Posl.br.9.POb.103/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
DR.ANTE STARČEVIĆA 23
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Željku Soldu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice - protuženice , FAP iz [adresa], sada pokojne,a kojoj je univerzalni sukcesor UAP iz [adresa], zastupana po punomoćnici Branka Skansi Ratković odvjetnici iz Dubrovnika, protiv tuženika - protuženika. FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivi Orlić Šoletić, odvjetnici iz Dubrovnika, radi utvrđenja, temeljem raspravljanja zaključenog na glavnoj raspravi 13. veljače 2026, potom je na ročištu za objavu presude 13. ožujka 2026, donio i javno objavio odluku kojom;
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:
Utvrđuje se da je tužiteljica-protutuženica UAP, univerzalni sukcesor FAP vlasnica za ¾ dijela stana, koji se nalazi na II katu južno zgrade u [adresa], bivša: [adresa], stan površine 53,96 m2 u čest. zgr. [katastarska čestica], izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a tuženik - protutužitelj ¼ -dijela ove nekretnine, pa je on dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice-protutuženice na gore označenoj nekretnini za ¾ dijela, uz prethodno brisanje svoga prava u označenom suvlasničkom dijelu, a sve na temelju ove presude.
II.
Odbija se zahtjev iz protutužbe koji glasi:
1.Utvrđuje se da je protu- tužitelj UA, kao nasljednik iza svog oca, ČA, vlasnik ¾ dijela (ukupno cjeline) nekretnine – etaže – stan na II. katu južno, površine 53,96 m2 u čest. zgr. [katastarska čestica] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, sve čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Protu-tužena je dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva ¾ dijela stana na II. katu južno, površine 53,96 m2 u čest. zgr. [katastarska čestica] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, sve čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na ime protu- tužitelja uz istovremeni izbris uknjižene UAP u tom dijelu.
III.
Tuženik-protutužitelj je dužan tužiteljici-protutuženici u roku od 15 dana nadoknaditi parnični trošak od 2.190,84 eura pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. U tužbi čijim podnošenjem, 17. lipnja 2008, pokrenut je ovaj postupak tvrdi se kako je sada pokojna FAP, prvotna tužiteljica, vlasnica nekretnine zemljišnoknjižne oznake navedeno kao u izreci tužbenog zahtjeva i da je ove nekretnine stekla nasljeđivanjem i kao bračnu stečevinu, kao i obiteljske grobnice, pa je tuženik po ovom utvrđenju dužan trpjeti upis prava vlasništva takvim. Istaknut je prijedlog za izdavanjem privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine.
2. Odlukom ovog suda, P – 830/08, od 29. lipnja 2009, presuđeno je prihvatiti tužbeni zahtjev – presuda zbog ogluhe ( članak 331.b. ZID ZPP-a),riješeno je izdati preloženo privremeno mjeru. Tuženik je zatražio dopustiti ponavljanje ovog postupka i ukinutu ovo odluku uz nalog da se uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje. U postupku pod gornjim poslovnim brojem je bilo odlučeno / presuda točke I.II.III i rješenje/ odlukom od 29. lipnja 2009. godine, tako da utvrđeno je kako tužiteljica ZA ima status izvanbračnog druga , te da je postojala izvanbračna zajednica sa pok. GA koja je trajala sve do njegove smrti 27.7.2006 i to neprekidno, kao se da je tužiteljica ZA , vlasnica za 3/4 dijela stana , koji se nalazi na II katu južno zgrade u [adresa], stan površine 53,96 m2 u čest. zgr. [katastarska čestica], izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] , k. o. [katastarska općina], uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, i to na ime bračne stečevine i kao nasljednici I. nasljednog reda iza smrti pok. ČA , a tuženiku ¼ dijela ove nekretnine. Pak, je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na gore označenoj nekretnini za ¾ dijela , uz prethodno brisanje svoga prava u označenom suvlasničkom dijelu, a sve na temelju ove presude. Istodobno se utvrđuje se da tužiteljici, ZA , te tuženiku, FA , kao nasljednicima I. nasljednog reda iza smrti pok. ČA pripada pravo vlasništva na jednake dijelove i to obiteljske grobnice br. 5010270 na groblju [adresa] u [adresa] , pa je tuženik dužan trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice na obiteljskoj grobnici u grobni očevidnik, a sve na temelju ove presude. Zabranjeno je tuženiku svako otuđenje , i opterećenje stana u [adresa], stana na II katu južno zgrade , površine 53,96 m2 , u čest. zgr. [katastarska čestica] izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] , k. o. [katastarska općina], kako pobliže glasi u privremenoj mjeri - tako da zabrana traje do pravomoćnog okončanja tog parničnog postupka uz zabilježbu u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Dubrovniku, u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , četvrta etaža.Dana 07. travnja 2010, tuženik je izjavio prijedlog za ponavljanje postupka, a na ročištu 08. lipnja 2011 uz sudjelovanje tuženika/predlagatelja po punomoćnici precizirani su zahtjevi iz prijedloga u točkama I. II. III. kako se nastavano odlučuje. Nije sporno za stranke kako je tužiteljica umrla prije toga i to; dana 19. prosinca 2009. Prema odredbi iz stavka 1. članka 77. ZPP-a, stranka u postupku može biti svaka fizička osoba, pa tužiteljica kao protivnica prijedloga za ponavljanje postupka već nije mogla biti stranka, budući da je umrla prije podnošenja prijedloga. Smrću fizičke osobe, prestaje i punomoć koju je ona izdala ( članak 101. stavak 1. ZPP-a), pa su prava, obveze i odgovornosti iskazane punomoćnice tužiteljice s danom smrti tužiteljice prestale. Tako je prijedlog za ponavljanje postupka kao nedopušten i odbačen, rješenjem ovog suda od 08.lipnja 2011.odlučujući o žalbi tuženika izjavljenog protiv tog rješenja Županijski sud u Dubrovniku, u postupku pod poslovnim brojem Gž – 663/12 dana 20. svibnja 2015 je riješio žalbu uvažiti i ukinuti pobijano rješenje i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Parnični postupak se ne može voditi s umrlom osobom ,a evidentno je da je tuženik podnio prijedlog za ponavljanje postupka nakon smrti tužiteljice. Međutim, u konkretnoj procesno pravnoj situaciji nije bilo mjesta za primjenu zakonskih odredbi o stranačkoj sposobnosti, jer je tuženik prije donošenja pobijane odluke obavijestio sud o smrti tužiteljice i da je njezin univerzalni sukcesor UAP iz [adresa], Tepebašina 14. Tako je ponovljeni postupak nastavljen sa univerzalnim sukcesorom tužiteljice i ponovno je odlučeno povodom prijedlog za ponavljanje postupka, nakon ročišta zakazanog 17. rujna 2015. održanog uz sudjelovanje pun. stranka koji su ustrajali u prijedlogu i odgovoru na prijedlog. Dakle, prijedlog je dopušten i pravodobno izjavljen od ovlaštene osobe ,pa je odlučiti je li (ne)osnovan. Rješenjem od 15. rujna 2015. odlučeno je odbiti prijedlog izjavljen 07. travnja 2010 za ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari uz obvezu predlagatelja da snosi trošak postupka. Ovo iza razloga što se neosnovano zahtjeva uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja glede prava vlasništva nekretnine u čestici zgrade [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] brisanjem UAP i ČAP kao vlasnika ove nekretnine za ¾ i uknjižbe predlagatelja po prijedlogu za ponavljanje postupka kao vlasnika , jer je protivnica prijedloga za ponavljanje postupka, UAP, uknjižena temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku, broj O – 749/10, od 21. prosinca 2010. godine. Dakle, nije uknjižena po osnovi presude kojom je završen postupak čije se ponavljanje traži i radilo bi se o zahtjevu iz tužbe za brisanje. (zahtjev iz točke III. prijedloga za ponavljanje postupka) 4 Posl.br.9 P.168/19 Neosnovano se zahtjeva dopustiti ponavljanje postupka ovog suda pod poslovnim brojem P – 830/08 (zahtjev iz točke I. prijedloga za ponavljanje postupka.), jer je evidentno da je sud pet (5) puta pokušao uručiti tuženiku tužbu s prilozima i sukladno tomu slijedila je dostava pismena putem oglasne ploču suda. Tuženiku - sada predlagatelju - je zakonito dana mogućnost da sudjeluje u ovom postupku u kojem je donesena odluka na koju bi se odnosio zahtjev iz točke II ( „ukida se odluka u postupku“).Samo ako stranci nezakonitom postupanjem, osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom ( članak 421. stavak 1. točka 2. ZPP-a), bio bi opstojan razlog za ponavljanje postupka. Međutim, putem oglasne ploče tuženiku je učinjena dostava. Zakoniti način dostave je putem oglasne ploče kada tuženik u pet navrata ne primi sudsku pošiljku na adresu na kojoj prijavljen i koju sada navodi u postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka. Isto tako nije stranka saznala za nove činjenice i/li stekla mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku bi mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi upotrijebljeni u prijašnjem postupku ( članak 421. stavak 1. točka 10 ZPP-a). Isprave na koje prijedlog za ponavljanje upire su iz vremena prije podnošenja tužbe kojom je pokrenut postupak čije se ponavljanje traži i bile su na raspolaganju stranci cijelo vrijeme. Upravo na dva razloga se prijedlog za ponavljanje poziva. Iako se oni međusobno isključuju. Ako stranka tek sada može upotrijebiti novote od činjenica i dokaza sebi u korist, to je onda bila prije toga u prilici upotrijebiti činjenice i dokaze koje nisu novote . Ako je stranka mogla upotrijebiti činjenice i dokaza, to onda ne može istodobno tvrditi da joj nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom - budući da isticanje tvrdnji o činjenicama i potkrjepa točnosti tih tvrdnji prilaganjem dokaza i predlaganjem izvođenja dokaza je raspravljanje pred sudom. Odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv ovog rješenja, P – 830/2008, od 15. rujna 2015, to je Županijski sud u Dubrovniku, riješio 30. siječnja 2019, žalbu uvažiti i preinačeno je pobijano rješenje tako da je dopušteno ponavljanje postupka i ukinuta naprijed navedena odluka predmet je vraćen na ponovni postupka (P – 168- 2019). 3.U ponovljenom postupku je izjavljena protutužba sa zahtjevom da se utvrdi kako je UA, kao nasljednik iza svog oca, ČA, vlasnik i ¾ dijela predmetne nekretnine, a što je protustranka dužna trpjeti tako da se vlasnikom uknjiži on uz brisanje uknjižene, UAP. Istodobno je zatraženo po istom osnovu utvrditi UA nositeljem prava korištenja ½ (ukupno cjeline) dijela obiteljske grobnice br. 5010270 na groblju [adresa]. Iz priloženih isprava: rješenja o nasljeđivanju O. 674/06, pogodbe kupnje i prodaje od 28. studenog 2001., kao i rješenja Općinskog suda Sarajevo br. 065-0-0-06-003063 od 14. ožujka 2007. kao i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu br.:009-0-Gž-07- 001309 od 15. rujna 2008., kao i rješenja o nasljeđivanju O. 749/10 i O. 743/94, te po uvidu u zemljišnoknjižni izvadak utvrditi je kako je UA, sin ostavitelja pok. ČA naslijedio iza oca pok. ČA između ostalog predmetnu nekretninu u naravi stan u [adresa], a ostavitelj, GA je ovu nekretninu kupio od Dominikanskog samostana Sv. Dominika, Dubrovnik po sada ukinutoj presudi ovog suda P-830/08 od **.**.2009. FAP je pozivanjem na nasljeđivanje i bračnu stečevinu iza pok. ČA bila ishodila presudu kojom je utvrđena vlasnicom za ¾ dijela prava vlasništva predmetne nekretnine, kao nastavno i upisa tog prava vlasništva. FAP je preminula i njena jedina nasljednica je nećakinja, UAP koja je i uknjižena vlasnica za ¾ predmetne nekretnine. Iz odluka stranog suda evidentno je kako nije FAP utvrđena za zakonsku nasljednicu uza umrlog ČA iz razloga što u trenutku smrti ostavitelja nisu bili u braku, a važeće zakonodavstvo strane države ne propisuje postojanje izvanbračne zajednice po kojoj FAP može biti nasljednica. U zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] zk. tijelo II k. o. [katastarska općina] dopuštena je zabilježba spora na temelju naprijed navedene protutužbe, a takvo evidentiranje je od važnosti kod odlučivanja o izdavanju privremene mjere s obzirom da je smatrati kako upravo takva zabilježba spora čini suvišnim donošenje privremene mjere o zabrani raspolaganja ovom nekretninom. Upravo UA je uz protutužbu priložio rješenje Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda od 1. srpnja 2019., Z. 2486/19, kojim je upisana naprijed navedena zabilježba. Tužiteljica, UAP se usprotivila zahtjevu iz protutužbe kao neosnovanim s protutvrdnjom kako predmetni stan u [adresa] na adresi [adresa]. površine 53,96 m2 u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] su pokojni prednici stranaka kupili dogovorno i zajedničkim sredstvima, a stan su nakon kupnje i renovirali i osposobili za stanovanje, sve uz tvrdnju kako su prednici živjeli u izvanbračnoj zajednici od 1983. i sklopili su 9. studenog 1994. brak, koji su formalno i razveli presudom od 12. srpnja 1999., a potom i nakon formalnog braka su sada pok. ZA i GA nastavili živjeti u izvanbračnoj zajednici koja je prestala smrću GA **.**.2006. Tužiteljica na okolnost točnosti ove tvrdnje se poziva na presudu o razvodu braka, ugovor o otkupu stana od 2. srpnja 2020., te potvrdu Kliničkog univerzitetskog centra Sarajevo od 17. srpnja 2006. i fotografije prednika stranaka i tuženik, te ugovor o kreditu od 12. svibnja 2006. i potvrdu o isplati kredita od 28. kolovoza 2007. te osmrtnice i pisma Dr. ŽA od 17. siječnja 2005., brzojava sućuti, čestitki za Božić i Novu Godinu, a predloženo je i saslušanje svjedoka i stranaka. Oprečno ovome tuženik – protutužitelj tvrdi kako prednici stranaka nisu bili u izvanbračnoj zajednici, već je prednica tužiteljice bila uz oca tuženika tijekom očeve bolesti isključivo kao dobra prijateljica. ČAP i GA su i prije 1994. živjeli svatko na svojoj adresi i tako su nastavili živjeti i po razvodu brakapotpuno odvojena kućanstva. Netočno je da bi ČAP platila troškove pokopa ČA već tuženik – protutužitelj tvrdi da ih je on podmirio u cijelosti (32.000,00 do 35.000,00 kuna). Tuženik – protutužitelj posebno ističe da prednica protustranke nije niti ijednim dijelom platila predmetni stan u [adresa], već je GA naslijedio novac od svoje majke i time platio stan odmah u gotovini i djelomično ga renovirao. Tuženik – protutužitelj u odnosu na priložene dokaza protustranke zaključuje da iz njih ne proizlazi da su prednici bili u bilo kakvoj zajednici koja bi bila temelj izvanbračne zajednice. Na ročištu 19. travnja 2021. saslušan je tuženik – protutužitelj, UA korištenjem audio vizualnih uređaja (čl. 115 st. 3. ZPP-a), sin ČA i F, rođen 1979. u Zagrebu, po zanimanju softverski inženjer, poučen na dužnost kazivanja istine koji je izjavio da su netočne su tvrdnje druge strane u cijelosti da bi sada pok. ČAP i GA živjeli u izvanbračnoj potom bračnoj pa ponovno u izvanbračnoj zajednici do 1983. do njegove smrti u srpnju 2006. Prije svega netočna je tvrdnja druge strane da bi gosp. ČAP u cijelosti platila troškove pokopa njegovog oca ČA. Suprotno tome on je platio u cijelosti trošak pokopa svog oca kod sebe ima i račun koji glasi na te troškove i priložen je u spis odnosno priložit će ga njegov punomoćnik. U to vrijeme je imao i otvoren obrt u [adresa], pa je sačuvao i financijsku dokumentaciju iz koje je razvidno da je podigao u gotovini svotu od 2000 KM što je potvrda da je raspolagao novcem upravo za plaćanje troškova pokopa. Sve to isključuje mogućnost točnosti tvrdnje suprotne strane da bi ona platila troškove pokopa i radi se o bizarnoj tvrdnji koja u cijelosti je netočna. Potom, zaključno navodi da gospođa ČAP nije imala nikakvih troškova vezanih za pokop mog već je on njegov sin u cijelosti platio sve troškove počevši od objavljivanja činjenice smrti mog oca, tiskanja osmrtnica, prijevoza tijela iz [adresa] u [adresa], troškova u veleposlanstvu BIH u Zagrebu kao i troškova pokopa na [adresa], pravoslavnom dijelu groblja u Dubrovniku. Od njega niti od njegove obitelji nisu ni postojale očekivanja da troškove očeva pokopa na bilo koji način snosi gospođa ČAP kao njegova prijateljica. Uostalom ČAP nije ni sahranjena pored oca u obiteljskoj grobnici na [adresa] u [adresa], već je ČAP pokopana na sarajevskom groblju Bare i to po sebi dokazuje da ona nije bila ni na koji način životna partnerica GA kao se neistinito tvrdi u razdoblju od 25 godina, jer bi u tom slučaju bili pokopani jedno pored drugoga. Gosp. ČAP nije bila upoznata s životnim prilikama ČA ni financijskim stanjem, ni imovnom njegovom što poriče tvrdnju druge strane da bi gospođa ČAP bila životna partnerica U i tvrdi se u iskazu da to nije bila ni u jednom smislu. Tako druga strana u podnescima od 2008. navodi kako gosp. ČAP nije znala da se stan od U iznajmljuje, a cijelo vrijeme je bio iznajmljivan podstanarima koji su imali kvalificirani status, dok tuženik protutužitelj je znao za te podstanare i nastavio je iznajmljivati stan zatečenim podstanarima i to je poznato i JA koji to može posvjedočiti. U najmu stana su bili RA i ZAP. U svezi tvrdnji iz tužbe iz 2008. u kojoj ČAP prigovara što je ostavinska rasprava iza ČA provedena u Zagrebu, a ne u Dubrovniku ukazuje se da je ostavinski postupak vođen pred sudom posljednjeg prebivališta pokojnika i to je zagrebačka adresa, [adresa]. na kojoj je bio prijavljen U nakon razvoda. Kazano je da gosp. ČAP je zasigurno bilo svejedno hoće li se ta rasprava održati u Zagrebu ili Dubrovniku, s obzirom na činjenicu da je ona tada živjela u [adresa] tako da nema ništa nezakonito u tome da je