radove, odnosno ostao je još dužan iznos od 4.700,00 eura, međutim ne može se točno očitovati da li je tuženik upravo platio iznos tih radova, jer to se ne vidi iz računa. Na upit suda da li je tužitelj u cijelosti napravio predmetne radove, odnosno postavio dvije ploče, stranka iskazuje da jest i to unatoč njegovom upozorenju, ali na inzistiranje g. DĐ, a na daljnji upit da li je tuženik pregledao te radove, stranka iskazuje da jest, kao i nadzorni inženjer, te je slijedom toga i potpisana okončana situacija. Na upit suda stranka iskazuje kako su svi potpisali okončanu situaciju po predmetnim radovima, međutim da je tuženik uvjetovao potpis situacije na način da tužitelj da bjanko zadužnicu. Na upit pun. tužitelja da li je tuženik pustio predmetnu zadužnicu na naplatu, stranka iskazuje da jest.Na upit pun. tuženika da li je tužitelj izvršio sve ugovorene radove, stranka iskazuje da nije, budući da ga je tuženik otjerao sa gradilišta. Na upit da pojasni što znači da je otjeran sa gradilišta, stranka iskazuje da je prilikom obilaska predmetnog gradilišta u prisustvu njega, te DĐ, ĆĐ i još jedne ženske osobe čije se ime ne može sjetiti, DĐ rekao ovdje stranci da podigne sa poda određeni dio staklene vune na što mu je stranka rekla da i on čeka da se i drugi poslovi završe, odnosno od drugih pravnih osoba koje su bile zadužene za drugi dio posla poput elektro i vodoinstalatera, na što mu je DĐ rekao da od tog trenutka tužitelj više nije izvođač predmetnih radova i da napusti gradilište, a što je tužitelj i učinio. Na upit pun. tuženika da li je isti dobio određenu projektnu dokumentaciju glede radove potkonstrukcije stropa II kata zgrade, stranka iskazuje da je dobio. Na upit da li je tužitelj sukladno projektnoj dokumentaciji i po uputama proizvođača izveo radove, stranka iskazuje da je on izveo sve radove sukladno uputi tuženika. Na upit suda da li se nalog tuženika za izvođenjem radova razlikovao od projektne dokumentacije, odnosno uputa proizvođača, stranka iskazuje da jest.Na upit pun. tuženika po čemu se razlikovao nalog tuženika za izvođenje potkonstrukcijskih, stranka iskazuje da je unatoč njegovom upozorenju tuženik inzistirao na primjerice drugačijem rasponu profila, te je tuženik inzistirao da se naprave jeftinije opcije jer je to puno skupo. Na daljnji upit da li je tužitelj ugradio manju količinu, stranka iskazuje da nije. Na upit da li je tužitelj tuženiku dao posebnu ponudu glede potkonstrukcije stropa, stranka iskazuje da nije dala posebnu, već je dala kompletnu ponudu za cjelokupni strop, odnosno potkonstrukciju i ploče. Na upit zašto je prihvaćao naloge tuženika ili njegovih zaposlenika, ako je ponudio komplet potkonstrukcije zajedno sa pločom, stranka iskazuje da je prvotno ponudio cjelokupni komplet prije no što je vidio osobno na gradilištu što treba zaista učiniti. Na upit da li je trebao ugraditi i vatrootporne ploče, stranka iskazuje da misli da nije trebao. Na upit da li je upozorio tuženika da ploče koje dodatno treba montirati nisu u skladu s pravilima struke, stranka iskazuje da jest, međutim da je tuženik inzistirao na tome, te je on s obzirom da je tuženik inzistirao na tome, da ga on plaća, to i napravio sukladno uputi tuženika. Na upit da li je tužitelj objasnio tuženiku da to nije prema pravilima struka, odnosno da treba pojašati potkonstrukciju, stranka iskazuje da je potkonstrukcija već napravljena, te je upozorio tuženika, a što je uostalom i tuženik i sam znao. Na upit suda da li se stranka može očitovati o nazivu tvrtke koja je došla na gradilište iza tužitelja, stranka iskazuje kako se u ovom trenutku o tome ne može očitovati.Na upit pun. tuženika da li je tužitelj dobio od nadzornog inženjera zahtjev za sanacijom stropa II. kata zgrade, stranka iskazuje da je dobio takav zahtjev, međutim kada je već pao stop, odnosno kada su drugi izvođači već isjekli konstrukciju.
10. Svjedok DĐ iskazuje da mu je poznat poslovni odnos između stranaka, budući da je isti vlasnik tuženika, odnosno u ovom postupku investitora. Na upit suda na koji način je došlo do poslovne suradnje, svjedok iskazuje kako je SĐ, zaposlenik tuženika, došao do imena tužitelja, a kojem je ponuđeno da izvede završne radove na predmetnom objektu. Na upit suda da li su stranke usmeno dogovorile suradnju glede radova ili su stranke potpisale određeni ugovor, svjedok iskazuje kako se o tome ne može točno očitovati, te da o tome ima saznanja svjedok SĐ. Na upit suda što je bio predmet tužiteljevih radova za tuženika svjedok iskazuje kako su to bili gips-kartonski radovi, špahlanje i priprema za krečenje, odnosno priprema za soboslikarske radove. Na upit pun. tuženika da li je zatražio od tužitelja postavu drugog sloja gips-kartonskih ploča na II katu objekta, svjedok iskazuje da jest tražio to od tužitelja, te je tužitelj i izveo takve radove. Također navodi kako je tužitelj tuženiku rekao da će takvi radovi biti skuplji. Na upit da li je tužitelj svjedoka upozorio da izvedena potkonstrukcija može podnijeti opterećenje takvog drugog sloja gips-kartonskih ploča svjedok iskazuje da ga tužitelj nije upozorio. Na upit da li je prihvatio ponudu tužitelja za dodatne radove, svjedok iskazuje da jest.Na upit pun. tužitelja koliko je izvođača radilo te radove postavljanja stropa, svjedok iskazuje kako je te radove obavljao tužitelj, a nakon njega i nakon što je pao strop, je angažirao drugu tvrtku, budući da tužitelj nije htio popraviti te radove. Na daljnji upit da li je prilikom razgovora vezano za postavljanje druge ploče bilo prisutnih i drugih osoba, svjedok iskazuje da je uz njega bio prisutan SĐ, te su bile i neke druge osobe, ali njemu nepoznate. Na upit da li je potpisana okončana situacija, svjedok iskazuje da on to ne zna, odnosno da ima ljude koji imaju takve informacije. Na upit da li mu je poznato zašto su izdane dvije bjanko zadužnice, svjedok iskazuje da su one izdane radi kvalitete izvedenih radova, a kako je to uobičajeno u RH.
11. Svjedok SĐ iskazuje da mu je načelno poznat, budući da je isti bio predstavnik investitora na tom projektu. Na upit suda na koji način je došlo do suradnje između stranaka, svjedok iskazuje da je nakon što je došlo do reda za gips - kartonske radove, tuženik poslao na više adresa upite za izvođenje tih radova, te je od tužitelja dobio ponudu za izvođenje tih radova. Na upit u kakvoj formi je bila ponuda tužitelja, svjedok iskazuje da je bila u formi e-maila, a ista je sadržavala po stavkama i materijalima, a ista je sadržavala po stavkama i cijene pojedinih materijala. Na upit suda da li su posebice navedeni radovi tužitelj u toj ponudi, svjedok iskazuje da je u kratkim crtama tužitelj naznačio radove, odnosno materijale. Na upit pun. tuženika da li je tuženik tužitelju predao projektnu dokumentaciju, svjedok iskazuje da, osim crteža, nije bilo druge projektne dokumentacije. Na upit da li mu je poznato da je ponuda tužitelja sadržavala protupožarne gips ploče na stropu II. kata zgrade, svjedok iskazuje da mu je to poznato da je ponuda sadržavala i to. Na upit da li je tužitelj izveo strop na II. katu zgrade sa protupožarnim gips -pločama, svjedok iskazuje da nije. Na upit da li mu je poznat zahtjev g. DĐ za drugu gips ploču, svjedok iskazuje da jest, a budući da je g. DĐ želio ugraditi led rasvjetu, a za što je bilo potrebno ugraditi drugu ploču, te je tako i učinjeno, odnosno ugrađena je druga ploča. Na upit da li je svjedoku bilo poznato da je tužitelj obavijestio g. DĐ ili njega da se na postojeću potkonstrukciju ne može ugraditi druga ploča, svjedok iskazuje kako mu nije poznato da je tužitelj obavijestio niti njega, a niti g. DĐ da se ne može ugraditi druga ploča na postojeću konstrukciju. Na upit da li je istome poznato da je nadzorni inženjer pozvao tužitelja na sanaciju potkonstrukcije stropa, svjedok iskazuje da mu je poznato. Na upit da li je tužitelj otklonio nedostatke,odnosno sanirao strop II. kata zgrade, svjedok iskazuje da nije. Na upit suda tko je otklonio nedostatke, odnosno