REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1692/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja OF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB 94472454976, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 3. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.080,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. kolovoza 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.005,79 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Tužba je djelomično povučena za iznos od 878,37 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. kolovoza 2022. do isplate.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je dana 24. kolovoza 2022. stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Donjoj Stubici, Podgorska cesta 75A, kao putnik osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] opisujući kako je do nezgode došlo nepropisnom vožnjom vozača BF koji je upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] kojom prilikom je isti, upravljajući svojim osobnim automobilom, udario u prometni znak, čime je odbačen u stranu i udario u most, te sletio u jarak, a u kojem trenutku se u spomenutom automobilu nalazio tužitelj kao putnik. U trenutku nezgode osobni automobil počinitelja bio je osiguran kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Tužitelj navodi kako je u naprijed opisanoj prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. Tužitelj zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, navodi da je radi predmetnog štetnog događaja pretrpio fizičke boli, duševne boli zbog zadobivenih ozljeda i zaostalog naruženja, te strah. Također, bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega. S obzirom na navedeno, tužitelj predlaže sudu, a imajući u vidu težinu povrede i sve okolnosti slučaja utvrditi prema navedenim činjenicama pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu u iznosu od 2.720,82 eura, potom za imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 199,08 eura te za troškove liječenja iznos od 38,47 eura, odnosno ukupno iznos od 2.958,37 eura. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.958,37 eura na ime naknade štete, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 26. kolovoza 2022. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak predmetnog štetnog događaja, činjenicu da je u trenutku štetnog događaja vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Nadalje, osporava uzročnu vezu između štetnog događaja i liječenja nakon 26. kolovoza 2023., na koju okolnost predlaže provesti dokaz kombiniranim sudskomedicinsko-prometnim vještačenjem kao i na okolnost vezivanja sigurnosnim pojasom, čime spori odgovornost, spori visinu tužbenog zahtjeva te prigovara zatraženom tijeku zakonskih zateznih kamata.

3. Nadalje, tužitelj je tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka (zaključen dana 8. travnja 2024. – list 52-53 spisa) i provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. Miljenku Franiću uredio tužbeni zahtjev podneskom od 12. svibnja 2025. kojim sada potražuje isplatu ukupnog iznosa od 2.080,00 eura i to iznos od 2.000,00 eura na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti te iznos od 80,00 eura na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. kolovoza 2022. do isplate, uz naknadu troškova postupka.

4. Tuženik se nije protivio sniženju tužbenog zahtjeva učinjenom podneskom od 12. svibnja 2025.

5. Sud ukazuje kako predmetno uređenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), budući je podneskom od 12. svibnja 2025. tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos 2.080,00 eura, dok je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 2.958,37 eura. Naime, odredbom čl. 191. st. 3. ZPP-a propisano je kako tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, a čemu je ovdje slučaj. Međutim sniženje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je uvijek potreban pristanak tuženika (VSRH na sjednici od 26. travnja 2021.).

6. Kako se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe učinjenom podneskom od 12. svibnja 2025. već je predloži odbiti tužbeni zahtjev tužitelja preko primjerenog iznosa, to je sud meritorno odlučio o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, dok je u odnosu na povučeni dio sukladno čl. 193. st. 2. ZPP -a, odlučeno kao u točki II. rješenja.

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u potvrdu MUP-a, PU Krapinsko- zagorska, PP Donja Stubica od 30. rujna 2022., crno-bijele fotografije sa lista 7, 14- 22 spisa, medicinsku dokumentaciju tužitelja, odštetni zahtjev, obavijest o primitku odštetnog zahtjeva, te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Miljenku Franiću.

8. Sud ukazuje kako je tuženik na ročištu održanom dana 3. veljače 2026. povukao prigovor odgovornosti vezano za korištenje sigurnosnog pojasa, a stranke su suglasno predložile da sud u svrhu načela ekonomičnosti postupka prvotno provede dokaz medicinskim vještačenjem dok dokaz kombiniranim sudskomedicinsko-prometnim vještačenjem nije proveden obzirom je tuženik učinio nespornim odgovornost kako je to prethodno navedeno. Također, nije proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke obzirom je sporna samo visina tužbenog zahtjeva, a stranke su učinile nespornim da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, dok tuženik nije osporio zaostalo naruženje kod tužitelja iza predmetnog štetnog događaja, a koje je utvrdio vještak dr. Miljenko Franić provedenim medicinskim vještačenjem.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim kao u izreci ove presude.

10. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

11. Među strankama je sporna visina predmetnog tužbenog zahtjeva, uzročna veza između predmetnog štetnog događaja i liječenja tužitelja nakon 26. kolovoza 2023. te zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata.

12. Radi utvrđenja uzročne veze između predmetnog štetnog događaja i liječenja tužitelja nakon 26. kolovoza 2023. te radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva na ime naknade štete za povredu prava i osobnosti te za tuđu pomoć i njegu , sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Miljenku Franiću koji u svom nalazu i mišljenju od 4. travnja 2025. navodi kako je tužitelj stradao koji je stradao dana 24. kolovoza 2022. na način opisan u priloženoj medicinskoj dokumentaciji kojom prilikom je zadobio tjelesnu ozljedu VLC nasi et contusio capitis te je provedeno adekvatno liječenje. Vještak navodi kako smatra da se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo 1. listopada 2022. uzevši u obzir karakter zadobivenih ozljeda, tijek liječenja te priloženu medicinsku dokumentaciju. Između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Troškovi učešća u liječenju su opravdani. Smanjenje opće životne aktivnosti s ortopedsko - traumatološke strane kao posljedica ovog štetnog događaja nije zaostalo. Tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, slabijeg intenziteta 10 dana. Bol jakog intenziteta imao je 2 dana, srednje jakog intenziteta trajanja 5 dana, a manjeg intenziteta u trajanju od 10 dana. Vještak nadalje navodi kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz 5 dana liječenja, a potom u periodu od 10 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno (kod osobne higijene, spremanja stana, kupovanja osnovnih potrepština, spremanja hrana, prijevoza liječniku na preglede te na fizikalnu terapiju). Navodi i kako je kod tužitelja nakon predmetnog štetnog događaja zaostalo naruženje slabijeg stupnja praktično stalno vidljivo trećim osobama obzirom na ožiljak na nosu.

13. Obzirom na istaknute prigovore tužitelja, sud je proveo dokaz usmenim obrazloženjem vještaka dr. Miljenka Franića na ročištu održanom dana 3. veljače 2026. kojom prilikom je isti naveo kako je tužitelj u štetnom događaju zadobio udarac i ranu na nosu, a da prema medicinskoj dokumentaciji i kliničkom pregledu te navodima tužitelja nije zadobio trzajnu ozljedu vrata. Kod pojašnjenja je li napetost vratne muskulature utvrđena nalazom od 26. kolovoza 2022. (2 dana nakon prometne nezgode) objektivan znak trzajne ozljede vrata, navodi da je napetost paravertebralne muskulature utvrđena na pregledu tog dana objektivan znak samog statusa tužitelja, no obzirom da se tužitelj na pregledu nije žalio na bolove u vratnoj kralježnici te nema zaostalog ograničenja kretnji vratne kralježnice, vještak je mišljenja da nema elemenata da se cijene trajne posljedice s osnova ozljeda vratne kralježnice.

14. Tužitelj je ostao kod svih istaknutih primjedbi i prigovora te predložio provođenje novog medicinskog vještačenja, čemu se tuženik protivio.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Miljenka Franića obzirom je isti izrađen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju kao i zdravstveni karton tužitelja, a nalaz i mišljenje, kako prvotno izrađeni tako i usmeni dopunski, valjano je obrazložen, dan u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti. Naime, vještak je detaljno opisao ozljede koje je tužitelj zadobio nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji te je na temelju nedvojbeno utvrđenih ozljeda dao ocjenu fizičkih bolova, straha, zaostalog naruženja te potrebom i opsegom tuđe pomoći, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo. Vještak je navedenim vještačenjem utvrdio i uzročnu vezu između predmetnog štetnog događaja i nastalih ozljeda kod tužitelja odnosno liječenja povodom zadobivenih tjelesnih ozljeda. Također, vještak je svojim usmenim očitovanjem u cijelosti otklonio sve prigovore i primjedbe čime sud smatra da bi provođenje novog medicinskog vještačenja bilo u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti i efikasnosti postupka slijedom čega je sud raspravnim rješenjem na ročištu održanom dana 3. veljače 2026. odbio navedeni dokazni prijedlog tužitelja. Osim toga, za istaknuti je kako je vještak dr. Miljenko Franić istaknuo kako se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo dana 1. listopada 2022. čime sud nalazi utvrđenim kako nema uzročne veze između štetnog događaja i liječenja tužitelja nakon 26. kolovoza 2023., dok je vještak svoju ocjenu i temeljio na medicinskoj dokumentaciji do stabilizaciji zdravstvenog stanja 1. listopada 2022., a koji nalaz i mišljenje je u cijelosti i prihvatio, kako je to prethodno obrazloženo.

16. Slijedom svega navedenog i dokumentacije koja prileži spisu te iz provedenih dokaza, proizlazi da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istom nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a.

17. Utvrđena težina povreda i okolnosti u slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu čl. 1100. st. 1. ZOO -a. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

18. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah, te duševne boli zbog zaostalog naruženja budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

19. Naime, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknadne neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.

20. Za istaknuti je kako je tužitelj nedvojbeno bio sudionikom predmetnog štetnog događaja, da je isti zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, kao i da je tužitelj zadobio ozljede koje su zahtijevale mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došao u stanje u kojem je bio prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivenih ozljeda, pretrpljenog straha, fizičkih bolova te zaostalog naruženja.

21. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, pretrpljeni strah te zaostalo naruženje lakog stupnja koje je stalno vidljivo drugim osobama, a što tuženik nije osporio prema utvrđenju vještaka dr. Miljenka Franića, čiji nalaz i mišljenje je sud u cijelosti prihvatio kako je to prethodno pojašnjeno, te neugodnosti koje je tužitelj trp io tijekom liječenja, kao i trajanje i intenzitet fizičkih bolova, straha i činjenice da je kod tužitelja zaostalo naruženje lakog stupnja, to sud smatra kako tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura kako je to odlučeno u izreci presude.

22. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time.

23. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 80,00 eura. Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužitelj ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužitelj ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružena besplatno, što je ovdje slučaj (tužitelj nije dostavio račun ovlaštene ustanove za pružanje takvih usluga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a po zadobivenim ozljedama.

24. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu domicil tužitelja i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 4,00 eura.

25. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 20 sati, a koju pomoć su istom pružali ukućani, što su stranke učinile nespornim tijekom postupka, te se ista sastojala u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, hranjenja, dok je cijenu sata u visini od 4,00 eura utvrdio sud, kako je to prethodno navedeno, to tužitelju, a temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 80,00 eura, čime je sud odlučio kao u izreci presude.

26. Sukladno čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

27. Sud ukazuje kako u spisu prileži odštetni zahtjev tužitelja (list 8 spisa) koji je tuženik zaprimio 26. kolovoza 2022. o čemu prileži dokaz na listu 9 spisa.

28. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja završeno odnosno da je nastupila stabilizacija 1. listopada 2022. Nadalje, sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog u Šibeniku, broj Su-IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva (tako i Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-1721/2015 od 23. ožujka 2022.). Slijedom navedenog, obzirom na izražena mišljenja u odlukama Vrhovnog suda RH i sukladno čl. 1103. ZOO-a, sud ukazuje kako time tužitelj ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva kako je to tužitelj pravilno i zatražio, te su zakonske zatezne kamate na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti dosuđene tužitelju od 26. kolovoza 2022. do isplate čime je odlučeno kao u izreci presude.

29. Nadalje, tužitelj ima pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) sukladno čl. 1086. ZOO-a, dakle od trenutka nastanka štete, no kako tužitelj navedene kamate za imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege potražuje i od kasnijeg datuma, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a što je povoljnije za tuženika, to je sud predmetne kamate dosudio od 26. kolovoza 2022. do isplate na iznos od 80,00 eura na ime tuđe pomoći i njege, čime je odlučeno kao u izreci presude.

30. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženom troškovniku, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 2.080,00 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužitelju je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.005,79 eura i to na ime sastava odštetnog zahtjeva, potom tužbe prema Tbr. 7/1 te podneska od 26.1.2024. i 12.5.2025. prema Tbr. 8/1, potom za zastupanje po odvjetniku na ročištima dana 8.4.2025. i 3.2.2026. prema Tbr. 9/1 za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, te za sastav podneska od 30.11.2023. prema Tbr. 8/4 u iznosu od 50,00 eura, sve uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 76,04 eura i na presudu u iznosu od 67,25 eura sve sukladno odredbi Tar. br. 1. i Tr. br. 2. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 9/21, 37/23), što ukupno iznosi 2.005,79 eura, čime je odlučeno kao pod toč. I. rješenja u odnosu na trošak tužitelja i u točki III. rješenja u odnosu na trošak tuženika sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

32. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

33. Sud nije priznao tužitelju trošak sastava podneska od 22.4.2024. obzirom se radi o dokazu uplate troškova što sud utvrđuje provjerom u novčane obveze u e - spisu ili obračunskim listom putem računovodstva ovog suda. Nadalje, sud nije priznao tužitelju zatraženu visinu sastava podneska od 30.11.2023. obzirom tužitelj ima pravo na navedeni trošak prema Tbr. 8/4 (ostali podnesci), koja visina je istom i priznata, a ne prema Tbr. 8/1 kako je to isti zatražio.

Zagreb, 13. ožujka 2026.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz sudsku pristojbu na tužbu i presudu

2. tuženiku po pun.

3. spis

U Zagrebu, dana 13. ožujka 2026. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja