Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Križevcima
S 14
48260 Križevci
Poslovni broj: P-785/2024-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu toga suda Marijanu Vrbančić, kao sucu pojedincu, rješavajući u pravnoj stvari tužitelja i to I tužitelja SŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II tužitelja CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], , [adresa], III će tužitelja PŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i IV to tužitelja ŠŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a svi zastupani po punomoćnicima Damiru Barišić i Vedranu Barišić, odvjetnicima iz zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Barišić – Vedran Barišić iz [adresa], protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "VEPAR" CAREVDAR, Kostadinovac 59, Kostadinovac, OIB: 30263136328, zastupan po predsjedniku RŠ, a svi zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Olujić Pezić & Partneri d.o.o., iz Zagreba, radi ništetnosti, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi dana 10. veljače 2026. godine u prisutnosti I-IV to tužitelja, uz punomoćnika Vedrana Barišić, odvjetnika iz Koprivnice, te u prisutnosti punomoćnika tuženika zamjenice punomoćnika ZŠ, odvjetničke vježbenice iz Odvjetničkog društva Olujić i dr., odvjetnicima iz Zagreba, a objavljenoj dana 13. ožujka 2026. godine
p r e s u d i o j e
I Poništava se Odluka Skupštine tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "VEPAR" CAREVDAR, Kostadinovac 59, Kostadinovac, OIB: 30263136328 od 18.11.2023. kojom je odbijena žalba I. tužitelja JŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] podnesena na Odluku o isključenju iz članstva Lovačkog društva „Vepar“ Carevdar i kojom je potvrđena Odluka o isključenju JŠ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iz članstva Lovačkog društva „Vepar“ Carevdar.
II Poništava se Odluka Stegovnog vijeća tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "VEPAR" CAREVDAR, Kostadinovac 59, Kostadinovac, OIB: 30263136328 od 18.1.2023. kojom se I. tužitelj JŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trajno isključuje iz članstva Lovačkog društva „Vepar“ Carevdar.
III Poništava se Odluka Izvršnog odbora tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "VEPAR" CAREVDAR, Kostadinovac 59, Kostadinovac, OIB: 30263136328 od 19.1.2023. kojom se I. tužitelj JŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trajno isključuje iz članstva Lovačkog društva „Vepar“ Carevdar, zbog učestalog narušavanja međuljudskih odnosa, te narušavanja ugleda lovaca i Društva.
IV Poništava se Odluka Skupštine tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "VEPAR" CAREVDAR, Kostadinovac 59, Kostadinovac, OIB: 30263136328 od 18.11.2023. kojom je odbijena žalba II. tužitelja OŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] podnesena na Odluku o isključenju iz članstva Lovačkog društva „Vepar“ Carevdar i kojom je potvrđena Odluka o isključenju OŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iz članstva Lovačkog društva „Vepar“ Carevdar.
V Poništava se Odluka Stegovnog vijeća tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "VEPAR" CAREVDAR, Kostadinovac 59, Kostadinovac, OIB: 30263136328 od 18.1.2023. kojom se II. tužitelj OŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trajno isključuje iz članstva Lovačkog društva „Vepar“ Carevdar.
VI Poništava se Odluka Izvršnog odbora tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "VEPAR" CAREVDAR, Kostadinovac 59, Kostadinovac, OIB: 30263136328 od 19.1.2023. kojom se II. tužitelj OŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trajno isključenje iz članstva Lovačkog društva "Vepar" Carevdar, zbog učestalog narušavanja međuljudskih odnosa, te narušavanja ugleda lovaca i Društva.
VII Poništava se Odluka Skupštine tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "VEPAR" CAREVDAR, Kostadinovac 59, Kostadinovac, OIB: 30263136328 od 18.11.2023. kojom je odbijena žalba III. tužitelja FŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] podnesena na Odluku o isključenju iz članstva Lovačkog društva „Vepar“ Carevdar i kojom je potvrđena Odluka o isključenju FŠ, [adresa] i, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iz članstva Lovačkog društva „Vepar“ Carevdar.
VIII Poništava se Odluka Stegovnog vijeća tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "VEPAR" CAREVDAR, Kostadinovac 59, Kostadinovac, OIB: 30263136328 od 18.1.2023. kojom se III. tužitelj FŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trajno isključuje iz članstva Lovačkog društva „Vepar“ Carevdar.
IX Poništava se Odluka Izvršnog odbora tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "VEPAR" CAREVDAR, Kostadinovac 59, Kostadinovac, OIB: 30263136328 od 19.1.2023. kojom se III. tužitelj FŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trajno isključuje iz članstva Lovačkog društva „Vepar“ Carevdar, zbog učestalog narušavanja međuljudskih odnosa, te narušavanja ugleda lovaca i Društva.
X Poništava se Odluka Skupštine tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "VEPAR" CAREVDAR, Kostadinovac 59, Kostadinovac, OIB: 30263136328 od 18.11.2023. kojom je odbijena žalba IV. tužitelja BŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] podnesena na Odluku o isključenju iz članstva Lovačkog društva „Vepar“ Carevdar i kojom je potvrđena Odluka o isključenju BŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iz članstva Lovačkog društva „Vepar“ Carevdar.
XI Poništava se Odluka Stegovnog vijeća tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "VEPAR" CAREVDAR, Kostadinovac 59, Kostadinovac, OIB: 30263136328 od 18.1.2023. kojom se IV. tužitelj BŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trajno isključuje iz članstva Lovačkog društva „Vepar“ Carevdar.
XII Poništava se Odluka Izvršnog odbora tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "VEPAR" CAREVDAR, Kostadinovac 59, Kostadinovac, OIB: 30263136328 od 19.1.2023. kojom se IV. tužitelj BŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trajno isključuje iz članstva Lovačkog društva „Vepar“ Carevdar, zbog učestalog narušavanja međuljudskih odnosa, te narušavanja ugleda lovaca i Društva.
XIII Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO "VEPAR" CAREVDAR, Kostadinovac 59, Kostadinovac, OIB: 30263136328, da I. tužitelj u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelju OŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tužitelju FŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te IV. tužitelju BŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], namiri trošak parničnog postupka u iznosu od 1.706,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja Presude, dakle od 13. ožujka 2026. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužitelji JŠ, OŠ, FŠ i BŠ su podnijeli tužbu protiv tuženika Lovačko društvo "Vepar" Carevdar, Kostadinovac 59, radi ništetnosti u kojoj navode da je Lovačko Društvo "Vepar" Carevdar, Kostadinovac 59, Kostadinovac, OIB: 30263136328 (u nastavku: L.D. Vepar), ovdje tuženik, udruga osnovana dana 3.3.1995. g. s ciljem gospodarenja lovištem i divljači što obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova, dok su djelatnosti kojima se ostvaruju navedeni ciljevi tuženika poljoprivreda i lovstvo. Tužitelji su kao članovi tuženika pridonosili ostvarivanju ciljeva tuženika pridržavajući se odredaba zakona, podzakonskih akata, Statuta i drugih akata tuženika, kako je i određeno člankom 15. Statuta tuženika. Nadalje navode da je Skupština tuženika dana 18.12.2022. g. donijela Odluke kojima je trajno isključila tužitelje iz članstva u društvu L.D. Vepar. Tužitelji su dana 9.1.2023. g. Skupštini, Nadzornom odboru, Izvršnom odboru te Predsjedniku tuženika podnijeli temeljem odredbe članka 42. Zakona o udrugama (NN 74/2014, 70/2017, 98/2019, 151/2022 – u nastavku: Zakon o udrugama) Upozorenje podredno Žalbu protiv Odluka tuženika od 18.11.2023. g. U Upozorenjima, podredno Žalbama protiv Odluka Skupštine tuženika od 18.12.2022. tužitelji su isticali kako su odredbama članaka 34. – 38. Statuta tuženika propisana pravila stegovnog postupka koja su u navedenoj stvari bila u cijelosti povrijeđena. Odlukama Skupštine od 18.12.2022. paušalno se, pogrešno i lažno navodilo bez bilo kakvih dokaza da tužitelji kao članovi društva:
• već duže vrijeme ne prihvaćaju pozive vodstva društva da se prava i obaveze članova pravednije rasporede i da se teret obaveza i prava članova rasporede ravnomjerno na sve članove, a da se pri tome uopće ne navodi o kojim pozivima je riječ, tko ih je uputio, kada su ti pozivi bili upućeni članovima društva, te o kojim to pravima i obvezama je bila riječ, zatim,
• stalno manipuliraju podacima, iako nije jasno kojim to podacima i na koji način su tužitelji manipulirali ili su mogli manipulirati, te što je bila posljedica manipulacije, zatim,
• šire dezinformacije i poluinformacije među članstvom, iako se uopće ne navodi sadržaj tih dezinformacija i poluinformacija, niti se navodi kada ih je to i pred kime svaki od tužitelja iznosio, zatim,
• da su pokušali spriječiti društvo da uspije u nakani da dobije lovozakup sadašnjeg lovišta, iako se naravno uopće ne navodi kojim to radnjama su članovi društva mogli spriječiti i kako bi to uopće moglo biti moguće, zatim,
• pokušali uvesti paralelnu liniju upravljanja u društvu, iako se pri tome uopće ne navodi o kojim to pokušajima ja bila riječ, zatim kada su oni bili poduzimani, te je ostalo nejasnim što se ima smatrati pod pojmom paralelne linije upravljanja kada je Statutom jasno propisano koje tijelo ima pravo upravljati pojedinim područjem djelovanja društva.
Osim što se navedene Odluke od 18.12.2022. ne mogu ispitati, jer ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama, ona su donesene u nezakonito provedenom postupku. Tako je Odlukama od 18.12.2022. mjeru o isključenju tužitelja iz L.D. Vepar donijela Skupština, koje tijelo u skladu s odredbama Statuta nije nadležno u prvom stupnju provoditi stegovni postupak, niti odlučivati o trajnom isključenju članova iz društva.
