Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-7409/2021-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Franić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Lavčević-Mehanizacije d.o.o. Split, Stinice 16, OIB: 62641419845, kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o., Split, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 29. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dne 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Dužan je tuženik, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, s osnova manje isplaćene bruto razlike osnovne plaće, za period počev od 31.12.2016. do 31.12.2017. isplatiti tužitelju ukupan iznos od 3.633,79 EUR sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po stopi koja je određena člankom 29.st.2.Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31. 7. 2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, od 1. 8. 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1.siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a od 1. 1. 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku na svaki dospjeli iznos, kako slijedi:

- na iznos od 157,30 EUR

počev od 26.01.2017.do isplate

- na iznos od 223,59 EUR

počev od 28.02.2017.do isplate

- na iznos od 255,83 EUR

počev od 29.03.2017.do isplate

- na iznos od 279,34 EUR

počev od 26.04.2017.do isplate

- na iznos od 250,86 EUR

počev od 26.05.2017.do isplate

- na iznos od 265,03 EUR

.počev od 28.06.2017.do isplate

- na iznos od 426,27 EUR

počev od 27.07.2017.do isplate

- na iznos od 252,11 EUR

počev od 29.08.2017.do isplate

- na iznos od 236,33 EUR

počev od 28.09.2017.do isplate

- na iznos od 253,64 EUR

počev od 30.10.2017.do isplate

- na iznos od 219,16 EUR

počev od 30.11.2017.do isplate

- na iznos od 336,77 EUR

počev od 19.12.2017.do isplate

- na iznos od 477,74 EUR

počev od 31.01.2018.do isplate

dok se za više zatraženo, za iznos od 151,82 eura, kao i za zatražene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, tužitelj odbija.

II. Dužan je tuženik, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.094,31 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 13. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 27. prosinca 2021. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da je tužitelj bio djelatnik tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme počev od 11. 2. 1995.g. do 31.12.2017.g. temeljem kojeg ugovora i svih kasnije zaključenih ugovora o radu s tuženikom, obavljao poslove VKV dizaličar koji poslovi spadaju u VI grupu složenosti poslova. Tuženik je tužitelju zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće, a sukladno odredbi članka 6. i članka 7. Ugovora o radu, te članka 35. i članka 37. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (NN 115/15, 134/15) od 25. rujna 2015.g. ugovoren je način na koji se utvrđuje i što sve sačinjava plaću radnika te kako se i na temelju čega utvrđuje osnovna plaća radnika. Međutim, tuženik je postupao nezakonito te u utuženom periodu nije isplaćivao tužitelju plaću sukladno ugovorenoj VI tarifnoj grupi poslova koje je tužitelj obavljao prema Ugovoru o radu i Kolektivnom ugovoru, odnosno nije tužitelju obračunavao satnicu i osnovnu plaću prema VI tarifnoj grupi poslova nego u znatno nižem iznosu na koji način je tužitelju nezakonito obračunavao osnovnu plaću a što je posredno utjecalo i na nezakonito utvrđeni i isplaćeni stimulativni dio plate te nezakonito utvrđeni dodatak na plaću po osnovi radnog staža i dodatka na otežane uvjete rada, koji se utvrđuju u postotku od osnovne plaće. Nezakoniti obračun satnice utjecao je i na obračun prekovremenog rada, noćnog rada, te rada nedjeljom i blagdanom, smjenskog rada te pogrešno obračunato vrijeme korištenja godišnjeg odmora u utuženom periodu. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže naložiti tuženiku dostavu platnih lista, evidencije rada i raspored rada za tužitelja za utuženo razdoblje, a po pribavi dokumentacije i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja uredit će tužbeni zahtjev pa predlaže obvezati tuženika isplatiti tužitelju za razdoblje od 27.12.2018. do 31.12.2027. razliku manje isplaćene naknade plaće i dodatka na plaću u bruto iznosu zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, uz troškove postupka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 12. siječnja 2022. tuženik se u cijelosti protivi tužbi, neodređeno postavljenom tužbenom zahtjevu, te zatraženom parničnom trošku, stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan, a tužitelja obvezati na naknadu parničnih troškova tuženiku. Navodi kako su parnične stranke sklopile Sporazum br. 749/2017 od 6.12.2017. kojim su u cijelosti uredile svoje odnose pri sklapanju istog u svezi redovitog otkaza Ugovora o radu tužitelju. Člankom 5. Sporazuma "Stranke suglasno utvrđuju da R, nakon potpunog i pravodobnog namirenja potraživanja utvrđenih u članku 3. i 4. ovog Sporazuma, neće od Poslodavca potraživati nikakve novčane naknade s ovog osnova, kao ni bilo kojeg drugog osnova." Člankom 3. Sporazuma utvrđena je isplata otpremnine u iznosu od 60.000,00 kn, te način na koji će se ista isplatiti, dok je člankom 4. utvrđeno kako će se neizmirena, a nesporna potraživanja plaće podmiriti tužitelju u roku u kojem će se podmirivati i drugim radnicima tuženika. Iz prednje navedenog može se zaključiti kako je tužitelj potpisom predmetnog Sporazuma odustao od bilo kakvih novčanih potraživanja prema tuženiku, što uključuje i potraživanja koja su predmet tužbenog zahtjeva. Nadalje, navodi kako osporava tvrdnju tužitelja kako poslovi dizaličara koje je obavljao do prestanka radnog odnosa tj. 31.12.2017. pripadaju u VI grupu složenosti poslova, te se ističe kako je tužitelj bio raspoređen u V B grupu složenosti poslova počev od 1. 3. 2010., a ranije je prema Ugovoru o radu br. 286/3 od 20. 7. 2006. godine obavljao također poslove dizaličara, međutim bio je raspoređen u grupu IV A. Poriče navode tužitelja kako je za razdoblje od 27.12.2016. do 31.12.2017. tuženik pogrešno obračunao, te slijedom toga i isplatio naknade plaća tužitelju, već je tuženik temeljem odredbi Zakona o radu, te Kolektivnog ugovora od 9.2.2015. isplaćivao tužitelju plaću prema Tablici satnica po grupama, koja je prilog tom KU i to sve do 1.12.2017. kada je sklopljen novi Kolektivni ugovor na neodređeno vrijeme, koji je na snazi i danas pa je tako tužitelju do 1.12.2017. plaća isplaćivana po satnici od 22,11 kn, a nakon toga po satnici od 24,32 kn, do 31.12.2017. godine, kada mu je prestao radni odnos. Tuženik se posebno protivi zatraženom trošku pristojbi tužbe i odluke u ukupnom iznosu od 800,00 kn, jer se u ovom postupku radi o sporu iz radnog odnosa pa je tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi.

3. Tužitelj u podnesku od 3. ožujka 2022. navodi kako je neprijeporno da je s tuženikom sklopio sporazum prije prestanka radnog odnosa, međutim, sporazum je sklopljen 6. prosinca 2017., a radni odnos tužitelju prestaje 31. prosinca 2017. i u trenutku zaključenja sporazuma još uvijek je bio na snazi ugovor o radu br. 286/3 temeljem kojeg je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika te se primjenjuje čl. 9. st.3. Zakona o radu u smislu primjene najpovoljnijeg prava, u ovom slučaju Kolektivnog ugovora za graditeljstvo iz kojeg tužitelj crpi svoje pravo.

4. U podnesku od 21. ožujka 2022. tuženik ističe da se odredbe KU za graditeljstvo ne odnose na tuženika, jer se tuženik pretežito bavi prijevozom te je prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. (NKD-u 2007) razvrstan u područje H - prijevoz i skladištenje; odjeljak 49 - kopneni prijevoz i cjevovodni transport; skupina 49.4 – cestovni prijevoz robe i usluge preseljenja; razred 49.41. – cestovni prijevoz robe, dok je djelatnost građevinarstva razvrstana u područje F. Kako se na tuženika ne odnosi KU za graditeljstvo posljedično tome ne odnosi se ni Odluka Ministra rada i mirovinskog sustava od 3.12.2015.