sanirao strop II. kata zgrade, svjedok iskazuje da je to učinio drugi izvođač, ali se ne može sjetiti imena te tvrtke. Na upit pun. tuženika da li tuženik bio zadovoljan sa drugim radovima tužitelja na tom objektu, svjedok iskazuje kako se o tome ne može očitovati, međutim da još ima drugih nedostataka koje trebaju biti otklonjeni. Na upit da li je nadzor bio upoznat sa svim radovima koje je obavlja tužitelj, svjedok iskazuje da jest. Na upit zašto je bila potpisana okončana situacija ukoliko radovi nisu završeni, svjedok iskazuje kako nije bio prisutan na tim sastancima, te se stoga ne može očitovati. Na upit da li je svjedoku poznato tko je ugrađivao rasvjetu na objektu nakon što je tužitelj završio sa radovima, svjedok iskazuje kako je to radio neki drugi podizvođač, ali se ne može sjetiti koja tvrtka. Na upit ima li saznanja da li je ta nova tvrtka nakon što je tužitelj izveo radove izrezala nosivu konstrukciju i izrezivala revizijske otvore, svjedok iskazuje da je dobio informaciju o tome, ali tada je bio isti na bolovanju, te je radove vodila glavna inženjerka glavnog izvođača – ČĐ iz tvrtke Vertex gradnja. Na upit da li mu je poznato da je g. UĐ razgovarao sa g. DĐ vezano za ugradnju druge ploče i gdje se odvijao taj razgovor, svjedok iskazuje kako je taj razgovor vođen upravo na II. katu gdje su izvršavani ti radovi. Na upit tko je obavljao te radove u ime tužitelja, odnosno da li ih je obavljao on sam ili sa svojim radnicima, svjedok iskazuje da je tužitelj imao 2-3 radnika. Na upit suda da li je on osobno bio prisutan, odnosno vidio gradilište kada je popustila nosiva konstrukcija, odnosno strop, svjedok iskazuje kako je to on osobno vidio. Na upit da li je do tog popuštanja konstrukcije došlo nakon potpisivanja okončane situacije, svjedok iskazuje kako se o tome ne može očitovati. Na daljnji upit suda da li je bilo primjedbi na izvedene radove tužitelja prije no što je došlo do popuštanja konstrukcije, svjedok iskazuje kako se o tome ne može točno očitovati. Na daljnji upit da li je svjedok i dalje zaposlenik tuženika, svjedok iskazuje da je.
12. Svjedok ŽĐ iskazuje da je istome poznato da je tužitelj izvodio radove na objektu na kojem je tuženik bio investitor. Na upit suda ističe kako je on osobno bio glavni nadzorni inženjer na predmetnom objektu, a sam nadzor je obavljala tvrtka Alfa inženjering d.o.o. Na upit suda da li je isti osobno bio upoznat sa radovima koje je izvodio tužitelj, svjedok iskazuje da jest. Na upit pun. tužitelja da li je svjedok bio upoznat sa postavljanjem druge ploče, nakon dovršetka postavljanja prve ploče, svjedok iskazuje da je bio upoznat da je tužitelj ugradio tu drugu ploču, međutim ističe da on osobno nije vidio ugovor između stranaka, te da su takve poslove dogovarali međusobno g. DĐ i ovdje zz tužitelja g. UĐ, te ističe kako je taj posao postavljanja druge ploče tužitelj i napravio. Na upit zašto je potpisana okončana situacija ako je bilo nepravilnosti, svjedok iskazuje kako je ista potpisana isključivo po pisanoj naredbi g. DĐ. Na upit da li je svjedok poznato da je do ugradnje druge ploče došlo na inzistiranje OĐ, svjedok iskazuje da mu je to poznato, budući da mu je to rekao ovdje zz tužitelja, ali i druge osobe koje su bile uključene u gradnju. Na upit pun. tužitelja da li je zz tužitelja upozorio njega kao nadzornog inženjera da se ne treba ugrađivati druga ploča jer nije po pravilima struke, svjedok iskazuje da mu zz tužitelja nije to rekao. Na upit kada je bio upoznat da je došlo do popuštanja stropa, svjedok iskazuje da je do popuštanja stropa došlo kada je druga firma prorezala konstrukciju i ploče, ali to nije učinio tužitelj. Na upit da li je svjedok i dalje u poslovnom odnosu sa tuženikom glede nadzora, svjedok iskazuje kako je tuženik dobio uporabnu dozvolu, te stoga smatra da više nisu u poslovnom odnosu. Na upit pun. tuženika da li je isti kao nadzorni inženjer bio i projektant objekta, svjedok iskazuje da jest. Na upit da li mu je poznato da su na stropu II. katu objekta trebale biti postavljene i vatrootporne ploče, svjedok iskazuje da mu je to poznato, odnosno da su trebale biti ugrađene, ali iste nisu ugrađene. Na upit da li je od tužitelja traženo da ugradi te vatrootporne ploče, svjedok iskazuje da to nije traženo od tužitelja, iz razloga što je investitor preuzeo dužnost premazivanja čelične konstrukcije vatrootpornim premazom. Na upit kada je saznao da tužitelj nije izveo stropnu konstrukciju sukladno uputi proizvođača odnosno njegovog tehnologa, svjedok iskazuje da je to saznao nakon što je došlo do popuštanja konstrukcije. Na upit da li je izvršena sanacija konstrukcije od strane tužitelja, svjedok iskazuje da koliko je njemu poznato, tužitelj to nije sanirao. Na upit na koliko je mjesta prorezana konstrukcija stropa, svjedok iskazuje da je to bilo u svakoj prostoriji na 3 – 4 mjesta. Na upit suda da li je do popuštanja stropa došlo nakon potpisivanja okončane situacije, svjedok iskazuje da je on potpisao okončanu situaciju, ali se ne može sjetiti da li je do popuštanja došlo prije ili nakon potpisivanja okončane situacije. Na upit suda da li je svjedok kao nadzorni inženjer odobrio postavljanje druge ploče, svjedok iskazuje da on kao nadzorni inženjer nije dao posebno odobrenje za postavljanje te druge ploče, nego su to napravili u dogovoru zz tužitelja i DĐ, a njegovo stručno mišljenje je bilo da je to moguće izvesti, odnosno dodati i drugu ploču, ali uz uvjet pojačanja konstrukcije do koje ovdje nije došlo, te je zbog i došlo do popuštanja stropa prilikom izrezivanja, a kada se trebala i pojačati konstrukcija. Na poseban upit suda, svjedok iskazuje kako postupak izrezivanja ploča i konstrukcije nije radio tužitelj već druga tvrtka, ali ne zna točno koja. Na upit pun. tuženika tko je po njegovom mišljenju trebao izvršiti pojačanje konstrukcije, svjedok iskazuje da je to trebao napraviti onaj koji je izrezivao u tom trenutku. Na upit što znači potpisivanje okončane situacije, svjedok iskazuje da to znači da su poslovi završeni, isti se vizualno pregledaju, a na daljnji upit da li je bilo nekih primjedbi oko radova tužitelja prije ili prilikom potpisivanja okončane situacije, svjedok iskazuje da nije. Na upit pun. tuženika zbog čega je nakon 2 mjeseca od potpisivanja okončane situacije pozivao putem e-maila, a što je razvidno iz spisa, da tužitelj otkloni nedostatke ukoliko to nije bila njegova odgovornost, svjedok iskazuje da je smatrao da je tužitelj izvodio te radove, osim izrezivanja, to je stoga istoga i pozvao na otklanjanje tog nedostatka.
13. Svjedok NĐ na upit suda da li je istome poznat predmet ovoga postupka, isti iskazuje da jest, budući da je isti zaposlenik tužitelja. Na upit suda da li je isti osobno izvodio predmetne radove na objektu kao zaposlenik tužitelja, svjedok iskazuje da jest. Na upit koje je radove tužitelj izvodio za tuženika na predmetnom objektu, svjedok iskazuje da su to bili gips kartonski radovi, odnosno radovi suhe gradnje. Na upit da li su svi radovi koje je tuženik naručio od tužitelja izvedeni, svjedok iskazuje da jesu. Na upit pun. tužitelja ima li saznanja što je dogovoreno u vezi stropa, svjedok iskazuje koliko je njemu poznato da su vlasnici tvrtki dogovorili postavljanje jedne ploče na stropu, te je sukladno tome tužitelj i postavio jednu ploču. Također je bilo dogovoreno napraviti sve radove do farbanja. Na daljnji upit da li je istome poznato da je ugrađena i druga ploča i ako jest na koji način je došlo do ugradnje iste, svjedok iskazuje kako je došla osoba, koliko je njemu poznato, investitor, te je on izjavio da se treba ugraditi druga ploča zbog potrebe rasvjete. UĐ je istome rekao da to nije predviđeno, a niti dogovoreno, međutim ta osoba je izjavila da to naprave budući da ih on plaća. Na upit suda da li je osobno čuo i vidio takvu konverzaciju između UĐ i te osobe, svjedok iskazuje da jest, budući da je bio udaljene nekoliko metara, te su bili prisutni i drugi djelatnici tužitelja. Na upit pun.tužitelja ima li saznanja što se naknadno dogodilo sa tim stropom, svjedok iskazuje da je čuo da je naknadno isjecan strop, da su isjecane i nosive šine (profili) i nosive žice, a što je rezultiralo ovješenjem stropa. Na upit suda da li je tužitelj izvodio potom sanacijske radove kada je došlo ovješenja stropa, svjedok iskazuje da nije. Na daljnji upit suda da li je tužitelj ugradio drugu ploču, svjedok iskazuje da jest.Na upit pun. tužitelja može li objasniti na koji način je investitor tražio od tužitelja postavljanje druge ploče, svjedok iskazuje da je ista osoba bila arogantna i glasno je komunicirao prema zz tužitelja. Na upit pun. tuženika da li je on osobno vidio dokumentaciju odnosno nacrte za predmetne radove, svjedok iskazuje da nije, nego je on dobio nalog od svojih pretpostavljenih kako i što da radi. Izjavljuje da je samo dobio prikaz predmetnog stropa, međutim da se iz istog ne vidi koliko je ploča potrebno ugraditi, ali napominje da je konstrukcija rađena za jednu ploču, a naknadno je od strane investitora traženo da se postavi još jedna ploča. Na upit da li je nakon što je dobio nalog da se postavi još jedna ploča da li su dodatno pojačali podkonstrukcij predmetnog stropa, svjedok iskazuje da nisu, i to budući da je strop sa jednom pločom već bio gotov odnosno zatvoren i nije bilo više moguće raditi dodatno pojačanje bez da se skidaju sve ploče. Na upit da li je po njemu postojeća kontrukcija bila dovoljna za dvije ploče, svjedok iskazuje da je mogla biti, ali to nije sigurno i nije po standardima, a posebice s obzirom da su naknadno izrezivane ploče, profili što je dovelo do ovješavanja stropa. Na upit pun. tuženika da li je istome poznato da je u ponudi između stranaka bilo navedeno i ugradnja vatrootpornih ploča, svjedok iskazuje kako mu to nije poznato.
14. Svjedok BĐ iskazuje kako je istome poznat poslovni odnos između stranaka budući da je isti zaposlenik tužitelja. Na upit suda da li je osobno izvodio predmetne radove u [adresa], a iz kojih proizlazi ovaj postupak, iskazuje da jest. Na upit suda koje je radove on izvodio, svjedok iskazuje da je radio gipsane radove, arm strong stropa, male kutije ispod prozora, te su te radove obavljali i drugi djelatnici tužitelja. Na upit pun. tužitelja da objasni na koji način je došlo do postavljanja ploča, svjedok iskazuje kako je on osobno stavio prvu ploču, odnosno zatvorio profile na stropu, a na postojeću konstrukciju, te su drugi kolege počeli gletati spojeve, a tada je došao DĐ, te je isti rekao da se trebaju postaviti dvije ploče, budući da je isti naknadno našao neku rasvjetu koju treba ugraditi. Tom prilikom je UĐ rekao DĐ da to nije pametno raditi i ugrađivati drugu ploču, odnosno da isto nije po pravilima struke, međutim isti je rekao da je on investitor koji ih plaća i da to tako trebaju napraviti. Na upit suda da li je postupljeno po takvom zahtjevu DĐ, te da li je dodana druga ploča, svjedok iskazuje da jest, odnosno na prvu ploču je dodana još i druga ploča. Na upit pun. tužitelja ima li saznanja što se naknadno događalo sa predmetnim stropom, svjedok iskazuje da je naknadno saznao da je druga tvrtka naknadno radila revizijske otvore, odnosno sjekli su nosive profile i žice, te se strop objesio. Na daljnji upit pun. tužitelja na koji način je DĐ komunicirao sa zz tužitelja UĐ kada je izdavao nalog za ugrađivanje druge ploče, svjedok iskazuje da je DĐ takav nalog izdavao arogantno, odnosno rekao je: "ja sam gazda i bit će onako kako ja kažem". Na daljnji upit suda da li je osobno bio nazočan kada je DĐ dao naprijed navedeni nalog PĐ na gore opisani način, svjedok iskazuje da jest bio osobno nazočan. Na upit pun. tuženika da li tuženik ili netko drugi svjedoku dao nacrte za izradu potkonstrukcije stropa i samog stropa, odnosno ploče, svjedok iskazuje da se toga ne može sjetiti. Na upit na temelju čega su onda radili djelatnici tužitelja, svjedok iskazuje da su oni radili po pravilima struke. Na daljnji upit pun. tuženika ukoliko su djelatnici tužitelja radili po pravilima struke, zašto nije ojačana potkonstrukcija, svjedok iskazuje da to nije rađeno budući da je DĐ rekao da se stavi još jedna ploča, te da je već bila dovršena prva ploča. Na upit da li je istome poznato da je u ponudi postojala ponuda tužitelja za ugradnjom vatrootpornih ploča, svjedok iskazuje kako mu to nije poznato.
15. Svjedok EĐ na upit suda da li mu je poznat predmet ovoga spora između stranaka, svjedok iskazuje da mu je poznat, budući da je isti radio očevid i nalaz i mišljenje u predmetu R1-19/2025. Na upit pun. tužitelja da li je svjedok prilikom izrade nalaza i mišljenje u naprijed navedenom predmetu R1 imao okončanu situaciju potpisanu od strane tužitelja i tuženika, te nadzornog organa, svjedok iskazuje da nije imao tu dokumentaciju, budući da je on bio u postupku osiguranja dokaza, te je posjedovao samo jedan mail na temelju kojeg su naručeni, te je imao uvid u taj spis R1-19/2025. Na daljnji upit da li je prilikom očevida u naprijed navedenom predmetu bio prisutan i tužitelj, svjedok iskazuje da je bio prisutan on, uređujuća sutkinja, zapisničarka, te jedna od stranaka, odnosno SĐ, kao što je naznačeno u nalazu i mišljenju. Na upit tko je istome dao nalog što treba vještačiti, svjedok iskazuje je to naloženo od strane uređujuće sutkinje. Na upit da li je istoga netko obavijestio o određenim usmenim dodacima predmetnog ugovora, svjedok iskazuje da nije, nego je on obavio očevid na temelju toga izradio svoj nalaz i mišljenje. Na upit da li je isti radi izrade nalaza i mišljenja kontaktirao nadzorno tijelo, svjedok iskazuje da to nije bio njegov zadatak, te stoga nije kontaktirao nadzorno tijelo. Na daljnji upit je li svjedok prilikom očevida utvrdio da je došlo do isjecanja konstrukcije stropa, svjedok iskazuje da je prilikom očevida zatečen isječen strop, te su iz njega na mjestima otvora virile elektroinstalacije odnosno kablovi. Na upit koliko je bilo tih otvora, svjedok iskazuje kako se o tome ne može točno očitovati, odnosno iste nije brojao. Na upit da li je upoznat tko je vršio to isjecanje otvora, svjedok iskazuje da mu to nije poznato. Na upit pun. tuženika da li je potkonstrukcija izvedena za jednu ili dvije ploče, svjedok iskazuje kako ista nije bila pravilno izvedena niti za jednu niti za dvije ploče.
16. Člankom 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) određeno je da se Ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Nadalje člankom 596. st. 3. ZOO-a određeno je da je izvođač dužan upozoriti naručitelja na nedostatke u njegovu nalogu te na druge okolnosti za koje je znao ili je morao znati, koje mogu biti značajne za naručeno djelo ili za njegovo izvršenje na vrijeme, inače će odgovarati za štetu. Nadalje člankom 604. ZOO-a određeno je: (1) Naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. (2) Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen.(3) Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju.
17. Iz naprijed navedenih dokaza proizlazi kako je tužitelj za tuženika obavljao određene završne radove poput gips kartonskih radova i suhe gradnje , odnosno rigips stropa i konstrukcije. Slijedom iznijetoga sud je stava kako su stranke bili u ugovornom odnosu temeljem ugovora o djelu. Iz iskaza neposrednih svjedoka koji su osobno bili nazočni dogovoru tužitelja i osnivača tuženika vezano za postavljanje druge ploče zbog koje je došlo do štete, odnosno ovješenja stropa, a posljedično i naplate bjanko zadužnice od strane tuženika i to svjedoka NĐ i BĐ, a na čije iskaze pun. tuženika na ročištu nije imao primjedbi proizlazi kako je z.z. tužitelja UĐ osobno upozorio OĐ, osnivača tuženika da predmetni radovi koje tuženik traži od tužitelja odnosno postavljanje druge ploče nije u skladu sa pravilima struke međutim da je isti rekao da je on investitor koji ih plaća i da tako trebaju napraviti, odnosno da je iskazao „ja sam gazda i bit će onako kako ja kažem”.
