REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-611/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice VH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, radi isplate, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice te punomoćnika tuženika , prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 13. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.368,00 EUR bruto za razdoblje od 01.06.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 18,00 EUR teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.140,45 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 13.07.2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre pri Klinici za ženske bolesti i porode Ističe da je tužiteljici radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Navodi da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a koji rad od strane tuženika da nije evidentiran i isplaćen. Istaknuto je da je odredbom članka 28.stavka 8. KU-a propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Ističe se da je zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.g. zauzeto tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu primopredaju službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Istaknuto je da ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad. Navedeno je da tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe, a koji se obračunavaju kao prekovremeni rad, a što da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Navodi se da sukladno odredbi čl. 81. ZR-a radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl. 58.st.1. TKU-a (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i čl. 57.st. 1. TKU-a (''NN'' 56/22, 127/22), te da radnik ima pravo na bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila i postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev podneskom od 31.10.2024. godine (list 14- 16 spisa) na način da na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće s osnove primopredaje službe i covid dodataka potražuje ukupan iznos od 1.368,00 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 01. kolovoza 2018. do 30.09.2024 godine koja teče na mjesečni iznos od po 180,00 EUR. U navedenom tužbenom zahtjevu od 31.10.2024.godine je ujedno istaknuto da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta pored primopredaje službe obavljala i poslove vezane uz pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19, a d tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe koji se obračunavaju kao prekovremeni rad kao i Covid dodatak, a što da za posljedicu ima pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 09.07.2024.(list 12-15 spisa) navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. U dopuni odgovora na tužbu (list 12-13 spisa) tuženik navodi da je netočan navod iz tužbe da tužiteljica na kraju svakog radnog dana ostaje dodatnih 30 minuta radi primopredaje službe jer da niti jedan radnik ne ostaje svakog dana nakon isteka radnog vremena 30 minuta duže radi primopredaje službe pa tako niti tužiteljica. Ističe se da poneki radnici ponekad najčešće nakon dežurstva ili rada u turnusu budu zaduženi za primopredaju službe te da ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena, te da je to nekad pet minuta, nekad 30 minuta, a nekad maksimalno do 30 minuta, te da je pitanje primopredaje dužnosti propisano člankom 108. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a, te člankom 28. stavkom 8. i 9. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i člankom 9. Dodatka II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/19). Tuženik ističe da je na tužiteljici sukladno odredbi članka 135. ZR-a da dokaže da je svaki radni dan u utuženom razdoblju bila zadužena za primopredaju i da je svaka od tih primopredaja trajala 30 minuta.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće za svibanj 2017. (list 4-5 spisa); zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 7 spisa); odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 8 spisa); odluke Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid -19 (list 15 spisa); izvatka iz novog Pravilnika, Odluke o plaćanju primopredaje, Tumačenja Povjerenstva, izvatka iz starog Pravilnika, primjerka ugovora o radu, te Pravilnika o radu KBC Split dostavljenih kao priloga uz podnesak tuženika od 10.02.2025.godine (list 39-83 spisa).; pregledom priloga i zapisnika sa saslušanja u istovrsnim predmetima pred ovim sudom dostavljenih uz podnesak tuženika od 10.10.2025.godine (list 99-362 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice VH (list 90-92 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica u utuženom razdoblju zaposlena kod tuženika kao zdravstveni djelatnik-medicinska sestra na Klinici za ženske bolesti i porode.

6. Među strankama je sporan i osnov i visina predmetnog potraživanja odnosno da li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovi primopredaje dužnosti i covid nagrade za utuženo razdoblje od 1. 06. 2018. do 30.09.2024.godine, te posljedično prema ovim pravnim osnovama naknade za godišnji odmor i bolovanje.

7. Iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice za svibanj 2017- (list 4 spisa), a koja se odnosi na isplatu plaće tužiteljici prije utuženog razdoblja u ovom postupku je razvidno da ista ne sadržava podatak o isplati s osnova primopredaje dužnosti kao ni isplatu s osnova covid nagrade.

8. Iz pregledanog zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 7 spisa) proizlazi iz Zaključka broj 108. sa te sjednice da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Navodi se da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, a da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Istaknuto je u ovom zaključku da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te je navedeno da ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad.

9. Iz pregledane odluke tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.prosinca 2022. godine (list 8 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. U odluci je istaknuto da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, te je istaknuto da liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice. Navodi se da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Navedeno je da ta odluka stupa na snagu i da se primjenjuje počevši od 01. siječnja 2023. godine. Ova odluka je prema podacima iz iste dostavljena predstojnicima/ pročelnicima/voditeljima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, glavnim medicinskim sestrama/tehničarima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, dr.sc. KH, dr. sc. SH, DH, mag.med.techn., CH dipl. iur, te ĆH, univ.spec.ecc.

10. Iz pregledane službene zabilješke tuženika od 17.09.2025.godine (list 310 spisa) proizlazi da se navodi da se kod tuženika počev od 01.01.2023.godine u Centraliziranom obračunu plaća (COP-u) primopredaja prilikom rada u smjeni-turnusu evidentira na način da se nakon isteka radnog vremena u 19,00 sati (kraj prve smjene turnusa) i nakon isteka radnog vremena u 07,00 sati (kraj druge smjene turnusa) dodavalo 20 ili 30 minuta pa da stoga u rubrici završetak rada stoji 7,20 ili7,30 ili 19,20 ili 19,30. Međutim, ističe se da zbog toga što program COP ne prikazuje minute već samo sate da u rubrici ukupno dnevno vrijeme se upisuju sati, ali ne i minute te da se minute upisuju na način da se upisuje koliki je njihov postotak od jednog sata npr. da je 20 minuta 33% od 1 sata pa da kad u rubrici početak rada stoji 07,00, a u rubrici završetak rada stoji 7,20 da tada u rubrici ukupno dnevno vrijeme ne stoji 12,20 već 12,33. Navodi se da KBC ne može mijenjati postavke COP-a jer da je takva situacija sa svim državnim ustanovama u RH. U potpisu navedene službene zabilješke je pomoćnica ravnatelja KBC Split za financijske poslove EH. Nadalje, iz pregledane službene zabilješke tuženika od 17.09.2025.godine (list 311 spisa) proizlazi da je u istoj navedenoj da počev od 01.01.2023.godine do 01.01.2025.godine se primopredaja medicinskih sestara prilikom rada u smjeni u turnusu evidentirala u Planu i evidenciji o radnom vremenu na način da su se na zbroj evidentiranih sati dodavali sati primopredaje i to na način da se za svaki rad u smjeni turnusa dodavalo 20 ili 30 minuta ovisno o tome je li medicinska sestra radila na odjelu sa ležećim bolesnicima (da se tada dodavalo 20 minuta) ili na odjelu intezivne skrbi sa ležećim bolesnicima (da se tada dodavalo 30 minuta). Istaknuto je da svakako do 01.01.2025.godine nije bilo u planu i evidenciji o radnom vremenu posebne kolone nazvane primopredaja iako da je ista evidentirana. U potpisu ove službene zabilješke je pomoćnica ravnatelja KBC-a Split za sestrinstvo DH.

11. Iz tuženikovog Pravilnika o radu od 06.11. 2023.godine (list 320-356 spisa) proizlazi iz članka 27. st. 1. tog Pravilnika da je propisano istim da radi trajnog i nesmetanog pružanja zdravstvene zaštite građanima ravnatelj odlučuje između ostalog i o organiziranju rada u smjenama, turnusu, te je stavkom 2. istog članka propisano da je u slučaju rada u smjenama potrebno osigurati periodičnu izmjenu smjena.

12. Iz iskaza saslušane tužiteljice na ročištu od 05.svibnja 2025.godine (list 90-92 spisa) proizlazi da je tužiteljica zaposlena na Klinici za ženske bolesti i porode, Zavodu za neonatologiju kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre: Navodi da od kada je zaposlena kod tuženika da se cijelo vrijeme na odjelu Klinike za ženske bolesti i porode obavlja primopredaja dužnosti, a da je ona zaposlena kod tuženika od 1998. Ističe da radi u turnusima 12-24-12-48. Ističe da se primopredaja dužnosti obavlja uvijek kada medicinskoj sestri završi smjena odnosno radno vrijeme i da se to uvijek radi na kraju radnog vremena, u jutarnjoj smjeni u 7:00 ujutro, a u večernjoj smjeni od 19:00 sati navečer a da se navedena primopredaja obavlja na način da zajedno s kolegicom koja preuzima smjenu šetaju od pacijenta do pacijenta i prenose sve što se događalo u njihovoj smjeni vezano za zdravstveno stanje pacijenta, vrše predaju aparature (inkubatora sa kisikom) te rješavaju i pitanja nedostatka lijekova i sl.U odnosu na činjenicu koliko traje primopredaja službe na ovom odjelu u jutarnjoj, a koliko u večernjoj smjeni, navodi da nikada to nije ispod 20-25 minuta ili pola sata, a da to sve ovisi o tome koliko djece ima na odjelu. Ujedno tužiteljica napominje da ukoliko je na odjel primljen životno ugrožen pacijent da u tom slučaju ostaju tijekom primopredaje na radnom mjestu i medicinska sestra koja predaje dužnost i medicinska sestra koja preuzima dužnost. U odnosu na činjenicu na koji su način sestre bilježile sve činjenice vezane za rad s pacijentima prilikom primopredaje dužnosti, tužiteljica navodi da se u početku primopredaja vodila usmeno, a prije nekih godinu i pol dana da se vode i pisani podaci o svim činjenicama vezanim za primopredaju dužnosti u odnosu na pacijente na odjelu. U odnosu na činjenicu da li je tuženik igdje evidentirao radne sate koje je provela u primopredaji dužnosti i da li je to u ijednom periodu obračunavano i plaćano, navodi da to ranije nije bilo ni evidentirano ni plaćeno, a odnedavno da se samo između kolega priča da se to počelo evidentirati, ali da ona osobno kroz platne liste ne vidi da su evidentirani sati provedeni u primopredaji niti da su joj isti plaćeni. U odnosu na činjenicu je li tuženik u novije vrijeme donio ikakvu odluku vezano za obračun i plaćanje primopredaje dužnosti, tužiteljica navodi da je ona samo čula da će joj se plaćati pola sata provedenih u primopredaji, ali da je to samo glasina i da ona to nije uspjela uočiti da bi se išta promijenilo gledajući u svoje platne liste. Ističe da ona ima pravo na plaćanje prekovremenog rada i da ona radi prekovremeno, ali da ne zna da li je njoj poslodavac u sklopu tog prekovremenog rada uvrstio i obračun i plaćanje primopredaje dužnosti. Tužiteljica ističe da ona na Križinama u respiracijskom centru nije nikad radila s covid pacijentima. Ističe da je radila s covid pacijentima na samom odjelu Klinike za ženske bolesti i porode jer da su u vrijeme trajanja pandemije primali na odjel djecu majki koje su bile covid pozitivne te su ti pacijenti bili u izolaciji dok ne dođe nalaz vezano za covid, a ujedno navodi da je na samom odjelu postojala izdvojena soba u kojem su imali covid pozitivne pacijente koji su oboljeli od corona virusa. Ujedno navodi da je u radu sa covid pozitivnom djecom koristila sredstva zaštite, budući su se ta djeca nalazila izolirana u posebnoj sobi, pa da se prilikom ulaska kod te djece oblačila u zaštitnu odjeću i obuću te se pri izlasku presvlačila i morala se provoditi dezinfekcija. Navodi nadalje da joj nikada ništa nije plaćano na ime covid nagrade za rad sa navedenim pacijentima. Na kraju iskaza tužiteljica je istakla da je punomoćnicu Martinu Radić Šunjić posebno ovlastila da može tražiti tužbenim zahtjevom isplatu troškova parničnog postupka na svoj račun.

13. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019. godine, te koji je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019. godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) je izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 6 spisa) zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također je navedenim Zaključkom zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje je ovim zaključkom zauzeto shvaćanje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe se smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

14. Pravo radnika u sustavu zdravstva na Covid nagradu je propisano Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (''NN'' 136/2020), a koja odluka datira od 09.12.2020.godine (list 8 spisa). Temeljem članka 1. ove Odluke je propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 utvrđuje se posebna nagrada, a temeljem članka 1. stavka 2. citirane Odluke je propisano posebna nagrada iz stavka 1. ove točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Temeljem članka 2. iste Odluke je propisano da posebna nagrada iz točke I/ te odluke se isplaćuje radniku koji je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid 19. Člankom 3. iste Odluke je propisano da radnik koji je privremeno raspoređen na obavljanje poslova vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 ima pravo umjesto plaće za tekući mjesec koju je ostvario temeljem privremenog rasporeda uvećanu za posebnu nagradu iz točke 1. navedene Odluke za to razdoblje ostvariti plaću u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije. U članku 4. iste Odluke je istaknuto da primjena isplate u skladu s tom Odlukom počinje od studenog 2020.godine, a odredbom članka VII. navedene Odluke je istaknuto da ista stupa na snagu prvog dana od dana objave iste u Narodnim novinama.

15. U odnosu na potraživanje neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje od 01.06.2018. godine do 30.09.2024. godine kao posljedice toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljice nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe i Covid dodatak, temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), te članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22) je propisano da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Temeljem odredbe članka 34. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

16. Vezano za predmetni postupak prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Ovo je razvidno i iz članka 8. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), te iz članka 13.stavka 1. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), Pravilnika iz kojeg je jasno razvidno da evidencija o radnom vremenu radnika mora sadržavati osim podataka o radniku i podatke o početku i završetku rada. Također iz odredbe članka 27.stavka 1. i 2. Pravilnika o radu od 06.11.2023.godine (list 320-356 spisa), proizlazi da je propisano da upravo radi trajnog i nesmetanog pružanja zdravstvene zaštite građanima, ravnatelj tuženika odlučuje o organiziranju zdravstvene zaštite kroz 24 sata, radnom vremenu u pojedinim organizacijskim jedinicama te organiziranju rada u smjenama, turnusu, a u slučaju rada u smjenama je propisano da treba nastojati osigurati periodičnu izmjenu smjena. Također i iz konteksta citirane odredbe članka 27.stavka 1. i 2. tuženikovog Pravilnika nedvojbeno proizlazi da u slučaju rada u turnusu je potrebno osigurati periodičnu izmjenu smjena, a što zasigurno podrazumijeva postojanje primopredaje dužnosti kod tuženika kao takve, budući bez primopredaje dužnosti između medicinskih djelatnika- u konkretnom slučaju medicinskih sestara se ne bi moglo osigurati periodičnu izmjena smjena u slučaju rada u turnusu. Temeljem odredbe članka 135.stavka 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu. Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), a koji pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji je stupio na snagu dana 01.10.2024.godine. Prema odredbi članka 8.stavka 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika je bilo propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su primjerice prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novovažećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) i to odredbom članka 13.stavak 1. i 2. tog Pravilnika. U odnosu na navedeno potrebno je istaći da tuženik ovom sudu tijekom trajanja ovog postupka u dokazne svrhe nije dostavio sudu evidencije o radnom vremenu tužiteljice, a iz kojih bi bilo u potpunosti razvidno kad je tužiteljica radila, te koliko je imala odrađenih radnih sati i po kojem osnovu, te u kojim evidencijama moraju biti sadržani podaci o početku i završetku rada, a i podaci vezani za primopredaju dužnosti koji se vode kao prekovremeni radni sati, te koje je evidencije prema odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o radu te odredbama citiranih Pravilnika tuženik dužan voditi. Naime, tuženik premda nije pristupio na pripremno ročište od 05.svibnja 2025.godine istome je 07.svibnja 2025.godine uručen zapisnik sa tog ročišta, a što je razvidno iz dostavnice koja prileže spisu, a na kojem ročištu od 07.svibnja 2025.godine je tuženiku izdan nalog ovog suda da dostavi ovom sudu u roku od 30 dana od održavanja tog ročišta svu dokumentaciju – zajedničke isprave za obje stranke potrebne za provedbu vještačenja u predmetnoj pravnoj stvari i to platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada, evidenciju o radnom vremenu s točnim vremenom početka i završetka rada , kao i odluke vezane za covid za utuženo razdoblje, a koje se odnose na tužiteljicu. Tuženik se podneskom od 10.10.2025.godine očitovao ovom sudu u odnosu na predmet spora, ali nije dostavio zatražene podatke. Radi navedenog ovaj sud je tuženiku ponovno na ročištu od 14.10.2025.godine ponovio nalog za dostavu navedenih zajedničkih isprava za obje stranke te mu je udjelio dodatni rok od 30 dana počevši od tog ročišta za dostavu navedene radnopravne dokumentacije uz upozorenje na odredbe članka 233.stavka 5. ZPP-a ukoliko isti ne dostavi platne podatke. Naposljetku, tuženik niti na ročištu od 28.siječnja 2026.godine nije dostavio navedenu radnopravno dokumentaciju, već je tražio da mu sud dopusti i treći put rok za dostavu radnopravne dokumentacije pravdajući se činjenicom da ima nekoliko tisuća sporova pred ovim sudom pa da zbog preopterećenosti sustava tuženika nije mogao udovoljiti nalogu suda. Međutim, ovaj sud je smatrao da je navedeni prijedlog tuženika neopravdan jer pored toga što je tuženiku u dva navrata dodjeljen rok dva puta po 30 dana za dostavu radnopravne dokumentacije obzirom da je tuženiku prvi put naloženo da dostavi dokumentaciju na ročištu od 05.05.2025.godine isti je do ročišta od 28.siječnja 2026.godine imao više nego dovoljno vremena za dostavu radnopravne dokumentacije budući je prošlo gotovo osam mjeseci za dostavu radnopravne dokumentacije, a riječ je o radnom sporu koji je po prirodi hitne naravi, a slijedom čega je sud odbio prijedlog tuženika za udjelom dodatnog roka za dostavu radnopravne dokumentacije smatrajući da je tuženikov prijedlog usmjeren isključivo na odugovlačenje predmetnog spora i onemogućavanje provedbe dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem budući je tuženik upoznat s činjenicom da bez zatražene radno pravne dokumentacije nije moguće izvesti dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost utvrđivanja visine predmetnog potraživanja. U konačnici zbog nedostavljanja navedene zatražene radnopravno dokumentacije sud je odustao od izvođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem budući navedeno vještačenje zbog nedostatka zatražene dokumentacije nije bilo moguće provesti. U tom smislu tuženik u predmetnom postupku tijekom cijelog postupka nije dostavio sudu u dokazne svrhe evidenciju o radnom vremenu tužiteljice sa točnim početkom i završetkom rada, planom i rasporedom rada, odjelnim listama, platne liste, plan i raspored rada, a iz kojih bi se točno moglo utvrditi sve činjenice vezano za radne sate tužiteljice, te da li je tuženik vodio evidencije o radnim satima tužiteljice provedenim u primopredaji dužnosti i u radu sa pacijentima oboljelim od corona virusa. Radi navedenog, a obzirom da tuženik u sporu i nadalje osporava pravni osnov potraživanja, a radi se o potraživanju vezano za radno vrijeme provedeno u primopredaji dužnosti te radno vrijeme provedeno u radu sa covid pacijentima ovaj sud je mišljenja budući se u ovom sporu radi o sporu u vezi sa radnim vremenom, te obzirom da tuženik ovom sudu nije dostavio evidencije o radnom vremenu, a iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je isti vodio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu na zakonom propisani način iz članka 5. stavka 1. ZR-a te u skladu sa spomenutima pravilnicima, da je upravo na tuženiku teret dokazivanja radnog vremena sukladno onome što je propisanog odredbom članka 135.st. 4. ZR-a. Tuženik ovom sudu nije pružio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo suprotno od onog što je u svom iskazu na ročištu od 05.svibnja 2025.godine tvrdila sama tužiteljica, a po pitanju radnog vremena provedenog u primopredaji dužnosti u utuženom razdoblju . Naime, tuženik je uz podnesak od 10.10.2025.godine dostavio priloge koji potvrđuju sve ono što je u svom iskazu navela i sama tužiteljica po pitanju radnog vremena vezano za rad u primopredaji dužnosti. Naime, iz sadržaja pregledane službene zabilješke od 17.09.2025.godine (list 311 spisa), a koju je tuženik dostavio kao prilog uz podnesak od 10.10.2025.godine , a čiji je glavni potpisnik glavna sestra KBC-a Split DH je upotpunosti razvidno da je tuženik počeo evidentirati primopredaju dužnosti tek od 01.01.2023.godine i to ne na način da precizno utvrdi početak i završetak rada provedenog u primopredaji dužnosti za svakog pojedinog djelatnika na odjelu već se u Planu i evidenciji o radnom vremenu primopredaja dužnosti od strane medicinskih sestara prilikom rada u smjeni u turnusu evidentirala na način da je tuženik samo dodao na postojeće odrađene sate 20 ili 30 minuta ovisno o tome da li je medicinska sestra radila na odjelu sa ležećim bolesnicima pa je tad tuženik dodavao 20 minuta ili na odjelu intezivne skrbi za što je tuženik dodavao 30 minuta. Iz sadržaja navedene službene bilješke je razvidno da tuženik nije pravilno vodio evidencije o radnom vremenu vezano za primopredaju dužnosti jer ih je počeo voditi tek od 01.01.2023.godine, a čak i kad ih je počeo voditi od 01.01.2023.godine čak dvije godine nije uveo posebne kolone nazvane primopredaja dužnosti u planu i evidenciji o radnom vremenu. Iz navedenog je razvidno da tuženikove evidencije o radnom vremenu tek od 01.01.2025.godine sadržavaju rubriku primopredaje dužnosti pa je i u tom smislu sasvim jasno da tuženik ne vodi pravilno evidencije o radnom vremenu vezano za primopredaju dužnosti budući mu evidencije o radnom vremenu sve do 01.01.2025 godine ne sadrže rubriku primopredaje dužnost premda njegovi djelatnici na odjelima i u jedinicama intezivne skrbi su redovno i svakodnevno obavljali primopredaju dužnosti, a što je i razvidno iz iskaza saslušane tužiteljice. Tuženik je dostavio u spis i službenu zabilješku gotovo identičnog sadržaja koju je potpisala pomoćnica ravnatelja KBC Split EH, a iz koje je razvidno podjednako kao i iz službene zabilješke čiji je potpisnik bila glavna sestra bolnice DH. Također je tuženik kao prilog podneska od 10.10.2025.godine pod rednim brojem 9 dostavio i zapisnik sa ročišta održanog 08.05.2025. u predmetu Pr-522/23 u istovrsnoj pravnoj stvari na kojem je bila saslušana glavna sestra bolnice KBC Split DH a koja je u svom iskazu decidirano istakla da se primopredaja službe oduvijek obavljala u KBC Split i to zadnjih 36 godina otkad ona radi kod tuženika, te da se primopredaja premda se oduvijek obavljala nije posebno evidentirala ni plaćala nego da se evidentira i plaća tek od 01.01.2023.godine i to upravo na način kako je opisala u navedenoj spomenutoj službenoj zabilješki od 17.09.2025.godine, a čiji je ona bila potpisnik. Ista je u iskazu istakla da se primopredaja evidentirala u bilježnici primopredaje dužnosti i u bolničkom informacijskom sustavu. Ista je u tom smislu iskazala sve podjednako kao i tužiteljica u ovom postupku. Također je tuženik u predmetni spis dostavio uz navedeni podnesak od 10.10.2025.godine i zapisnik iz istovrsnog predmeta Pr-748/23, a što je prilog pod rednim brojem 28 tog podneska, a u kojem predmetu je saslušana glavna sestra Klinike za ženske bolesti i porode ŠH. Ista je istakla da se primopredaja dužnosti redovno obavljala na Klinici za ženske bolesti i porode, te da se obavljala i usmena primopredaja dužnosti idući od pacijenta do pacijenta te pismena koja se vodila u teci primopredaje dužnosti i kasnije kroz bolnički informacijski sustav te da je primopredaja trajala najmanje 15-20 minuta. Iz iskaza ŠH u istovrsnom predmetu Pr-748/23 je razvidno da je tuženik u evidencijama radnih sati počeo evidentirati primopredaju dužnosti tek od 1.1.2023. , i da to kod njih sve podatke o tome vodi ekonomska služba, a u odnosu na način kako se ti podaci upisuju ista je istakla da postoji pododjelna sestra koja vodi vremenike i onda da se pri kraju mjeseca ti podaci vezani za sate provedene u primopredaji donose njoj osobno te da se ti podaci upisuju i evidentiraju, a potom da njihova ekonomska služba te podatke unosi u COP (centralni obračun plaća) gdje se navedeno obračunava i isplaćuje. Navela je da se te isplate primopredaje dužnosti vrše od 1.1.2023. i to prema naputku uprave tuženika. Iz svega navedenog je razvidno da DH i ŠH koje su saslušane u navedenim istovrsnim predmetima su potpuno identično iskazale kao i tužiteljica u ovom predmetu u pogledu okolnosti vezanih za obavljanje primopredaje dužnosti, te tuženik na kojem je teret dokaza u ovom postupku nije ovom sudu dostavio niti predložio niti jedan dokaz a kojim bi pobio navode tužiteljice u ovom postupku u pogledu onog što je tužiteljica istakla po pitanju svog rada provedenog u primopredaji dužnosti . Također tuženik nije sudu dostavio evidencije o radnom vremenu ni ostale radno pravne podatke tužiteljice, a kojim bi dokazao suprotno od onog što tužiteljica tvrdi vezano za radno vrijeme tužiteljice provedeno u primopredaji dužnosti pa se u tom smislu tvrdnje tuženika vezano za navedeno ne mogu smatrati dokazanima. Ovaj sud je i u predmetnoj pravnoj stvari pozvao svjedokinje DH i ŠH i to na ročište od 14.10.2025.godine. Međutim, svjedokinja DH se pojavila na tom ročištu, a izostanak nije opravdala, dok se za svjedokinju ŠH poziv vratio neuručen s naznakom ''obaviještena nije podigla pošiljku''. Sud je iste ponovno pozvao na ročište zakazano za dan 28.siječnja 2026.godine, ali iste ni na to ročište nisu pristupile s time da svjedokinja ŠH ponovno nije podigla pošiljku dok je svjedokinja DH bila uredno pozvana. Budući punomoćnica tuženika na ročištu nije ustrajala u prijedlogu za saslušanjem navedenih svjedokinja niti je postavljala ikakve prijedloge u tom pravcu, a tuženik je dokazne svrhe uz podnesak od 10.10.2025.godine kao prilog pod rednim brojem 9 i prilog pod rednim brojem 28 dostavio između ostalog i zapisnike sa ročišta iz istovrsnih predmeta Pr-522/23 i Pr- 748/23 u kojima su saslušane na istovrsne okolnosti upravo svjedokinje DH i ŠH ovaj sud je iz razloga ekonomičnosti postupka odustao od saslušanja istih budući je izveo dokaz između ostalog i pregledom svih priloga uz podnesak tuženika od 10.10.2025.godine, a koje priloge je tuženik i dostavio u dokazne svrhe u predmetnoj pravnoj stvari. U navedenom smislu je u daljnjem tijeku posutpka bilo suvišno provoditi dokaza saslušanje svjedokinja DH i ŠH budući iste u ovakvim istovrsnim predmetima svugdje iskazuju podjednako pa je bilo ekonomično i dovoljno izvesti dokaz pregledom zapisnika sa ročišta u istovrsnim predmetima gdje su se iste detaljno očitovale o načinu obavljanja primopredaje dužnosti, a ŠH o načinu obavljanja primopredaje dužnosti upravo na Klinici za ženske bolesti i porode gdje je u utuženom razdoblju radila tužiteljica.

17. Budući tuženik ovom sudu nije dostavio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu, a iz iskaza tužiteljice i iskaza DH i ŠH saslušanih u navedenim istovrsnim predmetima jasno proizlazi da je tužiteljica kao i drugi djelatnici na Klinici za ženske bolesti i porode radeći na Zavodu za neonatologiju kod tuženika u utuženom razdoblju cijelo utuženo razdoblje obavljala primopredaju dužnosti budući je radila kod tuženika i to na završetku smjene-turnusa u 7,00 i 19,00 sati u trajanju od najmanje 20-25 minuta ili 30 minuta u zavisnosti od stanja pacijenata na odjelu, te da su se vodili i pisani podaci o tome, ovaj sud smatra da tuženik tijekom ovog postupka ničim nije dokazao da tužiteljica za sve odrađene sate nije stekla pravo na isplatu prekovremenog rada po osnovi primopredaje službe. Budući je u predmetnoj pravnoj stvari iz provedenih dokaza u ovom postupku, posebice iskaza tužiteljice kao i službenih zabilješki samog tuženika od 17.09.2025.godine (list 310-311 spisa) razvidno da tuženik nije uredno vodio evidenciju u pogledu rada tužiteljice u primopredaji dužnosti na propisani način pa je na tuženiku je sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a da dokaže sve okolnosti i činjenice vezano za radno vrijeme i način provođenja radnog vremena u primopredaji dužnosti. Budući tuženik nije dostavio ovom sudu u dokazne svrhe evidencije rada iz kojih bi se navedeni podaci o radnom vremenu u primopredaji dužnosti mogli precizno utvrditi, a isti nije dostavio u dokazne svrhe ni plan ni raspored rada tužiteljice, a iz iskaza tuženikovih svjedokinja DH i ŠH koje su saslušane u istovrsnim pravnim stvarima proizlazi da se na Klinici za ženske bolesti i porode uredno obavljala primopredaja dužnosti u trajanju od najmanje 20 minuta do pola sata u zavisnosti od stanja pacijenata na odjelu, ovaj sud je mišljenja da takvim postupanjem tuženik ničim nije u ovom postupku opovrgao tvrdnje tužiteljice vezano za njezin rad u primopredaji dužnosti kao i rad sa covid pacijentima.

18. Iz iskaza saslušane tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je ista radila kao medicinska sestra na Klinici za ženske bolesti i porode, Iz iskaza iste proizlazi da kad je radila kod tuženika da je radila u turnusima 12-24, 12-48 sa radnim vremenom od 7:00 do 19:00 i od 19:00 do 7,00, te iz iskaza iste ujedno proizlazi da je redovito obavljala primopredaju dužnosti iza 7:00 ujutro i 19:00 navečer te da je primopredaja dužnosti trajala u prosjeku 20-25 minuta ili pola sata. Također iz iskaza iste proizlazi da se u početku primopredaja vodila usmeno., a kasnije da su se podaci upisivali i pismeno. Iz iskaza iste proizlazi da tuženik nije u utuženom razdoblju evidentirao, obračunavao i plaćao istoj sate provedene u primopredaji dužnosti, već da je čula da je to naknadno počeo obračunavati i evidentirati, ali da ona to nije mogla uočiti iz svojih platnih lista. Tužiteljica je istakla da nije radila sa covid oboljelim pacijentima na Križinama u respiracijskom centru već da je s istima radila na samom odjelu Klinike za ženske bolesti porode jer da su djelatnici u vrijeme pandemije primali na odjel djecu majki koje su bile covid pozitivne te da su ti pacijenti bili u izolaciji, te da je na samom odjelu postojala izdvojena soba u kojoj su primali covid oboljele pacijente. Ista je istakla da je prilikom rada sa covid pacijentima na odjelu koristila zaštitna sredstva koja joj je osigurao poslodavac, te je istakla da joj nije ništa plaćeno na ime covid nagrade. Ovakvi navodi tužiteljice proizlaze i iz iskaza saslušane svjedokinje ŠH iz istovrsnog predmeta Pr-748/2023, a koja je istakla u odnosu na rad covid pacijentima da primalje koje rade na Klinici za ženske bolesti i porode u vrijeme pandemije corona virusa nisu slane u Respiratorno intenzivistički centar na Križinama budući su tamo odlazile osobe sa najtežim oblicima corona virusa već da je u sklopu Klinike za ženske bolesti i porode u prizemlju bio formiran poseban odjel za rad sa covid pacijentima u kojem je medicinskom osoblju bilo na raspolaganju sve ono što su imali i na redovnom odjelu Klinike za ženske bolesti i porode, te da je taj odjel napravljen upravo iz razloga što su se tu liječile majke sa djecom kao najosjetljivija skupina pa da se ne miješaju sa drugim covid pacijentima. Ista je istakla da tuženik nije donosio posebne odluke kojima bi raspoređivao medicinsko osoblje na taj novoformirani odjel u sklopu Klinike za ženske bolesti, već da je to bilo radilište u sklopu Klinike za ženske bolesti i porode. Ističe da medicinsko osoblje za rad sa covid pacijentima na tom formiranom odjelu u sklopu Klinike za ženske bolesti nije primilo covid nagradu.

19. Iskaz tužiteljice u pogledu načina rada u primopredaji dužnosti i rada sa covid oboljelim pacijentima ovaj sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan i logičan budući nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica kod tuženika radila u utuženom razdoblju od 01.08.2018.godine do 30.09.2024., a iz pregledane Odluke tuženika Klasa: 113-01/22- 01/151, Urbroj: 2181-147-01/GB-22-1 od 28.12.2022.godine (list 7 spisa) je razvidno da je tuženik tek tom Odlukom sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) definirao pojam primopredaje službe, te u tom pravcu istakao da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, te navodi da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosa turnusa, te da liječnike i medicinske sestre za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te određuje vrijeme trajanja primopredaje službe ističući da primopredaja službe na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te naveo da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, te ističe da se navedena odluka vezano za primopredaju službe primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine. Dakle, iz citirane odluke tuženika nedvojbeno proizlazi da tuženik evidentira primopredaju dužnosti tek od navedene odluke i to od 01.siječnja 2023.godine, a iz čega jasno proizlazi da je tužiteljica osnovano navela da joj tuženik nije plaćao sate primopredaje dužnosti za cijelo utuženo razdoblje, a što je i logično i vjerodostojno budući je tuženik tek temeljem navedene odluke počeo evidentirati sate primopredaje dužnosti tek od 01.01.2023. Ovo definitivno proizlazi i iz dokaza koje je u predmetni spis dostavio sam tuženik. Naime, iz pregledanih službenih bilješki tuženika od 17.09.2025.godine (list 310-311 spisa) nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik navodi da se tek počevši od 01.01.2023.godine u Centraliziranom obračunu plaća tuženika evidentira primopredaja prilikom rada u smjeni u turnusu i to na način da se nakon isteka radnog vremena u 7,00 sati (kraj druge smjene turnusa) dodavalo 20 ili 30 minuta pa da u rubrici završetak rada stoji 7,20 ili 7,30 ili 19,20 ili 19,30. Sam tuženik u zabilješki ističe da program COP-a ne prikazuje minute već samo sate, te da su rubrici ukupno dnevno vrijeme upisuju sati ali ne i minute, a iz čega je razvidno da tuženik u cijelom utuženom razdoblju nije na pravilan i precizan način vodio evidencije o radnom vremenu sukladno citiranim Pravilnicima o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima budući nije upisivao točno vrijeme rada tužiteljice provedenog u primopredaji dužnosti (ne samo sate već i minute i to točan početak i završetak rada), te premda iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je ista obavljala primopredaju na opisani način u cijelom utuženom razdoblju tuženik je počeo prema vlastitim navodima iz ove bilješke i svoje odluke od 28.12.2022.godine primopredaju dužnosti evidentirati tek počevši od 01.01.2023.godine, a što je pogrešno. Podjednako proizlazi i iz pregledane službene zabilješke tuženika od 17.09.2025.godine (list 323 spisa) kojeg je potpisnik DH, pomoćnica ravnatelja KBC Split za sestrinstvo i u kojem se izrijekom navodi da se tek počevši od 01.01.2023.godine pa do 01.01.2025.godine primopredaja medicinskih sestara prilikom rada u smjeni u turnusu evidentirala u Planu i evidenciji o radnom vremenu na način da su se na zbroj evidentiranih sati dodavali sati primopredaje i to na način da se za svaki rad u smjeni turnusa dodavalo 20 ili 30 minuta ovisno o tome da li je medicinska sestra radila na odjelu sa ležećim bolesnicima (da se tada dodavalo 20 minuta) ili na odjelu intezivne skrbi sa ležećim bolesnicima ( da se tada dodavalo 30 minuta), te je još istaknuto da do 01.01.2025.godine nije bilo u planu i evidenciji o radnom vremenu posebne kolone nazvane primopredaja iako je tad bila evidentirana. Sve što je navedeno u citiranim službenim bilješkama proizlazi i iz priloga pod rednim brojem 9 dostavljenim uz podnesak tuženika od 10.10.2025.godine (list 100 spisa), a riječ je o zapisniku sa ročišta održanog 13.05.2025.godine sa saslušanja svjedokinje DH u predmetu pod brojem Pr-1793/2023 u kojem je upravo navedena svjedokinja DH u svojstvu glavne medicinske sestre KBC Split potvrdila upravo sve ono što je iskazivala i sama tužiteljica u ovom postupku budući je u iskazu istakla da se primopredaja kod tuženika uvijek obavljala, otkad ona radi kod tuženika zadnjih 36 godina, te da se primopredaja dužnosti obavljala uvijek na isti način. Svjedokinja DH je ujedno istakla u tom predmetu da je jedina razlika u tome što se primopredaja dužnosti provodila do 01.01.2023.godine usmeno i da se pismeno evidentirala u bilježnicu primopredaje dužnosti, ali da se djelatnicima koji su primopredaju vršili nije obračunavao ni plaćao rad u primopredaji dužnosti nego da im se to obračunavalo i plaćalo tek nakon 01.01.2023.godine. Također je tada svjedokinja DH istakla da se od 01.01.2023.godine primopredaja dužnosti evidentira na način da se za sve odjelne sestre, a što je u konkretnom slučaju i tužiteljica u ovom postupku za svaku odrađenu smjenu upisuje dodatno vrijeme od 20 minuta, a za sestre na JIL-u 30 minuta budući da je to optimalno i maksimalno vrijeme utvrđeno KU-om (Kolektivnim ugovorom) za obavljanje primopredaje dužnosti. Navedenim ispravama, a u kojima je sadržano očitovanje glavne medicinske sestre tuženika o načinu obavljanja rada u primopredaji dužnosti i evidentiranja tog rada tuženik dokazuje i potvrđuje navode tužiteljice iz koji proizlazi da istoj taj rad nije evidentiran ni plaćen za cijelo utuženo razdoblje kao i da tuženik nije na pravilan način vodio evidencije o radnom vremenu. Tuženik sve navedeno dodatno potkrijepljuje samom činjenicom što tijekom trajanja cijelog postupka nije dostavio evidencije o radnom vremenu tužiteljice koje se odnose na tužiteljičin rad za utuženo razdoblje, platne liste, te plan i raspored rada, a koje predstavljaju precizan dokaz o radnom vremenu tužiteljice provedenom u primopredaji dužnosti i radu sa covid pacijentima pa tuženik u tom smislu nije ničim osporio pravilnost i vjerodostojnost navoda tužiteljice o njenom vremenu i načinu rada u primopredaji dužnosti i sa covid oboljelim pacijentima. Iz iskaza saslušane tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica na Klinici za ženske bolesti i porode obavljala primopredaju dužnosti u cijelom utuženom periodu od 01.08.2018.godine do 30.09.2024.godine radila s radnim vremenom od 7-19 i od 19-7, te na kraju smjene redovno i svakodnevno obavljala primopredaju dužnosti u trajanju od 20 minuta , a iz navedene odluke tuženika od 28.12.2022.godine i citiranih službenih bilješki tuženika je razvidno da je tuženik kao datum početka primjene evidentiranja vremena primopredaje službe u evidenciji radnog vremena za medicinske sestre te načina obračuna sati provedenih u primopredaji dužnosti i plaćanje tih sati odredio tek počevši od 01. siječnja 2023.godine. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik nije vodio na pravilan način evidenciju o radnom vremenu u skladu sa onim što je propisano odredbom članka 5.stavka 1. i 2. ZR-a, te onim što je bilo u utuženom periodu propisano tada važećim navedenim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN''73/17), a koji je Pravilnik prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji su Pravilnici između ostalog predviđali obvezu vođenja i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, te vođenje i posebnih podataka o radnom vremenu od kojih ovisi i ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su u konkretnom slučaju i radni sati tužiteljice provedeni u primopredaji. Na navedeni način tuženik osim što je postupio protivno navedenim Pravilnicima isti je postupio i protivno odredbi članka 28.stavka 8. i 9. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20). Nije dvojbeno da iz navedenog Zaključka 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine proizlazi da tuženik kao poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koje mora biti od strane poslodavca evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Međutim, tuženik kao poslodavac u cijelom utuženom razdoblju kad je tužiteljica radila kod njega , a kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice te navedene odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 7 spisa) nije uopće vodio evidenciju o osobama ni radnom vremenu provedenom u primopredaji službe već je tek citiranom odlukom od 28.12.2022.godine samoinicijativno odlučio da će to početi raditi tek od 01.01.2023.godine. Samo nedostavljanje evidencije o radnom vremenu tužiteljice sa točnim podacima od strane tuženika kao poslodavca ovom sudu u dokazne svrhe i njeno eventualno nepostojanje ne može značiti samo po sebi da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu razlike plaće za primopredaju službe budući je ovaj sud temeljem provedenog dokaznog postupka i to saslušanja tužiteljice utvrdio da je tužiteljica svakodnevno kao primalja na Klinici za ženske bolesti i porode u utuženom razdoblju obavljala primopredaju službe te da je na završetku svake smjene ujutro u 7,00 sati i navečer u 19,00 sati vršila primopredaju službe u pravilu 20 minuta o čemu se tužiteljica detaljno izjasnila u svome iskazu. Tuženik nije sudu dostavio u dokazne svrhe evidenciju o radnom vremenu te druge isprave (platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada), a iz kojih bi se moglo točno utvrditi radne sate tužiteljice u primopredaji dužnosti u utuženom razdoblju, te isti samim time nije pružio adekvatan dokaz da tužiteljica ne bi bila dužna obavljati primopredaju dužnosti, a upravo je i sam svojom odlukom od 28.12.2022.godine, te istaknutim službenim bilješkama utvrdio obvezu vršenja primopredaje dužnosti i odredio početak evidentiranja i plaćanja iste u vidu prekovremenog rada, ali tek od 01.siječnja 2023.godine. Tuženik je ovakvu odluku trebao donijeti ranije kao i početi evidentirati primopredaju dužnosti ranije, dakle i prije 01.siječnja 2023.godine budući je i sukladno odredbi članka 27.stavka 2. tuženikovog Pravilnika od 06.11.2023.godine (list 329-364 spisa), a kojeg je tuženik dostavio u ovaj spis u dokazne svrhe propisano da tuženik u slučaju rada smjenama-turnusima mora osigurati periodičnu izmjenu smjena, a koja vrsta rada po samoj svojoj naravi podrazumijeva postojanje primopredaje dužnosti između osoba koje se izmjenjuju u smjenama-turnusima. Radi navedenog je ovaj sud primjenom odredbe članka 90. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14), a prema kojoj odredbi je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, te primjenom odredbe članka 28.stavka 8. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN''29/18, 92/2019….),odlučio kako tužiteljici pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće i naknade plaće vezano za odrađene sate u primopredaji dužnosti za cijelo utuženo razdoblje od 01.06.2018.godine do zaključno 30.09.2024.godine.

20. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljica u razdoblju trajanja pandemije covid 19 ostvarila pravo da joj se isplati pripadajuća covid nagrada za rad sa covid pacijentima na odjelu na kojem je ista radila, iz iskaza saslušane tužiteljice proizlazi da ista nije radila u respitatorno-intezivističkom centru na Križinama (RIC-u) sa pacijentima oboljelim od corona virusa, ali da je bila u svakodnevnom doticaju sa ovakvim pacijentima na Klinici za ženske bolesti i porode gdje su isti bili liječeni izolirano od drugih pacijenata, te da je u kontaktu s njima koristila sredstva zaštite te da joj nije plaćena covid nagrada. Ove navode je potvrdila svjedokinja ŠH, a koja je na navedene okolnosti saslušana u istovrsnom predmetu Pr-748/2023, te koji zapisnik je ovaj sud pregledao budući je isti dostavljen ovom sudu kao prilog uz podnesak tuženika od 10.10.2025.godine, a gdje je istakla da primalje koje rade na Klinici za ženske bolesti i porode u vrijeme pandemije corona virusa nisu slane u Respiratorno intenzivistički centar na Križinama budući su tamo odlazile osobe sa najtežim oblicima corona virusa već da je u sklopu Klinike za ženske bolesti i porode u prizemlju bio formiran poseban odjel za rad sa covid pacijentima, te je ŠH i istakla da rad sa covid pacijentima na odjelu Klinike za ženske bolesti i porode medicinskom osoblju nije plaćen. Obzirom da je člankom I. odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 od 08.12 2020.godine, a sa primjenom od studenog 2020.godine (list 8 spisa) jasno propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19, utvrđena posebna nagrada, a koja su utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Obzirom da je tužiteljica poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid- 19, obavljala na odjelu Klinike za ženske bolesti i porode, a gdje su takvi pacijenti liječeni te je pri tome koristila sve mjere zaštite koje joj je osigurao poslodavac – tuženik u ovom postupku, tuženik je istoj bio dužan za utuženo razdoblje, isplaćivati covid nagradu, a prema iskazu iste proizlazi da tuženik navedenu covid nagradu nije isplaćivao.

21. Također budući iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da time što tuženik nije ovom sudu dostavio u dokazne svrhe tijekom trajanja predmetnog postupka dokaz u vidu evidencija o radnom vremenu za tužiteljicu za utuženo razdoblje isti samim time, te budući nema dokaza da je vezano za primopredaju dužnosti i covid nagradu u odnosu na tužiteljicu vodio uredne evidencije o radnom vremenu, a na istom je teret dokazivanja u ovom postupku budući se radi o sporu o primopredaji i covidu, te isti nije ničim dokazao da je tužiteljici u utuženom razdoblju kad je ista radila kod tuženika uredno evidentirao, obračunao i isplatio naknadu plaće za primopredaju dužnosti i covid nagradu, te da je istoj u tom smislu posljedično pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz primopredaje dužnosti i covid nagrade u tom razdoblju budući takav dokaz u vidu izvršene isplate ne prileže spisu niti je tuženik istu dostavio u tom smislu u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti i covid nagrade, kao i neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje sukladno citiranim odredbama članka 58.stavka 1. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22), te članka 34.KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18), a koje su nastale kao posljedica neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti i covid nagrade, a sve za cjelokupno utuženo razdoblje.

22. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Na navedeni iznos glavnice potraživanja u iznosu od 1.380,00 Eur-a tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa od 20,00 Eur-a petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

23. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku, tuženik je istoj dužan naknaditi u cijelosti parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN''138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 31.10.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 06.11.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 14.02.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 05.05.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 14.10.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 28.01.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na objavi presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 750 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.500,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 375,00 Eur-a, a što ukupno iznosi 1.875,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 2.140,45 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka. Na navedeni priznati iznos na ime troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 2.140,45 Eur-a tužiteljici je priznata i zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te sukladno Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Tuženik se u podnesku od 12.11.2024.godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice smatrajući istog preinakom tužbe. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Tužiteljica je na ročištu od 05.svibnja 2025.godine izričito u svom iskazu navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu i za primanje svih novčanih primitaka računajući i za primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 6 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 13. ožujka 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku