REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
Povrv-17/2026-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Komunalac d.o.o. OIB:27962400486, Bjelovar, Ferde Livadića 14/a, zastupanog po zakonskoj zastupnici DBE, a dotična po DB, zaposlenici tužitelja, protiv tužene IB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, bez održavanja rasprave, temeljem odredbe čl. 461. a st. 3. i 4., Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 13. ožujka 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Platni nalog iz rješenja o ovrsi Javne bilježnice Višnje Tušek sa sjedištem u [adresa], br. Ovrv-14348/2025 od 24. prosinca 2025. godine, se održava na snazi u dijelu kojim je tužena IB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], obvezana u roku 8 dana, da isplati tužitelju Komunalac d.o.o. OIB:27962400486, Bjelovar, Ferde Livadića 14/a, ukupan iznos od 2,49 Eura, sa zateznim kamatama na taj iznos od 25. veljače 2026. godine, pa sve do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.
II. Platni nalog iz rješenja o ovrsi Javne bilježnice Višnje Tušek sa sjedištem u [adresa], br. Ovrv-14348/2025 od 24. prosinca 2025. godine, se djelomično ukida i to u dijelu kojim je tužena obvezana da namiri u roku od 8 dana, tužitelju iznos od 82,53 Eura, ali i u dijelu u kojem je tužena bila obvezana da tužitelju namiri nastale troškove postupka od 25,00 Eura, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos od dana 24. prosinca 2025. godine, pa sve do isplate.
III. Nalaže se tuženoj IB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužitelju Komunalac d.o.o. OIB:27962400486, Bjelovar, Ferde Livadića 14/a, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 12,50 Eura u roku od 15 dana, zajedno sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 13. ožujka 2026. godine, pa sve do isplate po stopi određenoj čl. 29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tužena nadoknadi trošak preko dosuđenog iznosa od 12,50 Eura do zatraženog iznosa od 25,00 Eura, odnosno zahtjev za naknadu troška u iznosu od 12,50 Eura, kao i zahtjev tužitelja u vezi zatražene zatezne kamate na taj trošak od dana donošenja rješenja o ovrsi do dosuđene zatezne kamate na iznos od 12,50 Eura, počevši od dana donošenja ove presude.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj, protiv tužene kao ovršenice, pred u izreci navedenom javnom bilježnicom pokrenuo ovrhu zbog isplate novčanog iznosa od 82,53 Eura, sa zateznim kamatama na pojedine iznose zbroj kojih daje ukupno utuženu svotu, a tužena je protiv u izreci ove odluke navedenog rješenja o ovrsi br. Ovrv-14348/2025 od 24. prosinca 2025. godine, kojim je u cijelosti udovoljeno ovršnom prijedlogu tužitelja, te kojim je ujedno tuženoj naloženo da namiri tužitelju na ime nastalih troškova ovrhe iznos od 25,00 Eura, podnijela pravovremeni prigovor, zbog čega je daljnji postupak nastavljen prema odredbama Zakona o parničnom postupku u vezi sporova male vrijednosti, nakon što je ovosudnim rješenjem br. Povrv-17/2026- 7 od 09. veljače 2026. godine, stavljeno izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha.
2. U prigovoru protiv navedenog rješenja o ovrsi, tužena je osporila u cijelosti rješenje o ovrsi, navodeći prije svega da joj nikada nisu bili niti dostavljeni računi za komunalne usluge na njezinu adresu stanovanja, niti ih je zaprimila posredstvom elektroničkih kanala, te da zbog toga nije bila upoznata sa postojanjem duga, a nije imala mogućnost niti pravodobnog podmirenja duga. Ujedno je navela da je po zaprimanju opomene, odmah u cijelosti podmirila dugovanje, čime je pokazala dobru vjeru i namjeru podmirenja obveza, pa smatra da nisu postojali uvjeti za pokretanje ovršnog postupka, obzirom da prethodno nije bila obavještena o dugovanju. Osporila je svoju obvezu plaćanja troškova ovrhe i predložila da se rješenje o ovrsi ukine.
3. Vezano za očitovanje tužitelja u pogledu prigovora tužene, tužena je podneskom od 05. ožujka 2026. godine, ponovo ukazala da joj računi za razdoblje od travnja do listopada 2025. godine, nisu nikada dostavljeni na njezinu adresu, niti posredstvom aplikacije KEKS Pay, kako je to naveo tužitelj. Tu tvrdnju je potkrijepila ispisom zaslona aplikacije. U ovom podnesku je za razliku od prvog podneska kojim je podnijela prigovor, navela da je dana 11. prosinca 2025. godine, podmirila cjelokupni iznos glavnog duga od 82,53 Eura, pa stoga smatra da nije odgovorna za troškove postupka jer joj računi prethodno nisu bili uredno dostavljeni, a stoga nije bila niti upoznata s predmetnim dugovanjem prije pokretanja ovrhe koja je prethodila ovoj parnici.
4. Tužitelj je podneskom od 25. veljače 2026. godine, postupajući po točci IV. Izreke rješenja broj Povrv-17/2026-7 od 09. veljače 2026. godine, obrazložio svoje potraživanje i očitovao se o prigovoru tužene. Naime, tužitelj je prije svega istakao da se predmetna novčana tražbina odnosi na račune za uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada koja se vršila i koja se i dalje vrši na nekretnini u [adresa] od mjeseca travnja 2025. godine, pa sve do mjeseca listopada 2025. godine (specificirajući visinu svog potraživanja za svaki od tih utuženih mjeseci, a zbroj kojih mjesečnih tražbina daje ukupnu svotu od 82,53 Eura). Nadalje, naveo je da su računi za uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada za utuženo razdoblje dostavljeni tuženoj posredstvom aplikacije Keks Pay, obzirom da je tužena imala takvu ugovorenu uslugu. Osim toga, istakao je kako je tužitelj u svojstvu ovrhovoditelja pokrenuo ovršni postupka u vezi navedene novčane tražbine dana 28. studenog 2025. godine, a javna bilježnica je usvojila taj prijedlog za ovrhu i dana 24. prosinca 2025. godine, donijela rješenje o ovrsi, kojim je naloženu tuženoj da namiri u roku od 8 dana, tužitelju i glavni dug od 82,53 Eura i pripadajuću zateznu kamatu na taj iznos, ali i da mu nadoknadi trošak ovrhe od 25,00 Eura.
5. Također, tužitelj je u istom podnesku priznao kako je tužena dana 11. prosinca 2025. godine, izvršila plaćanje glavnice duga u ukupnom iznosu od 82,53 Eura, ali time nije podmirila dužni iznos zateznih kamata na glavnicu, niti trošak ovrhe, uvećan za zatezne kamate. Stoga je tužitelj tim podneskom, povukao veći dio svoje novčane tražbinu u vezi podmirenog po tuženoj iznosa glavnog duga, te je ograničio svoje potraživanje na isplatu ukupnog iznosa od 02,49 Eura, po osnovi zatezne kamate na sve utužene mjesečne iznose (obračunate od dana dospijeća, pa sve do dana kada je tužena podmirila glavnicu duga – dostavivši u prilogu svog podneska i obračun zatezne kamate u ukupnom iznosu od 02.49 Eura, list 29 spisa), potražujući na taj iznos kapitalizirane zatezne kamate koje potraživanje je postalo samostalno glavno potraživanje, nakon podmirenja glavnog duga, sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i zateznu kamatu od 25. veljače 2026. godine, pa sve do isplate, ali i iznos od 25,00 Eura u vezi troška ovrhe sa zateznom kamatom na taj iznos od dana donošenja rješenja o ovrsi.
6. Shodno tome, a imajući u vidu da se u ovom slučaju radi o parnici u sporu male vrijednosti, te da je spor male vrijednosti inače pisani postupak (čl. 461.a.st.3. Zakona o parničnom postupku), a niti jedna stranka nije na obrazložen način uopće predložila održavanje ročišta u ovome predmetu (koji prijedlog bi uostalom bio neosnovan), sud nije našao niti potrebnim, održavati ročište u ovoj pravnoj stvari.
7. Naime, između stranaka nije uopće bilo sporno (jer tužena to nije niti osporavala) da se stranke inače nalaze u poslovnom odnosu, niti je dakle bila sporna aktivna ili pasivna legitimacija stranaka, te da je tužena dužna tužitelju plaćati za nekretninu u [adresa], na adresi [adresa], mjesečnu novčanu naknadu za uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno podmirivati mjesečne račune za navedenu uslugu. Također, između stranaka nije bila niti sporna visina ukupne novčane tražbine tužitelja koja je bila utužena ovršnim prijedlogom, tim više što je tužena plaćanjem tog cijelog iznosa od 82,53 Eura, dana 11. prosinca 2025. godine, priznala visinu tog duga.
8. U opisanim okolnostima slučaja je bilo sporno da li je tužena dužna platiti tužitelju, sada preostalu novčanu tražbinu u iznosu od 2,49 Eura sa zateznom kamatom na taj iznos od 25. veljače 2026. godine, te iznos od 25,00 Eura u vezi troška postupka , sa zateznom kamatom od dana 24. prosinca 2025. godine (kada je doneseno navedeno rješenje o ovrsi). Osim toga, bilo je sporno da li je tužitelj dostavio tuženoj sporne račune za utuženo razdoblje, odnosno od kakvog je značaja odgovor na to pitanje u vezi preostale novčane tražbine tužitelja.
10. Sud nije ocijenio da bi prigovor tužene u vezi ne primitka spornih računa od tužitelja, bio uopće od značaja za njezinu zakonsku obvezu da plati tužitelju cjelokupni mjesečni trošak (koji obuhvaća i mjesečni iznos naknade za izvršenu uslugu, prema računima koji se nalaze u spisu na listovima 31-37, ali i pripadajuću zateznu kamatu na te nepravovremeno plaćene iznose u smislu čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima) za svako mjesečnu uslugu koju joj je tužitelj pružao u vezi prikupljanja mješovitog komunalnog otpada za navedenu nekretninu jer svaki korisnik usluge (u ovom slučaju usluge tužitelja, vezane za prikupljanje mješovitog komunalnog otpada, ali i u drugim slučajevima, primjerice samo i za isporuku električne energije ili plina) treba biti svjestan svoje obveze plaćanja mjesečnih računa za izvršenu uslugu isporučitelju usluge, pa ako nije primio račun za jedan mjesec, treba sam kontaktirati isporučitelja usluge i zatražiti od njega besplatni prijepis računa koji navodno nije primio (ili ga nije želio primiti jer se često u praksi dešava, da korisnici raznovrsnih usluga samo iz njima poznatih razloga, odbijaju preuzeti bilo kakve preporučene pošiljke na pošti, a dostavu izvršenu običnom pošiljkom, dakle bez preporuke, osporavaju da je uopće izvršena), obzirom da je u internim aktima (često su to Opći uvjeti poslovanja na primjer) isporučitelja javnih usluga, uvijek propisana takva mogućnost za korisnike javnih usluga, poput ove u vezi prikupljanja mješovitog komunalnog otpada.
11. Naime, tijekom ove parnice tužitelj nije dokazao da je dostavio tuženoj sporne račune za utužene mjesece u vezi plaćanja usluge prikupljanja mješovitog komunalnog otpada (jer takvu tvrdnju tužitelja ne dokazuju materijalni dokazi koje je tužitelj dostavio u prilogu svog podneska od 25. veljače 2026. godine, a pogotovo ne dokaz sa lista 28 spisa u kojem je samo specificirano navedeno da su pojedini sporni računi poslani, ali nema baš nikakvog dokaza o slanju tih računa tuženoj, niti o načinu slanja tih računa tuženoj), a također to ne proizlazi niti iz dokaza koji je tužena dostavila (list 42 spisa) u vidu ispisa zaslona aplikacije KEKS Pay jer iz tog ispisa nije razvidno niti o čijem se ispisu radi, niti da li je to baš aplikacija tužene.
12. Međutim, unatoč tome što nije dokazana sporna činjenica o tome da li je tužitelj poslao pravovremeno svaki od spornih računa tuženoj, a jasno je da obveza plaćanja zatezne kamate na neki nepravovremeno plaćeni dug temeljem određenog računa može početi teći samo ako je obveznik plaćanja pravodobno bio upozoren na svoju obvezu i datum dospijeća plaćanja određene usluge, sud smatra da je tužena u ovom slučaju dužna platiti u okviru iznosa dosuđenog tužitelju, platnim nalogom iz navedenog rješenja o ovrsi, sada neplaćeni i nepodmireni iznos preostalog duga koji se odnosi samo na zateznu kamatu od 2,49 Eura, obračunatu na sve nepravovremeno plaćene račune do dana plaćanja, a koja tražbina tužitelja u vezi kapitalizirane zatezne kamate u iznosu od 2,49 Eura je sada postala glavna tražbina, nakon što je tijekom ovoga postupka tužena podmirila, tužitelju samo nesporni iznos glavnog duga, a zbog čega tužitelj ima pravo potraživati i pripadajuću zateznu kamatu na taj iznos od 2,49 Eura, koju je po uvjerenju suda osnovano zatražio baš od 25. veljače 2026. godine, odnosno od dana kada je sudu dostavio podnesak od 25. veljače 2026. godine.
13. Naime, osim što je svaki obveznik neke javne usluge (poput plaćanja računa za potrošeni plin, potrošenu električnu energiju i sl.), pa tako i usluge prikupljanja mješovitog komunalnog otpada, dužan baš svaki mjesec plaćati račune za takvu javnu uslugu davatelju ili isporučitelju usluge, dužan je voditi računa da to plaćanje pravovremeno vrši jer u suprotnom treba platiti i zateznu kamatu u smislu čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, davatelju usluge za sve nepravovremeno plaćene iznose, kao što je to i tužena dužna učiniti u ovom slučaju.
14. Iz spisa je potpuno razvidno da tužena nije pravovremeno svaki mjesec uopće plaćala tužitelju navedenu uslugu, niti je bilo što u aktivnom smislu uopće poduzela da dobije račune (ukoliko je uopće istina da ih nije dobila od tužitelja jer sud tu činjenicu o tome je li tužena pravovremeno dobila račune od tužitelja nije mogao utvrditi na temelju dostavljenih materijalnih dokaza i nije utvrdio u ovoj parnici, a ujedno smatra da je ista nebitnom u opisanim okolnostima slučaja, za razrješenja predmeta spora) od tužitelja u utuženom razdoblju (nije se obraćala tužitelju sa zahtjevom da joj se dostave mjesečni računi za utuženo razdoblje, iako tvrdi da ih nije dobila). Također, nije na odmet primijetiti da je tužena prije donošenja rješenja o ovrsi dobila obavijest od javne bilježnice, datiranu sa 03. prosincem 2025. godine, kojom je upućena da se obrati tužitelju i da pravovremeno plati dug tužitelju prije donošenja rješenja o ovrsi (jasno je da samo plaćanje glavnog duga od strane tužene, bez podmirenja duga po osnovi zatezne kamate, uz činjenicu da o plaćanju glavnog duga, tužena nije na neki konkretan način u dodijeljenom joj roku u navedenoj obavijesti od 15 dana, obavijestila ovrhovoditelja, ne znači da je tužena uopće postupila po toj obavijesti), a tužena nije niti jednu riječ navela u svojim podnescima na temu da li se odmah slijedećeg dana po primitku te javnobilježničke obavijesti (list 13 spisa) ili barem unutar dodijeljenog joj roka od 15 dana, obratila tužitelju da mu da do znanja da je podmirila glavni, nesporni dug (i zatezne kamate na primjer), ali i da ga zamoli da joj oprosti dug po osnovi zatezne kamate (jer tužena ne može selektivno razmatrati opisanu pravnu situaciju, bez da ne uoči svoje propuste u vezi pravovremenog, svako mjesečnog podmirenja svojih obveza), ali da u svakom slučaju javi navedenoj javnoj bilježnici da je glavni dug podmirila i da zamoli ovrhovoditelja da javi javnoj bilježnici ne treba donositi rješenja o ovrsi, a time, da ne treba donositi niti odluku o trošku ovrhe, zbog čega je sasvim jasno da je upravo tužena svojom pasivnošću i neaktivnošću u rješavanju svojih novčanih obveza spram tužitelja u ovom slučaju direktno utjecala i da tužitelj pokrene ovrhu protiv nje, ali i da bude doneseno rješenje o ovrsi protiv nje, a u okviru kojeg rješenja o ovrsi je bila i donesena odluka o trošku ovrhe, kojeg troška ovrhe bi se tužena sada samo tako lako riješila.
15. Tužena je kao korisnica javne usluge koju tužitelj daje građanima na području [adresa], pa tako i za nekretninu na kojoj tužena ima prijavljeno prebivalište, bila dužna svaki mjesec vršiti plaćanje svoje obveze, a tu svoju obvezu ne može izvršava ti nepravovremeno ili s „figom u džepu“, pa kad dođe do pokretanja ovrhe protiv tužena od strane tužitelja, isključivo stoga što upravo tužena već duže vrijeme ne podmiruje pravovremeno svoje mjesečne obveze u vezi usluge zbog koje je u poslovnom odnosu s tužiteljem, pokušavati uz izgovor tipa „nisu mi dostavljeni računi za utuženih 7 mjeseci“, svoju pasivnost i svoju neaktivnost u vezi podmirivanja mjesečnih računa, opravdati nekakvim ne postupanjem tužitelja.
16. Činjenica jest da je tužitelj opravdano pokrenuo ovrhu, protiv tužene u svojstvu ovršenice za razdoblje od mjeseca travnja 2025. godine, pa sve do listopada 2025. godine, dakle zbog 7 mjesečnih neplaćenih računa, a u okviru svoje sporedne tražbine iz ovršnog prijedloga datiranog sa 28. studenim 2025. godine, koja se odnosila na zateznu kamatu je potraživao i isplatu ovog, za sada ne podmirenog iznosa od 2,49 Eura po osnovi kapitalizirane zatezne kamate, koja tražbina sada ima svojstvo glavne tražbine jer je tužena podmirila nesporni glavni dug tužitelju, nakon navedenog pokretanja ovrhe protiv nje, od strane tužitelja.
17. Iako je tužitelj povukao svoju glavnu tražbinu u vezi isplate u iznosu od 82,53 Eura jer je taj iznos tužena njemu platila, nakon pokretanja ovrhe, sud nije našao potrebnim donositi posebno procesno rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe, kada je svakako trebalo staviti izvan snage platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi u vezi tog iznosa od 82,53 Eura u smislu čl. 451.st.3. Zakona o parničnom postupku, pa je odluka pod točkom II., donesena u vezi ukidanja platnog naloga u pogledu isplate iznosa od 82,53 Eura jer je podmirenjem glavnog duga od strane tužene nakon pokretanja ovrhe, tužitelj priznao to podmirenje i ograničio je visinu svog potraživanja na kapitalizirani iznos zatezne kamate, potražujući i zateznu kamatu na taj iznos, ali i na trošak postupka sa zateznom kamatom.
18. Osim toga, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP, valjalo je staviti izvan snage platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u vezi nastalih troškova ovrhe, obzirom da je povodom prigovora tužene u svojstvu ovršenika, postupak nastavljen kao parnični, a u kojem parničnom sudskom postupku je potrebno donijeti jedinstvenu odluku o trošku, koja odluka obuhvaća i troškove u vezi navedene ovrhe. Naime, sukladno izmijenjenoj i sada već duže vrijeme važećoj sudskoj praksi potrebno je donijeti jedinstvenu odluku o trošku, koja obuhvaća i parnične troškove, ali i one troškove koji su nastali prije parničnog postupka, dakle u vrijeme kada su stranke bile ovrhovoditelj i ovršenik. Shodno tome, isključivo radi sprječavanja eventualne preinake predmetne presude u pogledu odluke o troškovima postupka, valjalo je prije svega staviti izvan snage platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi i u dijelu kojim je tuženoj u svojstvu ovršenice naloženo da isplati tužitelju u roku 8 dana, navedene nastale i odmjerene troškove u iznosu od 25,00 Eura, da bi se ovom presudom (u formi rješenja kojim se odlučuje o parničnom trošku) uopće moglo odlučiti o cjelokupnom trošku postupka, cijeneći okolnost da je prije donošenja ove odluke o navedenom stavljanju izvan snage platnog naloga iz navedenog rješenja o ovrsi formalno egzistirala javnobilježnička odluka (koja nije ukinuta niti je stavljena izvan snage rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru br. Povrv-17/2026-7 od 09. veljače 2026. godine) o nastalom trošku, odnosno kojom je tužena bila obvezana da taj iznos od 25,00 Eura, isplati tužitelju u roku 8 dana.
19. Kako je u pogledu pravne osnove, ali i visine preostalo novčano potraživanje tužitelja, sud ocijenio osnovanim i dokumentiranim, matematičkim izračunom visine zatezne kamate u ukupnom iznosu od 02, 49 Eura, valjalo je u smislu čl. 20. i čl. 21. Zakona o obveznim odnosima, te čl. 451.st.3. Zakona o parničnom postupku, djelomično održati na snazi platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi u vezi glavne tražbine i sporedne koja se odnosila na pripadajuću zateznu kamatu na taj iznos glavnog duga u smislu čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.
20. Obzirom da tužitelj nije imao posebnih parničnih troškova, a po uvjerenju suda je bio osnovan samo zahtjev tužitelja u vezi naknade troška ovrhe u iznosu od 12,50 Eura, koji trošak se zapravo odnosio isključivo na „predujam naknade javnog bilježnika“ u iznosu od 10,00 Eura i pripadajući porez na dodanu vrijednost na taj trošak od 02,50 Eura i to u pogledu podmirenja poštarskih troškova javnog bilježnika, vezanih za dostavu navedene obavijesti ovršenici, a kasnije i rješenja o ovrsi strankama, tužitelju je ovom odlukom dosuđen samo iznos od 12,50 Eura u pogledu cjelokupnih troškova postupka, koji troškovi obuhvaćaju i prethodni ovršni postupak i ovaj parnični postupak.
21. Na taj iznos je tužitelju dosuđena pripadajuća zatezna kamata od dana donošenja ove odluke u smislu čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, te je odbijen kao neosnovan preostali zahtjev tužitelja u vezi naknade troška u iznosu od 12,50 Eura, tim više što tužitelj nije niti dokazao da je imao taj trošak kod javnog bilježnika u vezi „ostatka naknade“, kako je to navedeno u prijedlogu za ovrhu ili da mu je nastao trošak u pogledu pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost u vezi troška „ostatka naknade“ javnom bilježniku.
U Bjelovaru, 13. ožujka 2026. godine.
Sudac:
Sanjin Milošević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ove odluke, a putem ovog suda. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA: Zastupnici tužitelja, e komunikacijom.
Tuženoj, poštom.
Kal 15 dana.
U Bjelovaru, dana 13. ožujka 2026. godine.
S u d a c: