Republika Hrvatska
Općinski sud u Sesvetama
Stalna služba u Vrbovcu
Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22
Poslovni broj: P-182/2024-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, sudac toga suda Ljiljana Košić, kao sudac pojedinac, u pravnoj stvari tužitelja IMŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Đuri Zoroeu, odvjetniku iz Sesveta protiv tuženika IM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Pezer, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja vlasništva i predaje u posjed, nakon zaključene glavne, neposredne i javne rasprave 29. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, tuženika osobno i njegove punomoćnice, dana 13. ožujka 2026. donio, objavio i
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužiteljica IMŠ iz [adresa] vlasnica montažnih objekata koje je tuženik instalirao na njezinoj kč. br. [katastarska čestica], upisane u P.L 8104 k. o. [katastarska općina], što je tuženik IM iz [adresa] dužan priznati i u roku od osam dana predati ih u posjed tužiteljici te trpjeti da tužiteljica te kioske koristi po svojoj volji i svom nahođenju.” kao neosnovan.
II Odbija se tužiteljica IMŠ sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.053,10 eura, kao s neosnovanim.
III Nalaže se tužiteljici FMŠ da tuženiku IM naknadi troškove postupka u iznosu od 1.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 13. ožujka 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV Odbija se tuženik IM sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 375,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao s neosnovanim.
Obrazloženje
1.
Tužiteljica IMŠ podnijela je 22. travnja 2024. tužbu protiv tuženika IM radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed montažnih objekata instaliranih na nekretnini tužiteljice koja dolazi upisana u Posjedovni list 8140 k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], kuća broj 8, zgrada u [adresa] u [adresa], dvorište i voćnjak od 1670 m2. Zatražila je i plaćanje troškova postupka.
2.
Tužiteljica u tužbi navodi je ugovorom o zakupu poslovnog prostora od 1. ožujka 2017. tuženikovoj tvrtki M.L. usluge d.o.o. uz Bistričku ulicu pored autobusne postaje iznajmila 12 m2 svoje nekretnine za kiosk koji se trebao baviti prodajom tekstilne robe i uslugama šivanja. Uz kiosk obuhvaćen ugovorom tuženik je naknadno kupio još jedan kiosk, susjedni i tako je proširio svoj poslovni prostor. Tužiteljica nadalje navodi da je Ugovor o zakupu poslovnog prostora sporazumno raskinut 15. ožujka 2021.
3.
Tužitelj u tužbi nadalje navodi da je tuženik i nakon sporazumnog raskida Ugovora o zakupu nastavio koristiti svoje kioske postavljene na tužiteljičinom zemljištu i pri tom tužiteljici više nije plaćao nikakvu naknadu. Na brojna upozorenja tuženik je stalno obećavao da će podmiriti dugovanje, ali obećanje nije ispunjavao pa tako niti nakon pisanog očitovanja od 14. prosinca 2020. kojim je sporazumno utvrdio svoje dugovanje od 35.000,00 kuna i obvezao se dug podmiriti najkasnije do 12. prosinca 2021.
4.
U tužbi tužiteljica navodi da budući tuženik nije ispunio obećanje, sa FM, kao punomoćnikom i suprugom tužiteljice zaključio je sporazum 22. prosinca 2023. kojim je utvrđen dug od 11.700,00 eura s rokom podmirenja najkasnije do 1. travnja 2024. te je tim sporazumom ugovoreno da ako tuženik u danom roku ne ispuni svoje navedene financijske obveze tužiteljica postaje vlasnik njegovog montažnog kioska te ga može koristiti po svojoj volji i nahođenju.
5.
Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka traži, obzirom da tuženik nije ispunio svoje obveze iz zaključenog sporazuma sa FM, da tuženik preda u posjed montažne kioske postavljene na njezinom zemljištu te je podnijela tužbu temeljem odredaba čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP) u kojoj traži da se utvrdi da je ona vlasnica navedenih objekata te je zatražila predaju u posjed istih.
6.
Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da on sa tužiteljicom nije sklopio sporazum, te da je tužiteljica Ugovor o zakupu sklopila sa trgovačkim društvom M.L. Usluge d.o.o., a koji ugovor je sporazumno raskinut. Tuženik je nadalje na pripremnom ročištu istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije i nedostatak aktivne legitimacije te je predložio da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti navodeći kako nije jasno temeljem čega tužiteljica od tuženika potražuje predaju u posjed montažnih objekata.
7.
Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u tužbu (list 1-3), punomoć (list 4-5), prijepis posjedovnog lista (list 7), izvod iz katastarskog plana (list 8), ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 9-11), sporazumni raskid ugovora o zakupu poslovnog prostora (list 12), očitovanje tuženika (list 13), sporazum od 22. prosinca 2023. (list 14-15), iskaz svjedoka FM (list 36-389 i iskaz tuženika kao stranke (list 39-40).
8.
Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91 , 91/92, 1 12/99 i 1 1 7/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/1 1, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP)), ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
9.
Tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na odredbi čl. 161. ZVDSP u kojoj je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.
10.
Odredbom čl. 162. st. 1. ZVDSP je propisano da vlasnik koji u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvaruje svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.
11.
Nesporno je između parničnih stranaka da je tužiteljica IMŠ vlasnica i posjednica nekretnine koja nosi oznaku kč. br. [katastarska čestica] upisane u posjedovni list broj 8104 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća broj 8, zgrada u [adresa] u [adresa], dvorište i voćnjak u ukupnoj površini od 1670 m2. Nadalje je nesporno da su tužiteljica IMŠ, kao zakupodavac i M.L. USLUGE d.o.o. iz [adresa] zaključili 1. ožujka 2017. Ugovor o zakupu poslovnog prostora ukupne površine 12 m2 na kojem zemljištu je pravna osoba M.L. USLUGE d.o.o. trebala postaviti kiosk za prodaju tekstilne robe i usluge šivanja i popravaka iste. Između parničnih stranaka nije sporno niti to da je Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. ožujka 2017. sporazumno raskinut 15. ožujka 2021.
12.
Uvidom u Sporazumni raskid Ugovora o zakupu poslovnog prostora (list 12) utvrđeno je da je predmetni Sporazum potpisan od strane zakupca M.L. USLUGE d.o.o. i zakupodavca IMŠ. U ime zakupca Ugovor je potpisao IM kao osoba ovlaštena za zastupanje pravne osobe M.L. USLUGE d.o.o., a u ime zakupodavca IMŠ Sporazumni raskid potpisao je njezin punomoćnik FM. U sporazumnom raskidu ugovora o zakupu poslovnog prostora nije navedene da postoje međusobna potraživanja ugovornih strana, već se zakupac obvezao maknuti kioske u roku od 15 dana nakon raskida ugovora.
13.
Uvidom u očitovanje (list 13) utvrđeno je da je tuženik IM, kao vlasnik krojačkog obrta izjavio da prema FMŠ za posljednje dvije godine zakupa djela dvorišta ima dugovanje u iznosu od 35.000,00 kuna, koji iznos se obvezao platiti najkasnije do 12. prosinca 2021.
14.
Uvidom u Sporazum od 22. prosinca 2023. (list 14-15) utvrđeno je da su FM iz [adresa] i IM iz [adresa] zaključili Sporazum u kojemu je u čl. 1. navedeno da po osnovi najma IM, kao suvlasnik krojačko-trgovačkog obrta ''Katarina'' za zakup dijela dvorišta kuće u [adresa] na kojem zemljištu ima postavljena dva montažna kioska FM duguje iznos od 11.700,00 eura. Pod točkom 3. Sporazuma navedeno je kako se tuženik IM obvezao isplatiti navedeni iznos FM najkasnije do 1. travnja 2024., dok je pod točkom IV. Sporazuma navedeno da ako IM ne ispuni svoju obvezu u roku u kojemu se obvezao FM postaje vlasnik montažnih kioska i može njima slobodno raspolagati po svojoj volji i svom nahođenju.
15.