18. Slijedom toga, iz naprijed navedenog proizlazi da je tužitelj sukladno čl. 596. st.3. ZOO-a upozorio tuženika na nedostatke u njegovom nalogu, međutim osnivač tuženika DĐ je inzistirao da se napravi još jedna (druga) ploča. Sud je stava kako je upravo iz naprijed navedenog razloga inzistiranja osnivača tuženika (a ne direktora) da se napravi djelo koje može imati nedostatke , bio razlog tužitelju da isti u skladu sa čl. 590.st. 2. i 590. st. 3. ZOO-a raskine predmetni ugovor, odnosno isti nalog ne izvrši i to zbog činjenice da ga neovlaštena osoba - osnivač tuženika, a ne direktor, traži izvršenje određenog djela koje ima nedostatke, jer će u protivnom upravo tužitelj odgovarati za štetu. Naprijed navedena povećana pažnja tužitelja u ispunjavanju obveza proizlazi i iz čl. 10. st. 2. ZOO-a kojim proizlazi da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati sa povećanom pažnjom prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka), a što je izvođač radova, odnosno tužitelj u ovom postupku bio dužan činiti. Također naprijed navedena dužnost tužitelja je proizlazila i iz činjenice da je na upit suda zz tužitelja UĐ izričito iskazao da se nalog tuženika za izvođenjem radova razlikovao od projektne dokumentacije (str. 43 spisa). Postupajući po nalogu neovlaštene osobe tužitelj se sam doveo u položaj da odgovara za nastalu štetu tuženiku. Također valja istaknuti kako je u predmetu R1-19/2025, koji je proveden radi osiguranja dokaza pred ovim sudom, stalni sudski vještak za područje graditeljstva i procjenu nekretnina dao zaključak i mišljenje (str. 34 spisa) da izvedena podkonstrukcija stropa ne zadovoljava potrebne razmake ovješenja za izvedenu dvoslojnu oblogu stropa prema tehničkim zahtjevima i pravilima struke za dvoslojno oblaganje spuštenog stropa. Također je isti vještak u nalazu i mišljenju naveo da stanje stropa izvedenog gips kartonskog stropa ne zadovoljava uvjete ravnosti (izmjerene neravnine do 3,5 cm), da nedostaci na podkonstrukciji stropa i samog stropa su da izvedena potkonstrukcija nije dovoljna iz statičkih razloga i tehničkih potreba, te pravila struke, ravnost spuštenog stropa nije zadovoljavajuća – izmjerene neravnine do 3,5 cm, te da je opseg nastale štete taj da je potreban trošak uklanjanja izvedenog stropa, te ponovno uklapanje strojarskih i elektro instalacija u spušteni strop (izvode). Slijedom iznijetoga, upravo i iz naprijed navedenog nalaza i mišljenja vještaka provedenog radi osiguranja dokaza proizlazi da tužitelj, iako je pristao postupiti po nalogu osnivača tuženika i dodao drugu ploču, iste radove nije izveo sukladno pravilima struke. Također, isti vještak je na ročištu održanom 27.1.2026. iskazao, a na upit punomoćnika tuženika da li je potkonstrukcija izvedena za jednu ili dvije ploče, da ista nije pravilno izvedena niti za jednu niti za dvije ploče. Iako je tužitelj imao primjedbi na iskaz naprijed navedenog vještaka EĐ, saslušanog u svojstvu svjedoka pred ovim sudom, u dijelu koji se odnosi na zaključak vještaka da se radi o loše izvršenim radovima postavljanja konstrukcije, isti je na istom ročištu 27.1.2026. povukao svoj ranije predloženi dokazni prijedlog za provođenjem građevinskog vještačenja na okolnost izvedenih radova i naknadnih radova koji su izvedeni nakon što je tužitelj izveo svoje radove uz očevid samih stranaka, te je predložio sudu da donese odluku na temelju stanja spisa, odnosno do tada provedenih dokaza (str. 68 spisa). Slijedom iznijetoga tužitelj, na kojem je bio teret dokazivanja eventualno činjenice da je neka druga tvrtka odgovorna za nastalu štetu, a ne tužitelj, nije predložio odgovarajuće dokaze za utvrđivanje tih činjenica, budući da je povukao svoj prijedlog za provođenjem građevinskog vještačenja na te okolnosti. Također na istom ročištu je i tuženik izjavio da nema drugih dokaznih prijedloga, te je također predložio donošenje odluke na temelju stanja spisa.