Naime, prema odredbi članka 34. Statuta propisano je da Stegovno vijeće vodi postupak i izriče stegovne mjere protiv članova društva zbog počinjenih povreda Statuta i ostalih akata društva, te se stegovni postupak vodi u skladu s Pravilnikom o stegovnom postupku i stegovnoj odgovornosti. Prema odredbi članka 21. točka 4. Statuta Skupština o stegovnoj odgovornosti odlučuje tek u drugom stupnju, i to povodom žalbe podnesene od strane člana društva protiv odluke Stegovnog vijeća. Odredbom članka 37. Statuta je propisano da je stegovni postupak javan. Prije donošenja Odluka Skupštine od 18.12.2022., tužiteljima ni na koji način nije bilo omogućeno da iznesu svoja očitovanja (obranu) o navodnim stegovnim povredama za koje ih se tereti, nije im bilo omogućeno sudjelovanje u stegovnom postupku, niti su im bili predočeni dokazi iz kojih bi slijedilo postojanje osnovanosti navoda iz Odluke od 18.12.2022. Uz sve gore navedeno, tužiteljima je Odlukama od 18.12.2022. bilo negirano i pravo na podnošenje žalbe protiv te Odluke, a kako je to navedeno u „Pouci o pravnom lijeku“ Odluka od 18.12.2022. Povodom zaprimljenih upozorenja tužitelja od 9.1.2023., Predsjednik i Izvršni odbor L.D. Vepar donijeli su odluke / obavijesti o odgodi izvršenja Odluka od 18.12.2022. g. i ponovnom pokretanju postupaka za utvrđivanje stegovne odgovornosti tužitelja.
Međutim, dva dana kasnije, 18.1.2023. g. Stegovno vijeće tuženika je donijelo Odluke o trajnom isključenju I. – IV. tužitelja iz članstva u L.D. Vepar, navodeći kako ne prihvaća argumente tužitelja iznesene u Upozorenjima podredno Žalbama od 9.1.2023. g. Slijedom odluka Stegovnog vijeća, dana 19.1.2023. je Izvršni odbor tuženika donijelo odluku od trajnom isključenju I. – IV. tužitelja iz članstva u L.D. Vepar. Dana 20.2.2023. g. tužitelji su Izvršnom odboru, Stegovnom vijeću i Skupštini tuženika podnijeli Žalbe protiv Odluka Stegovnog vijeća tuženika od 18.1.2023. g. i Prigovore protiv Odluka Izvršnog odbora tuženika od 19.1.2023. g. U Žalbama i Prigovorima od 20.2.2023. g. protiv Odluka Stegovnog vijeća tuženika od 18.1.2023. g. i Odluka Izvršnog odbora tuženika od 19.1.2023. g., tužitelji su isticali, a ističu sada i u ovom postupku kako su navedene Odluke donesene protivno člancima 34. – 38. Statuta, i to iz razloga što su tužiteljima teško povrijeđena prava na pravično suđenje i prava na obranu, zatim iz razloga što u pobijanim Odlukama nisu navedeni razlozi, niti se oni osvrću na odlučne činjenice, kao i zbog toga što se pobijane Odluke temelje na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.
Odredbama članaka 34. – 38. Statuta propisana su pravila stegovnog postupka, a koja pravila su u ovoj stvari povrijeđena.
Prije svega, tužiteljima nisu bile dostavljene prijave niti prijedlozi za pokretanje stegovnih postupka, zbog čega se tužitelji nisu ni mogli upoznati sa stegovnim povredama koje su im stavljene na teret, a sve kako bi u odnosu na te povrede mogli iznijeti svoje obrane. Stegovni postupak protiv tužitelja proveden je bez bilo kakve rasprave, a Odluke Stegovnog vijeća, kao i Odluke Izvršnog odbora, nisu sadržavale konkretne događaje niti radnje iz kojih bi slijedile optužbe protiv tužitelja, te iz kojih bi se mogla dokazati osnovanost optužbi koje su tužiteljima stavljene na teret. Odredbom članka 37. Statuta propisano je da je stegovni postupak javan , te da se o stegovnom postupku vodi javna rasprava. U poštenom i pravično provedenom postupku pojam „javna rasprava“ nužno pretpostavlja da se o raspravi obavijesti onoga o čijoj odgovornosti se odlučuje, zatim da mu se predoče dokazi koji ga terete i u konačnici da mu se omogući davanje obrane u odnosu na djela za koja se tereti. Međutim, prije donošenja pobijanih Odluka bio je proveden postupak bez javne rasprave i bez da je I. – IV. tužiteljima bilo omogućeno da u tom postupku sudjeluju, čime je teško povrijeđena odredba članka 37. st. 2. Statuta, te pravo I. – IV. tužitelja na pravično suđenje. Kao i Odluke od 18.12.2022., pobijane Odluke od 19.1.2023. i 18.1.2023. također se ne mogu ispitati, jer ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama. Tako iz Odluke Stegovnog vijeća od 19.1.2023. i Odluke Izvršnog odbora od 18.1.2023. nije moguće utvrditi temeljem čega i temeljem kojih dokaza je utvrđeno da smo zadnjih dvije godine svjedoci grubog narušavanja međuljudskih odnosa unutar Društva, te narušavanja ugleda lovaca od strane JŠ, GŠ, OŠ i FŠ.
Odluka Stegovnog vijeća, a posljedično tome niti Odluka Izvršnog odbora, ne sadrže konkretne događaje ili radnje iz kojih bi slijedile, te iz kojih bi se mogle dokazati osnovanosti navedenih lažnih optužbi zbog kojih je član društva trajno isključen iz L.D . Vepar.
Naime, iz Odluke Stegovnog vijeća, a niti iz Odluke Izvršnog odbora, nije moguće utvrditi temeljem čega i temeljem kojih dokaza je utvrđeno da su članovi društva poslije izvanredne Skupštine nastavili svoje destruktivno djelovanje što je putem Izjava potvrdilo više članova Skupštine društva. Ostalo je također potpuno nejasno i neobrazloženo koje to destruktivno djelovanje su tužitelji kao članovi L.D. Vepar poduzeli, kada su ih poduzeli, te prema kojim osobama.
U Odlukama Stegovnog vijeća navodi se da članovi društva grubo narušavaju međuljudske odnose unutar Društva, no pri tome se uopće ne navodi kojim to radnjama su I. – IV. tužitelji kao članovi L.D. Vepar grubo narušavali međuljudske odnose unutar L.D. Vepar, niti se navodi kojim to radnjama su I. – IV. tužitelji narušavali ugled L.D. Vepar.
Osim toga, u obrazloženju Odluke Stegovnog vijeća navode se Izjave više članova Skupštine društva, a da se pri tome u Odluci Stegovnog vijeća, ali niti u Odluci Izvršnog odbora, ne navode sadržaji tih izjava, niti se navode osobe koje su te izjave dale. Budući da ništa od toga nije navedeno, niti su te izjave dane na uvid ovdje tužiteljima, opravdano se sumnja da takve izjave ne postoje, te da se odgovornost I. – IV. tužitelja utvrdila temeljem lažnih i nepostojećih izjava.
Također, ostalo je nejasnim i neobrazloženim koja su to osobna saznanja članova Stegovnog vijeća koja se navode u pobijanoj Odluci Stegovnog vijeća, a koja saznanja dokazuju i opravdavaju izricanje stegovne mjere članu društva.
Prema tome, u Odluci Stegovnog vijeća od 18.1.2023., a posljedično tome niti u Odluci Izvršnog odbora od 19.1.2023. nije naveden niti jedan dokaz kojim bi se dokazale lažne optužbe stavljene na teret I. – IV. tužiteljima, pa navedene Odluke uopće ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama, a što je sve rezultiralo tome da je u postupku kojim je teško privrijeđeno pravo I. – IV. tužitelja kao članova L.D. Vepar na pravično suđenje, nezakonito izrečena stegovna mjera trajnog isključenja iz Društva, iako za izricanje takve drastične mjere nije postojala osnova. Slijedom navedenog, tužitelji su Skupštini tuženika predložili da kao nezakonite poništi Odluke Izvršnog odbora od 19.1.2023. g., odnosno Izvršnom odboru tuženika predložili su da kao nezakonite poništi Odluke Stegovnog vijeća od 19.1.2023. g.
Društvo tuženika nije donosilo nikakve odluke povodom gore navedenih žalbi i prigovora tužitelja od 20.2.2023., pa su na takvo nezakonito postupanje i povredu članka 38. stavak 1. i članka 16. Statuta, tužitelji upozorili tuženika Dopisom od 12.5.2023. g. Međutim, kako tuženik niti nakon dopisa od 12.5.2023. nije donio odluku povodom podnesenih žalbi i prigovora I. – IV. tužitelja, oni su dana 21.9.2023. g. Upravnom odjelu za opću upravu i imovinska prava Koprivničko – križevačke županije podnijeli Prijavu radi provedbe inspekcijskog nadzora nad tuženikom, i to iz razloga što tuženik nije sazivao sjednicu Skupštine na kojoj bi se razmatrale podnesene žalbe tužitelja od 20.2.2023. Naime, tuženik od podnošenja Žalbi i Prigovora od 20.2.2023. g. pa sve do podnošenja Prijave Upravnom odjelu od 21.9.2023. g., unatoč obvezi koja za njega proizlazi iz Statuta, nije održao niti jednu sjednicu Skupštine, i to s ciljem kako bi izbjegao odlučivanje Skupštine o podnesenim Žalbama i Prigovorima od 20.2.2023. g., te s daljnjim ciljem kako bi tužitelje spriječio u zaštiti njihovih prava pred redovnim sudom u skladu s pravilima iz članka 42. stavak 3. Zakona o udrugama, budući da isključeni članovi društva nisu mogli podnijeti tužbu nadležnom sudu sve dok o njihovim žalbama prethodnu odluku nije donijela Skupština tuženika.
Dana 17.11.2023. g. Upravni odjel za opću upravu i imovinska prava Koprivničko – križevačke županije, donio je Obavijest o nadzoru nad radom udruge, KLASA: 230 - 02/23-01/420, URBROJ: 2137-08/204-23-5, u kojoj Obavijesti je utvrdio kako je iz zapisnika s redovne Skupštine od 18.12.2022. g. nejasno je li se poštivala procedura propisana člankom 16. točka 4. i člankom 36. Statuta tuženika, odnosno je li prije Odluka o trajnom isključenju članova prethodio postupak propisan navedenim člancima, slijedom čega je Upravni odjel u navedenoj Obavijesti o nadzoru nad radom udruge utvrdio da su tužitelji i dalje članovi tuženika, te je naložio tuženiku obvezno sazivanje redovne Skupštine do dana 31.12.2023. g. U skladu s Obavijesti o nadzoru nad radom udruge Upravnog odjela za opću upravu i imovinska prava Koprivničko – križevačke županije od 17.11.2023. g., tuženik je sazvao redovnu Skupštinu za dan 18.11.2023. g., međutim na koju Skupštinu I. – IV. tužitelji nisu bili pozvani. Na sjednici Skupštine održanoj dana 18.11.2023. g. Skupština je donijela Odluke kojima se odbijaju žalbe tužitelja, te su potvrđene odluke o isključenju I. – IV. tužitelja iz članstva u L.D. Vepar, odnosno potvrđene su Odluke Stegovnog vijeća od 18.1.2023. g. i Odluke Izvršnog odbora tuženika od 19.1.2023. g. Tužitelji u ovoj stvari traže od suda da poništi navedene Odluke Skupštine od 18.11.2023.
Tužitelji su dana 8.12.2023. g. Upravnom odjelu za opću upravu i imovinska prava Koprivničko – križevačke županije, podnijeli Prijavu radi provedbe daljnjeg inspekcijskog nadzora nad tuženikom, i to iz razloga što Odluke Skupštine tuženika od 18.11.2023. g. nisu donesene na pravilan i zakonit način.
Naime, Odluke Skupštine tuženika od 18.11.2023. g. ne sadrže obrazloženja, pa zbog toga tužiteljima nije bilo moguće ispitati razloge zašto su njihove žalbe na isključenje iz članstva odbijene, a čime su grubo povrijeđena prava tužitelja na pravičan postupak. Nadalje, tužitelji nisu ni bili obaviješteni o održavanju Skupštine 18.11.2023. g., čime su povrijeđena njihova članska prava da sudjeluju u radu Skupštine.
Isto tako, prema saznanjima tužitelja, prisutni članovi Skupštine na sjednici održanoj 18.11.2023. g. od strane predsjedavajućeg nisu bili upoznati sa sadržajem Odluka Stegovnog vijeća tuženika od 18.1.2023. g. i Odluka Izvršnog odbora tuženika od 19.1.2023. g., kao niti sa sadržajem Žalba i Prigovora od 20.2.2023. g. protiv Odluka Stegovnog vijeća tuženika od 18.1.2023. g. i Odluka Izvršnog odbora tuženika od 19.1.2023. g.
Također, prema saznanjima tužitelja, Skupština tuženika nije imala kvorum propisan člankom 22. Statuta koji zahtjeva prisutnost natpolovične većine svih članova sjednici Skupštine, zbog čega Odluke Skupštine tuženika od 18.11.2023. g. nisu pravovaljane, iz kojih razloga su tužitelji predložili Upravnom odjelu za opću upravu i imovinska prava Koprivničko – križevačke županije, da temeljem članka 47. Zakona o udrugama, provede daljnji upravni nadzor nad tuženikom. Dana 5.1.2024. g. Upravni odjel za opću upravu i imovinska prava Koprivničko – križevačke županije, Izdvojeno mjesto rada Križevci, donio je Obavijest o traženju podataka o načinu sazivanja skupštine održane dana 18.11.2023. g., KLASA: 230-02/23-01/420, URBROJ: 2137-08/204-24-8, kojom Obaviješću je od tuženika zatražio da u roku od 15 dana dostavi popis članova prije održavanja redovne skupštine 18.11.2023. g. kao i dokaz o načinu sazivanja redovne skupštine održane dana 18.11.2023.g., a sve s ciljem utvrđivanja zakonitost održane redovne Skupštine.
Dana 5.2.2024. g. Upravni odjel za opću upravu i imovinska prava Koprivničko – križevačke županije, donio je Upozorenje o nepravilnosti, KLASA: 230-02/23-01/420, URBROJ: 2137-08/204-24-10, u kojem se navodi da je tuženik obavijestio Upravni odjel da tužitelji nisu bili pozvani na redovnu Skupštinu održanu dana 18.11.2023. g., te kojim Upozorenjem je naložio tuženiku da u roku od 30 dana otkloni utvrđenu nepravilnost i sazove Skupštinu u skladu sa Statutom, na koju Skupštinu će pozvati i tužitelje radi odlučivanja o njihovim žalbama protiv isključenja iz članstva u tuženiku. Unatoč obvezi koja za tuženika proizlazi iz članka 16. Statuta tuženika i Upozorenja o nepravilnosti od 5.2.2024. g., tuženik nije u roku od 30 dana otklonio utvrđenu nepravilnost, niti je sazvao Skupštinu u skladu sa Statutom, na koju Skupštinu je trebao pozvati i tužitelje radi odlučivanja o njihovim žalbama protiv isključenja iz članstva. U Odlukama Stegovnog vijeća od 18.1.2023. navodi se da su one donesene na temelju Pravilnika o stegovnom postupku i stegovnoj odgovornosti, dok se u Odlukama Skupštine od 18.11.2023. navodi da su one donesene na temelju Poslovnika o radu Skupštine. Budući da će sud u ovoj stvari morati utvrditi navode tužitelja da je tuženik prilikom donošenja pobijanih odluka o isključenju tužitelja iz članstva L.D. Vepar povrijedio pravila postupka, za potrebe ovog postupka bit će potrebno pribaviti Pravilnik o stegovnom postupku i stegovnoj odgovornosti, te Poslovnik o radu Skupštine.
Tužitelji ne raspolažu s navedenim Pravilnikom i Poslovnikom, budući da oni nisu javno objavljeni, a niti su tužitelji članovi Stegovnog vijeća, pa slijedom toga tužitelji predlažu sudu da temeljem odredbe članka 233. Zakona o parničnom postupku pozove tuženika da u spis ovoga predmeta podnese Pravilnik o stegovnom postupku i stegovnoj odgovornosti, te Poslovnik o radu Skupštine.
U skladu sa svim navedenim očigledno je da redovna Skupština održana dana 18.11.2023. g. na kojoj se odlučivalo o stegovnoj odgovornosti tužitelja, nije provedena u skladu sa Statutom tužitelja, Zakonom o udrugama, kao niti u skladu s Ustavom Republike Hrvatske. Osim toga, kako tužitelji tvrde da Skupština održana 18.11.2023. nije imala kvorum iz članka 22. statuta L.D. Vepar (prisutnost natpolovične većine svih članova), pa prema tome nije mogla zakonito odlučivati, tužitelji predlažu da temeljem odredbe članka 233. Zakona o parničnom postupku pozove tuženika da dostavi popis prisutnih članova sjednice Skupštine od 18.11.2023., zajedno sa zapisnikom sa te Skupštine. Sudski nadzor nad radom udruge propisan je člankom 42. stavak 2. i 3. Zakona o udrugama. Prema odredbi članka 42. st. 2. Zakona o udrugama članovi udruge sami nadziru rad udruge, a ako član udruge smatra da je udruga povrijedila statut ili drugi opći akt udruge, ovlašten je na to upozoriti statutom određeno tijelo udruge, odnosno skupštinu, te zahtijevati da se nepravilnosti otklone.
Članak 42. stavak 3. Zakona o udrugama određuje da ako se u roku od 30 dana ne sazove nadležno tijelo ili skupština i nepravilnosti ne otklone u daljnjem roku od 30 dana, član može podnijeti tužbu općinskom sudu nadležnom prema sjedištu udruge radi zaštite svojih prava propisanih statuom udruge.
Pravo članstva u udruzi je pravo građanske naravi i kao takvo ostvaruje zaštitu od strane suda čija je nadležnost utvrđena zakonom. Nadležnost suda proizlazi i iz pravnog stava Europskog suda za ljudska prava u presudi od 4.4.2017. u predmetu Lovrić protiv Hrvatske broj 38458/15, gdje je sud iznio pravni stav da udruge moraju moći koristiti svoje stegovne ovlasti pa i isključenja iz članstva, uz zaključak da pravni poredak Hrvatske priznaje pravo članovima udruge na zaštitu prava članstva pred sudom. Tuženik je udruga čije djelovanje je uređeno Statutom od 12.7.2015. g., Zakonom o udrugama i Ustavom Republike Hrvatske. Iako tuženik djeluje u skladu s načelom neovisnosti iz članka 6. Zakona o udrugama, tuženik nije lišen obveze djelovanja u skladu s načelom ustavnosti i zakonitosti, kao što nije lišen niti djelovanja u skladu s načelom javnosti i načelom demokratskog ustroja, koja načela podrazumijevaju demokratsko zastupanje i demokratski način očitovanja volje, a koja sva načela je tuženik povrijedio prilikom donošenja odluka o isključenju tužitelja iz članstva u tuženiku.
U ovoj stvari, I. – IV. tužitelji isključeni su iz članstva L.D. Vepar u postupku koji pred tijelima tuženika nije proveden pošteno čime je povrijeđeno pravo ovdje tužitelja na nepristrano suđenje iz članka 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, prema kojem svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.