5. U odnosu na navode tuženika, tužitelj ističe kako u situaciji kada poslodavac obavlja više djelatnosti koje spadaju u različita područja sukladno NKD/07 i za obavljanje tih drugih djelatnosti zapošljava radnike koji isključivo obavljaju poslove iz djelatnosti koje ne spadaju u onu djelatnost koju je poslodavac naveo kao primarnu, poslodavac je dužan primjenjivati KU kod kojih postoji proširena primjena na sve poslodavce i radnike u Republici Hrvatskoj.

6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu od 16.11.2020., preslika radne knjižice, Odluke Ministarstva rada i mirovinskog sustava o proširenju primjene Kolektivnog ugovora za graditeljstvo od 3.12.2015., Kolektivnog ugovora za graditeljstvo - pročišćeni tekst od 14. 7. 2020., Dodatka Kolektivnom ugovoru za graditeljstvo od 26. 2. 2018., Tarifnih stavova od 1. 9. 2020., Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za graditeljstvo – treće izmjene i dopune od 15. 9. 2020., Tarifnih stavova od 15. 9. 2020., Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za graditeljstvo - druge izmjene i dopune od 7. 7. 2020., Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za graditeljstvo – prve izmjene i dopune od 20. 2. 2018., Kolektivnog ugovora za graditeljstvo i Dodatak Kolektivnom ugovoru za graditeljstvo od 25. 9. 2015., sporazuma od 6.12.2017., ugovora o radu br. 286/3 od 20. 7. 2006., aneksa ugovora o radu br. 286/3 od 30. 3. 2010., obračunskih isprava za listopad, studeni i prosinac 2017., Kolektivnog ugovora od 9. 2. 2015., Kolektivnog ugovora od 17.11.2017., obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD – u 2007., obračunskih lista, pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Beusa, oecc. od 19. 3. 2024., saslušanjem sudskog vještaka Ante Beusa na ročištu od 26. 9. 2024., dopune pisanog nalaza i mišljenja vještaka za financije i računovodstvo Ante Beusa, oecc. od 6. 9. 2025. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

7. Neprijeporno je između parničnih stranaka kako je:

- tužitelj bio radnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. 2. 1995., na radnom mjestu VKV dizaličar;

- tužitelj bio raspoređen u V B grupu složenosti poslova počevši od 1. 3. 2010;

- da su stranke dana 6.12.2017. sklopile sporazum kojim su uredile svoje odnose u svezi namjere poslodavca-tuženika da redovito otkaže ugovor o radu radniku-tužitelju,

- tuženik trgovačko društvo koje je prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti razvrstan u djelatnost cestovni prijevoz robe, razred 4941, a u sudski registar upisano je i za obavljanje djelatnosti građevinarstva, koje po NKD-u spada u područje F- građevinarstvo.

8. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, a prijeporno je i je li se na tuženika primjenjuje Kolektivni ugovor za graditeljstvo.

9. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu manje isplaćene bruto razlike osnovne plaće za razdoblje od 27.12.2016. do 31.12.2017.

11. Teza tužitelja je da ima pravo na plaću sukladno V tarifnoj grupi poslova koje je obavljao prema ugovoru o radu i Kolektivnom ugovoru za graditeljstvo, dok mu je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaću u utuženom razdoblju, dok tuženik smatra da je temeljem odredbi Zakona o radu i Kolektivnog ugovora od 9. 2. 2015. tužitelju ispravno obračunavao i isplaćivao plaću te da su parnične stranke sklopile sporazum kojim su u cijelosti uredile svoje odnose u svezi redovitog otkaza ugovora o radu tužitelju, što uključuje i utužena potraživanja.

12. Uvidom u Sporazum od 6. prosinca 2017. utvrđeno je da su se tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik sporazumjeli, a u svezi namjere poslodavca da tužitelju redovito otkaže ugovor o radu br.286/3 zbog gospodarskih razloga s kojom namjerom se tužitelj suglasio, da će tužitelju radni odnos prestati 31.12.2017. i da neće koristiti otkazni rok (čl. 2. sporazuma), da će tuženik tužitelju, a s osnova redovitog poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu isplatit otpremninu u iznosu od 60.'000,00 kn u 18 rata, prvu ratu u iznosu od 20.000,00 kn isplatiti će uz plaću za prosinac 2017., a preostalih 17 rata u iznosu od 2.368,00 kn, odnosno u iznosu od 2.352,00 kn isplatit će svaki sljedeći mjesec kada bude isplata plaća ostalim zaposlenicima tuženika (čl. 3. sporazuma). Čl. 4. sporazuma stranke su ugovorile da će neizmirena, a nesporna potraživanja plaće tuženik podmiriti tužitelju u roku koji neće biti dulji od roka podmire drugim zaposlenicima, a člankom 5. sporazuma stranke su ugovorile da radnik nakon potpunog i pravodobnog namirenja potraživanja u čl. 3. i 4. Sporazuma neće od poslodavca potraživati nikakve novčane naknade s tog osnova kao ni bilo kojeg drugog osnova.

12.1. Dakle, tim Sporazumom je ugovoreno da će tuženik isplatiti tužitelju otpremninu 60.000,00 kn i nesporna potraživanja plaće te da nakon toga tužitelj nema nikakvih potraživanja iz članka 3. i 4. Sporazuma, međutim tim Sporazumom nije otkazan ugovor o radu nego namjera poslodavca da redovito otkaže ugovor o radu tužitelju, s kojom namjerom se tužitelj suglasio, što između stranaka nije prijeporno. Stoga, ovaj sud smatra kako bez obzira na sklopljeni sporazum tužitelj ima pravo na najpovoljnije pravo u smislu odredbe čl. 9. st. 3. ZR, a što predstavlja postojanje ugovora o radu i radnog odnosa, što je ovdje slučaj.

13. Prema odredbi članka 9. stavka 3. Zakona o radu (Narodne novine broj. 93/14, i 127/17; dalje: ZR) kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje propis kojim je to pravo za radnika uređeno na najpovoljniji način, ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

13.1. U konkretnom slučaju pravo iz kolektivnog ugovora povoljnije je za tužitelja budući da su Sporazumom stranke ugovorile da tužitelj neće od poslodavca potraživati nikakve druge naknade s osnova iz Sporazuma ili bilo kojeg drugog osnova.

14. U situaciji da bi ugovor o radu prestao te da su nakon prestanka ugovora o radu poslodavac i radnik drugačije ugovorili svoj odnos, tada bi takav sporazum predstavljao slobodno izraženu volju stranaka glede onih pitanja koja su bila predmetom tog sporazuma. Naime, nakon otkaza ugovora o radu stranke se mogu sporazumjeti o učincima tog otkaza pa tako i dogovoriti način na koji će tuženik podmiriti svoje obveze tužitelju, a isto tako da tužitelj neće od poslodavca potraživati nikakve novčane naknade s tog ili bilo kog drugog osnova (Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u predmetima Rev-1921/09 od 12. svibnja 2010., Revr-406/2006 od 6. veljače 2008). U konkretnom slučaju u trenutku sklapanja Sporazuma radni odnos tužitelju nije prestao, stoga se tužitelj nije mogao odreći potraživanja koja su predmetom ove tužbe.

15. Tuženik osporava primjenu Kolektivnog ugovora za graditeljstvo u utuženom razdoblju ( 27.12.2016 do 31.12.2017) na tuženika, posljedično tome i Odluku Ministra rada i mirovinskog sustava od 3.12.2015. navodeći kako se isti pretežno bavi prijevozom i prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. razvrstan je u područje H – prijevoz i skladištenje, razred 4941 – cestovni prijevoz robe , dok je djelatnost građevinarstva razvrstana u područje F, a koji prigovori su po ocjeni ovog suda neutemeljeni.

16. Naime, između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika zaključen je ugovor o radu br. 286/23 dne 20. 7. 2006. kojim je u članku 1. utvrđeno da su stranke 18.12.2002. zaključile ugovor o radu br. 286/2 na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova dizaličara i da će se za sve promjene koje se odnose na uvjete kojima se mijenja suština ugovornog odnosa zaključiti aneks ugovora ili novi ugovor o radu, a u članku 3. da će radnik i dalje obavljati poslove dizaličara. Člankom 2. ugovora ugovoreno je utvrđivanje visine osnovne mjesečne plaće koju će poslodavac isplaćivati radniku, a u pogledu osnovne plaće i dodataka na plaću u članku 6. ugovora ugovoreno je kako tim ugovorom sukladno tarifnim stavovima Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (II izmjene i dopune tog Kolektivnog ugovora) poslodavac se obvezuje radniku, ovdje tužitelju isplatiti mjesečnu plaću prema rasporedu u grupu 4 A i naknadu za svakodnevni prijevoz na rad i s rada u skladu s odredbama Pravilnika o radu i to počev od 1. 6. 2006., a po osnovi ukupnog radnog staža radnik ima pravo na uvećanje osnovne plaće za 0,5 % za svaku godinu radnog staža (članak 7. ugovora).

16.1. Aneksom ugovora o radu br. 286/3 od 30. 3. 2010. ugovoreno je utvrđivanje osnovane mjesečne plaće koju će poslodavac isplaćivati radniku od 1. 3. 2010. (članak 2.), da će radnik i dalje obavljati poslove dizaličara i da će mu poslodavac isplatiti osnovnu mjesečnu plaću prema rasporedu u grupu 5 B i naknadu za svakodnevni prijevoz na rad i s rada u skladu s odredbama Pravilnika o radu i Kolektivnog ugovora.

16.2. Iz sadržaja citirane odredbe članka 6. tužiteljevog ugovora o radu od 20. 7. 2006. razvidno je da su stranke ugovora o radu ugovorile primjenu Kolektivnog ugovora za graditeljstvo - II izmjene i dopune KU-a za graditeljstvo. S obzirom na to da su stranke ugovora o radu zaključenog 20. 7. 2006. i to tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac ugovorile po pitanju isplate plaće, između ostalog i primjenu KU-za graditeljstvo i to druge izmjene i dopune tog ugovora, to je za zaključiti da je u pogledu načina obračuna i isplate plaće tužitelju u utuženom razdoblju potrebno primijeniti odredbe II izmjene i dopune KU-a za graditeljstvo. Također je i prema aneksu ugovora o radu br. 286/3 od 30. 3. 2010. člankom 3. vezano za isplatu mjesečne plaće tužitelju između tužitelja i tuženika ugovorena primjena i odredbi Pravilnika o radu i odredbi KU-a. Prema prilogu 1. druge izmjene i dopune KU-a za graditeljstvo grupa 5 B u koju spada i radno mjesto dizaličara je grupa koja podrazumijeva VKV građevinske radnike svih struka.

16.3. Vezano za primjenu KU-a za graditeljstvo (''NN'' 115/2015), te izmjenu i dopunu tog Kolektivnog ugovora, a koje su odredbe u primjeni u konkretnom slučaju s obzirom na utuženo razdoblje od 27.12.2016. do zaključno 27.12.2017., za istaknuti je da je dana 3.12.2015. donesena Odluka ministra nadležnog za rad o proširenju primjene Kolektivnog ugovora za graditeljstvo zaključenog dana 25.rujna 2015. i objavljenog u ''NN'' 115/2015 od 23.10.2015. na sve poslodavce i radnike u RH u djelatnosti građevinarstva, područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007. – NKD 2007 (''NN'' br. 58/2007).

16.4. Tvrdnje tuženika kako je isti prema obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD u 2007. razvrstan prema djelatnosti u cestovni prijevoz robe, a što je razvidno i iz obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u u 2007. pa da u konkretnom slučaju u odnosu na način obračuna i isplate plaća ne bi bile u primjeni odredbi Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (''NN'' 115/2015), te njegove izmjene i dopune, su neutemeljene. Naime, prema obavijesti Državnog zavoda za statistiku o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. tuženikova je djelatnost u skladu s Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti klasificirana u razred 4941, kao djelatnost cestovnog prijevoza robe, međutim, kako proizlazi i iz izvatka iz sudskog registra za tvrtku tuženika, tuženik ima kao upisanu djelatnost – predmet poslovanja i građenje, kojom djelatnošću se tuženik, osim prijevoza, u naravi i bavi.

16.5. Osim toga, a što proizlazi i iz zaključenog ugovora o radu br. 286/3 od 20. 7. 2006. i aneksa ugovora o radu br. 286/3 od 30. 3. 2010. iako je tuženikova djelatnost klasificirana kao djelatnost cestovnog prijevoza robe prema citiranoj obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD u 2007. to nije jedina tužiteljeva djelatnost budući da je tužitelj prema navedenim ugovorima o radu obavljao poslove radnog mjesta dizaličara, a koji poslovi spadaju u grupu 4 A, odnosno 5 B, dakle u građevinske poslove što dalje znači da je tužitelj pored poslova cestovnog prijevoza registriran i za obavljanje poslova graditeljstva, u protivnom tužitelj ne bi mogao obavljati navedene poslove. Ovo je posebno razvidno iz sadržaja spomenutog ugovora o radu br. 286/3 od 20. 7. 2006. gdje je decidirano u članku 6. tog ugovora ugovoreno da se poslodavac-tuženik obvezuje tužitelju isplatiti mjesečnu plaću upravo sukladno tarifnim stavovima KU-a za graditeljstvo i to druge izmjene i dopune tog KU- a, a čime sam poslodavac priznaje da pored djelatnosti cestovnog prijevoza nesumnjivo obavlja i graditeljske poslove i da se na njegovu djelatnost primjenjuju odredbe spomenutog KU-a za graditeljstvo. Dakle, iako je tuženikova djelatnost klasificirana kao djelatnost cestovnog prijevoza robe tuženik obavlja i djelatnost graditeljstva, a na kojim poslovima dizaličara je tužitelj i bio zaposlen, a što proizlazi iz ugovora o radu, odnosno aneksa ugovora o radu tužitelja, a u kojim ugovorima je ugovorena primjena KU-a za graditeljstvo.

17. Prema odredbi čl. 35. st.1. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (Narodne novine br. 24/2025- pročišćeni tekst koji obuhvaća KU za graditeljstvo od 25. 9. 2015. (''NN'' 115/15) te KU o izmjenama i dopunama KU-a za graditeljstvo i to prve izmjene i dopune (''NN'' 26/18), kao i KU o izmjenama i dopunama KU-a za graditeljstvo -II izmjene i dopune od 07.07.2020.godine (''NN'' 93/20) je propisano da se pod plaćom u smislu Zakona o radu i ovog ugovora podrazumijeva primitak radnika kojeg poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad, a sastoji se od osnovne plaće utvrđene po osnovi složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i normalnih uvjeta rada na tom radnom mjestu i dodataka na plaću koje radnik ostvaruje sukladno kriterijima i visini ugovorenoj ugovorom.

17.1. Odredbom članka 36.stavka 1. istog KU-a za graditeljstvo ugovoreno je da se plaća isplaćuje za razdoblje od mjesec dana, a člankom 36.stavkom 2. istog KU-a da je plaću poslodavac dužan isplatiti najkasnije 15 dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec.

17.2. Člankom 37. st.1. KU-a za graditeljstvo osnovna plaća radnika za puno radno vrijeme i normalan učinak utvrđeno na osnovi složenosti poslova radnog mjesta i normalne uvjete rada na tom radnom mjestu, a u skladu s odredbama ovog ugovora predstavlja najniži iznos kojega je poslodavac dužan isplatiti radniku.

17.3. Prema odredbi članka 39. stavka 1. KU-a za graditeljstvo određeno je kako u tarifnom dijelu ovog ugovora izvršeno je razvrstavanje i vrednovanje pojedinih poslova odnosno radnih mjesta na osnovi složenosti i normalnih uvjeta rada na tim radnim mjestima, a svi poslovi, odnosno radna mjesta razvrstana su u 10 grupa složenosti (prilog 1), a st.2. citiranog članka da se osnovna plaća svake grupe i podgrupe poslova iz tarifnih stavova iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje na način da se najniža osnovna plaća za najjednostavnije poslove množi s koeficijentom složenosti za svaku grupu i podgrupu poslova.

18. Prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke Ante Beusa, oecc. od 19. 3. 2024. proizlazi kako je dokumentacija koja je bila nužna za obračun sačinjena protivno pravilima struke, računovodstvenim standardima i propisima za obračun plaće, a tuženik ne posjeduje dokumentaciju na temelju koje su sačinjene obračunske liste, posebice evidencije radnog vremena tužitelja. Stoga je obračun plaće izvršio temeljem radnih sati prikazanih u obračunskim listama, dok je dodatke obračunao proporcionalno manje obračunatoj osnovnoj plaći. Vještak je mišljenja kako ukupna razlika plaće tužitelja u predmetnom razdoblju iznosi ukupno 4.534,37 EUR-a.

18.1. Sudski vještak Ante Beus oecc. u svom očitovanju danom na prigovore tuženika na ročištu od 26.rujna 2024. navodi kako vještak ne računa ni u čiju korist ni na čiju štetu, već nepristrano u odnosu na sve stranke temeljem dokumentacije u spisu, a kao što je vidljivo tuženik je pogrešno obračunavao i mijenjao stopu minulog rada tj. mijenjao ju je mjesečno umjesto godišnje. U odnosu na prigovor da je koristio pogrešnu satnicu ističe da je koristio onu koja je proizlazila iz ugovora, a dodatnu dokumentaciju nekoliko je puta zatražio od tuženika do koje je nemoguće bilo doći jer se na mailove ili pozive nitko ne bi javljao, dok računovodstvo tuženika nije bilo sklono suradnji s vještakom, ali je dobio određenu dokumentaciju koju je i koristio kao bazu svoga izračuna pa ukoliko treba izvršiti korekciju vještačenja na temelju neke druge satnice to može izvršiti dopunom. Nadalje, navodi, a vezano za prigovor tuženika da je vještačenje vršio za cijeli prosinac 2016. iako je zatraženo od 27.12.16. , kako je polazio od činjenice dospijeća, a ako je utuženo od 27.12.16. to je plaća koja dospijeva do 15. siječnja pa je samim time trebao koristiti cijeli prosinac. Na ostale prigovore se nije očitovao jer su pravne prirode i na iste nije ovlašten ni stručan davati odgovore.

18.2. U dopuni vještačenja od 6. rujna 2025. vještak Ante Beus navodi kako je temeljem dostavljene dokumentacije tužitelj u prosincu radio: 88 sati redovno, 20 sati prekovremeno, 80 sati godišnjeg odmora i 8 sati rada na praznik, međutim, kako tuženik nije dostavio evidenciju radnog vremena, ne može sa sigurnošću utvrditi kada je tužitelj radio redovno, kada je koristio godišnji odmor, a kada je radio prekovremeno. Jedino što može zaključiti jest da nakon 27. prosinca tužitelj nije radio u dane praznika, i to uz pretpostavku da se prihvati kao vjerodostojna manjkava evidencija tuženika, iako ne postoji dokumentacija na temelju koje je ista sastavljena. Stoga je sačinio dva izračuna i to: Prvi izračun: svi sati prikazani u evidenciji prikazani su i u obračunu i Drugi izračun: uzeto je da je tužitelj radio 5 dana (iako jedan od tih dana pada u subotu, za koju nije zakonski bilo propisano uvećanje plaće), da su svi prekovremeni sati odrađeni upravo u tom razdoblju, te da u razdoblju od 27. do 31. prosinca 2016. godine tužitelj nije koristio godišnji odmor. Ovaj scenarij smatra najrealnijim, jer je tužitelj radio i jedan praznik – 26. prosinca 2016. godine (ponedjeljak) – koji u obračun nije uključen. Za drugi obračun, u razdoblju od 27. prosinca 2016. godine do 31. prosinca 2016. obračunao je plaću za 40 redovnih sati i 20 sati prekovremenog rada. Po 1. varijanti , prikazanoj u Tablici 1., ukupna razlika plaće tužitelja u predmetnom razdoblju (prosinac 2016. – prosinac 2017. , dakle uzet je u obzir cijeli mjesec prosinac 2016.), uz pretpostavku da su svi sati ostvareni u predmetnom razdoblju, iznosi 3.785,79 EUR. Po 2. varijanti, prikazanoj u Tablici 2., ukupna razlika plaće tužitelja u predmetnom razdoblju (27. prosinca 2016. – 31. prosinca 2017. ), uz pretpostavku da je tužitelj odradio 40 sati redovnog rada i 20 sati prekovremenog rada, iznosi 3.633,97 EUR.

19. Tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju vještaka Beusa uredio tužbeni zahtjev prihvaćajući varijantu 2. dopune vještačenja prema kojoj tužitelja za razdoblje od 27. prosinca do 31. prosinca 2017. pripada razlika plaće u iznosu od 3.633,97 eura, međutim, u podnesku od 28. siječnja 2026. tužitelj potražuje isplatu iznosa od 3.785,79 eura (ukupan iznos prema 1. varijanti izračuna), dok zbroj mjesečnih iznosa daje ukupan iznos od 3.633,97 eura.

20. Tuženik se opreza radi protivi i dopuni vještačenja, kao i uređenom tužbenom zahtjevu, međutim, sud protivljenje tuženika dopuni vještačenja na način da se "opreza radi" protivi istom, a bez navođenja jasnih i određenih prigovora smatra neutemeljenim pa vještačenje, odnosno dopunu vještačenja vještaka Ante Beusa od 6. rujna 2025. smatra stručnom, objektivnom i danom u skladu s pravilima struke i znanosti pa istu u varijanti 2. izračuna u cijelosti prihvaća.

21. Slijedom prednjeg, ukazuje se osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće u utuženom razdoblju (od 27. prosinca 2016. do 31.prosinca 2017.) u iznosu od 3.633,79 eura, koji iznos mu je i dosuđen, dok je za više zatraženo, za iznos od 151,82 eura, tužitelj odbijen u svom zahtjevu. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) – dalje: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/13 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, radi čega je u tom dijelu tužitelj odbijen u svom zahtjevu, a kako je odlučeno u točki I izreke presude.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 i 89/14, 80/19 i 114/22; drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 125/22; dalje Tarifa), VPS, te popisu parničnog troška tužitelja pa je tužitelju, koji u neznatnom dijelu nije uspio, za koji dio nije ni nastao poseban trošak, priznat trošak u cijelosti i to: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 3. 3. 2022., 21. 4. 2024., 19.10.2024. i 28. 1. 2026. po 100 bodova, od 11. 6. 2022., i 22. 4. 2024. po 25 bodova, za pristup na ročište od 3. 4. 2023., 22. 4. 2024., 26. 9. 2024. i 29. 1. 2026. po 100 bodova, od 1. 7. 2024. 25 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.050,00 eura, na ime PDV-a iznos od 512,50 eura, te na ime troškova financijskog vještačenja iznos od 531,81 eura, sveukupno 3.094,31 eura. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana 13. ožujka 2026., kao dana presuđenja, do isplate, a kao u točki II izreke presude

U Splitu 13. ožujka 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika