REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] B 5

Poslovni broj: Us I-1471/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Elkron d. o. o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 29712872460, protiv tuženika Istarske županije – Regione Istriana, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, OIB: 90017522601, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Pule – Pola, Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za komunalne djelatnosti, Pula, Forum 1, OIB: 79517841355, radi ovrhe komunalne naknade, 13. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-363-02/25-01/11, URBROJ: 2163-18-

09/1-25-2 od 17. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi komunalne naknade Grada Pule, Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I-363-05/25-02/00102, URBROJ: 2163-7-05-02-0492-25-1 od 19. veljače 2025., utvrđeno je da tužitelj na temelju ovršnih isprava, rješenja o utvrđivanju obveze plaćanja komunalne naknade KLASA: UP/I-363-03/19-02/309, URBROJ: 2168/01-03-03-03-19-1 od 11. ožujka 2019., rješenja KLASA: UP/I-363- 03/19-02/308, URBROJ: 2168/01-03-03-03-19-1 od 11. ožujka 2019., rješenja KLASA: UP/I-363-03/19-02/310, URBROJ: 2168/01-03-03-03-19-1 od 11. ožujka 2019., rješenja KLASA: UP/I-363-03/24-02/2093, URBROJ: 2163-7-05-02-24-1 od 1. ožujka 2024., KLASA: UP/I-363-03/24-02/2091, URBROJ: 2163-7-05-02-24-1 od 1. ožujka 2024., te rješenja KLASA: UP/I-363-03/24-02/2092, URBROJ: 2163-7-05- 02-24-1 od 1. ožujka 2024. na dan 19. veljače 2025., na ime dospjelog duga komunalne naknade duguje ukupan iznos od 1.806,90 EUR od čega iznos od 1.730,61 EUR predstavlja glavnicu, a iznos od 76,29 EUR predstavlja pripadajuću zakonsku zateznu kamatu obračunatu od dana dospijeća propisane obveze do dana donošenja rješenja o ovrsi. Troškovi ovršnog postupka iznose 30,00 EUR. Istim rješenjem određena je ovrha pljenidbom novčanih sredstava ovršenika po svim računima, a prema potrebi i oročenim novčanim sredstvima kod svih banaka kod kojih ovršenik vodi svoje račune ili ima oročena novčana sredstva, te prijenosom zaplijenjenih sredstava na uplatni račun ovrhovoditelja, sve uz daljnje naloge FINA-i o načinima provedbe ovrhe na računima, te nalogom za obračunom zateznih kamata na glavnicu, a istim je aktom navedena i klauzula o nesuspenzivnom učinku žalbe.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik osporenim rješenjem KLASA: UP/II-363-02/25-01/11, URBROJ: 2163-18-09/1-25-2 od 17. lipnja 2025., odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika, te navodi da nezakonitim postupanjem drugostupanjskog tijela povrijeđenim smatra čl. 6. st. 1., 14. i 17. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Opća deklaracija o ljudskim pravima čl. 10. "Svatko je ovlašten na pravično i javno saslušanje od strane neovisnog i nepristranog javnog tijela pri utvrđivanju njegovih prava i obaveza". Uspravni sud u Rijeci da ima obavezu poštivanja zakonske regulative i trebalo bi voditi rakuna o moralnoj odgovornosti i zaštiti društvenih vrijednosti. Tužitelj da je u žalbi isticao prigovor zastare dugovanja, a što da je drugostupanjsko tijelo u cijelosti odbilo rješenjem, te tvrdi da je nastupila zastara na potraživanja tuženika u cijelosti. Tužitelj da nikada nije zaključio dugoročan ugovor sa Gradom Pula — Pola, Upravni odjel za upravljanje imovinsko i imovinsko — pravne poslove, Odsjek za komunalne djelatnosti, i temeljem toga da nije dužan Gradu Pula, navedeni novčani iznos iz pobijanog rješenja. Rok zastare za komunalna davanja da je jednak vremenu potrebnom za zastaru povremenih tražbina koje je propisano čl. 226. ZOO i iznosi 3 godine zastara tako počinje teći prvog idućeg dana nakon roka dospijeća navedenog na računu. Zastara komunalne naknade prema obaveznom pravu da nije isto što i zastara prema poreznom pravu. U svezi zastare izvršenja rješenja kojim je određeno plaćanje komunalnog doprinosa da se primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku (presuda Visokog upravnog suda RH-a posl. br. Us-9838/2004-4 od l . listopada 2008. i presuda Visokog upravnog suda RH-a posl. br. Us-1045/2009 od 29. veljače 2012.). Tuženik da nije priložio u pobijanom rješenju odluku o vrijednosti boda komunalne naknade pa da je i izračun komunalne naknada nezakonit i neosnovan. Tijelo jedinice lokalne samouprave da se ne može smatrati poreznim tijelom, da ne postoji pravni temelj za primjenu odredbi Zakona koje se odnose na poreznu zastaru i imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da je postupak donašanje pobijanog rješenja komunalne naknade upravni postupak primjenjuju se odredbe ZOO-a, a zastarni rok propisan je čl. 226. ZOO-a, kojim da je propisano da tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporenog rješenja, te da je navod da tuženik nije priložio odluku o vrijednosti boda komunalne naknade nezakonit i neosnovan i da nije isticao u žalbenom postupku, a Opći porezni zakon da u članku 142. stavku 7. propisuje da se žalbom na rješenje o ovrsi iz st. 1. istog članka ne može pobijati zakonitost ovršne isprave.

5. Zainteresirana osoba Grad Pula – Pola u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu budući da je pobijano rješenje pravilno i na zakonu osnovano iz razloga što je postupak koji je prethodio pobijanom rješenju pravilno proveden, što da je u pobijanom rješenju pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te je iz tako utvrđenih činjenica izveden pravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja te je pravilno primijenjeno materijalno pravo. U odnosu na navode iz tužbe zainteresirana osoba Grad Pula-Pola da se u cijelosti pridružuje navodima drugostupanjskog tijela iz obrazloženja pobijane odluke i odgovora na tužbu. Nastavno, zainteresirana osoba smatra je prigovor zastare u cijelosti neosnovan te da u ovoj upravnoj stvari nije nastupila zastara prava na naplatu komunalne naknade. Zastarni rok prava na naplatu obroka komunalne naknade dospjelih tijekom 2023. da je počeo teći 1. siječnja 2024. pa, dakle, u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi komunalne naknade (19. veljače 2025.) da nije protekao šestogodišnji zastarni rok (članak 108. st.1. Općeg poreznog zakona). Neosnovan da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije prvostupanjskog tijela budući da je člankom 100. st. 1. i 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18-145/24) propisano da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu sa Odlukom o komunalnoj naknadi i Odlukom o vrijednosti boda u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti. Rješenje o komunalnoj naknadi donosi se i izvršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, a to je Opći porezni zakon (NN 115/16-152/24) iz kojeg proizlazi aktivna legitimacija upravnog tijela Grada Pula- Pola nadležnog za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade. Također, neosnovan da je i prigovor promašene pasivne legitimacije budući da je tužitelj u ovršnim ispravama (izvršnim rješenjima o utvrđivanju obveze plaćanja komunalne naknade) ranije utvrđen kao obveznik plaćanja komunalne naknade, a člankom 142. Općeg poreznog zakona propisano je da se žalbom protiv rješenja o ovrsi ne može pobijati zakonitost same ovršne isprave temeljem koje je ovrha pokrenuta. Slijedom svega rečenog, zainteresirana osoba smatra da su u upravnom postupku (prvostupanjskom i drugostupanjskom) utvrđene sve bitne činjenice, da je pravilno primijenjeno materijalno pravo te da su i prvostupanjski i drugostupanjski postupak ispravno provedeni, ispravno je primijenjeno materijalno pravo, pobijano rješenje kao i prvostupanjsko rješenje su zakoniti i na zakonu osnovani pa slijedom navedenog zainteresirana osoba Grad Pula – Pola predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te da naloži tužitelju plaćanje troškova postupka.

6. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud utvrđuje da se pobijano rješenje tuženika temelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što prigovorima tužitelja nije dovedeno u sumnju, te je utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Sukladno odredbi članka 100. stavku 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 68/18, 110/18, 32/20, 145/24, dalje: ZKG) rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti. Stavkom 3. je propisano da se rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

10. Sukladno odredbi članka 142. stavku 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje: Opći porezni zakon) protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave iz članka 140. stavka 2. ovoga Zakona može se podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. Prema odredbi članka 142. stavku 7. Općeg poreznog zakona žalbom na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne može se pobijati zakonitost ovršne isprave.

11. U prvom redu valja navesti da sukladno citiranoj zakonskoj odredbi iz članka 142. stavka 7. Općeg poreznog zakona, kojom je izričito propisano da se u žalbi izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi ne može pobijati zakonitost ovršne isprave, to tužitelj ne može s uspjehom u ovom sporu, kao i postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, iznositi navode kojima osporava zakonitost ovršne isprave.

12. U pogledu prigovora zastare, tužitelju je za istaći kako se ovdje radi o primjeni odredbe članka 100. stavak 3. ZKG-a iz kojeg proizlazi da postupovni zakon za donošenje rješenja o komunalnom naknadi i ovrsi tog rješenja je Opći porezni zakon. Pri tome je za istaći kako je pitanje ocjene je li nastupila zastara obveze plaćanja komunalne naknade, problematizirao i Vrhovni sud Republike Hrvatske, koji je u odluci broj: U-zpz 3/2023-7 od 18. srpnja 2023., ocijenio pogrešnim stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske da se o pitanju zastare treba raspraviti primjenom članka 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima te zauzeo shvaćanje da se o prigovoru zastare treba odlučiti temeljem relevantnih odredaba Općeg poreznog zakona, na primjenu kojeg upućuje odredba članka 100. stavka 3. važećeg ZKG-a, koji je mjerodavan u konkretnom slučaju.

13. Odredbom članka 108. stavak 1. OPZ-a je propisano kako pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Prema stavku 4. te zakonske odredbe zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

14. Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu to je razvidno kako se u konkretnom slučaju radi o neplaćenim tražbinama po izvršnim rješenjima od 2019. do 2024., dakle, o tražbinama unutar propisanog zastarnog roka. Zastara prava na naplatu komunalne naknade počinje teći istekom godine u kojoj je pojedina obveza dospjela, što znači da u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi 19. veljače 2025. nije protekao šestogodišnji zastarni rok iz članka 108. stavak 1. OPZ-a.

15. Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga na temelju odredbe članka 116 stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

16. Odluka o troškovima spora je zasnovana na članku 147. stavku 1. ZUS-a prema kojoj tužitelj nema pravo na naknadu troškova spora, budući da je spor u cijelosti izgubio.

U Rijeci 13. ožujka 2026.

Sutkinja

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- tužitelju Elkron d. o. o. sa sjedištem u [adresa]

- tuženiku Istarskoj županiji – Regione Istriana, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeku za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8

- zainteresiranoj osobi Gradu Pula – Pola, Upravnom odjelu za upravljanje imovinom i imovinsko-pravne poslove, Odsjeku za komunalne djelatnosti, Pula, Forum 1