REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2141/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Tini Jakupak u pravnoj stvari tužitelja BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Filip Perić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja (VPS: 10.000,00 EUR), nakon održane glavne rasprave, zaključene 9. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s objavom 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik 50% svih poslovnih udjela u trgovačkom društvu BELINA d.o.o., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (Općina Krapinske Toplice), upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, MBS: 081111234, i to poslovnog udjela pod rednim brojem 1., nominalne vrijednosti 75.000,00 (sedamdeset pet tisuća) kuna, što čini 75% (sedamdeset pet posto) udjela u ukupnom temeljnom kapitalu, poslovnog udjela pod rednim brojem 2., nominalne vrijednosti 15.000,00 (petnaest tisuća) kuna, što čini 15% (petnaest posto) udjela u ukupnom temeljnom kapitalu, poslovnog udjela pod rednim brojem 3., nominalne vrijednosti 5.000,00 (pet tisuća) kuna, što čini 5% (pet posto) udjela u ukupnom temeljnom kapitalu i poslovnog udjela pod rednim brojem 4., nominalne vrijednosti 5.000,00 (pet tisuća) kuna, što čini 5% (pet posto) udjela u ukupnom temeljnom kapitalu, što je tuženik ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove Presude upiše kao vlasnik poslovnih udjela u Sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu.

II. Utvrđuje se da je tužitelj BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik 1160 (jednu tisuću sto šezdeset) poslovnih udjela u trgovačkom društvu BELINAMONT d.o.o., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (Općina Krapinske Toplice), upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, MBS: 080020162, svaka u nominalnom iznosu od po 1.000,00 (tisuću kuna), što zajedno čini 1.160.000,00 (jedan milijun i sto šezdeset tisuća kuna), a predstavlja 100% temeljnog kapitala društva, što je tuženik ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove Presude upiše kao vlasnik poslovnih udjela u Sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene troškove parničnog postupka, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana pravomoćnosti ove Presude a do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima.“

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 EUR, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 25. rujna 2025 navodi da je sin jedinac ovdje tuženika koji je formalni imatelj svih poslovnih udjela, nominalne vrijednosti 100.000,00 (stotinu tisuća kuna) trgovačkog društva BELINA d.o.o., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (Općina Krapinske Toplice), upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, MBS: 081111234 te jedini direktor istog. Trgovačko društvo BELINA d.o.o. nastalo je kao sljednik obrta [obrt]', proizvodnja, trgovina i usluge, vl. ED te je na spomenuto trgovačko društvo prenesena gospodarska cjelina obrta. Tužitelj je bio zaposlenik obrta [obrt]' od ranih 90-ih godina 20. stoljeća koji obrt je, velikom zaslugom samog tužitelja, proširio svoje poslovanje u tolikoj mjeri da je ovdje tuženik prihvatio prijedlog ovdje tužitelja da se osnuje trgovačko društvo na koje će biti prenesena gospodarska cjelina ranijeg obrta te je ovdje tuženik potvrdio ovdje tužitelju kako, zbog njegovih zasluga u razvoju društva, smatra da su tužitelj i tuženik suvlasnici navedenog trgovačkog društva u istim omjerima te da će nakon osnivanja trgovačkog društva na ovdje tužitelja prenijeti polovicu svih poslovnih udjela u trgovačkom društvu BELINA d.o.o., što da u tom trenutku nije moguće učiniti zbog prijenosa gospodarske cjeline. Još ranije, a opet na inicijativu ovdje tužitelja, osnovano je trgovačko društvo BELINAMONT d.o.o., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (Općina Krapinske Toplice), na koje je još s tadašnjeg obrta [obrt]' prenesen dio poslovanja u dijelu koji se tiče uvoza, izvoza i veleprodaje materijala i robe. Iako je, također zbog prijenosa dijela poslovanja s obrta [obrt] ''BELINA'', kao jedini imatelj poslovnih udjela naveden ovdje tuženik, navedenim trgovačkim društvom od samog osnivanja upravlja samo i isključivo ovdje tužitelj BD te je ovdje tuženik u više navrata navodio kako smatra da je upravo ovdje tužitelj vlasnik svih poslovnih udjela trgovačkog društva BELINAMONT d.o.o. te kako će sve svoje poslovne udjele prenijeti upravo na ovdje tužitelja. Svim razgovorima koji potvrđuju navode tužitelja iz prethodne dvije točke nazočio je sada pokojni JD koji je bio revizor i vodio poslovne knjige obrta i oba trgovačka društva, dok su povremeno tim razgovorima svjedočili njegova supruga BDN te ND, voditeljica odjela financija u društvu BELINA d.o.o. Tužitelj nikada nije doveo u pitanje potvrde i jamstva koje mu je njegov otac dao u svezi vlasništva na poslovnim udjelima u navedenim trgovačkim društvima, s obzirom na najbliže srodstvo istih i osobitu pažnju koju pridaje obiteljskim odnosima, pa tužitelj i zbog sve većeg opsega posla nije ni zahtijevao formalni prijenos poslovnih udjela od svog oca jer je smatrao kako u vlastitog oca može imati najveće moguće povjerenje, osobito što je sin jedinac koji faktički i upravlja poslovanjem obiteljskih društava. Međutim, ovdje tuženik je u proteklih nekoliko godina počeo u sve većoj mjeri otežavati rad ovdje tužitelja, koristeći svoj položaj u navedenim društvima, radi čega je tuženik zahtijevao od istog da se u što kraćem roku provede prijenos poslovnih udjela na način kako je stvarno i dogovoreno. S obzirom da je tuženik neprestano odgađao izvršenje dogovorenog, tužitelj je angažirao ovoga punomoćnika za pregovore koji su se vodili u prvoj polovici 2025. godine. U tijeku pregovora, ovdje tuženik je pristao na prijenos poslovnih udjela u društvu BELINAMONT d.o.o., ali je odlučno odbijao prijenos poslovnih udjela u društvu BELINA d.o.o. Tužitelj je, imajući u vidu činjenicu da je društvo BELINAMONT d.o.o. osnovano kao ''servis'' društva BELINA d.o.o. koje u cijelosti ovisi o istome, odbio zaključiti ugovor o prijenosu samo za jedno društvo, zahtijevajući poštivanje dogovora u cijelosti. S obzirom da tuženik isto nije htio učiniti iz samo njemu poznatih razloga, tužitelj mu je uputio dopis kojim ga je i formalno pozvao na isto, ali tuženik se na isto nije niti očitovao. Slijedom svega navedenog u tužbi tužitelj tužbenim zahtjevom traži da ga se utvrdi 'vlasnik' 50% svih poslovnih udjela u trgovačkom društvu BELINA d.o.o. i 'vlasnik' 1160 poslovnih udjela u trgovačkom društvu BELINAMONT d.o.o. Od dokaza tužitelj dostavlja i predlaže uvid u: izvadak iz sudskog registra za BELINA d.o.o., Izvadak iz Obrtnog registra za [obrt] ''BELINA'', saslušanje parničnih stranaka, Izvadak iz sudskog registra za BELINAMONT d.o.o., saslušanje svjedoka: BDN, [adresa] i ND, na adresi BELINA d.o.o. ([adresa]), ispis e-maila, dopis od 20. svibnja 2025. godine. Tužitelje je podneskom od 30. listopada 2025. uredio tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 27. studenog 2025. navodi da tužbu i tužbeni zahtjev, kao i uređeni tužbeni zahtjev iz podneska od 30. listopada 2025., osporava u cijelosti. Tuženik uvodno ističe da osporava sve navode iz historijata tužbe, iz kojih proizlazi da tužitelj smatra da ima pravo na poslovne udjele u društvu BELINA d.o.o. [adresa] (Općina Krapinske Toplice), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Isto tako, osporava navode tužitelja da bi se tuženik na bilo koji način obvezao prenijeti mu poslovne udjele, bilo