ostavinski postupak vođen pred sudom u Zagrebu niti je to bilo "skrivanje" tog postupka za gosp. ČAP kojoj je bilo jednako dostupno sudjelovati u tom postupku bio on u Zagrebu ili Dubrovniku. Netočno je da bi njegov pok. GA i pok. ČAP od 1983. do 2006. živjeli u izvanbračnoj zajednici prije sklapanja braka 1993. i nakon razvoda 1999. Naime, u tom razdoblju oni su živjeli odvojeno i nisu živjeli u bilo kakvoj bračnoj zajednici. Suprotno tome, kaže se u iskazu tuženika – protužitelja, njegova iskustva u vrijeme dolaska u [adresa], a to je bilo dva puta godišnje su bila suprotna tome. Otac je održavao romantične veze s drugim ženama, a ne sa gosp. ČAP. Točno je da su se oni vjenčali 1993. i živjeli u braku do razvoda 1999. ali prije toga i poslije toga nije postojala između njih izvanbračna zajednica slobodnog muškarca i žene u kojoj su oni živjeli kao muž i žena. U [adresa] je otac živo na adresi [adresa]. a ČAP na adresi [adresa].u [adresa]. Samo su zajedno živjeli na istoj adresi tijekom ratne 1992. u [adresa] iz sigurnosnih razloga u stanu EA, jer su njihovi stanovi bili prva ratna linija. Nakon razvoda otac GA je otkupio ovaj jednosobni stan u [adresa] u kojem je do tada živio i za kupnju je iskoristio povlastice koje je imao po osnovi služenja u HVO od 1992. do 1993., odnosno, Armiji BiH od 1993. do 1995. i stan ej otkupljen za 17.000 KM. Pak, gosp. ČAP je otkupila svoj stan isto jednosoban u susjedstvu i nakon razvoda oni su nastavili živjeti odvojeno sa posebnim adresama stanovanja, odvojenim vođenjem financija i posebnim životnim planovima svaki za sebe i moj otac je nastavio živjeti kao samac u tom stanu u [adresa] u [adresa]. Da su njih dvoje imali druge planove sigurno bi za te novce kupili jedan veći stan na boljoj lokaciji da je bio njihov plan da nastave živjeti zajedno. Nakon očeve smrti tuženik-protutužitelj je došao u [adresa] i tada mu je ČAP bila "vodič" prilikom obilaska institucija u [adresa] preko kojih je organizirao sprovod i prijevoz tijela iz [adresa] u [adresa]. ČAP je češće viđao i u vrijeme kad je otac bio u bolnici, a do tada prilikom dolazaka u [adresa] boravio je kod oca na kbr. 3 - dok bi ČAP viđao rijetko i kod nje je odlazio na kavu u njen stan na kbr. 5. U vrijeme dok je otac bio bolestan češće je viđao ČAP i u par navrata je objedovao kod ČAP u stanu na kbr. 3. Nije ništa upućivalo na postojanje zajedničkog života ČA i ČAP da bi on bio blizu bračne zajednice, izvanbračne pa isto tako i manje od toga da bi se radilo o nekoj manje formalnoj vezi, odnosno, romantičnoj vezi između njih dvoje. Tuženik – protutužitelj kaže da ona ima profesionalnih iskustva sa financijama i može iz te pozicije potvrditi da banke u pravilu ne odobravaju kredite pri čemu nisu na dužničkoj strani supružnici s obzirom da oni dijele zajedničku sudbinu i time osiguranja kredita je rizično, pa zato isticanje činjenice da bi gosp. ČAP bila jamac kredita u kojem je dužnik njegov otac GA ide u prilog j tvrdnji da između njih nije postojao zajednički život, odnosno, izvanbračna zajednica - jer banka supružnicima bračnim, izvanbračnim u pravilu ne odobrava kredit na način da jedan bračni drug bude dužnik, a drugi jamac. Priložene fotografije u kojima su prikazani ČAP i GA prilikom posjeta u Dubrovniku nisu dokaz o njihovoj izvanbračnoj zajednici, jer u Dubrovnik su kod njegovog oca dolazili i drugi prijatelji, pa tako 2005. njegov školski kolega. Ovi posjeti odnosno slike na kojima su zabilježeni nisu nikakav dokaz za postojanje izvanbračne zajednice. Na fotografijama s pokopa ČAP stoji pored njega i na tim fotografijama su pored članova obitelji i drugi prijatelji, a već je rečeno da je ČAP pomogla vezano za organizaciju pokopa i dolazila kod oca dok je on bio u bolnici prije smrti, pa je sasvim razumljivim da na pokopu stoji pored njega kako je zabilježeno na priloženoj fotografiji. Vezano za stan u [adresa] radi se o tome da je taj stan kupio otac i o svom trošku ga renovirao. Da je on stvarni vlasnik stana proizlazi iz ugovora o kupoprodaji u kojem je jedino on naveden kao kupac i razumljivo da je postojala bračna ili izvanbračna partnerica da bi bila i ona upisana pogotovo - ako bi ulagala u renoviranje tog stana. U renoviranju stana ocu je pomagala ŽA koja o tome može svjedočiti. Druge osobe koje su mogle svjedočiti u ovom postupku su nažalost preminula, Nevenka Protić 2012. i Dragan Žalica 2014, dok se JA može saslušati. Primjećuje se da predlaganje osoba u svojstvu svjedoka gosp. ČAP, odnosno, njene nasljednice nisu predlagale ove osobe kao i osobe s kojima je otac bio blizak nakon njihovog razvoda braka, jer protustranka nije imala uvid u život prednika stranka nakon njihovog razvoda, Nadalje, je ČAP predložila u svojstvu svjedoka osobe koje nemaju saznanja o odlučnim činjenicama i s kojima je rodbinski vezana pa se postavlja pitanje vjerodostojnosti iskaza tih svjedoka zbog njihove pristranosti. Zaključno je istaknuto i da u ovih 25 godina na koje upire protustranka ne postoje materijalni dokazi o zajedničkom življenju ČA i ČAP, odnosno, od brojnih nekretnina koje se nalaze u dvije države ni jedna ne glasi na njihova imena, ne postoji ni jedan račun koji su oni platili odnosno da glasi na njihova imena, ni jedan bankovni račun nije evidentiran na njihova imena. Gosp. ČAP osim toga nije imala uvida u osobne obiteljske i druge životne prilike ČA. Dvojbena su svjedočenja iskazana i predložena od druge strane s obzirom da se protive materijalnim dokazima primjerice računi o plaćenim troškovima pokopa koji glase na ime sina pokojnika i on je platio račun i unatoč tome takvom materijalnom dokazu druga strana tvrdi da je troškove pokopa njegovog oca snosila isključivo ČAP. Na pitanje punomoćnice protustranke tuženik odgovorio je da za trajanja braka ČAP i GA su živjeli u [adresa] u stanu EA, a kasnije su preselili na drugu adresu u središtu grada i to je sve bilo u ratno vrijeme u [adresa]. Na upit zašto su se razveli odgovara da su se razveli, jer više nisu željeli živjeti zajedno. Na upit vezano tko je imao punomoć na štednim knjižicama njegovog oca odgovorio je da mu to nije poznato, jer je otac živio u [adresa]. Na upit vezano za sastavljanje osmrtnice odgovorio je kako su je sastavljali on i gosp. ČAP u redakciji novinske kuće "Oslobođenje" i na daljnji upit kako je u osmrtnici navedeno da su ožalošćeni supruga ČAP i sin MA naveo je kako je na to već odgovoreno na prethodnom ročištu po njegovom odvjetniku pa na ponovljene upite odgovara kako je time htio izbjeći "dramu" u redakciji i s obzirom da nije bilo nikakvih oblika zajedničkog življenja između ČA i ČAP nije smatrao da bi bilo od važnosti da na osmrtnici bude tako navedeno. Gosp. ŽA je očeva tetka i poznato joj je što je pisala povodom očeve smrti ČAP i prepušta da ona u svom svjedočkom iskazu objasni napisano. U jednom razdoblju otac je bio bez primanja, dobio je otkaz pa je vraćen te potom bio degradiran u radnom statusu. Pokušao je ishoditi mirovinu u Zagrebu, ali bez uspjeha. Međutim, raspolagao je nasljedstvom s majčine strane i od toga kupio stan u [adresa], dok je ovaj stan u [adresa] otkupio kao nositelj stanarskog prava. Novčane doznake je i sin slao ocu, a značajni novčani iznos mu je dala i ŽA. GA je bio hrvatski državljanin s posljednjim boravištem u [adresa] na adresi [adresa]. Nikada kaže tuženik -protutužitelj nije nudio ČAP nagodbu na način da dio imovine primjerice stan u [adresa] pripadne njoj. Naprotiv, on je samo nudio da ona raspolaže ovim stanom u [adresa] i da ga koristi po potrebi i iznajmljuje s obzirom da sam on bio u inozemstvu i imao drugog posla i bio siguran da je ključ na sigurnom. Isto tako je joj rekao da iz istih razloga u svezi iznajmljivanja stana turistima u Dubrovniku. Kada je ČAP rekla da je ona izvanbračna supruga i da će isticati po tom osnovu imovinske zahtjeve on joj je odgovorio da ona nema taj status i da ne može to pravo ostvariti. Ovu ponudu za korištenje stana u [adresa] radi najma i iznajmljivanje stana u [adresa] turistima je joj rekao iz razloga što se ja time ne bi mogao baviti i iz poštovanja prema njoj i zahvalnosti s obzirom da mu je pomogla, dok je otac bio u bolnici i nakon njegove smrti bila logistika vezano za prijenos tijela pokojnika i pokop. Ocu je dijagnosticiran tumor tijekom 2005. kada više nije mogao jesti krutu hranu, a simptomi su vjerojatno započeli najmanje godinu prije. Radi liječenja je odlazio u bolnicu, a po izlasku iz bolnice se brinuo sam o sebi. Potom je saslušana na tom ročištu tužiteljica – protutuženica UAP , kći EA i Č, rođena 1981. u [adresa], mag. ekonomskih nauka, poučena na dužnost kazivanja istine i izjavila je kako MA poznaje još od djetinjstva i proveli su puno vremena zajedno i žao joj je zbog njegovog iskaza za kojeg mora reći da je neistinit i da on očito nije znao puno toga o životu svog njemu oca ČA i njoj tetke, ČAP. Naime, GA i ČAP su se razveli iz formalnih razloga, a nakon toga nastavili živjeti kao muž i žena kao i prije. U firmi u kojoj je GA radio su njemu osporavali pravo na otkup stana u [adresa], a stanovi su se kupovali putem certifikata i nije bilo moguće otkupiti stan ako drugi supružnik isto raspolaže stanom. Upravo iz tih razloga da bi mogli otkupiti oba svoja stana na kojima su njih dvoje imali stanarsko pravo GA i ČAP su se formalno razveli i GA je time stekao uvjet da otkupi svoj stan i stekne vlasništvo istog. Radi se o jednosobnim stanovima u susjedstvu u sarajevskom [adresa]. Tijekom dana GA i ČAP su obitavali u stanu ČAP, a spavali su zajedno u stanu od ČA. Tužiteljica – protuženica je izjavila da će njena odvjetnica priložiti i dnevnik kojeg je vodila ČAP u kojem je zabilježeno kako su se njih dvoje upoznali i poslije toga živjeli zajedno. Točno je da su njih dvoje planirali prodati ova dva stana i od novaca iz kupoprodajne cijene kupiti jedan veliki, ali ih je u tome omela bolest kod ČA od koje je on i umro. Napominje da u tom dnevniku o kojem je govorila njena tetka spominje i MA koji je tada bio dijete u dobi od 5 godina. I nakon razvoda braka ČAP je bila punomoćnica na bankovnom računu od ČA. ČAP je raspolagala novcima iz tog računa vezano za otkup stana i to sve sigurno ne bi bilo moguće za slučaj da oni nakon razvoda nisu nastavili živjeti i dalje kao muž i žena i da razvod nije bio formalan. Vezano za ovaj stan u [adresa] postoje uplatnice gdje podstanar ZAP najamninu uplaćuje na račun ČAP. Unatrag 2 mjeseca od smrti GA je boravio u bolnici i svaki dan ga je posjećivala ČAP. Ona ga je i smjestila u bolnicu, miksala mu je hranu, a kako je GA bio teško bolestan i nje mogao govoriti postojala je jedna bilježnica u kojoj e GA upisivao ČAP što treba pitati liječnika i sl. Predloženi svjedoci na tu okolnost to mogu potvrditi, jer su susjedi i predložena je medicinska sestra PA koja je radila u toj bolnici u to vrijeme i bila im je susjeda. O zajedničkom životu ČAP i ČA i prije i nakon razvoda može posvjedočiti IA koji je predložen u tom svojstvu, jer je s tim osobno upoznat i on je i bio dugogodišnji prijatelj od ČA. Točno je da je kako je i MA rekao GA bio dugo nezaposlen i bez primanja, pa su se zajedno uzdržavali od Olginih primanja. ČAP je nakon umirovljena nastavila raditi kao knjigovođa privatno i GA je isto tako trošio svoju ušteđevinu. Priloženi su ugovori o kreditu u kojem je ČAP jamac, taj kredit su zajedno podigli. Zajednički su ČAP i GA kupili auto koji je naslijedio MA s obzirom na propise u BIH koji ne priznaju vanbračnu zajednicu. Suprotno tvrdnji od MA upravo supružnici budu sudužnici, žiranti i jamci kod kredita pa tako i kako je tužiteljica – protuženica u svom braku. ČAP je javila MA da je GA umro i on je odmah ujutro došao autobusom. Točno je da je MA isti dan ČAP i prije pokopa ponudio nagodbu vezano za imovinu, a ČAP je odgovorila da uopće nije vrijeme ni mjesto da se o tome razgovara. S GA je živjela dugo i između njih je bila velika ljubav. I MA je poznata priroda njihovog donosa i on je dolazio s prijateljem u stan u [adresa] kada mu je upravo ČAP kuhala i ugostila ga. Tako 40 dana nakon pokopa u Dubrovnik su zajedno dolazili ČAP i MA i tada se ČAP otrovala nekom hranom i MA je tražio lijek za nju i tada je rekao da je to najmanje što može učinit za nju s obzirom na prirodu odnosa između ČAP i njegovog oca ČA. Tužiteljica – tuženica je izjavila da joj je drago da ČAP nije čula ovaj dio Vedranovog iskaza u kojem objašnjava kako je upravo ona navedena u osmrtnici među ožalošćena kao supruga pok. ČA. ČAP je snosila i troškove liječenja ČA u [adresa] po osnovi participacije i i dr. a ako je i govorila o liječenju u Zagrebu to je iz razloga što i drugi odlaze iz potrebe na liječenje u Hrvatsku, Sloveniju i dr. Priložene fotografije prikazuju ČAP i ČA zagrljene i na njima je od tužiteljice – tuženice sada suprug DA. Nakon Milivojeve smrti ČAP je bila jako potresena i sigurno nije ostala ništa dužna MA vezano za troškove pokopa. MA su sačuvali auto u [adresa] i bili uz njega kada je provaljeno u stan odnosno javili smo mu o tome. ČAP je već bila u godinama i nije postojala nikakva mogućnost da se ona bavi rentanjem stana u [adresa] tako da i za slučaj da je bila takva ponuda od MA ona bi takvu ponudu odbila. GA je bio u bolnici 2 mjeseca prije smrti i govorio je ČAP da želi napraviti i oporuku, ali ČAP ga je odgovarala od toga s obzirom na njegovo zdravstveno stanje. ČAP nije bila sračunata osoba i znala je da su sve stekli njih dvoje zajedno i stan u [adresa] i [adresa] i zajedno su ga opremili. Kao dijete se sjeća zajedničkog života ČAP i ČA i prije rata su je vodili na aerodrom da gleda avione i na koncerte i žao joj što BA je umro i ne može svjedočiti. On je isto imao dvije kćerke i skupa su se družili i znao je o zajedničkom životu ČAP i ČA. Na pitanje svoje punomoćnice odgovorila je da za nagodbu je čula od tetke i MA je nudio da tetki pripadne stan u [adresa], a njemu stan u [adresa]. Stan u [adresa] su kupili 2001. zajedničkom ušteđevinom i zajedno su ga opremali, uređivali a stan je bio u lošem stanju s obzirom da je u vrijeme rata u njega bilo provaljeno. Suvlasnički udio na ovom stanu iza moje tetke ČAP koja nije imala nažalost djece, iako je to željela naslijedili su njena tetka i otac. a potom su taj suvlasnički dio darovali sada tužiteljici. Tetka je bila uknjižena na ovom stanu i parnice je bila dovršena kada su njoj druga tetka i otac darovali suvlasnički udio na ovom stanu koji su naslijedili iza ČAP i u dva navrata se plaćao porez koji je tužiteljica snosila. Na pitanje punomoćnika protustranke je odgovorila - vezano za kupnju ovog stana u [adresa] su joj saznanja su iz razgovora s tetkom ČAP s kojom sam bila u iznimno dobrim odnosima, pa tako i u vrijeme rata u [adresa]. I ona je išla kod ČA u bolnicu, a ono o čemu sam svjedočila zna po onome što joj tetka govorila i što je vidjela. Na pitanje protustranke je odgovorila - od tetke ČAP je saznala da je ona MA javila za očevu smrt i tetki je bila kao dijete kako nije imala svoje djece. Na narednom ročištu zakazanom i održanom 27. kolovoza 2021. u svojstvu svjedoka saslušan je DA, suprug UAP, poučen na blagodat nesvjedočenje i posljedice davanja lažnog iskaza koji je izjavio da još u vrijeme dok se sa sadašnjom suprugom MA zabavljao poznavao je sada pok. ČAP i ČA. Tek kada je GA umro je saznao podatak da oni nisu bili u braku, odnosno, da su formalno bili rastavljeni i da je ta rastava učinjena radi ostvarivanja prva na otkup njihovih stanova. Često ih je viđao u različitim okolnostima i uvijek su se ponašali, živjeli i predstavljali drugima pa i svjedoku kao supružnici i njihova bračna ili izvanbračna zajednica bila je skladna životna zajednica supružnika. Svjedok kaže da je tek nakon smrti ČA saznao podatak o formalnoj rastavi. Do tog trenutka to nije znao i bio je uvjeren da su ČAP i GA u skladnom braku. Posebno se sjeća vremena kada je GA bio bolestan, teško je obolio i tada je posebno imao komunikaciju s ČAP koja se izuzetno brinula s velikom pažnjom o GA i u tome je bila jedina. Samo je ona kontaktirala s doktorima i drugim zaposlenicima u bolnici u kojoj se liječio GA. Istodobno i otac od svjedoka, Z je bolovao od skoro iste bolesti i od svjedoka tetka je nabavljala između ostalog i narodne lijekove koje po zahtjevu ČAP je davala njoj kako bi ih ona proslijedila za ČA. U vrijeme Milivojeve bolesti koja je bila teška ČAP je bila jako zabrinuta i svjedok kaže da ju je pokušavao utješiti, jer je ona govorila da je GA čovjek s kojim je provela svoj život, jedini s kojim je živjela. Između njih bila je velika ljubav i njih dvoje su bili jedno jedino drugom. Nakon što je GA umro svjedok je i dalje razgovarao s ČAP i ona mu je pokazivala pisma koja je razmjenjivala s GA, dok je on bio na bolničkom liječenju. Vezano za stan u [adresa] svjedoku je poznato da su skupa GA i ČAP otkupili taj stan, isto tako su ga renovirali, opremali i kupovali stvari za taj stan tako da zna da su ovdje ([adresa]) kupili za taj stan posuđe i neki tv prijemnik. Isto tako zajedno su odlazili u Dubrovnik i boravili u tom stanu ,a naročito ljeti. Na pitanje punomoćnice tužitelja svjedok odgovorio je da je svoju sadašnju suprugu MA upoznao 1996, a ubrzo potom ČA i ČAP. GA i ČAP su otkupili oba stana u [adresa] na kojima su oni pojedinačno svako na svome imali stanarsko pravo. Zakon je dopuštao da supružnici otkupe jedan stan pa su se iz tog razloga formalno razveli kako bi bili u položaju da otkupe oba. Sina od ČA, MA svjedok je upoznao nakon što je GA umro i prije toga ga nikada nije vidio i ne zna da je dolazio u [adresa]. Zna da je MA tada ponudio ČAP podjelu imovine na način da njoj pripadne stan u [adresa] a MA stan u [adresa]. ČAP je odgovorila kako nije trenutak za takve razgovore, jer je GA tek umro, nije bio niti sahranjen. Stan u [adresa] je bio stan u kojem su stanovali roditelji od ČA. Kada je stan otkupljen i renoviran MA i njega u taj stan su pozivali na ljetovanje ČAP i GA. Od kada on zna ČA on nije bio u radnom odnosu već je dugo pokušavao ostvariti pravo na mirovinu i ne zna točno kada je to uspio. ČAP je uvijek radila, imala je knjigovodstveni servis i vodila je poslovne knjige za više firmi. Svjedočila je ĐA sestra sada pok. CA, da ima saznanja o njezinom predbračnom, bračnom i izvanbračnom životu sa GA. Bila je iznimno bliska sa svojom sestrom i bila u vezi s odnosom punog poštovanja sa sada pok. zetom GA. ČAP i GA živjeli su zajedno u skladnoj bračnoj zajednici koja je mogla biti primjer svima drugima. Sa sestrom sam se čula svakodnevno i često su se posjećivali i odlazili na izlete i u svim tim prilikama s njom je bio GA. Nikada ČAP nije rekla da bi imala bilo kakav konflikt s GA. Točno je da su se GA i ČAP razveli, ali to je bilo samo formalno. Naime, oni su imali stanove na kojima su imali stanarsko pravo. Uvjet za otkup tih stanova je bio da supružnici mogu otkupiti samo jedan stan. tako su se oni formalno razveli i nakon toga GA je otkupio stan na kojem je imao stanarsko pravo, a ČAP je isto tako otkupila stan na kojem je ona imala stanarsko pravo. Stanovi su otkupljivani po obračunima, plaćenim certifikatima i sl. i u tome je ČAP pomogla GA. Nakon tog formalnog razvoda nikakva promjena u njihovom odnosu se nije dogodila i dalje je trajala bračna zajednica, oni su živjeli skupa i sve su svoje zajedno dijelili. GA je radio u Energoinvestu, a nakon rata bio je bez posla i čekao mirovinu. ČAP je ostvarila pravo na mirovinu i dodatno zarađivala kao ovlašteni računovođa. U vrijeme rata umrla je i majka od ČA i otkupu tog stana su sudjelovali zajedno GA i ČAP. Nakon što su poslije formalne rastave kupili ova dva stana ČAP i GA su planirali kupiti neki veći. Točno je da su njih dvoje GA i ČAP sudjelovali u otkupu stana u [adresa], odlazili u Dubrovnik i spavali u tom stanu u ne uvjetnim prilikama prije njegovog renoviranja, a potom su ga zajedno renovirali, kupovali stvari za opremanje tog stana i neke su kupili ovdje u [adresa]. GA i ČAP su planirali povremeno živjeti u [adresa], a vraćati se u [adresa]. Svjedokinja se osvrnula bi se na svjedočenje IA u dijelu u kojem se on ne sjeća da bi ČAP s GA dolazila u Dubrovnik poslije rata, a sjeća se da je spremala njemu "bosanski lonac". Svjedok IA ne raspolaže istinitim podacima pa je tako tvrdio da je stan od ČA i ČAP pogođen u ratu u BiH, a u vrijeme rata ČAP i GA su stanovali u drugom stanu u sarajevskom [adresa]. Na pitanje punomoćnice tužitelja svjedokinja je odgovorila da GA je teško obolio i bio je bolničkom liječenju 2 mjeseca i ČAP ga je posjećivala svaki dan. Zbog ugrađene sonde nije mogao govoriti, pa su komunicirali pismeno razmjenom ispisanih poruka. Kao zdravstveni radnik pomogla je svjedokinja da GA ovako dugo boravi u bolnici i imala je kod sebe bilježnicu preko koje su oni ispisom poruka komunicirali. Kada je GA umro liječnici su o tome obavijestili ČAP, a nisu imali broj telefona od njegovog sina MA. Nakon očeve smrti MA je došao u [adresa] i tada je rekao ČAP da ona uzme stan u [adresa] a ona stan u [adresa] i ČAP je odgovorila kako ona je u šoku zbog smrti i pogodilo je da on o tome u tom trenutku želi razgovarati. U otkupu stana u [adresa], GA i ČAP su učestvovali zajedno kao kasnije i renoviranju, nabavci stvari i dr. Stanovi ( u [adresa]) se nalaze u neposrednom susjedstvu u različitim zgradama, a isti ulaz. Na pitanje zamjenice punomoćnice tuženika svjedokinja je odgovorila da nakon razvoda braka GA i ČAP su nastavili živjeti kao i prije. Oni su posjedovali dva stana. U jednom su bili po danu i objedovali bi, a u drugi bi išli navečer i prespavali. Pojašnjava kako su po danu bili u stanu od ČAP i objedovali, a navečer su išli u stan od ČA i u tom stanu bi spavali. Pred sudom je svjedokinja ŽA, izjavila kako nikada nije upoznala gosp. ČAP i ona je bila susjeda od ČA kada je on preselio iz [adresa] u [adresa]. Naime GA je po zanimanju elektroinženjer i radio u firmi Velebit, a potom preselio u [adresa] i zaposlio se u firmi Energoinvest i imao stan u [adresa] na IV katu, a gosp. ČAP u prizemlju. Oni su bili susjedi, tako da nije postojala nikakva životna zajednica između ČAP i ČA koja se bi se smatrala bračnom, predbračnom ili izvanbračnom. Stan u [adresa] je bio stan u kojem su živjeli roditelji od ČA koji su kao profesori G i VA doselili u Dubrovnik. U dubrovačkoj gimnaziji radili su 40 godina. Svjedokinja je dolazila u ovaj stan s roditeljima i bakom na ljetovanje, a GA je živo kod njih godinu dana dok je studirao u Zagrebu. Vezano za otkup stana roditelji od ČA su štedjeli novac za taj otkup i spremili su 120.000,00 DEM. U poratno vrijeme novac su dali na čuvanje inž. IA kako bi se novac mogao utrošiti za otkup stana ako taj otkup bude moguć. Kada su se stekli uvjeti da se stan može otkupit inž. IA je nazvao ČA i ne zna je su li ti novci bili na knjižici ili u kešu u svakom slučaju ih je dao GA koji je time platio stan. U to vrije roditelji od ČA su već bili pokojni. Njegova majka VA je bila slomila kuk i upravo je svjedokinja je VA smjestila u bolnicu, a kasnije u dom i brinula se o njoj preko kolegice Ž vezano za operativni zahvat na srcu. VA su oduzeli posjed stana u [adresa] pripadnici HOS- a i VA a je umrla kao najveći gubitnik. Na pokop joj nije mogao doći sin GA koji je bio branitelj u [adresa], a nije došao ni unuk MA. Ovaj stan je GA renovirao sa ostatkom novaca na knjižici od roditelja, pomagao mu je inž. IA, a povremeno je dolazio i od ČA sin MA. Pok. majci od svjedokinje, GA je rekao da je bio u braku s ČAP i to vrlo kratko i da je to bio dogovoreni brak kako bi po osnovi braka GA se mogao povući s prve linije bojišnice i kada je razvojačen odmah su se i razveli. GA je umro u srpnju 2006. i pokopan je 27.7.2006. u gradskom groblju [adresa]. Troškove pokopa je snosio sin MA i to je svjedokinji poznato, jer je prije odlaska pitao je li mu mogu ako bude trebalo pozajmiti novac. Svjedokinja nije bila na pokopu, jer je bila upravo operirala kuk i koristila je štake i to dvije - tako da ne zna okolnosti nastanka osmrtnice i kako je među ožalošćenim je navedena kao supruga ČAP - bivša supruga - što se baš ne bi pisalo u osmrtnici i MA nije pravio probleme da u tom slučaju piše supruga. Svjedokinja kaže za ČA da je bio šarmantan intelektualac, bio je ležeran, nije bilo moguće ne voljeti takvu osobu, sa svima je bio dobar, nije imao neprijatelja, žene su ga voljele i on je bio i u dobrim odnosima s Vedranovom majkom, prvom suprugom koja je umrla još uvijek zaljubljena u njega, pa je tako bio dobar i sa ČAP s kojom je pio kavu. Punomoćnice tužiteljice je predočila svjedokinji brzojav u kojem je na izjavila sućut, te nakon toga svjedokinja odgovara kako se GA teško razbolio i njena želja je bila da ga prebaci u Zagreb na liječenje s obzirom da je on hrvatski državljanin i da je ona liječnica da bi imao bolju liječničku skrb. Tada je stupila u telefonski kontakt s ČAP, odnosno, ČAP je nju nazvala i rekla da se GA ne može prebaciti u Zagreb, da ona ima sestru koja je zdravstvena radnica i izvještavala je o zdravstvenom stanju ČA i bilo je očito da se ona brine o njemu da mu želi biti supruga, iako to stvarno nije bila. Iz tog razloga nastao je brzojav s izjavom sućuti upućen ČAP pri čemu navodi svjedokinja da je bila motivirana uputiti takve riječi s obzirom da se ČAP brinula o GA na bolničkom liječenju i očito strašno željela biti njegova supruga. Svjedokinji nije poznato je li nakon rata u [adresa] ČAP dolazila u Dubrovnik. GA o tome nije nikada pričao. Svjedokinja je na kraju izjavila da je upoznala ČAP nakon Milivojeve smrti, jer je ona nenadano došla na njenu kućnu adresu u Zagrebu, predstavila se čime je svjedokinja bila iznenađena i pozvala je unutra i ponudila pićem i to je bilo sve. Na pitanje zamjenice punomoćnike tuženika je li joj poznato o sudjelovanju ČAP u troškovima renoviranja stana u [adresa] odgovara kako ČAP u tome nije sudjelovala ni jednom kunom već je toj GA učinio od novaca svojih roditelja. U vrijeme opsade [adresa] svjedokinja je ČA novčano pomagala, a i 10.000,00 DEM mu je proslijedila i to su novci od njegovih roditelja koji su bili kod IA i on ih svjedokinji dao na raspolaganje za potrebe ČA. Svjedokinja kaže da je ČAP jedne prilike u afektu preko telefona joj rekla da će sve učiniti da zagorča život MA sinu od ČA i da je pitanje je li on uopće dijete od ČA i- svjedokinja ju je smirivala da ne govori tako. Na ročištu održanom 27. svibnja 2021. svjedočio je IA da poznaje sada pok. ČA još od 1950. kada su sjeli zajedno u istu školsku klupu prvog razreda niže Gimnazije i školovali se zajedno narednih 8 godina i bili kao braća. U Zagreb su na studij otišli zajedno 1958. s tim da sam on upisao građevinu, a GA elektrotehniku i nastavili su biti prijatelji i zbog različitih studija manje viđali. Svjedok je upisao studij s ciljem da ga završi što prije još 1964, a 1965. sam bio na odsluženju vojnog roka i 1966. po odsluženju vojnog roka se zaposlio. GA nije žurio i u vrijeme kada se svjedok zaposlio on je još studirao. Svjedoku je poznato da je još u [adresa] GA imao dvije čvrste veze i u jednoj je dobio i sina. Potom je preselio i u [adresa] i isto tako zna da je i tamo imao čvrste veze, a opstala je ova veza sa ČAP i s njom je sklopio brak. Ne zna kada je s ČAP sklopio brak i kada je prekinuo o tome njemu GA nije govorio, to nije nikada bio predmet razgovora. Svjedok je cijelo vrijeme živio u [adresa]. GA je od Energoinvesta dobio stan u [adresa], to je bila velika firma s puno zaposlenih, on je imao dobru plaću i dobro je živio. Majka od ČA, VA je umrla u lipnju 1994. živjela je u Dubrovniku u stanu u bivšoj [adresa], sada Ulici Đela Jusića. Obitelj je uselila u taj stan 1948. - mislim da su došli s Paga i roditelji od ČA kao prosvjetni radnici su dobili taj stan. U vrijeme domovinskog rata majka od ČA je sama živjela u tom stanu, pa je supruga od svjedoka sada pok. J zajedno sa njim i dolazila kod VA - nosili su joj hranu i pomagali, razgovarali s njom i sl. Majka od ČA, VA je u to vrijeme bila u stalnom strahu od susjeda koji je stanovao niže tako da je svjedoku dala na čuvanje vrećicu s novcem i štednom knjižicom Dubrovačke banke koju on sakrio u nesigurna ratana vremena kod sebe. U listopadu 1993. VA je pala u stanu i otišla u bolnicu na liječenje, a kasnije u Dom za starije i nemoćne u Dubrovniku ispod "Stare bolnice". U siječnju 1994. uz pomoć susjeda u stan u kojem je živjela VA uselio se dragovoljac Domovinskog rata. Zbog ove situacije svjedok je osobno kako bi se pomoglo VA pisao g. SA kao predstavniku vlasti, a njegova supruga je pisala helsinškom odboru i obraćali smo se prof. TA kao vijećniku u gradskom vijeću kako bi se iselila bespravno useljena osoba iz stana od VA. Ova osoba je iselila iz stana u travnju 1999. kada je kao dragovoljac dobio stan od grada u Lapadu u naselju Solitudo. Svjedok je imao kontakt s GA preko telefona i pisama tako da mu i javio da je stan slobodan i on se uskoro pojavio u Dubrovniku i vidjelo se da je stan nakon useljenja potpuno opustošen, odnesen je namještaj, biblioteka, ogledalo sa zlatnim okvirom, porculan i se druge stvari. Tada je GA zamijenio bravu od ulaznih vrata stana i jedan ključ je ostavio njemu . Otišao je za [adresa] i dugo ga nije bilo sve dok mu on nije javio da postoji mogućnost da se ovaj stan otkupi. Naime, pok. majka od ČA , VA je htjela otkupiti ova stan i imala je novac pripremljen za to, ali to nije bilo moguće - stan bio vraćen R i Grad nije raspolagao tim stanom. Kada se situacija promijenila svjedok je o mogućnosti otkupa izvijestio ČA i on je došao u Dubrovnik. Poznato je svjedoku da je baš, **.**.2001. GA kupio ovaj stan od E i platio ga 120.000,00 DEM a stan je pov. 60 m2. Datum je zapamtio zato što mu je GA rekao, a inače je bio sklon šali, da on kupuje "kuću" baš na međunarodni dan ne kupnje. Novac je donio u bursi, prethodno se najavio u banci radi podizanja većeg iznosa i novac potječe od njegove majke VA i oca M, odnosno njegovih roditelja. GA je pristupio uređenju stana i u ljeto 2002. radio struju što je njegova struka i to su takvi radovi da se zbog njih ne može stanovati u stanu i on je boravio u maloj sobi do kuhinje u prostoru od 5 do 6 m2. GA je nastavio raditi u ovom stanu usporedno što je njemu svojstveno, a bio je na relaciji [adresa] pri čemu je meštre i neke radove je pratio upravo on. Naime, nakon struje došao je zidar, pa su se postavljale pločice u banji, donio je neki lavandin iz [adresa], zamijenio kameno pilo u kuhinji za sudoper, postavio presijane u maloj sobi, a kasnije su se strugali zidovi, pituravali i lakirao parket. Upravo je on radio ovo struganje i lakiranje parketa, a GA je već bio pošao u [adresa]. U jesen 2003. GA je počeo namještati ovaj stan; kupio je krevet, ormariće, trosjed, stolice i opremao ga za stanovanje. Sjeća se da je kupio i perilicu i svjedok mu je pomogao da se unese i tada zadobio preponsku kilu zbog čega je bio u bolnici. GA nije se htio vratiti u Dubrovnik i stanovati u tom stanu već je njegova nakana bila da ga da u najam kako bi ostvarivao mjesečni prihod. Koncem 2003. ili početkom 2004. preko oglasa u čijem pisanju je svjedok sudjelovao, GA je dobio stanare za ovaj stan kojima je stan iznajmljen. Tada je nastupilo vrijeme u kojem se GA počeo žaliti na bolest, govorio mi je da nije siguran da će se moći podići, ako ode na kupanje i sjedne na žale i njegovi dolasci u Dubrovnik su se prorijedili i skoro je prestao dolaziti. GA je umro **.**.2006. a zadnji put su se čuli u ožujku ili travnju te godine, već je bio u bolnici podvrgnut operacijama i pod infuzijom. Tražio je od svjedoka da naplati stanarinu za ovaj stan u [adresa] kako stanari nisu to uredno plaćali. Svjedoku je poznato da je GA dolazio s ČAP nakon što je završila opsada [adresa] to je bilo tijekom 1996, 1997, 1998. i u to vrijeme nije mogao u ovaj stan u [adresa] dolaziti s obzirom da je u njemu stanovala druga osoba. Ne zna gdje su oni boravili tada prilikom posjeta u Dubrovniku, da li su iznajmili negdje smještaj. GA je pokopan na pravoslavnom dijelu groblja na [adresa] u obiteljsku grobnicu koju je napravio za života njegov otac G. Svjedok je bio na ovom pokopu. Sjećam se da je na pokopu bila ČAP i njena nepuča i naravno sin od ČA, MA i drugi ljudi koji predstavljaju generaciju maturanata 1958. Nema saznanja vezano za troškove pokopa i organizaciju. Na upit u kojem svojstvu je ČAP bila na pokopu svjedok odgovara da je ona bila bivša supruga od pok. ČA i sigurna je po tom osnovu došla na taj ispraćaj. Zna ČA, pa pretpostavlja da je on s ČAP ostao u dobrim odnosima i nakon razvoda. Ne sjeća se osmrtnice odnosno što je u njoj upisano, a pokojni razumljivo nemaju mogućnosti što će se upisati u rubrici ožalošćeni. Na pitanje punomoćnice tužiteljice svjedok odgovorio je kako ne zna je su li GA i ČAP dolazili u Dubrovnik zajedno nakon 2000. odnosno nakon što je GA kupio ovaj stan dodaje kako on to ne može niti potvrditi niti opovrgnuti - ovaj stan se uređivao jedno vrijeme i u njemu se nije moglo boraviti. Prije Domovinskog rata GA je s ČAP dolazio u Dubrovnik nakon što bi završili ljetovanje i tada su mu još roditelji bili živi. Svjedok poznaje ČAP i ona je osoba blage naravi, radila je u firmi Šipad i misli da je bila ekonomista ili knjigovođa. Nije mu poznato da je GA u vrijeme rata u [adresa] dobio otkaz - s obzirom na tadašnje okolnosti to je moguće. Iz razgovora s GA mu je poznato da su stanovali u vrijeme opsade [adresa] u prizemlju, sadili voće i povrće da bi imali hranu i da su tada GA i ČAP živjeli kao muž i žena. GA je sudjelovao u obrani [adresa], bio je iznimno hrabar čovjek i tenkovska granata je pogodila u njegov stan. U ovoj vrećici koju je svjedoku dala od pok. ČA majka je bilo nekih 10.000,00 DEM i on je preko dr. NA u vrijeme opsade [adresa] taj novac poslao GA tako da on u to vrijeme nije bio bez novaca. U to vrijeme je kupio i Golfa u Pragu. Svjedoku je nepoznato kada se GA vjenčao s ČAP i kada je taj brak razveden odnosno sada ne može reći ni od koga je čuo za sklapanje braka i za razvod. ČAP i njena napuca su kod svjedoka prespavali kada su došli iz [adresa] na pokop u Dubrovnik, a stan u [adresa] je bio zauzet i iznajmljen. ČAP i GA su dolazili kod njega doma s tim da on sada ne može navesti kada je to bilo i sjeća se jedne prilike da je ČAP kod njega skuhala "bosanski lonac" i ostavila mu recept za pripremanje tog jela i taj recept je još kod njega. Na pitanje punomoćnika tuženika svjedok ponavlja da je GA živio u [adresa], ali je dolazio u Dubrovnik i po kupnji ovog stana bi u [adresa] dolazio u Dubrovnik u razmacima od 5 do 6 mjeseci. Ne može potvrditi da je prilikom tih posjeta GA dolazio s ČAP i mogao bi biti kategoričan da nije jer se nije moglo stanovati u stanu u [adresa], izvodili su se radovi i nije bio namješten. Ne sjeća se da je prilikom ovih posjeta GA pričao o ČAP. ali nikada ni jednu grubu riječ nije rekao o njoj i svjedok zaključuje da i nakon razvoda su njihovi odnosi ostali kulturni o dobri.
3.Prema odredbi iz čl. 11 Obiteljskog zakona izvanbračna zajednica je životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje 3 godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Ocjenom izvedenih dokaza, svakog ponaosob i u međusobnoj svezi, te temeljem rezultata raspravljanja po ocijeni ovog suda između sada pokojnih FAP i LA je postojala životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala više od 3 godine. O tome kao takvom su izrekom iskazali tužiteljica-protutuženica UAP i svjedok DA kao i ĐA koji su činjenično i okolnosno potvrdili postojanje naprijed navedene životne zajednice pri čemu nije sporno da je ČAP bila neudana žena i GA neoženjen muškarac i vremensko razdoblje trajanja njihovog odnosa je preko 3 godine. U svojstvu svjedoka saslušane osobe ŽA i JA su iskazivali drugo i drugačije pri čemu njihov odnos naklonosti i prijateljstva nisu negirali i on je osnova svake životne zajednice, pa i one koja bi u pravnom smislu bila životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca kao njihova izvanbračna zajednica. Međutim, u svojstvu svjedoka njih dvoje saslušanih su potvrdili kao i drugi svjedoci posebnu skrb ČAP o GA u vrijeme teške bolesti koju nije prebolio i umro je da bi 27. srpnja 2006. bio pokopan u Dubrovniku na gradskom groblju [adresa] i na tom pokopu je bila i ČAP. ČAP je u osmrtnici navedena kao supruga, a u priloženom pismu svjedokinje ŽA od 7. srpnja 2005. se spominje sin od MA i pok. ČAP s riječima da se čuje s ČAP i prati njegovo liječenje, da se ČAP jako brine za MA i istaknuto je da bude ponosan na sina i ženu. Od ŽA je i brzojav sućuti u kojem se ČAP izjavljuje sućut kao supruzi pok. MA a svjedok IA je nakon smrti MA u razglednici upućenoj ČAP napisano da joj piše zadnjih dana te nesretne godine u kojoj je izgubila voljenog supruga. Dakle, postoje pismena neosporene vjerodostojnosti u kojima se i od osoba koje su kasnije svjedočile drugačije sada pok. ČAP oslovljava suprugom pok. MA i smatrati je da ove isprave dokazuju upravo što i pokazuju. Prema odredbi iz čl. 11 st. 2. ova izvanbračna zajednica stvara osobne imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova odnosno odredbe zakona kojim se uređuju osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova. Zato je osnovan tužbeni zahtjev kojim se traži utvrditi da je prednica tužiteljice – protutuženice, FAP imala status izvanbračnog druga, te da je postojala izvanbračna zajednica sa pok. GA koja je trajala sve do njegove smrti 2006. i to neprekidno. Posljedicom toga utvrditi je da je tužiteljica-protutuženica vlasnica za ¾ dijela stana, koji se nalazi na drugom katu južno zgrade u [adresa]., stan površine 53,96 m2 u čest. zgr. [katastarska čestica], izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine kako je njena prednica FAP to takvim stekla na ime bračne stečevine i kao nasljednica prvog nasljednog reda iza pok. ČA, dok je njegov sin UA suvlasnik ¼ dijela ove nekretnine i sukladno tome dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva kao naprijed, sve na temelju ove presude. Iz iste činjenične i pravne osnove tužiteljici-protutuženici pripada i pravo vlasništva sa FA na jednake dijelove i obiteljska grobnica br. 5010270 na groblju [adresa] u [adresa], pa je tuženik – protutužitelj dužan trpjeti upis prava suvlasništva njenog na obiteljskoj grobnici u grobni očevidnik, a sve na temelju ove presude. Kod takve odluke temeljem takvog utvrđenja neosnovan je zahtjev iz protutužbe da naprijed navedena imovina pripada isključivo tuženiku-protutužitelju kao nasljedniku iza svog oca, ČA u izbris uknjižene UAP u tom dijelu. FAP je umrla **.**.2009. i po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju ovog suda O. 749/10 od 21. prosinca 2010. njezinom nasljednicom u cijelosti proglašena je UAP, nećakinja ostaviteljice i to za ¾ dijela prava vlasništva stana na 2 katu južno, površine 53,96 m u čest. zgr. [katastarska čestica] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, sve upisano u z.k. tijelo II-IV etaža 0/0, sve upisano u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i ½ dijela prava korištenja obiteljske grobnice 5210270 na groblju [adresa] u [adresa]. Po osnovi izvanbračne zajednice sada pokojnih ČA i ZA koja je izjednačena s bračnom nadživjeli bračni drug ČAP je naslijedila zajedno sa tuženikom-protutužiteljem stan u [adresa] i grobnicu, a poslije smrti svoje tetke ČAP tužiteljica-protutuženica je naslijedila svoju tetku i zato je odlučeno kao u izreci ove presude. Kako je već naprijed istaknuto upisana je zabilježba ove parnice u zemljišnim knjigama, pa je suvišno određivati privremenu mjeru zabrane raspolaganja ovom nekretninom i takav prijedlog je odbijen kao neosnovan.
4.Iz ovih razloga činjenične i pravne naravi, po tom takvom tijeku postupka presuđeno je u postupku ovog suda pod poslovnim brojem P – 168/2019 presudom od 25. studenog 2021. Odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv ove presude Županijski sud u Dubrovniku u postupku Gž -1235/21 u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2023. donio je odluku kojom je žaba dijelom uvažena , a djelom odbijena, pa je presudio i riješio kako slijedi: a) potvrđuje - u točki I. podtočka 1. izreke; - u točki II. podtočka 3. izreke; - u dijelu točke I podtočka 2. izreke kojim je utvrđeno da je tužiteljica – protutuženica UAP univerzalni sukcesor FAP za 2/4 dijela stana što se nalazi na drugom katu zgrade južno u [adresa], stan površine 53,96 m2 u čest. zgr. [katastarska čestica], izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a tuženik – protutužitelj UA za ¼ dijela ove nekretnine i kojim je naloženo tuženiku – protutužitelju trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice – protutuženice na nekretnini za 2/4 dijela; - u dijelu točke II podtočka 1. izreke kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tuženika –protutužitelja UA, kao nasljednika pok. GA za 2/4 dijela nekretnine – stan na drugom katu južno površina 53,96 m2 u č. zgr. [katastarska čestica] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; 2 Poslovni broj:
Gž-1235/2021-2 - u dijelu točke II podtočka 2. kojim je odbijen zahtjev tuženika – protutužitelja da tužiteljica-protutuženica trpi uknjižbu prava vlasništva na stanu za 2/4 dijela; b) preinačuje u dijelu točke I podtočka 3. izreke tako da glasi: „Utvrđuje se da strankama pripada pravo korištenja na jednake dijelove obiteljske grobnice broj 5010270 na groblju [adresa] u [adresa], pa je tuženik dužan trpjeti upis prava korištenja tužiteljice- protutuženice na obiteljskoj grobnici u grobni očevidnik na temelju ove presude.“ c) ukida - u preostalom dijelu točke I podtočka 2. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice – protutuženice za utvrđenje prava suvlasništva za ¼ dijela stana koji se nalazi na drugom katu zgrade južno u [adresa], stan površine 53,96 m2, u čest. zgr. [katastarska čestica], izgrađena na čest zem. 1568 k. o. [katastarska općina], uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine; - u preostalom dijelu točke II podtočka 1. i 2. kojim je odbijen zahtjev tuženika – protutužitelja za utvrđenje prava suvlasništva za ¼ dijela na stanu što se nalazi na drugom katu zgrade južno u [adresa], stan površine 53,96 m2, u čest. zgr. [katastarska čestica], izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine i uknjižbu tog prava u zemljišnoj knjizi; - u točki II podtočka 4. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u ukinutom dijelu. Tuženik – protutužitelj, UA je po iskazanom punomoćniku podnio prijedlog za dopuštenje revizije 25. rujna 2023., a Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem Revd. 4187/23 od 23. prosinca 2023. odbio prijedlog za dopuštenje revizije.
U nastavku postupka zakazano je ročište za glavnu raspravu 13. veljače 2026. na kojem se raspravljalo o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva o kojem nije pravomoćno presuđeno i glavna rasprava je zaključena uz obavijest o ročištu za objavu presude za 13. ožujka 2026. Priloženo je rješenje MIO od 18. srpnja 2007. na okolnost da sada pok. ČA nije bio zaposlen od 1997. do 2005. i te godine je umirovljen. Tuženik – protutužitelj istakao je po zamjenici punomoćnice na ovom ročištu da je predmetni stan kupljen od novaca naslijeđenih po OA od svojih roditelja, pa time tuženiku-protutužitelju FA sinu pok. ČA pripada polovica predmetnog stana po osnovu nasljeđivanja. Oprečno ovome punomoćnica tužiteljice – protutuženice ukazuje da iz svih priloženih isprava nije vidljivo koliko je pok. GA nasljedio novaca iza smrti svojih roditelja, a to nije vidljivo ni iz oporuke koja je priložena u spis na ovom ročištu uz opasku da nema datuma sastavljanja oporuke. Ističe se da nije vidljivo ako su naslijeđena novčana sredstava kada su naslijeđena odnosno u kojem periodu i koje godine. Zamjenica punomoćnika tuženika – protutužitelja navodi da u rješenju o nasljeđivanju ovog suda O.743/94 iza pok. VA su točno navedeni iznosi svih deviza koje je u tom trenutku naslijedio njen sin GA.
S obzirom na zahtjev i odgovor na zahtjev a nakon odlučivanja o žalbi tuženika odlukom Županijskog suda u Dubrovniku Gž-1235/21 od 12. srpnja 2023., poslije ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza u međusobnoj vezi, te na temelju rezultata sveobuhvatnog postupka za odlučivanje i odluku utvrditi je slijedeće:
- postojala je životna zajednica između FAP i ČA, neudane žene i neoženjenog muškarca u trajanju više od 3 godine i to je takvim i pravomoćno presuđeno – utvrđeno je da su sada pok. ZA imala status izvanbračnog druga, te je postojala izvanbračna zajednica sa pok. GA koja je trajala sve do njegove smrti 27. srpnja 2006. i to neprekidno,presudom Općinskog suda u Dubrovniku P-168/19 od 25. studenog 2021. i to je takvim presuđeno i nakon presude Županijskog suda u Dubrovniku Gž-1235/21 od 12. srpnja 2023. i pravomoćno. Time je tužiteljica UAP stekla najmanje ½ dijela prava vlasništva stana (toč. A, alineja 4 izreke presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku Gž-1235/21),po osnovi nasljeđivanja iza pokojne tetke, FAP i nastavno i više do i za ¼ dijela ako je ovaj stan njena bračna imovina.
- sporno je je li stan bračna stečevina sa jednakim udjelima i time tužiteljici kao nasljednici FAP pripada i daljnja ¼ dijela nekretnine. Naime, tuženik tvrdi da je stan kupljen novčanim sredstvima što ih je njegov otac pok. GA nasljedio iza svoje majke VA i u tom slučaju ne bi bila točna tvrdnja tužiteljice da stan predstavlja bračnu stečevinu FAP i ČA. Međutim, u svakom slučaju FAP, a time i tužiteljici kao njenoj nasljednici, zasigurno pripada 1/2 dijela prava vlasništva stana. Naime, ako stan i ne predstavlja bračnu imovinu FAP bi pripala polovina stana po osnovi nasljeđivanja iza ČA, dok ako se utvrdi da je bračna stečevina njen udio se može povećati za najviše ¼ dijela vlasništva.
Je li stan kupljen novčanim sredstvima što ih je sada pok. GA nasljedio iza roditelja i time ne predstavlja bračnu stečevinu pok. ČA i FAP je odlučna činjenica i točnost oprečnih tvrdnji o toj činjenici je presudna za odluku u ovoj pravnoj stvari. Pravomoćno je presuđeno kako su GA i FAP bili (izvan) bračnih drugovi i time je moguće da je predmetni stan bračna stečevina kao imovina koju su oni stekli radom tijekom trajanja (izvan) bračne zajednice ili koja potiče o tako stečene imovine. Isto tako je moguće da je stan kupljen novčanim sredstvima koje je GA naslijedio iza svoje majke. Jedino nije moguće da je predmetni stan bračna stečevina i vlastita imovina ČA, jer jedno isključuje drugo.
Radi se o stanu u [adresa] na adresi [adresa]. sada ulica P [adresa], upisanom u k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica]. u naravi stan površine 53,96 m2 na drugom katu južno, a tako je navedeno u pogodbi kupnje i prodaje po kojoj Dominikanski samostan Svetog Dominika u Dubrovniku prodaje, a GA kupuje, upravo ovaj stan za 119.000,00 tadašnjih DEM. Istinitost potpisa zastupnika prodavatelja AA, prior je ovjeren kod javnog bilježnika Lucije Carić u Dubrovniku 28. studenog 2001. br. ovjere 10013/01, a u tom ugovoru je potvrđeno kako je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti i to prodavatelj potvrđuje svojim potpisom na pogodbi kupnje i prodaje i kupac je uveden u posjed ove nekretnine. VA, majka ČA umrla je 23. lipnja 1994. i proveden je ostavinski postupak u kojem je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju 9. kolovoza 1996. i upravo njen sin GA je proglašen jedinim nasljednikom i on se prihvatio nasljedstva što mu je pripalo temeljem Zakona i tako je između ostalog naslijedio znatna novčana sredstva kao štedne uloge u banci i to: 97.669,02 DEM na deviznoj štednoj knjižici tadašnje Dubrovačke banke, a kod te banke je i štedni ulog na deviznoj štednoj knjižici ostaviteljice koji je isto naslijedio zakonski nasljednik prvog nasljednog reda, GA, sin ostaviteljice u iznosu od 31.482,53 USD. Pored ovih istaknutih iznosa postojali su i drugi štedni ulozi kod ove banke i drugih. Dakle GA je 5 godina prije imao na raspolaganju po osnovi nasljedstva iza majke dovoljno novčanih sredstava za plaćanje kupoprodajne cijene. Međutim, isto tako iz priloženog rješenja o priznavanju prava na razmjerni dio starosne mirovine HZMO od 18. srpnja 2007. evidentno je kako GA nije bio zaposlen u razdoblju od 1997. do 2005. a 2005. je umirovljen. Predmetni stan je nakon kupnje trebalo dovesti u stambenu funkciju i izvođeni su radovi za koje su utrošena novčana sredstva. VA majka ČA po rješenju o nasljeđivanju naprijed navedenom nije oporučno raspolagala i dala posljednju izjavu volje, a na zaključnom ročištu je priložena njena vlastoručna oporuka u kojoj stoji da joj je 85 godina (dakle, oporuka bi datirala iz 1993.), a u toj oporuci se spominje kako postoje novčana sredstva na štednoj knjižici u Dubrovačkoj banci u devizama. Svjedok JA je opisivao načine kojim je kupljen stan i kojim sredstvima i pri tom je tvrdio da je nekretnina kupljena novčanim sredstvima koje je GA naslijedio iza svojih roditelja. Tako je svjedok bio izričit da je stan kupljen 28. studenog 2001. i da ga je GA kupio od E i platio 120.000,00 DEM. Svjedok je objasnio kako zna dan kupnje, jer se GA šalio da kupuje kuću baš na međunarodni dan ne kupnje. Novac je donio kaže svjedok u „bursi“, prethodno se najavio u banci radi podizanja većeg iznosa i novac potječe od majke ČA, pok. VA i pok. M, oca. Time je svjedok potvrdio kako je i naznačeno u ugovoru da je stan kupljen od E **.**.2001. za naznačeni iznos, sve tako stoji u ugovoru o kupoprodaji - pogodba o kupnji i prodaji od 28. studenog 2001. Svjedok je svjedočio desetak godina nakon toga da je GA novac za kupnju donio u „bursi“, prethodno se najavio radi podizanja većeg iznosa i da novac potječe od njegove majke VA i oca M tj. roditelja ČA. Nije uvjerljivo ovako činjenično i okolnosno iskazivanje kojim se potkrjepljuju odlučne tvrdnje tuženika – protutužitelja, jer je životno neprihvatljivo da GA naslijedi od svoje majke VA godine 1996. i da taj novac sačuva i posluži za kupnju ovog stana 2001., a pogotovo što je pok. GA prema službenim podacima bio nezaposlen od 1997. do 2005. a te godine je i umirovljen. Svjedok JA. IA je tako u svom iskazu izjavio kako je u vrećici koju mu je dala VA, majka od ČA bilo nekih 10,000,00 DEM i on je preko dr. ŠA u vrijeme opsade [adresa] taj novac poslao GA kako on u to vrijeme ne bi bio bez novaca, što sve potvrđuje kako novčana sredstva s bankovnih računa naslijeđena iza pok. Majke Helene, to GA s obzirom na okolnosti – nezaposlen, nije mogao 5 godina sačuvati i u cijelosti potrošiti za kupnju predmetnog stana. Svjedok je potvrdio kako je stan nakon useljenja bio potpuno opustošen, odnesen je namještaj, biblioteka, ogledalo sa zlatnim okvirom, porculan i sve druge stvari pa se pristupilo uređenju stana i tek u jesen 2003. se počelo namještati, kupljen je krevet, ormarići, stolice, perilica i dr. Pok. GA je do smrti 2006. bio u (izvan) bračnoj zajednici s FAP i u vrijeme kada je naslijedio majku VA, godine 1996. kao i u vrijeme kada je kupljen ovaj stan 2001. i u vrijeme kada su se izvodili radovi u stanu kako bi bio uređen za stanovanje 2003. U vrijeme trajanja ove životne zajednice koja je bila bračna GA i ČAP su stekli radom i za vrijeme trajanja bračne zajednice kupili ovaj stan i njihov doprinos u tome je jednak pa su na načelima ravnopravnosti bračnih drugova, obiteljske solidarnosti bili suvlasnici stana na jednake dijelove. ČAP je nadživjela ČA i kao bračni drug naslijedila pravo vlasništva stana na ½ koja je pripadala GA, dok je druga polovina od ČAP po osnovi bračne stečevine. ČAP je bila zaposlena u struci u BIH, firma Šipad kao knjigovođa i kasnije vodila knjigovodstveni servis, a odgovarala je potrebama ove životne zajednice koja je kao i svaka (izvan)bračna bila i gospodarska i povrh toga se posebno istakla o skrbi za tada neizlječivo bolesnog ČA i potonje potvrđeno takvim i od protustranke, KA,
FAP, a time i tužiteljici kao nasljednici pripada ½ dijela prava vlasništva i kako ovaj stan predstavlja bračnu stečevinu ČA i CA na jednake dijelove nje udio je uvećan za ¼ dijela prava vlasništva, pa je ona po ta dva osnova bila s udjelima u tom stanu za ¾ prava vlasništva koja po nasljeđivanju pripadaju tužiteljici, dok je udio od ¼ po osnovi nasljeđivanja u suvlasništvu po osnovi nasljeđivanja u korist sina ČA, FA. Obiteljski zakon u primjeni od 1. srpnja 1999. propisuje vlasničke udjele u imovini bračnih drugova koji nisu sklopili ugovor i drugačije uredili da su bračni drugovi suvlasnici u omjeru pola – pola. Bračni drugovi su suvlasnici u bračnoj stečevini u jednakim dijelovima, ako nisu drugačije ugovorili (čl. 249 ObZ-a), pa su tako pok. prednici parničnih stranaka FAP i GA bili suvlasnici na jednake dijelove.
Sukladno ovim utvrđenjima osnovano je zatražena uknjižba takvom i odbijen je zahtjev iz protutužbe glede nekretnine u naravi ovog stana za utvrđenjem vlasništva tuženika- protutužitelja uz njegovu takvu uknjižbu. Prema odredbi iz članka 187. ZPP-a tužbom za utvrđenje je tražiti utvrditi postojanje kakva prava ili pravnog odnosa, a po utvrđenju vlasničkih prava naložiti uknjižbu kako način stjecanja tog prava na nekretnini.
5.Odluka na troškovima se donosi temeljem uspjeha u postupka ( članak 154. ZPP- a), pa kako je tužiteljjica-protutuženica uspjela sa tužbenim zahtjevom i otklonila zahtjev iz protutužbe to joj je tuženik-protutužitelj dužan naknaditi parnični trošak. Radi se o trošku zastupanja po odvjetnici sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj odvjetničkoj tarifi i to za sastav tužbe te četiri podneska i sedam zastupanja na ročištima za glavnu raspravu, sve po 1.000,00 kn, ukupno 15.000,00 kuna s uračunatim PDV-om 3.000,00 kn, a koji je kao takav odmjeren u postupku koji je prethodio pod poslovnim brojem P -168/19 i prema zakonom propisanom fiksnom tečaju o pretvorbi kuna u eure, to bi bilo 1.990,84 eura. U ponovljenom postupku pod gornjim poslovnim brojem zakazano je i održano jedno ročište 13. veljače 2026. i trošak zastupanja po punomoćnici iz reda odvjetnika prema važećoj odvjetničkoj tarifi i vrijednosti predmeta spora je 200 eura. Tako je određeno da je protustranka dužna naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.190,84 eura.
U Dubrovniku, 13. ožujka 2026.
S u d a c :
Željko Soldo
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka odluke. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
Dn-a: - punomoćnicima stranaka