Sporno je između parničnih stranaka je li tužiteljica IMŠ aktivno legitimirana od tuženika IM potraživati predaju u posjed montažne objekte, odnosno tužbom tražiti utvrđenje da je ona vlasnica tih montažnih objekata koji su instalirani na njezinoj nekretnini koja nosi oznaku kč. br. [katastarska čestica], koja nekretnina je upisana u Posjedovni list 8104 k. o. [katastarska općina].
16.
Iz iskaza svjedoka FM (list 36-38) proizlazi da je on kao punomoćnik svoje supruge IMŠ sa tuženikom IM zaključio ugovor o zakupu poslovnog prostora još 2017. godine. Navedenim ugovorom tuženik IM trebao je postaviti kiosk na nekretninu koja je u vlasništvu njegove supruge te će za to njegovoj supruzi plaćati određenu zakupninu. Jedno vrijeme je tuženik uredno plaćao zakupninu, a problemi s plaćanjem nastali su 2021. Nakon što su nastali problemi s plaćanjem ugovor o zakupu poslovnog prostora sporazumno je raskinut te se tuženik obvezao platiti određeni iznos novca na ime dugovanja za zakupninu. Iznos koji se obvezao platiti nije platio pa je on 2023. zaključio sporazum sa tuženikom u kojem sporazumu se tuženik IM obvezao platiti dugovanje na ime zakupnine do 1. travnja 2024., a ukoliko to dugovanje ne podmiri tada montažne kioske treba predati njemu u vlasništvo. Sporazum su ovjerili kod javnog bilježnika te je navedeni sporazum sastavljao odvjetnik. Kako tuženik IM nije postupio u skladu sa zaključenim sporazumom on ga je prijavio Državnom inspektoratu te je podnesena tužba da njegova supruga IMŠ postane vlasnik montažnih objekata, a kako je njegova supruga teško pokretna i bolesna osoba u sporazumu je navedeno da on postane vlasnik montažnih objekata.
17.
Iz iskaza tuženika IM kao stranke (list 90-91) proizlazi da on nije potpisao nikakav ugovor o zakupu sa FMŠ, već je ugovor o zakupu poslovnog prostora sa FMŠ zaključio kao direktor i osoba ovlaštena za zastupanje pravne osobe M.L. Usluge d.o.o. On je montažne kučice kupio te su iste postavljene na zemljištu koje je u vlasništvu tužiteljice IMŠ. Do sporazumnog raskida ugovora o zakupu došlo je 2021. iz razloga što mu je suprug tužiteljice FM prijetio. Kioske nije maknuo u roku od 15 dana od raskida ugovora iako je to u sporazumnom raskidu navedeno jer on želi nastaviti raditi. Sporazum iz 2023. je zaključio jer je smatrao da će on moći nastaviti raditi. Naveo je da ne zna što je potpisao, niti zašto se u sporazumu navodi da duguje iznos od 11.700,00 eura. Do zaključenja sporazuma je došlo jer mu je suprug tužiteljice FM također prijetio, dva puta mu je postavio ogradu ispred kioska i isključio mu je struju te ga je odvezao kod bilježnika kako bi potpisali taj sporazum. Mjesečna najamnina mu je iznosila 400,00 kuna te on ne zna kako je došlo do iznosa od 11.700,00 eura. Ne želi da njegovi kiosci postanu vlasništvo niti SMŠ, niti FM, već želi postići dogovor sa tužiteljicom da i dalje ostane tamo raditi.
18.
Nakon provedenog postupka, uvida u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, iskaza svjedoka FM i tuženika kao stranke ovaj sud zaključuje kako tužiteljica IMŠ nije aktivno legitimirana podnositi tužbu protiv tuženika IM kojom traži utvrđenje vlasništva na montažnim kioscima te njihovu predaju u posjed. Ovo stoga što tužiteljica IMŠ i tuženik IM nisu ni u kakvom ugovornom odnosu u smislu odredbe čl. 9 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO). Naime, tužiteljica IMŠ imala je zaključen Ugovor o zakupu poslovnog prostora sa pravnom osobom M.L. USLUGE d.o.o., a ne sa fizičkom osobom IM. Navedeni ugovor sporazumno je raskinut 15. ožujka 2021. te u tom Sporazumu nije navedeno da postoji nekakvo dugovanje. Sporazumni raskid također su zaključili tužiteljica IMŠ i pravna osoba M.L. USLUGE d.o.o.