u društvu BELINA d.o.o., bilo u društvu BELINAMONT d.o.o. [adresa] (Općina Krapinske Toplice), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Bez obzira na izostanak pravnog posla temeljem kojeg bi tužitelj eventualno imao pravo polagati pravo na predmetne poslovne udjele, ovakav tužbeni zahtjev je potpuno neosnovan jer tužitelj uopće ne naznačava koji bi to konkretno udjeli bili na koje on polaže pravo. Isto tako tužitelj ističe da je čak od osnivanja društva BELINAMONT d.o.o. (dakle još od 1993.), tužitelj zapravo vlasnik tog društva. Predmetna društva su osnovana još 1993., odnosno 2017. godine, pa se opreza radi ističe i prigovor zastare s obzirom da je tužba podnesena nakon proteka općeg zastarnog roka od 5 godina, a računajući od trenutka koji tužitelj potencira kao trenutak stjecanja prava na poslovne udjele u svakom od navedenih trgovačkih društava. Tuženik ističe da je predmetna tužba usmjerena samo i isključivo šikaniranju tuženika i pokušaju da ga se, kao oca tužitelja, emocionalno ucjeni i prisili na prijenos poslovnih udjela, iako za to ne postoji bilo kakav zakonski osnov. Zbog toga tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su navodi u tužbi da je tužitelj već stekao poslovne udjele (iako ne postoji bilo kakav ugovor u tom smislu), potpuno promašeni i apsurdni. Tuženik ne spori da je tužitelj, kao i desetine drugih radnika, radio u predmetnim trgovačkim društvima, no samo zbog te činjenice nije stekao vlasništvo poslovnih udjela u istima. Upravo suprotno, ovakvi navodi tužitelja, gdje potencira da je zapravo on razvio predmetna trgovačka društva i da je zaslužan za uspješno poslovanje istih, su potpuno apsurdni i protivni činjeničnom stanju. Naime, tužitelj nema sposobnosti kojima može doprinijeti održanju, a kamoli razvoju predmetnih društava na tržištu. Tako tuženik primjerice navodi da, tužitelj je pokušavao u više navrata pokrenuti samostalne poslove, no uvijek krajnje neuspješno te je čak generirao gubitke društvima, čije poslovne udjele predmetnom tužbom potražuje. Tako je primjerice tužitelj osnovao društvo MAGNUS MEDIA d.o.o. Sarajevo, koje društvo je brisano, a prema kojem društvo BELINA d.o.o. ima potraživanje u iznosu od EUR 26.338,57 za isporučene proizvode i usluge, a društvo BELINAMONT d.o.o. ima potraživanje u iznosu od EUR 20.876,92 za isporučeni materijal. Nadalje, društvo PRO SORTIS d.o.o., kojeg je jedini član g. OD, je brisano, te je društvo BELINAMONT d.o.o. otpisalo repromaterijal u iznosu od EUR 197.083,00 zbog neriješenih odnosa tužitelja i g. OD na drugim projektima. Ovo je samo jedno od društava koje je osnovao tužitelj i koja također imaju poslovne probleme, pa je i zbog toga jasno da se tuženik nije obvezao tužitelju prenijeti predmetne poslovne udjele. Tako društvo MAGNUS MEDIA d.o.o. Beograd kojeg je tužitelj osnivač, iako i dalje posluje, ima trenutno dugovanje prema BELINA d.o.o. za isporučene proizvode u iznosu od EUR 50.374,31. Društvo BK PLUS d.o.o., kojeg je tužitelj jedini član, zatvoreno je po skraćenom postupku, bez provođenja likvidacije. Između ostalog, tijekom zadnjih godina prije skraćenog stečajnog postupka navedeno društvo je poslovalo s gubitkom, te je društvo BELINAMONT d.o.o. 2021. godine pristalo na dogovor da od BK PLUS d.o.o. preuzme nekretnine kako bi zatvorilo dugovanje u iznosu od EUR 434.427,10 s naslova pozajmica i kamata. Društvo BELINA d.o.o. je 2021. pristalo na dogovor da od BK PLUS d.o.o. preuzme repromaterijal kako bi se zatvorilo dugovanje od EUR 87.441,81 s naslova pozajmica i kamata te isporučenih proizvoda. Društvo Lovišta Cervus d.o.o., kojeg je tužitelj jedini osnivač, iako posluje, ima dugovanje prema BELINAMOT d.o.o. u iznosu od EUR 9.088,99 koje je otpisano, a dugovanje (pozajmica) u iznosu od EUR 313.928,37 prema BELINA d.o.o. je podmireno iz isplate dobiti tuženika. Društvo Devetka Craft j.d.o.o. u kojem društvu je tužitelj član, u fazi je prodaje te dug prema BELINAMONT d.o.o. iznosi EUR 29.686,76 za nabavljeni repromaterijal, a prema BELINA d.o.o. dugovanje s osnove pozajmice iznosi EUR 19.908,42 i EUR 2.702,83 temeljem izdanih računa. BELINA d.o.o. je 2020. otpisalo pozajmicu u iznosu od EUR 3.981,68. Kada se uzme u obzir sve naprijed navedeno, tuženik tvrdi da je potpuno jasno da tuženik sasvim sigurno nije preuzeo obvezu na tužitelja prenijeti poslovne udjele u društvima BELINA d.o.o. i BELINAMONT d.o.o., u razvoj kojih je uložio faktički cijeli svoj radni potencijal. Tuženik tvrdi da je razvidno da tužitelj pokreće brojne poslove a zatim društvima, čije poslovne udjele traži u ovom postupku, uzrokuje štetu jer društva kojima je on vlasnik ne plaćaju dugove društvima BELINA d.o.o. i BELINAMONT d.o.o. Osim toga, posve je jasno da tužitelj ima ogromne financijske apetite, no tuženik takvim apetitima više ne može i neće udovoljavati. Naime, osim što je preko svojih trgovačkih društava društvima BELINA d.o.o. i BELINAMONT d.o.o. prouzročio štetu, tuženik je tužitelju osobno dana 23.10.2019. uplatio iznos od EUR 42.798,53 i dana 18.04.2023. iznos od EUR 331.807,00. Slijedom iznesenog, tužnik predlaže sudu da tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, uz naknadu troškova tuženiku. Dokaza predlaže saslušanje stranaka.

3. Sud je nakon provedenog dokaznog postupka zaključio glavnu raspravu i odredio ročište za objavu presude. Sud je tijekom postupka proveo dokaz uvidom u isprave koje prileže spisu, navedene u točkama 1. i 2. ovog obrazloženja. Odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. dalje ZPP) propisano je koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Ovaj sud je, upravo postupajući u skladu s citiranom odredbom, utvrdio za ovaj spor odlučne činjenice ocijenivši pritom da nema potrebe, u smislu odredbe čl. 264. ZPP-a, izvesti dokaze saslušavanjem stranaka i predloženih svjedoka (od kojih je jedan svjedok majka tužitelja i supruga tuženika). Naime, prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP- a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale (članak 7. ZPP-a). Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

4. Predmet spora je deklaratorni zahtjev tužitelja da se utvrdi 'vlasnikom' poslovnih udjela (određenih u tužbenom zahtjevu) odnosno član društva i to kao imatelj 50% poslovnih udjela u društvu BELINA d.o.o. te član društva i to kao imatelj svih poslovnih udjela u društvu BELINAMONT d.o.o., koje poslovne udjele drži tuženik, njegov otac.

5. Među strankama nije sporno da je društvo BELINA d.o.o. osnovano 2017. od strane ovdje tuženika s temeljnim kapitalom od 100.000,00 kn te da je tuženik jedini osnivač/član društva i direktor. Također nije sporno da je društvo BELINAMONT d.o.o. osnovano 3. prosinca 1993. s trenutnim temeljnim kapitalom 1.160.000,00 kn te da je tuženik jedini osnivač/član društva i direktor.

6. Među strankama je sporno da li je tužitelj 'stvarni vlasnik' odnosno član društva i imatelj 50% poslovnih udjela u društvu BELINA d.o.o. i član društva i imatelj svih poslovnih udjela u društvu BELINAMONT d.o.o. temeljem njegovog zaposlenja u istima i vođenja poslovanja u istima, kao i obećanje tuženika, kao oca sinu, da će poslovne udjele u navedenim društvima prenijeti ovdje tužitelju, sinu jedincu odnosno da li je isti član društva BELINA d.o.o. i BELINAMONT d.o.o.

7. Na spornu činjenicu tužitelj nije dostavio niti jedan pisani dokaz, a dokaz saslušanjem parničnih stranaka koje su svoje stavove iznijeli u tužbi i odgovoru na tužbu, kao i saslušanjem svjedoka majke tužitelja i supruge tuženika, svjedoka supruge ranijeg knjigovođe su dokazi koji su neadekvatni u ovoj pravnoj stvari iz navoda da su svjedoci prisustvovali ponekad razgovorima tužitelja i tuženika, kao i iz navoda koji slijede u nastavku obrazloženja.

8. Jedino bitno je za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva je li tužitelj podnio prijave i priloge-ugovore ili slično navedenim društvima odnosno upravama društava, i ako je, da li iste ispunjavale uvjete koji se traže za upis člana društva u knjigu poslovnih udjela. Vezano članstvo u društvu i uz prijenos poslovnog udjela u društvima, koja su ustrojena kao d.o.o. relevantne su odredbe čl. 411., 412. i 413. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23., 136/24. – dalje: ZTD) čije se odredbe primjenjuju u konkretnom slučaju.

9. Prema zakonu proizlazi da je prijenos poslovnog udjela načelno slobodan s time da društvenim ugovorom dopušteno je postaviti neka određena ograničenja slobodi raspolaganja poslovnim udjelom. U trgovačkim društvima dolazi do promjene članstva iz raznih razloga. Članovi društva s ograničenom odgovornošću koji su najčešće (ali ne nužno) i članovi uprave, zbog vlastita umirovljenja najčešće prepuštaju vođenje poslova društva drugim osobama. Tada se suočavaju i s činjenicom što učiniti sa svojim poslovnim udjelima. Ako je riječ o obiteljskom društvu kao u konkretnom slučaju, tada se postavlja pitanje hoće li osnivač/član društva, osim vođenja poslova društva i poslovne udjele darovati ili prodati mlađim članovima obitelji ili drugim osobama. Ponekad se to pitanje međugeneracijske sukcesije upravljačkih i članskih funkcija u samom društvu događa neplanski, odnosno nasljeđivanjem poslovnog udjela. U konkretnom slučaju radi se i dva obiteljska društva u kojima je tuženik (otac) jedini član društva/osnivač i jedini direktor, a kako to proizlazi iz izvadaka iz sudskog registra.

10. Da bi prijenos poslovnih udjela bio pravno valjan, neophodno je poštovati strogo propisanu formu ugovora. Zakon priznaje tri oblika: javnobilježnički akt, privatnu ispravu s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika ili pravomoćnu sudsku odluku koja zamjenjuje ugovor. Ovaj formalni zahtjev odnosi se ne samo na stvarni prijenos udjela, već i na situacije u kojima se tek preuzima obveza budućeg prijenosa. U praksi to znači da čak i ako stranke sklope ugovor „na papiru“, ali bez odgovarajuće forme, takav ugovor nema pravni učinak. Ipak, zakon omogućava da se taj nedostatak retroaktivno otkloni sklapanjem novog ugovora u pravilnom obliku.

11. Osim formalnih uvjeta moraju biti zadovoljeni i druge pretpostavke propisane zakonom, prije svega Zakonom o obveznim odnosima, ovisno da li se radi o darovanju, kao pravnom poslu za prijenos poslovnih udjela, ili kupoprodaji. Ugovor o darovanju je pravni temelj za prijenos poslovnog udjela i njime se preuzima obveza njegova prijenosa. Isto je s ugovorom o kupoprodaji, uz naglasak da se tada radi o naplatnom pravnom poslu. U skladu s zakonom, prijenos poslovnog udjela realizirat će se putem ugovora o prijenosu poslovnog udjela koji mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik (odnosno mora postojati sudska odluka koja zamjenjuje takav ugovor). Iako se radi o poslovima koji su tijesno povezani, posao je prijenosa i sadržajno i funkcionalno apstraktan u odnosu na osnovni posao, stoga valjanost ugovora o prijenosu ne ovisi o valjanosti osnovnog posla.

12. Stjecanje članstva u društvu s ograničenom odgovornošću moguće je steći na dva osnovna načina: izvorno (originarno) ili izvedeno (derivativno). Izvorno stjecanje članstva u društvo s ograničenom odgovornošću ostvarivalo bi se: sudjelovanjem u osnivanju društva i sudjelovanjem u povećanju temeljnog kapitala društva ulozima, dok bi se izvedeno stjecanje ostvarivalo: pravnim poslom i/ili sljedništvom zbog smrti člana fizičke osobe ili statusne promjene pravne osobe.

13. Uz navedeno ugovor mora biti sklopljen slobodno, sukladno načelima obveznog prava, bez prisile odnosno bez mana volje (čl. 279. i dalje Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje ZOO). Naime, prema citiranom zakonu sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 2.). Sudionici u obveznom odnosu ravnopravni su (čl. 3.). U zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja (čl.4.). Sudionici obveznih odnosa dužni su surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima (čl. 5.). Zabranjeno je ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato (čl.6.). Svatko je dužan uzdržati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta (čl. 8.).

14. Iz historijata tužbe proizlazi da tužitelj smatra da je tuženik „formalni“ vlasnik udjela u društvu BELINA d.o.o. i u društvu BELINAMONT d.o.o., što je potpuno suprotno relevantnim odredbama Zakona o trgovačkim društvima. Zakon ne poznaje stvarne i formalne 'vlasnike' poslovnih udjela. Zakon jasno definira tko je član društva i imatelj poslovnog udjela na način da navodi da u odnosu na društvo član društva je samo onaj tko je upisan u knjizi poslovnih udjela i o čijem je članstvu u društvu obaviješten registarski sud (čl. 411. st.1. ZTD-a). Nadalje zakon propisuje da popis članova društva koji uprava dostavlja registarskom sudu mijenja se dostavljanjem tome sudu novog popisa s odgovarajućim dokazima o nastalim promjenama. U slučaju neslaganja stanja upisa u knjizi poslovnih udjela i popisa članova društva kojeg registarskom sudu dostavlja uprava društva, smatra se da su članovi društva osnivači navedeni u društvenom ugovoru odnosno osobe navedene u spomenutom popisu, a ako društvo ima samo jednog člana da je to osoba upisana u sudskom registru. U korist onoga tko pravnim poslom stječe poslovni udio ili pravo na taj udio vrijedi sadržaj popisa dostavljen registarskom sudu kao točan, osim za stjecatelja poslovnog udjela kome je poznato ili mu zbog njegove grube nepažnje nije poznato da podatak nije točan. Stjecatelj ne može valjano steći poslovni udio s pouzdanjem u sadržaj popisa, ako podatak u pogledu poslovnog udjela koji se stječe nije točan, a od dostave registarskom sudu liste u kojoj je taj podatak pogrešno naveden nisu protekle tri godine, osim ako se netočnost popisa može pripisati ovlašteniku na udjelu. Smatra se da je u knjizi poslovnih udjela obavljen upis s danom kada društvu prispije prijava za upis kojoj je priložena izjava iz članka 410. stavka 2. ovoga Zakona, ako ispunjava uvjete koji se traže za takav upis, bez obzira na vrijeme kada je upis stvarno obavljen (čl. 411. ZTD-a).

15. Iz dostavljenih dokaza sud je utvrdio da je jedini član i ujedno osnivač oba društva je tuženik i da tuženik nikada nije preuzeo obvezu prenijeti poslovne udjele na tužitelja. Iz sms poruka dostavljenih u spis proizlazi da tužitelj traži tuženika prijenos ili isplatu. Međutim ne proizlazi da bi tužitelj bio 'stvarni vlasnik' ili da tuženik tako nešto priznaje u tim porukama, a niti u odgovoru na tužbu.

16. U odnosu na raspolaganje poslovnim udjelom odredbom članka 412. stavka 3. ZTD određeno je da je za prijenos poslovnog udjela potreban ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik ili sudska odluka koja zamjenjuje takav ugovor. Takav ugovor potreban je i za preuzimanje obveze da će se prenijeti poslovni udio. Nedostatak propisanog oblika ugovora kojim se preuzima obveza da će se prenijeti poslovni udio otklanja se sklapanjem ugovora o prijenosu poslovnog udjela u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Za prijenos poslovnog udjela nije potrebna promjena društvenog ugovora. Dakle, za prijenos poslovnih udjela u trgovačkom društvu nužno je postojanje ugovora u formi javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik ili sudska odluka koja zamjenjuje takav ugovor. Nije moguć prijenos poslovnih udjela na bilo koji drugi način nego kako je to utvrđeno naprijed navedenom zakonskom odredbom.

17. Tužitelj nesporno ne raspolaže bilo kakvim ugovorom na osnovu kojeg bi imao pravo polagati bilo kakva prava prema tuženiku u odnosu na predmetne poslovne udjele. Isto tako prisiliti nekog, u konkretnom slučaju svog oca, na prijenos svih poslovnih udjela protivno je zakonu. Tužitelj društvima nikada nije podnio prijavu i priloge-ugovore radi stjecanja članstva u društvima, a sama činjenica da je isti sin jedinac osnivača i člana društva ne daje mu pravo da se utvrdi članom odnosno imateljem poslovnih udjela u oba navedena društva.

18. Tužitelj tijekom postupka nije dostavio niti jedan dokaz da je on 'stvarni vlasnik' navedenih poslovnih udjela ili temeljem čega polaže pravo na iste. Svojim radom tužitelj je mogao steći plaću, eventualno bonus i druga primanja iz radnog odnosa, ali ne i poslovne udjele bez odgovarajućeg ugovora. Za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva potpuno je nebitno je li tužitelj zaposlenik navedenih društava, a niti je isti dostavio ugovor. Isto tako tužitelj tijekom postupka nije dokazao niti predložio dokaz da bi primjerice on uplatio iznos temeljnog kapitala u jednom ili oba društva. Valja još naglasiti da je potrebno razlikovati upravljačka prava i članska prava.

19. Dakle, iz svega navedenog sud je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke ni za izvorno (originarno) niti za izvedeno (derivativno) stjecanje članstva u društvu od strane tužitelja.

20. Izostanak naznake pravnog posla temeljem kojeg bi tužitelj eventualno imao pravo polagati pravo na predmetne poslovne udjele, čine predmetni tužbeni zahtjev neosnovan. Radni odnos nije temelj za stjecanje poslovnih udjela. Eventualno upravljanje navedenim društvima tužitelj nije dokazao, a iz isprava dostavljenih u spis proizlazi tko je član društva i uprava društva. Na temelju svega sud je zaključio da ne postoje ni objektivni niti subjektivni elementi koji bi davali osnove za tvrdnju da je upravo tužitelj imatelj predmetnih poslovni udjela, naznačenih u petitu, pa tako nema niti upravljačkih niti članskih prava u društvu. Stoga sud nije prihvatio tužbeni zahtjev na isključenje tuženika iz društva uz istovremeno utvrđenje tužitelja imateljem svih poslovnih udjela.

21. Na kraju valja istaknuti da je sukladno čl. 3. Ustava Republike Hrvatske kao jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava, nepovredivost vlasništva, koje se sukladno čl. 50. Ustava iznimno može ograničiti isključivo zakonom i to radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.

22. Ovaj sud zaključuje, imajući u vidu odredbu članka 221.a ZPP-a, da je tužitelj morao dokazati sve pretpostavke za utvrđenje da je isti član društva i imatelj poslovnih udjela u društvima. Ovaj sud ističe da je člankom 7. ZPP-a propisano raspravno načelo kao temelj materijalne istine te je na strankama ovlast i dužnost iznijeti pred sud sve odlučne činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, te su stranke ovlaštene i dužne predlagati dokaze kojima će dokazati istinitost svojih činjeničnih navoda. Sud ističe čl. 299. ZPP-a i obvezu stranaka na predlaganje adekvatnih dokaza i obvezu na dostavu adekvatnih i efikasnih dokaza. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već u svojoj biti, specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i predlaganjem efikasnih dokaza, stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici. Tužitelj je dužan dokazati istinitost svojih navoda. Ukoliko tužitelj u tome ne uspije, njegov zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti. Istinitost određene tvrdnje treba dokazivati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njezino postojanje. Imajući u vidu izneseno o pravilima o teretu dokaza (čl. 219. i čl. 221a. ZPP-a) zaključak je ovoga suda da s obzirom da su pravila o teretu dokazivanja u osnovi - pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu o osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva – da je na tužitelju bio teret dokaza da je tužbeni zahtjev osnovan.

23. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155. i 164. ZPP- a a prema vrijednosti tužbenog zahtjeva i određenom zahtjevu tuženika za naknadu troškova. Tuženik je uspio u cijelosti stoga je sud obračunao trošak tuženika u cijelosti kako je zatraženo. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je temeljem Tbr. 7., 8., 9., 46., 48. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 i 107/25, u daljnjem tekstu Tarifa), porez na dodanu vrijednost obračunat je prema Tbr. 46. Tarife i Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 73/13, 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23., 35/24., 152/24., 52/25., 151/25.). Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 EUR. Odluka o trošku temelji se na navedenim odredbama, a tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu (7/2) u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu 9. veljače 2026. (9/1) u iznosu od 200,00 EUR, sve uvećano za PDV 25%, sveukupno iznosi 500,00 EUR. Tuženiku troškovi zatraženih sudskih pristojbi nisu priznati jer isti nisu nastali, kao niti trošak pristupa ročištu za objavu (9/3) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV jer tuženik istome nije pristupio.

U Zagrebu, 13. ožujka 2026.

Sudac

Tina Jakupak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. tužitelju po pun – sp na presudu

2. tuženiku po pun

3. kal pravomoćnosti – 30 dana