Poslovni broj: Us I-630/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Neni Čulić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ĆT, rođenog **.**.1994. u mjestu Syleth, Bangladeš, državljanin Bangladeša, zastupanog po opunomoćeniku Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane rasprave, 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/25-06/938, Urbroj: 511-01-212-25-6 od 5. ožujka 2025.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.284,58 eura u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-216-03/25-06/938, Urbroj: 511- 01-212-25-6 od 5. ožujka 2025. odbijen je zahtjev za međunarodnu zaštitu koji je podnio tužitelj, državljanin Narodne Republike Bangladeša.

2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je osporeno rješenje neosnovano, da nije utemeljeno na zakonu ni činjenicama te traži da ga sud sasluša. U svom iskazu naveo je da se nalazi u ozbiljnoj opasnosti u zemlji podrijetla, a tu opasnost povezuje s konkretnim događajima i svojom političkom aktivnošću. Posebno ističe da je kao član stranke Awami League bio izložen fizičkom i psihičkom zlostavljanju od strane članova suparničke stranke BNP, te da prijetnje i opasnost traju od trenutka kada je u lokalnoj sredini prepoznat kao politički protivnik. Prema njegovim navodima, tuženik je pogrešno procijenio situaciju jer je analizirao političke odnose isključivo na državnoj razini, gdje je posljednjih osam godina stranka Awami League bila na vlasti. Međutim, tužitelj naglašava da je za njegov slučaj presudna lokalna razina vlasti, jer se politički sukobi i pritisci često događaju upravo na toj razini. U okrugu u kojem je živio, stranka BNP imala je političku kontrolu te je, prema njegovim tvrdnjama, nastojala učvrstiti svoju vlast uklanjanjem ili zastrašivanjem političkih protivnika. Tužitelj ističe da je politička podjela u Bangladešu vrlo duboka te da sukobi između članova dviju glavnih političkih stranaka često rezultiraju nasiljem i ozbiljnim prijetnjama po život i sigurnost pojedinaca. Kao primjer političke napetosti navodi i povijest izbora u Bangladešu, uključujući bojkot državnih izbora 2014. godine od strane stranke BNP, dok su lokalni izbori i dalje održavani te su u praksi imali velik značaj za kontrolu vlasti u pojedinim sredinama. Dodatno naglašava da aktualna politička situacija u Bangladešu dodatno pogoršava sigurnosne rizike za članove Awami League. Nakon političkih nemira i prosvjeda 2024. godine došlo je do nasilja, pogibije većeg broja ljudi i političkih promjena, a predsjednica stranke Awami League bila je prisiljena napustiti zemlju zbog prijetnji. Prema tužitelju, takvi događaji pokazuju da su članovi te stranke, osobito oni koji su već ranije bili označeni kao političke mete, izloženi ozbiljnoj opasnosti od odmazde. Naglašava da je u Republiku Hrvatsku došao s odobrenom vizom za boravak i rad, te da nije unaprijed pripremao svoju priču. Nakon što je upoznao situaciju u Republici Hrvatskoj i shvatio da je riječ o sigurnoj zemlji, zatražio je međunarodnu zaštitu. Naime, tuženik da se isključivo poziva na nevjerodostojnosti u iskazu tužitelja, a što nije tako rijetko kod tuženika, te na taj način, a bez da ocijeni sve dokaze zajedno i svaki pojedinačno, pogrešno primjenjuje članak 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom se poništava osporeno rješenje tuženika, prihvaća se zahtjev i odobrava tužitelju međunarodna zaštita u Repub lici Hrvatskoj, odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu i nalaže tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju prave pomoći troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da tužba nije osnovana, da je tuženik u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine", broj: 70/15, 127/17, 33/23 17/25) Zakona o strancima (Narodne novine", broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona. Navode tužitelja iznenene u tužbi tuženik odbija kao netočne s obzirom da izvješća pokazuju da je na održanim izborima **.**.2023. GT iz AL stranke ostvario uvjerljivu pobjedu nad BNP-ovim kandidatom čime je kontrola nad Sylhetskom gradskom upravom prešla u ruke AL stranke. Da tužitelju nije prijetila nikakva opasnost u zemlji podrijetla dokazuje i činjenica da je zemlju podrijetla napustio legalno, bez ikakvih problema, služeći se vlastitom putnom ispravom, a u Republiku Hrvatsku ušao je temeljem važeće schengenske D vize izdane radi zaposlenja kod poslodavca, “Capitalis" d.o.o. Uvidom u službenu bilješku Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu od 9. lipnja 2025. utvrđeno je da je tužitelj 2. lipnja 2025. napustio Prihvatilište, nakon čega se više nije vratio niti je prijavio novo boravište u zakonski propisanom roku. S obzirom na to, tuženik nema saznanja gdje se tužitelj trenutno nalazi. Temeljem navedenog, tuženik smatra se da je tužba neosnovana te se predlaže sudu potvrditi osporeno rješenje tuženika, odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženu rješenja i odgovora na tužbu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu raspravu.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužitelj 21. veljače 2025. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu Republici Hrvatskoj. Po provedenom postupku, pri čemu je uzeta od tužitelja izjava na zapisnik od 21. veljače 2025., zahtjev tužitelja je odbijen jer je ocjenjeno da ne ispunjava uvjete za priznanje azila i supsidijarne zaštite iz članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15., 127/17., 3/23. i 17/25. – dalje: Zakon).

8. Odredbom članka 20. Zakona propisano je da će se u Republici Hrvatskoj priznati azil tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

9. Odredbom članka 21. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20., ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla, suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti, ili se zbog takvog rizika ne želi staviti pod zaštitu te zemlje.

9.1. Odredbom stavka 2. istog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječnost, ili ponižavajući postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva, zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

10. Uvidom u osporeno rješenje razvidno je da se u istome navodi sadržaj izjave tužitelja te razlozi na kojima je temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Isto tako izvršena je procjena vjerodostojnosti iskaza i valjanosti dokaza, te procjena budućeg rizika. Pozivom na odredbe članka 20. Zakona, utvrđeno je na temelju analize iskaza tužitelja da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila, jer tužitelj nema osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja , te je ocjenjeno da je njegov strah subjektivan, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz toga članka.

11. U obrazloženju tuženik navodi, kako je tužitelj naveo da je kao član Awami League (u daljnjem tekstu: AL) imao problema s članovima BNP stranke koji su mu prijetili da će ga ubiti. Istaknuo je da su mu uništili kuću i protiv njega podnijeli tužbu, a za navedeno ne posjeduje nikakav dokaz jer je zemlju podrijetla napustio prije nego što je tužba podnesena. Naveo je da su ga tijekom 2022. godine policijski službenici na jedan dan pritvorili zbog političkih aktivnosti te da su ga iste godine članovi BNP stranke istukli s drvenim štapom. Međutim, svoje navode nije potkrijepio nikakvim dokazom, a njegov iskaz tuženik je ocijenio kao neuvjerljiv i paušalan iz razloga jer nije uvjerljivo da je tražitelj kao član AL stranke koja je na vlasti bila sve do kolovoza 2024., a ne do kolovoza 2023. kako je tužitelj naveo, imao problema s oporbenom strankom. Njegovi navodi problemi da su se dešavali u vrijeme kad je na vlasti bila RT, predsjednica nekadašnje vladajuće stranke AL . Izvješćuje se da povratkom na vlast 2008. stranka AL godinama u Bangladešu nastojala ugušiti demokraciju i aktivnosti najveće oporbene stranke BNP. Sheikh Hasina 2024. godine ponovno zabrana na petogodišnji mandat, međutim svrgnuta je s vlasti nakon prosvjeda održanih u srpnj 2024. godine Deutsche Welle izvještava da je stranka AL, otkako je bivša premijerka u kolovozu nakon naprijed spomenutih prosvjeda pobjegla u Indiju, postala uglavnom neaktivna, Ured bivše premijerke u predgradu Dhake je napušten, a ostale su stranačke zgrade AL-a vandalizirane zapaljenje. Ističe se da je Bangladeš tijekom 15-godišnjeg mandata ČT doživio gospodarski razvoj, a da je bivša premijerka optužena za teška kršenja ljudskih prava, posebice za ubojstva i nestanke političkih protivnika. S obzirom na navedeno, zaključuje se da su pristaše AL-a na čelu s premijerkom RT godinama u Bangladešu provodili autoritarni režim koji je bio obilježen proizvoljnim zatvaranjima i ubojstvima političkih protivnika, a navedeno je trajalo do kolovoza 2024. godine, što se kosi s tražiteljevim navodima. Da je tražitelj uistinu bio suočen s maltretiranjima od strane članova BNP stranke, zaključuje se da bi bez problema mogao dobiti potrebnu pomoć i zaštitu, posebice uzme li se u obzir da je u to vrijeme vladajuća stranka bila AL čiji je navodni član bio i tražitelj.

12. Nadalje, u obrazloženju osporenog rješenja u pogledu ispunjavanja uvjeta iz članka 21. Zakona za priznavanjem suspsidijarne zaštite tuženik navodi da se postavljanjem nove privremene vlade i odlaskom bivše premijerke ČT, sigurnosna situacija u Bangladešu poboljšava, a o tome izvješćuje i ACLED (Explorer) koji je u razdoblju od 01.01.2025. do 28.02.2025. zabilježio 2 sigurnosna incidenta u regiji Sylhet, područja u kojem je tužitelj živio. U navedenom razdoblju nije zabilježen niti jedan smrtni slučaj, stoga se opravdano zaključuje da ne postoji rizik od ugroze života civilnog stanovništva. Utvrđujući osobne okolnosti tužitelja, tuženik utvrđuje da nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Također nije utvrđeno postojanje ozbiljne i individualne prijetnje tužiteljevom životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

13. Sukladno iznesenom, ocjenjujući cjelokupan iskaz tužitelja o razlozima napuštanja zemlje podrijetla, procjene budućeg rizika i analize informacija o zemlji podrijetla te razmatanjem općeg stanja u zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se tužitelj nalazi, Sud prihvaća utvrđenje tuženika kako ne postoji osnovan strah od proganjanja iz članka 20. Zakona. Tužitelj nije dokazao niti je učinio vjerojatnim da mu u zemlji podrijetla prijeti opasnost po život, nije bio proganjan, nije bio izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, niti su nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom, smrtnom kaznom ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

15. Tuženik je valjano i detaljno obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite, ni azila ni supsidijarne zaštite, te naveo razloge zbog kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla ne bi došlo do stvarnog rizika da će tražitelj međunarodne zaštite biti izložen proganjanju, a koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud.

16. Kraj takvog stanja stvari, tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20. niti ispunjava uvjete za priznanja supsidijarne zaštite iz članka 21. Zakona .

17. U odnosu na dokazni prijedlog tužitelja da ga se tijekom ovog spora sasluša, napominje se da je tužitelj napustio adresu Prihvatilišta prije održavanja ročišta kod ovog Suda, a osim toga, kako je to već navedeno, tužitelj je saslušan tijekom upravnog postupka, koji iskaz je kao dokaz sud ocjenjivao tijekom ovog spora. Stoga, budući da sud samostalno odlučuje koje će dokaze provoditi, a saslušanje tužitelja Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti u kojeg su prenesene sve relevantne Direktive prava EU koje se odnose na postupak priznavanja međunarodne zaštite, osobito Direktiva 2013/32/EU od 26. lipnja 2013. Europskog parlamenta i vijeća, u upravnom sporu, za razliku od upravnog postupka ne propisuje obveznim provođenje ponovnog saslušanja tražitelja u postupku povodom pravnog lijeka, Sud navedeni dokaz nije provodio, budući da je isti, kraj ranije provedenog detaljnog saslušanja tužitelja tijekom upravnog postupka ocijenjen kao nesvrsishodan.

18. Kako ostali prigovori navedeni u tužbi i tijekom spora, ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, osporavano rješenje ocjenjuje se zakonitim slijedom čega je valjalo, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.

19. Tijekom ovog spora tužitelj je postavio zahtjev za besplatnu pravnu pomoć koji je Sud ocijenio osnovanim.

20. Naime, prema podacima spisa isti ne raspolaže novčanim sredstvima i imovinom (zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći), te ispunjava uvjete za odobravanjem besplatne pravne pomoći u ovom sporu sukladno odredbi članka 8. stavak 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

21. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost. Stavkom 3. istog članka propisano je da pružatelj ima pravo na naknadu putnih troškova sukladno odredbama Tarife koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

22. Budući da je pravnu pomoć tužitelju pružao odvjetnik Zoran Bauer u točki III. izreke presude, naloženo je tuženiku da mu za sastav tužbe, pristup na ročište i putne troškove, isplati iznos od 1.284,58 eura, u skladu s člankom 9. Pravilnika i Tbr. 27. stavkom 1. i 2., 46., 50. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23).

U Splitu 13. ožujka 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

DNA:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, Zagreb, Kozarčaninova 2,

2.Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335,

3. U spis