Također, pobijanim odlukama kojima su tužitelji isključeni iz L.D. Vepar, povrijeđena je njihova sloboda na udruživanje priznata člankom 43. Ustava Republike Hrvatske, jer su pobijane odluke donesene u nepoštenom suđenju pred tijelima L.D. Vepar i samim time su, prima facie, protivne Statutu L.D. Vepar, Zakonu o udrugama i Ustavu RH. U stegovnom postupku u kojem su I. – IV. tužitelji isključeni iz članstva L.D. Vepar nije proveden niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazile osnovanosti optužbi koje su tužiteljima stavljene na teret, pa slijedom toga pobijane odluke iz stegovnog postupka ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama.
Osim toga, stegovni postupak je proveden protivno svim pravilima toga postupka propisanim Statutom i drugim općim aktima L.D. Vepar, pa tako u stegovnom postupku nije provedena rasprava tijekom koje bi tužiteljima bili predočeni dokazi koji ih terete, niti je tužiteljima bilo omogućeno da se očituju na disciplinske povrede koje im se stavljaju na teret. U konačnim odlukama Skupštine od 18.11.2023. nije bilo odgovoreno na žalbene navode tužitelja, niti navedene odluke Skupštine sadrže obrazloženje.
Osim toga, nezakonitost postupanja tuženika u odnosu na tužitelje prilikom provođenja stegovnog postupka utvrđeno je i od strane nadležnog Upravnog odjela za opću upravu i imovinska prava Koprivničko – križevačke županije.
Prema tome, tužiteljima je nezakonito izrečena drastična mjera isključenja iz članstva L.D. Vepar, a da za tako nešto nije postojala osnova, niti je u postojanju njihove disciplinske odgovornosti bio proveden pravičan i fer stegovni postupak, tako da u navedenim okolnostima tužiteljima nije preostao drugi pravni put nego da ostvarenje svojih prava ostvaruju u ovom postupku pred sudom.
Slijedom toga, tužitelji ističu kako su svojim postupanjima ispunili sve pretpostavke za podnošenje ove tužbe, budući da su utvrdili postojanje nepravilnosti u provedbi statuta od strane tuženika, budući da su poduzeli konkretne pravne radnje unutar samog tuženika, ali i dodatno prema Upravnom odjelu za opću upravu i imovinska prava Koprivničko – križevačke županije, i to radi zaštite svojih prava, i konačno, budući da su nepravilnosti na strani tuženika povrijedile prava tužitelja koja za njih proizlaze iz Statuta. Slijedom svega navedenog, I. – IV. tužitelji predlažu da sud donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev I-IV tužitelja i naknaditi im parnične troškove.
2. U odgovoru na tužbu tuženik Lovačko društvo "Vepar" Carevdar, Kostadinovac 59 (100-103) navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, nadalje tuženik prvenstveno ističe kako je tužiteljima istekao prekluzivni rok od 30 dana za podnošenje ove tužbe propisan odredbom čl. 42. st. 3. Zakona o udrugama (NN 74/14, 70/17, 98/19 i 151/22) a sve obzirom da su Odluke Skupštine tuženika kojima su odbijene žalbe tužitelja i kojom su potvrđene Odluke o isključenju tužitelja iz udruge tuženika donesene dana 18. studenog 2023.g. a tužba je podnesena sudu tek dana 04. rujna 2024.g. Iz razloga navedenih u tužbi ova tužba je nedopuštena radi čega se ističe prigovor stvarne nenadležnosti suda. Za odlučivanje o ovoj pravnoj stvari potrebno je sa gledati mjerodavne odredbe Zakona o udrugama koje se u konkretnom slučaju imaju primijeniti: „Načelo neovisnosti, Članak 6. Djelovanje udruge temelji se na načelu neovisnosti što znači da udruga samostalno utvrđuje svoje područje djelovanja, ciljeve i djelatnosti, svoj unutarnji ustroj i samostalno obavlja djelatnosti koje nisu u suprotnosti s Ustavom i zakonom.“
„Unutarnji nadzor Članak 42. (1) Članovi udruge sami nadziru rad udruge. (2) Ako član udruge smatra da je udruga povrijedila statut ili drugi opći akt udruge, ovlašten je na to upozoriti statutom određeno tijelo udruge, odnosno skupštinu ako statutom nije određeno nadležno tijelo, te zahtijevati da se nepravilnosti otklone. (3) Ako se upozorenje ne razmotri u roku od trideset dana od dana dostavljenog pisanog zahtjeva i po zahtjevu ne postupi, odnosno ako se u tom roku ne sazove nadležno tijelo ili skupština i nepravilnosti ne otklone u daljnjem roku od trideset dana, član može podnijeti tužbu općinskom sudu nadležnom prema sjedištu udruge radi zaštite svojih prava propisanih statutom udruge.“
Ove odrede Zakona o udrugama naglašavaju neovisnost i samostalnost u djelovanju udruga uz posve jasna ustavna i zakonska ograničenja. Jedan od temeljenih principa djelovanja udruga upravo je njihova samostalnost u osnivanju i primanju članova, Obzirom da su, uz zakonska ograničenja, potpuno samostalne u odabiru područja djelovanja i primanja članova, nužno im je ostaviti mogućnost samostalnog odlučivanja i o donošenja stegovnih odluka za svoje članove. Kada bi se udrugama odricalo pravo na samostalno donošenja stegovnih odluka, dovela bi se u pitanje njihova obveza odgovornosti za obveze udruge propisana čl. 36. Zakona o udrugama.
Nadalje, stegovni postupci imaju za posljedicu donošenje različitih stegovnih kazni, od kojih je najteža, ali ne i jedina, isključenje iz članstva. Kada bi se propisivala obvezna sudska zaštita protiv odluka donesenih u stegovnim postupcima, redovni sudovi morali bi biti nadležni odlučivati o svakoj izrečenoj stegovnoj kazni (opomena, novčana kazna, suspenzija). Imajuću u vidu da je u RH registrirano više od 51.000 raznorodnih udruga, sudska nadležnost u predmetnom sporu predstavljala bi nerazuman teret redovnim sudovima.
Stoga je sudska nadležnost redovnih sudova propisana odredbom čl. 42. st. 3. Zakona o udrugama, određena samo u sporovima povrede temeljnih odredbi statuta i drugih općih akata, što je vidljivo iz same strukture i izričaja čl. 42. Zakona o udrugama a što u konkretnom sporu nije slučaj. Naime, predmetna tužba je podnesena iz razloga što tužitelji nisu zadovoljni sa odlukama tijela udruge te se ne slažu sa takvim odlukama a ne iz razloga što je udruga na bilo koji način povrijedila statut ili drugi opći akt. Sama odluka u stegovnom postupku donesena na način propisan Statutom tuženika ne može biti predmet ocijene suda u skladu odredbom čl. 42. Zakona o udrugama te se sud u tom slučaju nema pravo miješati u autonomno pravo udruge.
Ništa različito od iznesenog ne proizlazi niti iz stajališta Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu Lovrić protiv Hrvatske (br-38458/15) na koju se pozivaju tužitelji a koje ukazuje na potrebu sudske kontrole samo u iznimnim situacijama kada se radi o isključenju iz članstva udruge na način suprotan statutu odnosno drugom općem aktu udruge. Tužiteljima je članstvo kod tuženika prestalo na način propisan čl. 16. Statuta tuženika, mjerom isključenja u stegovnom postupku, o čemu je donesena Odluka stegovnog vijeća od dana 18. siječnja 2023.g. a zatim i Odluka Izvršnog odbora od dana 19. siječnja 2023.g.
Stegovni postupak je proveden a sama stegovna mjera je izrečena temeljem ovlaštenja iz čl. 34.-38. Statuta tuženika.
Tužitelji netočno navode kako im je onemogućeno sudjelovanje u stegovnom postupku obzirom da je Stegovno vijeće prilikom donošenja odluke uzeo u obzir argumentaciju tužitelja iznesenu u svojim upozorenjima podredno žalbama od dana 09. siječnja 2023.g. što proizlazi iz same Odluke stegovnog vijeća od dana 18. siječnja 2023.g. Naime, čl. 3. Pravilnika o stegovnom postupku i stegovnoj odgovornosti propisano je kako se stegovna mjera može izreći i bez prethodnog saslušanja ukoliko se član pisanim putem izjasni o povredama koje mu se stavljaju na teret što su tužitelji učini u svojim upozorenjima podredno žalbama od dana 09. siječnja 2023.g.
Tužiteljima su dostavljene odluke Stegovnog vijeća i Izvršnog odbora te im je temeljem odredbe čl. 38. Statuta tuženika omogućeno podnošenje žalbe skupštini tuženika. Potrebno je ukazati kako žalba temeljem odredbe čl. 16. i 38. Statuta tuženika ne odgađa izvršenje odluke o isključenju stoga suprotno navodima tužitelja isti nisu imali pravo sudjelovati radu skupštine dana 18. studenog 2023.g. na kojoj se odlučivalo o njihovim žalbama.
Konačno, Skupština tuženika je dana 18. studenog 2023.g. temeljem odredbe čl. 21. i 38. Statuta tuženika donijela konačnu odluku o isključenju tužitelja iz članstva tuženika. Suprotno navodima tužitelja, na Skupštini tuženika od dana 18. studenog 2023.g. bila je prisutna natpolovična većina članova udruge u skladu sa odredbom čl. 22. Statuta tuženika što je razvidno iz potpisa prisutnih udruge i popisa članova udruge koji prileže zapisniku Skupštine. Iz svega navedenog proizlazi kako su odluke o isključenju tužitelja iz članstva tuženika donesene od strane ovlaštenih tijela na način propisan Statutom tuženika i Pravilnikom o stegovnom postupku i stegovnoj odgovornosti pa stoga takve odluke nisu podložne sudskoj kontroli samo iz razloga što tužitelji nisu bili zadovoljni samim sadržajem takvih odluka.
Naime, sud u ovom parničnom postupku nije ovlašten preispitivati same odluke tuženika već eventualno ispitati da li su iste donesene od strane ovlaštenih tijela u za to statutom propisanom postupku. U svakom drugom slučaju sud bi preuzeo zadatak nadzora rada udruge što je autonomno pravo same udruge. Slijedom izloženog tuženik predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave odbije tužitelje s tužbenim zahtjevom i obveže ih na naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena 3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Statut LD "Vepar" Carevdar (21-33). Odluka o izmjeni Statuta od 7. 6. 2020.(34), Odluka od 18.12.2022. (35), Odluka LD od 18.12.2022. (36), Odluka od 18.12.2022. (37), upozorenje-podredno žalba (38-40), upozorenje-podredno žalba (42-45, 47-50, 52-55), obavijesti tužiteljima (57-59), Odluka (60-62), žalba protiv odluke Izvršnog odbora i prigovor (63 -66), preslika dostavnice (67), žalba i prigovor (68-71), preslika dostavnice (72), žalba i prigovor (73-76), preslika dostavnice (77), žalba i prigovor (78-81), preslika dostavnice (82), poziv tužiteljima (83-85), dopis Ureda državne ureda upućen Lovačkom društvu i Odvjetničkom uredu (86-87), Odluke Lovačkog društva (88-90), prijava radi provedbe inspekcijskog nadzora nad lovačkim društvom (91-92), dopis Ureda državne uprave, upravnog odjela za opću upravu i imovinska prava Izdvojeno mjesto rada Križevci (93- 94), dopis istog Ureda – upozorenje o nepravilnosti (95-96), podaci Podravske banke o uplatama (97), Pravilnik o stegovnom postupku i stegovnoj odgovornosti (105-109), prijedlozi Lovačkog društva (110-113), Odluka lovačkog društva od 18.12. 2022. (130- 131), Odluka lovačkog društva od 16.1.2023.(132-133), Odluka od 18.1.2023. (134- 135), Odluka od 19.1.2023. (136-137), zapisnik Lovačkog društva 18.11.2023. (141- 143), dopis obavijest Ureda državne uprave (147), zapisnik Lovačkog društva od 18. 11.2023. (148-155), proveden je dokaz saslušanjem stranaka – tužitelja SŠ, CŠ, PŠ i ŠŠ (156-159), te z.z. tuženika HŠ (159), te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka NŠ (166-167), svjedoka EŠ (167-168), svjedoka ČŠ (168-169), svjedoka KŠ (169-170), i svjedoka ŽŠ (169-170).
4. Tijekom postupka proveden je dokaz i saslušanjem tužitelja i to tužitelja SŠ u svom iskazu (156-157) navodi da je donošenju odluke o njegovom isključenju prethodilo to da je on bio dugi niz godina član tog istog lovačkog društva, odnosno od 1982. god., a poslije je bio i predsjednik Nadzornog odbora, dok je u to vrijeme FŠ bio predsjednik LD. Kao predsjednik nadzornog odbora imao je velike ovlasti pa je bio ovlašten kontrolirati pravilnost rada cijelog društva, kao i financijsko poslovanje i sve ostale. U toj funkciji koju je obnašao, uočio je niz nepravilnosti koje su se dešavale. Na to su ukazivali na sastancima i izdavali upozorenja ukazujući na nepravilnosti, to su usmeno raspravljali, čini mu se da se vodio i zapisnik s tih sjednica. U zadnje vrijeme je bio na bolovanju pa nije dolazio na sastanke, nije dolazio u lov, iako je sve obaveze plaćao, a mora napomenuti da je i 50% sam isfinancirao izgradnju samog doma. Kako je bio na bolovanju, nije bio na izvanrednoj skupštini koja je uslijedila nakon što je FŠ dao ostavku, Na toj skupštini izabran je novi predsjednik gospodin RŠ i bio je spriječen pristupiti na tu skupštinu radi bolesti, a nakon toga je dobio odluke o isključenju iz članstva, kao i svi ostali, a to je navodno bilo isključenje zbog poremećaja međuljudskih odnosa. U čemu se sastoje ti poremećaji nitko ne zna objasniti niti je to zakonski definirano. Svi smo u tim odlukama dobili navedeno kao razlog isključenju radi poremećaja međuljudskih odnosa. Onda smo otišli odvjetniku tražiti pravnu zaštitu. Nadalje tužitelj navodi da sve što je navedeno kao razlog u donošenju odluke kojom je on isključen, uopće ti razlozi ne postoje. On je na sastancima inzistirao da se utvrdi koliko ima odstrela divljači, tko je odstrijelio, koliko ima mesa od te divljači. To meso se dijelilo između članova lovačkog društva i svaki član je mogao kupiti kako bi se štete razne sanirale, no na tim sastancima nisu mogli utvrditi pravo stanje niti količinu zaliha mesa niti kome je od članova nešto dano ili prodano i nije točno da bi on dijelio dezinformacije, već je on tražio informacije od ostalih, jer je to i bila njegova nadležnost i ovlast kao predsjednika Nadzornog odbora. FŠ je inzistirao dok je bio predsjednik LD da se utvrdi pravo stanje stvari i on je bio pozivan na te sastanke Izvršnog odbora iako nije član, on je dolazio, ali utjecat na odluke nije mogao. Sve je dovelo do toga da je FŠ dao ostavku predsjednika društva. Jedno vrijeme nakon toga svega ni je dolazio u lov niti na sastanke. On ne zna u čemu bi to bilo destruktivno ponašanje i tko je to naveo da mu reče što je mislio pod tim. Na tim sastancima gdje su ukazivali nepravilnosti nisu bile svađe, već rasprave o nepravilnosti koje su uočene i nakon toga su se uvijek normalno razišli bez ljutnje i sukoba, ali nekima očito nije odgovaralo da se ulaže u to lovačko društvo kao što je bila dogradnja uz zgradu lovačkog doma gulione za skladištenje ulovljenih životinja. On nikada nije bio upozoravan na svoje ponašanje. Nakon što je izabran na toj Izvanrednoj skupštini novi predsjednik društva RŠ, on je dobio odluku o isključenju, a u samom stegovnom postupku ni je sudjelovao, odnosno nitko ga nije niti zvao. To je bila riječ o trajnom isključenju u tom stegovnom postupku na koji nije mogao odgovarati niti reagirati, jer ga nisu niti zvali. On je samo dobio rješenje o tom isključenju. U samom obrazloženju nikakva upozorenja usmena ni pismena nije dobio, već je odluku o isključenju mjesec i pol dana nakon izvanredne skupštine. Na tu odluku je pisao žalbu, tražili pravnu pomoć. Lovačko društvo je tu žalbu odbilo i potvrdilo svoju odluku. Mora napomenuti da je on član nekoliko lovačkih društava i nigdje se tako ne postupa, već se uvijek o svemu razgovara i nastoji naći neko rješenje, lovca ako je povrijedio nešto pozvalo bi ga se da se ukaže na grešku i dalo bi se mu usmeno upozorenje. I danas se on ne ljuti na novog predsjednika LD jer se susrećemo na istim mjestima, a nitko nema pravo tražiti pravnu zaštitu, kakva će odluka suda biti donesena to ću poštivati. Što se tiče dokaza o ponašanju nije u obrazloženju odluke ništa doneseno. On se je obratio i Županijskoj upravi u Koprivnici i dobio sam savjet od gospodina C da se moramo pismenim putem obratiti preko Udruge Križevci. Taj C je dao svoje mišljenje da smo mi i dalje članovi tog društva. Taj čovjek je bio županijski pročelnik za nadzor udruga između ostalog. On nije niti znao za skupštinu koja se održala 18.11.2023. jer nije bio niti obaviješten o tome.
Tužitelj OŠ u svom iskazu navodi (158) da što se tiče odluka o njihovom isključenju koje je opisao JŠ, svi smo dobili nas četvero istovjetne odluke. Uglavnom nam se stavljalo na teret narušavanje međuljudskih odnosa i još dvije, tri stavke stvari koje nisu niti dokazane. Prije donošenja tih odluka on je bio član Nadzornog odbora. Nije imao neku posebnu funkciju jer je tu bio JŠ koji je bio predsjednik, a on je bio njegov zamjenik. Na sve te odluke pisali su jednako žalbe, a sve je to išlo preko našeg odvjetnika. Nadalje navodi da član društva je bio 5 godina, plaćao članarinu i u svemu je sudjelovao u akcijama radnim. Ta izvanredna skupština je bila 18.12.2022. god. Što se tiče stegovnog postupka nikada ih nitko nije nazvao, niti dao pismeno upozorenje osim navoda navedenih u odluci.
Tužitelj FŠ u svom iskazu navodi (158) da mora pojasniti da je bila redovna skupština njihovog društva 18.12.2022. i u to vrijeme nitko od njih četvorice nitko nije bio na nikakvoj funkciji, već je bio novi nadzorni odbor na kojem je predsjedao RŠ. U tom momentu je on vodio skupštinu i rekao pod točkom razno da radi narušavanja međuljudskih odnosa njih četvorica moraju biti isključeni, a da prethodno nije bio usvojen niti dnevni red. 16.1.2023. novi nadzorni odbor donio je odluku o odgodi odlučivanja o njihovom isključenju i ponovnom pokretanju stegovnog postupka. Stegovno vijeće se sastaje 18.1.2023. i odlučuje o n jihovom isključenju. U stegovnom vijeću su bili potpisnici RŠ, LŠ i AŠ. To rješenje je potpisao AŠ, LŠ i DŠ. Poslije toga su tražili pravnu pomoć. Gospodin Barišić je napisao žalbu. 19. 1. taj novi Izvršni odbor donio je odluku o njihovom trajnom isključenju i protiv toga su se žalili skupštini. Tražili su i savjet od nadležnog tijela Županijske skupštine i dobili odgovor da su oni još uvijek punopravni članovi tog društva. U stegovnom postupku nisu sudjelovali niti on niti ostali, jer nisu bili niti pozvani na sjednice ni na skupštinu 18.1.2023. nisu bili pozvani. Tužitelj BŠ u svom iskazu navodi (158) da ostaje kod iskaza danih od prethodnih tužitelja te dodaje da mora pojasniti još samo svoje iznenađenje o tome što se desilo 18.12.2022. na redovnoj skupštini kojoj je predsjedao RŠ. Isti je izjavio da njih četvorica moraju biti isključeni iz tog LD kojeg je on član preko 40 godina, a razlog je bio navodno narušavanje međuljudskih odnosa bez da se bilo čime konkretno to obrazložilo njima u čemu je to narušavanje bilo. Obavljao je niz funkcija u tom LD sudjelovao u izgradnji doma te su oni svojim doprinosom, a pogotovo doprinosom od strane JŠ koji je dao sav građevinski materijal. RŠ je to njima priopćio povišenim tonom tako da on je shvatio da je najbolje da napustimo tu sjednicu i da ne dođe do sukoba. Još su kasnili s tom sjednicom jer nije bilo dovoljno članova pa su pozvali 2 člana da bi imala kvorum za donošenje odluke. Sve ostalo što je nakon toga slijedilo i zaštite koje su tražili objasnili su njegovi prethodnici. On i dan danas ne zna koji je razlog da su oni isključeni, niti su podastreli bilo kakav dokaz o tome kao razlog isključenju.
Z.z. tuženika RŠ u svom iskazu navodi (159) da ovo što je prethodilo donošenju odluke o isključenju na redovnoj skupštini 18.12. 022. nije bilo slučajno, jer većina ljudi skoro svi članovi društva osim dva suzdržana su bili mišljenja da njih treba isključiti radi nepoštivanja odluka, tijela društva, obaveza društva, nepošt ivanje lovnika, a tako je bilo i glasno gdje su svi prisutni bili za isključenje osim dva suzdržana. Oni su se žalili pa je bio i stegovni postupak proveden. Stegovni postupak su vodili LŠ, AŠ i DŠ. Oni su donesli odluku da se oni trajno isključe iz članstva, a da skupština takvu odluku potvrdi. Na taj sastanak nisu bili pozvani, jer nije bilo potrebno, jer su bili upućeni u proceduru. Nadalje navodi da su oni znali da oni ne poštivaju odluke društva, narušavaju te međuljudske odnose, a to mogu potvrditi svi članovi društva. Nismo htjeli niti sve navesti što se sve dešavalo. Bilo je niz tih razloga ja bi to morao nabrajati dva dana, ali mogu se i preslušati i svjedoci. U stegovnom postupku se nije preslušavalo svjedoke. Na sam upit 3. tužitelja PŠ zašto na toj skupštini gdje je donesena odluka da se oni isključe nije predsjedavajući skupštine dopustio da njih dvojica iznesu svoju obranu i svoje razloge da iznesu o neslaganju s tom odlukom, z.z. tuženika RŠ odgovara da nije točno da im to nije omogućeno jer je sve navedeno u samoj odluci, a to je narušavanje međuljudskih odnosa i nepoštivanje odluke tijela lovačkog društva. Sma tra da je Skupština najviše tijelo pa može odlučivati o svemu pa i o isključenju. Poslije su to prebacili na stegovni sud da donese odluku. Isto tako odgovara da su članovi skupštine, odnosno društva bili upoznati o razlozima za donošenje takove odluke, a radi čega su i predložili da se preslušaju svjedoci. Na skupštini 18.11.2023. oni su razmatrali žalbe koje su podnijeli tužitelji na njihovu odluku i nakon što su bili isključeni oni su radili protiv interesa društva. Čak su kupili udrugu od MŠ da bi se mogli javiti na natječaj za lovište 6/136 u kojem n jihovo lovačko društvo obitava. Nadalje navodi da se ne sjeća da su dobili taj dopis od županije, a nisu pozvani na godišnju skupštinu iz jednostavnog razloga što više nisu bili članovi.
5. Nadalje u tijeku dokaznog postupka proveden je dokaz i saslušanjem svjedoka na održanoj raspravi dana 10. veljače 2026. godine (166-170) i to svjedoka NŠ koji u svom iskazu navodi da on zna da je došlo do smjene tužitelja iz članstva društva, a to je odlučio Izvršni odbor, Izvršni odbor je poslao n jima zahtjev kao stegovnom sudu da donesu odluke kakve su donesene da se iz članstva isključe tužitelji. Koji je sad razlog to ne može reći jer je prošlo puno vremena. Prije nego su donesli takvu odluku oni nisu tužitelje zvali na nikakav razgovor. Nadalje navodi da daje on bio član stegovnog vijeća, a članovi su bili DŠ i AŠ. 7.
3.te su se oni sastali u lovačkom domu gdje su donijeli tu odluku. Sjednici su bili prisutni njih troje. Nije se vodio nikakav zapisnik. Odluku o isključenju je napisao izvršni odbor. Odluku stegovnog vijeća pisao je AŠ, oni su to potpisali. Oni su to najprije ručno napisali na papir, a poslije toga na kompjuter. Ne zna kada je to napisano jer to je puno vremena prošlo 4 godine. Tu odluku je potpisao u lovačkom domu, opet su se sastali, datum ne zna. Koliko dana je to prošlo ne može reći. Na sjednicu nisu nikog pozivali. Ne sjeća se da bi pozvali tužitelje da se očituju na ovaj prijedlog. Ne sjeća se što je u prijedlogu Izvršnog odbora pisalo. Ne sjeća se da li su provedeni kakvi dokazi. On nije pogledao tu odluku radi čega su isključeni niti se ne sjeća. Nakon što ga se podsjeća od strane odvjetnika o razlogu zašto su isključeni, on se sad ne sjeća toga jer je prošlo 4 godine. Nikakvi svjedoci nisu dolazili na taj njihov sastanak. On ne zna s čim su to narušeni bili međuljudski odnosi jer je slabo dolazio tamo. Ne sjeća se čime bi se to tužitelji destruktivno ponašali na koji način. Ne sjeća se da li su čitali kakve izjave članovima o takvom ponašanju. Ne sjeća se čime bi oni manipulirali podacima. Tu odluku o isključenju je pročitao. Ne sjeća se koje bi to bile dezinformacije koje su oni širili, a što je u odluci valjda navedeno. Ne zna kakva bi to bila paralelna linija upravljanja društvom. Kada je bila donesena na Skupštini odluka o isključenju tužitelji su izjavili žalbe. Nakon toga je bila održana sjednica stegovnog vijeća i oni su te žalbe razmatrali i sve žalbe su odbijene. Oni su te žalbe pročitali i složili su se s tim da te žalbe odbijaju. Ne sjeća se zašto su te žalbe odbili.
Svjedok EŠ u svom iskazu (167) navodi da je Izvršni odbor njima kao stegovnom vijeću čiji je on bio član, dao prijedlog da se tužitelji iščlane iz društva. Oni su to predložili, mi smo to razmotrili i donijeli su čini mu se jednoglasnu odluku kako su oni predlagali. Mi kao to vijeće stegovno su ih dva puta pozvali. Prvi put su rekli da je prekasno poziv došao, a drugi put nema razloga, nisu došli. Član je ovog lovačkog društva od 1992. On pozna tužitelje koji se njemu osobno nikad nisu zamjerili, da li je nešto tu bilo, nije bio u upravi i ne zna što se dešavalo. To što su u tom dopisu oni njima naveli, on je povjerovao da je to tako. Izvršni odbor to što je njima naveo u dopisu oni nisu ništa provjerili, a sve je to bilo na temelju usmenih priča. Ništa to nije bilo navedeno u dokumentaciji. Osim toga što je njima Izvršni odbor rekao oni nisu ništa provjeravali niti su bilo što utvrdili. Nadalje navodi da su oni tužitelje pozivali poštom. Prvi put su rekli da nisu bili na vrijeme obaviješteni. Dopis od Izvršnog odmora su dobili 16.1., a odluku su donijeli 18. 1. Pretpostavlja da je tajnik društva njih pozvao, a on to može reći. Sjednicu tog stegovnog vijeća su imali u domu društva. Bio je NŠ i AŠ. Zapisnik mu se čini da su pisali, pisao je AŠ. AŠ je pisao tekst. Da li je on tamo na sjednici pisao ili poslije ne zna. Odluku je potpisao, isto u domu su se našli nakon dan dva, tri, ne zna stvarno. Odluku je pročitao. Oni su imali žalbu na njihovu odluku. Da li su oni dobili prijedlog Izvršnog odbora, on to ne zna. To je bilo prije 4 godine. Te tvrdnje Izvršnog odbora oni nisu provjeravali niti su imali kakve svjedoke, samo su imali tvrdnje članova Izvršnog odbora, a tko je bio član ne zna. Nadalje navodi da anonimne dojave nije znao od kud su dolazile, a kojima se optužuju tužitelji za narušavanje ugleda, ali zna da je bio nadzor policije. N jima su članovi izvršnog odbora prezentirali da su JŠ i IŠ tražili nadzor inspekcijski zbog sumnje da oni vrše krivolov i onda je odbor rekao da je sada dosta i dali su taj prijedlog da ih se isključi. Ne zna kojim bi on i podacima manipulirali ako to u odluci i piše, to mu nije jasno. Ako su oni prijavljivali da je bilo krivolova, onda su to poluinformacije. Na temelju anonimnih prijava lijepo su utvrdili da je to tako bilo da su baš oni tražili taj nadzor i prijavljivali za krivolov kao i nepravilnosti i sve ostalo. Što znači paralelna linija upravljanja, ne zna što je to značilo. Oni nisu nikog pozvali da saslušaju kao svjedoka.
Svjedok AŠ u svom iskazu (168-169) navodi da tužitelji su iščlanjeni iz društva zbog međuljudskih odnosa u društvu. Od strane Izvršnog odbora je bio pozvan kao član stegovnog suda gdje mu je rečeno da je bilo tih nepravilnosti. On je čuo da su oni radili nešto kao grupa. On ne zna što se u društvu dešavalo jer tu nije često kad živi u [adresa], nije previše s njima u kontaktu. Odluku su jednoglasno potpisali sva trojica. Oni su dobili zahtjev Izvršnog odbora da se dečki iščlane. On je povjerovao to što su oni naveli u tom zahtjevu. On je bio član vijeća ili je možda bio i predsjednik. Sjednicu stegovnog vijeća su održali u lovačkom domu. Zapisnik nisu vodili. Tu odluku na papiru je on napisao, a poslije je isprintao pa su oni to potpisali. Tužitelji su dva puta bili pozvani na njihovu sjednicu, čini mu se da ih se zvalo telefonom i dečki iz izvršnog odbora su ih zvali. On ne zna zašto nisu došli. On je Pravilnik o toj odgovornosti čitao. On se sada ne sjeća kakvi su dokazi bili navedeni i na sjednici stegovnog vijeća nisu imali nikog na saslušanju. Nisu nikakve isprave čitali ni dopise. On je to čuo od većine članova društva, šta se stvarno dešavalo on ne zna. Ako je član stegovnog suda morao se tamo pojaviti. Od lovnika je čuo da je bilo više anonimnih prijava protiv tužitelja. On to poslije nije ništa provjeravao. Ne sjeća se kakvim bi to podacima oni manipulirali. Ne sjeća se kakve su to bili polu informacije. Njima nitko nije naredio kakvu će odluku donijeti. Ne zna ništa o tom teretu da bi oni vodili paralelnu liniju upravljanja. Ne zna da li postoji bilo koji dokaz na njihovu odluku. On ne zna da je bilo 29 članova za to da se dečke izbaci iz društva. Ne zna koliko članova sada društvo ima. U to vrijeme bilo nas je negdje oko 30 članova. Razmatrali smo te žalbe koji su oni donijeli protiv te odluke njihove i te žalbe su odbijene, ne sjeća se zašto.
Svjedok ĆŠ u svom iskazu (169) navodi da je kao lovnik bio član Izvršnog odbora. Red i mir su narušavali tužitelji radi anonimnih prijava o krivolovu. Tako je gospodin IŠ nagovarao ŽŠ i njegovog zamjenika ĐŠ da me se otpuži za krivolov. On je osobno bio u dobrim odnosima s njima, ali nisu se što se tiče lova našli na istoj valnoj dužini. Policija je prvi puta k njima došla radi dojave da se bavim krivolovom negdje 5. 11., no ne zna koje godine je to bilo. Da li je njih netko prijavljivao radi krivolova ne zna, on sigurno nije. Ako netko je, oni znaju. Ovaj smjer kakav se pojavio kod njih u lovačkom društvu je krivi smjer, jer smatra da bi lovačko društvo trebalo njima biti neka razbibriga, druženje, a ovako to nije. Ne može reći da su baš tužitelji nagovarali nekog da ga se optuži za krivolov.
I svjedok VŠ u svom iskazu navodi (169-170) da razlog zašto je krenuo taj postupak da se tužitelje iščlani iz društva je taj što su oni narušavali međuljudske odnose u društvu. Njemu je IŠ rekao da ako imam kakva saznanja o ĆŠ da to rečem da idemo u stegovni postupak protiv njega. On nikakva saznanja nije imao. Glavni pokušaj i cilj je bio da se ĆŠ makne sa mjesta lovnika. ĆŠ se moglo maknuti iz mjesta lovnika redovnim putem ako bi se skupilo dovoljnih potpisa. Ovdje je bilo kojekakvih podmetanja. Nikakvih optužbi za krivolov nije bilo, sve je to bilo između redova, ali konstantno je bio nekakvi pritisak. U društvu je došlo do narušenih odnosa i više se u lov nije išlo sa zadovoljstvom i guštom jer stalno se očekivalo kakav će biti prigovor tko je dobio više od ulovljenog i takve slične nesuglasice. U to vrijeme prije nego su oni iščlanjeni u lov je došlo 10-tak ljudi, a sada dolazi i do 20-25. On je bio član Izvršnog odbora, a sad ne zna što je sve navedeno kao razlog da se njih iščlani iz društva. Bila je sazvana skupština i 30-tak ili 25 članova je bilo za to da se oni iščlane iz društva. Skupština je bila 2023. godine, ne zna sad datum. Zna da je na skupštini bilo dovoljno članova da je bio kvorum, jer su imali pritužbe i na Ured državne uprave. Ured je potvrdio da je skupština pravovaljana. Ured državne uprave nije imao primjedbe na sve odluke koje su bile donesene na skupštini lovačkog društva. Prije nego su donesene odluke on se ne sjeća da li su oni bili upoznati sa sjednicom jer je to predsjednik skupštine slao, a odluke o isključenju smo im dostavili sve uredno sa dostavnicama. Nisu ih pozivali prije donošenja odluka, jer po njegovom nismo bili ni dužni. Mi njih nismo pozivali prije donošenja odluke da se očituju, ali smo imali međusobne izjave članova što smo ovlašteni, da su bili razlozi da se oni iščlane iz društva. Imali su pravo žalbe na te odluke. Nikakve izjave naših članova nije bilo u pisanom obliku. Kakva su to bila njihova destruktivna ponašanja on se toga ne sjeća, jer je prošlo 4 godine. Ne sjeća se koje bi oni to dezinformacije širili. To da su htjeli uvesti paralelno upravljanje je bilo da su htjeli smijeniti ĆŠ i staviti nekog tko bi njima odgovarao. Sada više nemaju problema u narušavanju međuljudskih odnosa nakon što su oni isključeni.
6.
Punomoćnik tužitelja SŠ, PŠ, ŠŠ, i CŠ podnio je Upravnom odjelu Koprivničko-križevačke županije i to Upravnom odjelu za opću upravu i imovinskih prava prijavu radi inspekcijskog nadzora nad Lovačkim društvom "Vepar" Carevdar. Navodeći da je protiv navedenih tužitelja kao članova društva stegovno vijeće Lovačkog društva "Vepar" donijelo 18.1.2023.g. Odluku o trajnom isključenju iz članstva protiv kojih odluka su članovi društva pobijali žalbama podnesenim u veljači 2023. godine i to iz razloga da je njihovo trajno isključenje neosnovano, te da su Odluke o trajnom isključenju donesene u nezakonitom postupku u kojem članovima društva uopće nije dana mogućnost da sudjeluju.
Isti dopis je naslovljen sa datumom 21.9.2023. godine, te se ističe da do tada nije održana niti jedna sjednica Skupštine Lovačkog društva, a smatra da je razlog taj da bi se izbjeglo odlučivanje Skupštine o podnesenim žalbama isključenih članova društva. Smatra da je to suprotno čl. 42. st. 3. Zakona o Udrugama budući da isključeni članovi društva ne mogu podnijeti tužbu nadležnom sudu sve dok o njihovim žalbama prethodnu odluku ne donese Skupština Lovačkog društva.
Navedeni Upravni odjel dao je obavijest 17.11.2023. godine iz kojeg proizlazi da je nejasno iz Zapisnika sa redovne Skupštine 18.12.2022.g. da li se poštivala procedura sukladno čl. 16. toč. 4. iz čl. 36. Statuta, odnosno da li je prije Odluke o trajnom isključenju članova prethodio postupak propisan navedenim člancima.
7.
Tužitelji su se ponovno prijavili nadležnom Upravnom odjelu za opću upravu 8.12.2023. godine radi nadzora nad tuženikom obrazlažući da je donesena odluka 18.11.2023. godine, a na kojoj sjednici Skupštine tužitelji nisu bili prisutni, pa se izražava sumnja da li su bile ispunjene pretpostavke za održavanje sjednice Skupštine 18.11.2023.g. u pogledu valjanog saziva Skupštine, zatim da li je bila prisutna natpolovična većina svih članova Lovačkog društva, te da li su prisutni članovi Skupštine na sjednici 18.11.2023.g. prije odlučivanja o podnesenim žalbama bili upoznati sa sadržajem prvo stupanjske odluke izvršnog odbora i stegovnog vijeća o isključenju iz članstva.
Iz obavijesti Upravnog odjela list 93-94 spisa navodi se da budući je utvrđeno da su tužitelji još uvijek članovi Lovačkog društva, poziva se Lovačko društvo da dostavi u roku od 15 dana popis članova prije održavanja redovne Skupštine 18.11.2023. godine, a sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o udrugama i dokaz o načinu sazivanja redovne Skupštine održane 18.11.2023. godine sukladno odredbama važećeg Statuta.
8.
Upravni odjel je dopisom od 5.2.2024. godine dostavio tuženiku upozorenje o nepravilnosti u radu (list 95-96). Navodi se u tom izvještaju da je dana 25.1.2024.g. zaprimljen odgovor Lovačkog društva da imenovani članovi , odnosno tužitelji nisu pozvani, iako je isto društvo 30.11.2023.g. zaprimilo obavijest o provedenom nadzoru u kojem su upozoreni da su navedeni članovi još uvijek članovi društva, te sukladno navedenom trebali su biti pozvani na Skupštinu koja je održana 18.11.2023.g., a na kojoj se raspravljalo o žalbama navedenih članova.
9.
Iz iskaza svih I-IV tužitelja, te z.z. tuženika HŠ, te iskaza svjedoka NŠ, EŠ, ČŠ, KŠ, ŽŠ proizlazi da su svi postupci koji su provedeni prije donošenja Odluke o isključenju iz članstva Lovačkog društva "Vepar" Carevdar, prethodilo niz nepravilnosti i postupanja koja su suprotna odredbama čl. 34. do čl. 38. Statuta Lovačkog društva. Način rada Skupštine društva propisan je Poslovnik, a o radu Skupštine i o sjednicama Skupštine vodi se Zapisnik.
Svjedoci koji su obrazlagali način kako se postupalo prilikom odlučivanja o isključenju I-IV tužitelja iz članstva koji su vodili postupak nisu imali konkretna saznanja radi čega su tužitelji isključeni iz članstva društva niti se sjećaju bitnih okolnosti kod donošenja odluka, tako da svjedok LŠ, EŠ i AŠ govore o tome da su oni postupali po Odluci izvršnog odbora koji je njima poslao kao članovima Stegovnog vijeća zahtjev da tužitelje isključi iz članstva društva. Ništa konkretno ovi svjedoci nisi znali obrazložiti koji je razlog donošenja takove odluke a ono što im je Izvršni odbor rekao oni nisu ništa provjeravali, niti su bilo što utvrdili. Osim uopćene tvrdnje da su tužitelji izčlanjeni iz društva zbog međuljudskih odnosa u društvu , nit konkretno nisu znali kakovi su to narušeni odnosi, tko ih je prouzročio i kakve s u posljedice ti narušeni odnosi imale.
Svjedok AŠ koji je bio član stegovnog vijeća nije znao ništa o činjenicama zašto se tužitelji isključuju niti su provodi kakove dokaze ili saslušanja na sjednici kada su donijeli takovu odluku a niti je bilo što znaju o teretu koji se tužiteljima stavljao da su vodili paralelnu liniju upravljanja, odnosno ne zna da li je postojao bilo kakav dokaz za njihovu odluku. Samo se sjeća da su žalbe nakon što je te odluke potvrdila Skupština društva odbijene.
Jedino svjedoci ĆŠ (169) i VŠ (169-170) govore o tome da su tužitelji narušavali međuljudske odnose da se htjelo ĆŠ koji je bio lovnik smijeniti s tog mjesta, a tu je bilo koje kakovih podmetanja. Nikakvih optužb i za krivolov nije bilo sve je to bilo između redova, ali je konstantno bio nekakav pritisak. Bilo je prijava protiv krivolova tvrdi ĆŠ pa je pozivana i policija no ne zna da li je njih netko prijavio radi krivolova.
Iz svih iskaza svjedoka koji su preslušani vidi se jedna nedorečenost u pogledu bitnih činjenica koja su oni bilo kao članovi Stegovnog vijeća ili Izvršnog odbora trebali biti upoznati i imati konkretna saznanja.
Vidljivo je da se sjednice Skupštine nisu sazivale niti redovno, niti kada su bile podnesene žalbe u određenom roku, već se o žalbama tužitelja odlučivalo sa znatnim zakašnjenjem.
Iz odluka citiranih u izreci presude kojima se sva četvorica tužitelja isključuju iz članstva Lovačkog društva proizlazi da se radi o istovjetnim odlukama, te se svim tužiteljima stavlja na teret uopćena tvrdnja da već duže vrijeme ne prihvaćaju pozive društva, da se prava i obaveze članova pravedno rasporede, da stalno manipuliraju podacima, da šire dezinformacije i poluinformacije da su pokušali spriječiti društvo da uspije u nakani da dobije lovo zakup sadašnjeg lovišta, i da su pokušali uvesti paralelnu liniju upravljanja u društvu ne navodeći nikakve konkretne činjenice, dokaze ili konkretna obrazloženja.
Da je takav razlog svima jednak nije uvjerljivo i konkretiziran za svakog tužitelja posebno, pa se očito takove odluke ne temelje na stvarnim i konkretnim razlozima za donošenje takve odluke o isključenju iz društva što je jedna od najtežih odluka koje bi mogu biti donesene.
10. Člankom 34.-38. Statuta Lovačkog društva propisano je koja je nadležnost stegovnog vijeća, koliko članova ima nabrojane su stegovne povrede, te koje su stegovne mjere, zatim je čl. 37 posebno naglašeno da je stegovni postupak hitan i da je javan, a Predsjednik stegovnog vijeća dužan je u tijeku javne rasprave brinuti se o održavanju reda.
Već iz iskaza članova stegovnog vijeća proizlazi da se taj postupak nije održavao sukladno čl. 37.
11. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prvenstveno da je tužiteljima istekao prekluzivni rok od 30 dana za podnošenje tužbe propisan odredbom čl. 42. st. 3. Zakona o udrugama. Čl. 42. st. 2. Zakona o udrugama propisuje da ako član udruge smatra da je udruga povrijedila statut ili opći akt dure ovlašten je na to upozoriti statuom određeno tijelo udruge, odnosno Skupštinu ako statuom nije određeno nadležno tijelo te zahtijevati da se nepravilnosti otklone, dok st. 3. navodi da ako se upozorenje ne razmotri u roku od 30 dana od dana dostavljenog pisanog zahtjeva i po zahtjevu ne postupi, odnosno ako se u tom roku ne sazove nadležno tijelo ili skupština i nepravilnosti ne otklone u daljnjem roku od 30 dana, član može podnijeti tužbu Općinskom sudu nadležnom prema sjedištu udruge radi zaštite svojih prava propisanih statuom udruge. Prema tome ne radi se o nikakvom prekluzivnom roku u kojem članovi ovdje konkretno Lovačkog društva mogu zatražiti pred sudom zaštitu svojih prava. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da su prema Zakonu o udrugama naglašeni neovisnost, i samostalnost u djelovanju udruga uz posve jasna ustavna i zakonska ograničenja. Poziva se na temeljni princip djelovanja udruga a to je njihova samostalno u osnivaju i prijamu članstva. No, tuženik ne može isticati neovisnost na način da sud ne može ocjenjivati zakonit postupanja tuženika odnosno da bi tuženik pošto je sam svoj statut i poslovnik koji ga obvezuje. Upravo je u ovom postupku utvrđeno da tuženik nije poštivao niti odredbe Statuta Lovačkog društva niti Poslovnik Lovačkog društva, a postupao je i suprotno odredbama Zakona o udrugama.
Sve odluke donesene od strane tuženika a kojim odlukama su I-IV tužitelji trajno isključeni iz članstva Lovačkog društva suprotne su Statutu Lovačkog društva kao i suprotne Zakonom o udrugama.
Naime, provođenjem stegovnog postupka od strane stegovnog vijeća postupalo se suprotno odredbi čl. 34.-38. Statuta Lovačkog društva. Svjedoci koji su bili članovi stegovnog vijeća nisu znali obrazložiti kakav su postupak provodili u odnosu na tužitelje, a posebno ne u donošenju drastične odluke kao što je trajno isključenje iz članstva Lovačkog društva. Očito da je došlo do narušenja međuljudskih odnosa , no nije utvrđeno da bi upravo tužitelji takove međuljudske odnose narušili i bili odgovorni za to već proizlazi da je došlo do međusobnog nepovjerenja. To nije razlog da bi se donijela takva drastična mjera kao što je trajno isključenje iz članstva društva, stoga osnovano tužitelji traže poništenje svih odluka citiranih u izreci presude, jer su iste odluke donesene nezakonitim suprotnim načelima Zakona o udrugama i suprotnim načelima samog Statuta Lovačkog društva.
U odlukama donesenim u odnosu na I-IV tužitelja povrijeđen je Poslovnik o radu Skupštine, povrijeđen je Statut Lovačkog društva, a naročito su povrijeđene odredbe o postupanju Stegovnog vijeća, a u stegovnom postupku u kojem su I-IV tužitelji isključeni iz članstva Lovačkog društva "Vepar" nije proveden niti jedan dokaz iz kojeg proizlazi osnovanosti optužbi koje su tužiteljima stavljene na teret, pa slijedom toga pobijane odluke iz stegovnog postupka ne sadrže niti jedan razlog o odlučnim činjenicama koje bi bile podloga za donošenje tako drastičnih mjera, pa je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev I-IV tužitelja.
12.
Tužitelji su u cijelosti uspjeli sa tužbenim zahtjevom pa imaju pravo na naknadu parničnih troškova temeljem 154. st. 1. ZPP-a, a isti se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to troškova za sastav tužbe temeljem tbr. 7. toč. 1. (100 bodova) iznos od 200,00 eura+PDV=250,00 eura, te za sastav podneska od 23.1.2025.g. temeljem tbr. 8.1. (100 bodova) iznos od 200,00 eura+PDV=250,00 eura, zastupanje na ročištu 21.5.2025.g. temeljem tbr. 9.1. (100 bodova) iznos od 200,00 eura+PDV=250,00 eura, zastupanje na ročištu 18.9.2025.g. temeljem tbr. 9.1. (100 bodova) iznos od 50,00 eura+PDV=62,50 eura, te zastupanje na ročištu 11.12.2025.g. temeljem tbr. 9.1.(100 bodova) iznos od 200,00 eura+PDV=250,00 eura, te zastupanje na ročištu 10.2.2026.g. temeljem tbr. 9.1. (100 bodova) iznos od 200,00 eura+PDV=250,00 eura, te povišenje naprijed navedenih stavaka za drugu, treću i četvrtu osobu temeljem tbr.40.1. (uvećanje za 30%) iznos od 315,00 eura+PDV=393,75 eura, tako da sveukupan panični trošak tužitelja iznosi 1.706,25 eura.
13.
Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.
Križevci, 13. ožujka 2026.
Sudac: Marijan Vrbančić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