19.
U sporazumu od 22. prosinca 2023. kojeg su zaključili FM s jedne strane i IM s druge strane navedeno je kako postoji dugovanje u iznosu od 11.700,00 eura po osnovi zakupnine dijela nekretnine na kojima su postavljena dva montažna kioska. Tim sporazumom tuženik IM obvezao se iznos od 11.700,00 eura isplatiti najkasnije do **.**.2024. FM. U Sporazumu je nadalje navedeno da će FM postati vlasnik montažnih kioska te da može s njima slobodno raspolagati po svojoj volji i svom nahođenju. Proizlazi dakle, da su u ugovornom donosu tuženik IM kao fizička osoba i FM, a ne IMŠ i IM. Prigovor nedostatka pasivne legitimacije nije osnovan jer se tuženik IM obvezao da će predati kioske FM, ali FM nije tužitelj u ovom postupku.
20.
Iskaz svjedoka FM ovaj sud ne prihvaća kao istinit i logičan iz razloga što se iskaz ne poklapa sa dokumentacijom koja je dostavljena u spis. Sam svjedok navodi kako je Ugovor bio zaključen između tužiteljice kao njegove supruge, ali ugovor nije bio zaključen sa tuženikom IM, već sa pravnom osobom M.L. USLUGE d.o.o. Svjedok je u svom iskazu naveo kako je u Sporazumu navedeno da on postaje vlasnik montažnih objekata jer je njegova supruga teško pokretna i bolesna osoba pa ostaje nejasno iz kojeg razloga nije FM podnio tužbu da je postao vlasnik montažnih objekata i on tražio u posjed tih objekata od tuženika, već je kao tužiteljica navedena IMŠ koja sa tuženikom nije zaključila nikakav sporazum.
21.
Iskaz tuženika IM ovaj sud prihvaća kao istinit i točan obzirom se njegov iskaz u cijelosti poklapa sa dokumentacijom koja se nalazi u spisu. Iz iskaza proizlazi kako je Ugovor sa tužiteljicom zaključio kao direktor i osoba ovlaštena za zastupanje pravne osobe M.L. USLUGE d.o.o., a ne on osobno. Njegove navode kako ne zna iz kojeg razloga je potpisivao sporazum u kojem je navedeno da duguje 11.700,00 eura sud nije posebno cijenio jer nisu relevantni u ovom postupku obzirom da je Sporazum potpisan od strane tuženika i FM, a koji sporazum nije stavljen izvan snage. Sud dakle smatra kako tužiteljica IMŠ nije ovlaštena tražiti utvrđenje da je ona vlasnica montažnih objekata niti tražiti njihovu predaju u posjed od tuženika jer se tuženik obvezao isplatiti određeni novčani iznos FM, a ne tužiteljici te je pristao na to da FM postane vlasnik tih montažnih objekata.
22.
Kako sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan isti je odbijen te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.
23.
Kako tužiteljica nije uspjela u ovom postupku odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.053,10 eura (točka II. izreke).
24.
Tuženiku je dosuđen trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura (točka III. izreke). Tuženiku je trošak dosuđen ovisno o vrijednosti predmeta spora te je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa). Trošak se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), troška zastupanja na ročištima 5. prosinca 2024. i 29. siječnja 2026., svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), troška sastava podneska od 3. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife) i PDV-a u iznosu od 200,00 eura.
25.
Kamate na trošak postupka u skladu su sa odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.
26.
Tuženik je odbijen s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 375,00 eura zajedno s kamatama na taj iznos (točka IV. izreke). Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 27. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura niti PDV na taj iznos pozivom na odredbu čl. 155. ZPP-a. Iz istog razloga nije mu priznat niti trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura.
27.
Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.
U Vrbovcu 13. ožujka 2026.
Sudac
Ljiljana Košić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda.
Dostaviti:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
3. presuda nepravomoćna
4. vidi upisnik 'P'
5. zovi tužitelja na plaćanje pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura
6. kal. 15 dana