19. Nadalje, iako su stranke potpisale okončanu situaciju, a što proizlazi iz iskaza svjedoka i same okončane situacije (str. 15 spisa), sukladno članku 605. st. 1. ZOO-a proizlazi ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom naručitelj se ipak može pozvati na njega pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja, a iz stavka 2. istog članka proizlazi da istekom dviju godina od primitka obavljenog posla naručitelj se više ne može pozvati na nedostatke. Ovo se ističe budući da iz e-maila FĐ, nadzornog inženjera, od 20.3.2025. proizlazi da je isti 20.3.2025. (str. 20 spisa) obavijestio tužitelja da bi predmetni strop drugog kata trebalo sanirati na način da se postojeće gips kartonske ploče demontiraju, izvrši sanacija osnovne konstrukcije, sukladno uputama proizvođača konstrukcije i njihovog tehnologa, te nakon toga ponovno montiraju gips kartonske ploče sukladno projektnoj dokumentaciji, a što je tužitelj odbio izvršiti, što je vidljivo iz e-maila sa str. 19 do 22 spisa. U vezi s tim valja istaknuti kako tužitelj, na kojemu je bio teret dokazivanja, nije dokazao da tuženik nije u roku tužitelja pozvao na uklanjanje predmetnih nedostataka. Također iz e-maila MĐ (zaposlenika tuženika) tužitelju (str. 22 spisa) proizlazi kako je isti također pozvao tužitelja da u roku od 7 dana otkloni nedostatke, a što tužitelj nije učinio smatrajući da isti nije odgovoran za predmetnu štetu jer je postupao po nalogu tuženika, odnosno naručitelja.
20. Slijedom svega iznijetoga budući da iz gore navedenih dokaza proizlazi kako je nakon izvođenja radova došlo do štete na način da je došlo do ovješenja stropa, a koje radove je izvodio tužitelj, da tužitelj kao izvođač nije iskoristio svoje zakonsko pravo iz članka 596. ZOO-a za odbijanjem naloga naručitelja koji ima nedostatke i pravo na raskid ugovora, isti sukladno članku 596. ZOO-a odgovara za štetu koja je nastala. Ovdje također valja istaknuti kako iz navoda tužitelja iz tužbe, kao i iskaza samog UĐ proizlazi kako je zadužnica od strane tužitelja upravo dana u svrhu osiguranja kvalitete izvedenih radova izgradnje stropa, slijedom čega je sud stava kako je neosnovan zahtjev tužitelja radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.
20. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP- a i to čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4., te 168. st. 2., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/2025; dalje OT) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023; dalje Uredba) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/2023), a prema zahtjevu za naknadu troškova, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te vrijednost boda.
21. Sud je tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu priznao parnični trošak u iznosu od ukupno 2.328,71 euro, a koji trošak čini sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.t.1. OT), pristup ročištu 11.9.2025. u iznosu od 200,00 eura uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.t.1. OT), pristup ročištu 17.10.2025. u iznosu od 200,00 eura uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.t.1. OT), pristup ročištu 20.11.2025. u iznosu od 200,00 eura uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.t.1. OT), pristup ročištu 27.1.2026. u iznosu od 200,00 eura uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.t.1. OT). Također, sud je tuženiku priznao i troškove u predmetu R1-19/2025 i to trošak vještačenja u iznosu od 700,00 eura, sastav prijedloga radi osiguranja dokaza u iznosu od 200,00 eura uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 50,00 eura (Tbr.11.t.1. OT), plaćene sudske pristojbe na prijedlog za osiguranje dokaza u iznosu od 73,23 eura, te trošak očevida i korištenja osobnog automobila za službene svrhe radi pristupa očevidu u iznosu 55,48 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
22. Preko dosuđenog iznosa, sud tuženiku nije priznao trošak sastava podneska od 21.1.2026. u iznosu od 200,00 eura uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 50,00 eura, budući da isti nije bio predviđen u skladu sa planom upravljanja postupkom, a niti je isti dostavljen pravovremeno sudu i protivnoj stranci, slijedom čega ga sud nije niti uzeo u obzir, te je o tome donio rješenje na ročištu od 27.1.2026. (str. 67 spisa), te dio troška za sastav prijedloga radi osiguranja dokaza u predmetu R1-19/2025 u iznosu od 300,00 eura uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 75,00 eura, odnosno sveukupno 625,00 eura, te je slijedom toga odlučeno kao u točki III. izreke presude.
23. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Osijeku 13. ožujka 2026.
S u d a c
Augustin Jalšovec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana pismeno putem ovog suda.