REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4138/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Gordani Lozančić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠD iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Mirna Ferk, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa Matko Bogdan, odvjetnik iz Sinja, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. listopada 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja ND, odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 13. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Proglašavaju se u cijelosti nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužiteljice ŠD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] NEDJELJA određeni na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja - tuženika EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova ulica 82, 10000 Zagreb od 14.03.2023. godine na temelju zadužnice OB-5198/2006 javnog bilježnika Lidije Pejović-Fumić, Zagreb, 25.07.2006. godine te se ukidaju sve provedene radnje.

II. Obustavlja se ovrha na novčanim sredstvima tužiteljice ŠD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10431 SVETA NEDJELJA koja se vodi pred Financijskom agencijom u povodu Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova ulica 82, 10000 Zagreb od 14.03.2023. godine.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužiteljici ŠD iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 13. ožujka 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi koju je podnijela ovom sudu dana 04.07.2023. zahtjeva proglašenje ovrhe odnosno pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava koja se provodi pred FINA-om nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona, te obustavu ovrhe na novčanim sredstvima tužiteljice koja se vodi pred Financijskom agencijom u povodu Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja EOS Matrix d.o.o. Zahtjev za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim temelji na tvrdnji da je zadužnica temeljem koje je tuženik dana 17.03.2023. podnio zahtjev za izravnu naplatu FINA-i , od 25.07.2006 ovjerene kod javnog bilježnika Lidije Pejović_Fumić iz Zagreba, Ilica 75, pod posl. br. ovjere Ov- 5198/2006, privatna isprava na koju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Nadalje, navodi da kod ovršnih postupaka koji su dovršeni obustavom ovrhe prekid zastarijevanja nije nastupio jer su isti obustavljeni (tako i VSRH u odluci broj Gzz-50/01 od 05. srpnja 2001. S tim u vezi, odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (dalje: „ZPONS“) propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od 3 godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi nije bilo nikakvih naplata posljednjih 6 mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršenjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Imajući u vidu naprijed navedene odredbe primjenjivog zakonodavstva, kroz sudsku praksu je zauzeto stajalište prema kojem je, u slučaju prestanka izvršenja osnove za plaćanje na temelju članka 12. stavka 1. ZPONS-a, sud dužan obustaviti ovrhu temeljem odredbe članka 72. stavka 2., u svezi članka 5. stavka 4. OZ-a, jer prestanak izvršavanja osnove za plaćanje na temelju članka 12. stavka 1. ZPONS-a, predstavlja faktičnu nemogućnost provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, a nemogućnost provedbe ovrhe je razlog propisan odredbom članka 72. st. 2. OZ-a za obustavu ovrhe (Županijski sud u Varaždinu, Gž Ovr 948/2019-2 od 27. ožujka 2020.). Uvažavajući sve naprijed navedeno, a osobito činjenicu kako je Zadužnica izdana 25.07.2006. i kako su svi postupci izravne naplate na osnovi predmetne Zadužnice, odnosno ovršni postupci po predmetnoj Zadužnici pokrenuti protiv tužiteljice u razdoblju od izdavanja, odnosno dospjelosti Zadužnice do dana podnošenja ovog prijedloga obustavljeni temeljem odredbe članka 12. stavka 1. ZPONS-a, a što potvrđuje činjenica da sam tuženik u specifikaciji tražbine navodi kako se Zadužnica već nalazi u Agenciji, to jasno proizlazi kako od dana 25.07.2006. kao dana dospjelosti predmetne Zadužnice do danas nije došlo do prekida zastare, slijedom čega je tražbina iz zadužnice zastarjela. Nadalje, vezano za slučaj eventualne ponovne dostave Financijskoj agenciji na provedbu osnove za plaćanje koja se prestala izvršavati temeljem odredbe članka 12. st. 1. ZPONS-a, sudovi u Republici Hrvatskoj su zauzeli stajalište prema kojem ni jedna odredba ZPONS-a ne predviđa mogućnost da se Financijskoj agenciji ponovno dostavi ista osnova za plaćanje, odnosno da joj sud naloži da istu osnovu za plaćanje ponovno zavede u redoslijed naplate u Očevidnik pa, imajući u vidu da je odredbama članka 10. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima propisano da Financijska agencija, kada utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika, ovdje tužitelja, fizičku osobu sukladno odredbi članka 12. st. 1. ZPONS-a, prestaje s izvršenjem te osnove za plaćanje i pohranjuje do ispunjenja uvjeta za njezino uništenje sukladno članka 21. tog Zakona, iz čega proizlazi da ovrhovoditelj, ovdje tuženik, nije ovlašten sam podnijeti ili zahtijevati da nadležni sud ponovno istu osnovu za plaćanje dostavi Financijskoj agenciji radi namirenja iste novčane tražbine te je sud dužan, u slučaju podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju isprave u pogledu koje su se ostvarile pretpostavke iz odredbe članka 12. st. 1. ZPONS-a, odbiti prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja, uz obrazloženje da ZPONS ne predviđa mogućnost da se Agenciji ponovno dostavlja ista osnova za plaćanje u pogledu koje su se stekli uvjeti iz članka 12. st. 1. ZPONS-a. Isto tako, kroz recentnu sudsku praksu je zauzeto stajalište da, neovisno o činjenici što tražbina ovrhovoditelja možda nije namirena, u slučaju kada se ispune uvjeti iz članka 12. st. 1. ZPONS-a, Financijska agencija prestaje s daljnjim izvršavanjem osnove za plaćanje. Rok iz članka 12. st. 1. ZPONS-a je i propisan kako ovršni postupci ne bi trajali u nedogled, za što nema opravdanog interesa ovrhovoditelja koji u slučajevima insolventnosti ovršenika može tražiti određivanje ovrhe na drugom predmetu odnosno drugim sredstvom ovrhe. Nadalje, ovršni postupak odnosno postupak izvansudske ovrhe na FINA-i protiv ovršenice, ovdje tužiteljice započela je Raiffeisenbank Austria d.d., temeljem Zadužnice još 2011. godine, a tuženik koji nije osoba koja je u ovršnoj ispravi bila naznačena kao vjerovnik, nastavio je voditi predmetni ovršni postupak bez pristanka tužiteljice kao cesusa, što nije bio ovlašten učiniti. Tužiteljica smatra da je ovrha nedopuštena i zbog ništetnosti odredbe ugovora u kreditu, u onom dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama vjerovnika. Sukladno čl. 327. i 328. Zakona o obveznim odnosima propisano je da sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost, kao i da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa stoga utjecaj ništetnosti navedene odredbe koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, uvelike utječe na ishod ovog postupka, s obzirom da se na toj odredbi (kao i na činjenici dospjelosti u odnosu na kamate) temelji izračun iznosa koji se od tužitelja potražuje u ovom ovršnom postupku. S obzirom da eventualna obveza otplate kredita po tužitelju, za koje iznose je prednik tuženika obračunavao kamatu po vlastitom nahođenju, odnosno prema jednostranim odlukama, i koji tužiteljici nisu poznati, utječe na iznos koji tuženik pokušava naplatiti od tužiteljice, tužiteljica smatra da je ovrha nedopuštena.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe kako je dana 10.11.2017. sklopljen Ugovor o cesiji između društva RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, te društva EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, ovjeren dana 14.11.2017. kod Javnog bilježnika Anica Hukelj iz Zagreba pod posl. br.:

OV-14346/17, te dana 16.11.2017. kod Javnog bilježnika Željka Maroslavac iz Zagreba pod posl. br.: OV-32763/17, a temeljem kojeg je društvo EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, postalo zakoniti vlasnik dospjelog, a nepodmirenog potraživanja koje je predmet ovog postupka. Nadalje, tuženik ističe kako je nesporno kako se dospjela, a nepodmirena tražbina koja je predmet ovog postupka odnosi na tražbinu iz Ugovora o kreditu broj: 048-50-3585081, sklopljenog dana 25.07.2006. između RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao Kreditora, te ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita. Ističe kako je prethodni vjerovnik dana 19.03.2010. u skladu s odredbom čl. 10. Ugovora o kreditu broj: 048-50-3585081, otkazao predmetni ugovor budući da se dužnik, ovdje tužitelj nije pridržavao uvjeta iz istog, a čime je cjelokupna tražbina dospjela na naplatu. Nadalje, tuženik ne spori kako se u konkretnom predmetu u skladu s Pravnim shvaćanjem zauzetim na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br.: Su-IV-4/18-17, od dana 19.11.2018., ima primijeniti petogodišnji zastarni rok, budući da je tražbina osigurana zadužnicom, a koja je privatna isprava na kojoj je kod javnog bilježnika ovjeren samo potpis dužnika, odnosno nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana). U odnosu na prigovor tužitelja kojim ističe kako tuženiku kao ovrhovoditelju nije bilo dopušteno pokrenuti novi postupak izravne naplate temeljem Zadužnice posl. br.: OV-5198/2006, ovjerene kod Javnog bilježnika Lidije Pejović – Fumić iz Zagreba, od dana 25.07.2006., budući da je ranije pokrenut postupak obustavljen u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, tuženik ističe kako je isti u cijelosti neosnovan, neutemeljen te neprimjenjiv na ovu pravnu situaciju. Navedeni prigovor ne može se odnositi na konkretan postupak budući da se u ovom predmetu ne radi o postupku sudske ovrhe, već o postupku izravne naplate. Zaključak br. 6. Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 27.11.2019., kao i cjelokupna sudska praksa na koju se poziva tužitelj odnosi se isključivo na rješenje o ovrsi koje je donio sud u ovršnom postupku (sudska ovrha), odnosno kada je osnova za plaćanje donesena u ovršnom postupku pred sudom, a u kojem slučaju nije dopušten ponovni upis rješenja o ovrsi u Očevidnik osnova za plaćanje u okviru istog ovršnog postupka. U odnosu na prigovor tužitelja kako tuženik nije ishodio pristanak tužitelja za stupanje u postupak izravne naplate, tuženik navodi kako je i navedeni prigovor u cijelosti neosnovan neutemeljen i pravno neispravan. Naime, tuženik ukazuje kako je u postupku izravne naplate pokrenutom dana 27.01.2011. kod Financijske agencije temeljem Zadužnice posl. br.: OV-5198/2006, ovjerene kod Javnog bilježnika Lidije Pejović – Fumić iz Zagreba, od dana 25.07.2006., pokrenutom od strane prethodnog vjerovnika, u skladu s odredbom čl. 209. st. 9. Ovršnog zakona izvršio promjenu ovrhovoditelja kod Financijske agencije te je kao što to i sam tužitelj u tužbi navodi, kod Financijske agencije deponirao ovjerenu presliku Ugovora o cesiji od dana 10.11.2017. Konačno, u odnosu na navode tužiteljice kojima se poziva na ništetnost Ugovora o kreditu broj: 048-50-3585081, sklopljenog dana 25.07.2006. između RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao Kreditora, te ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita, tuženik ističe nedopuštenost navedenog prigovora. Naime, tužiteljica je na pokretanje ovog parničnog postupka upućena Zaključkom Naslovnog suda posl. br.: Ovr-133/2023, od dana 05.06.2023. iz točno navedenih razloga, odnosno zbog razloga propisanih odredbom čl. 50. s. 1. t. 7. i . 11. Ovršnog zakona. Tužitelj u postupku za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim uopće nije iznio navedeni prigovor ništetnosti Ugovora o kreditu broj: 048-50-3585081, niti se isti prigovor može podvesti pod ijedan od razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. Ovršnog zakona. Slijedom navedenog, tužitelj u ovom parničnom postupku nije ovlašten isticati navedeni prigovor, niti je sud ovlašten raspravljati o navedenom prigovoru u ovom parničnom postupku.

3. Tijekom postupka sud je u svrhu dokaza izvršio uvid u rješenje i zaključak naslovnog suda, posl. br. Ovr-1373/2023-2 od dana 5. lipnja 2023.(list 23-29 spisa), rješenje ovog suda posl. br. Ovr-1375/2023-5 od 17. svibnja 2023. (list 30-32 spisa), zadužnicu od 25.07.2006. poslovni broj ovjere: OV-5198/2006 (list 34-35 spisa), zahtjev za izravnu naplatu od 14.03.2023. zaprimljen pri FINA-i 17.03.2023. sa specifikacijom tražbine tuženika (list 36-38 spisa), otkaz Ugovora o kreditu broj: 048- 50-3585081, od 19.03.2010. s potvrdom o primitku (list 75-76 spisa), ispis iz elektroničkog sustava Financijske agencije – popis osnova isknjiženih u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (list 77 spisa), zahtjev Financijskoj agenciji za naplatu tražbine po izjavi o zapljeni računa dužnika ŠD od 19.01.2011. (list 81 spisa), Ugovor o kreditu broj: 048-50-3585081, sklopljenog dana 25.07.2006. (list 82-85 spisa), Ugovor o cesiji od dana 10.11.2017. (list 86-109 spisa), te sudsku praksu dostavljenu u spis.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Predmet zahtjeva je proglašenje pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17,131/20, 114/22, – dalje OZ) i čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ te obustav ovrhe na novčanim sredstvima tužiteljice koja se vodi pred Financijskom agencijom u povodu zahtjeva za izravnu naplatu od 14.03.2023.

6. Iz tijeka postupka je razvidno da među parničnim strankama nije sporno:

- da je zaključom naslovnog suda, posl. br. Ovr-1373/2023-2 od dana 5. lipnja 2023.ovršenica, ovdje tužiteljica upućena u roku 15 dana od dana dostave prijepisa zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju zadužnice ovjerene 25. srpnja 2006. od javnog bilježnika Lidije Pejović-Fumić pod poslovnim brojem OV-5198/06 zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje u tekstu: OZ) i članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a,

- da je zadužnica ovjerena kod Javnog bilježnika Lidije Pejović – Fumić iz Zagreba, od dana 25.07.2006. pod poslovnim brojem OV-5198/06 izdana kao sredstvo osiguranja radi podmirenja obveze iz predmetnog Ugovora o kreditu broj: 048-50-3585081sklopljenog dana 25.07.2006. između RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao Kreditora, te ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita,

- nije sporno da je da je predmetna zadužnica privatna isprava na kojoj je javno ovjerovljen potpis slijedom čega nije izjednačena s javnobilježničkim aktom te se na istu ne primjenjuje zastarni rok iz čl. 233 st. 1. ZOO već opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225 ZOO.

7. Uvidom u otkaz Ugovora o kreditu broj: 048-50-3585081, od 19.03.2010. s potvrdom o primitku utvrđeno je da je tužiteljici zbog neurednosti u otplati kredita odnosno neispunjavanja obveza preuzetih Ugovorom sukladno odredbi čl. 10. Ugovora, ugovor otkazan danom otposlanja predmetne Izjave o otkazu kredita te je istim danom dospjela na naplatu cjelokupna tražbina.

8. Prema odredbi čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22 i 156/22, u daljnjem tekstu: ZOO), zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, osim ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

9. Vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze tek kada je ista dospjela, a obveza tuženice dospjela je dana 19.03.2010., odnosno dospijećem obveza iz pravnog posla zbog kojeg je izdana, a ne danom izdavanja zadužnice.

10. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

11. Uvidom u zahtjev Financijskoj agenciji za naplatu tražbine po izjavi o zapljeni računa dužnika ŠD od 19.01.2011. utvrđeno je da je RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., kod Financijske agencije pokrenuo postupak izravne naplate temeljem Zadužnice posl. br.: OV-5198/2006, ovjerene kod Javnog bilježnika Lidije Pejović – Fumić iz Zagreba, od dana 25.07.2006., koju činjenicu je tužitelj u tužbi učinio nespornom, a iz čega proizlazi kako je prethodni vjerovnik u skladu s navedenom zakonskom odredbom prekinuo zastaru.

12. Uvidom u ispis iz elektroničkog sustava Financijske agencije – popis osnova isknjiženih u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima utvrđeno je da je da je dana 04.08.2018. postupak izvršenja po osnovi OV- 5196/06 prestao zbog nedostatka novčanih sredstava na računima ovršenice, ovdje tužiteljice.

13. Odredbom čl. 245. ZOO propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

14. Slijedom navedenog, zastara je iznova počela teći dana 05.08.2018. u novom petogodišnjem zastarnom roku. Budući da je tuženik kod Financijske agencije, prije isteka tog roka, dana 17.03.2023. pokrenuo novi postupak izravne naplate temeljem Zadužnice posl. br.: OV-5198/2006, ovjerene kod Javnog bilježnika Lidije Pejović – Fumić iz Zagreba, od dana 25.07.2006., u konkretnom predmetu nije nastupila zastara potraživanja.

15. Prigovor tužitelja kako tuženiku kao ovrhovoditelju nije bilo dopušteno pokrenuti novi postupak izravne naplate temeljem Zadužnice posl. br.: OV-5198/2006, ovjerene kod Javnog bilježnika Lidije Pejović – Fumić iz Zagreba, od dana 25.07.2006., budući da je ranije pokrenut postupak obustavljen u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, sud je ocijenio neosnovanim.

16. Prvenstveno valja istaći da se Uukonkretnom slučaju ne radi o sudskom rješenju o ovrsi i sudskoj ovrsi, već o zadužnici i izravnoj naplati, a koji postupak je uređen odredbom čl. 209. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22).

17. Naime, činjenica da je osnova za plaćanje u postupku izravne naplate ranije isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, ne sprječava ovrhovoditelja da tu istu osnovu za plaćanje ponovno podnese FINA-i na naplatu, a niti je takva nemogućnost ponovnog podnošenja osnove za plaćanje propisana odredbama ZPONS-a. Navodi tužitelja kojima ističe da se Zaključak br. 6 Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27.11.2019. odnosi na sve slučajeve provedbe ovrhe na novčanim sredstvima putem FINE-e, neovisno radi li se u sudskoj ili izvansudskoj ovrsi nisu osnovani, budući da je u istom jasno navedeno da se odnosi na situaciju kada je rješenje o ovrsi donio sud u ovršnom postupku (sudska ovrha), odnosno kada je osnova za plaćanje donesena u ovršnom postupku pred sudom, u kojem slučaju nije dopušten ponovni upis rješenja o ovrsi u Očevidnik osnova za plaćanje u okviru istog ovršnog postupka. Naime, isknjiženje rješenja o ovrsi donesenog u ovršnom postupku pred sudom povlači za sobom određene posljedice propisane OZ-om, odnosno nastupanje nemogućnosti provedbe ovrhe, a posljedično tome i obustavu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika i početak tijeka roka za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, te bi u slučaju ponovnog upisa rješenja o ovrsi u Očevidnik osnova za plaćanje kod Fina-e, sprječavalo nastupanje posljedica propisanih zakonskim odredbama kojima je uređena sudska ovrha. Međutim, pritom valja naglasiti da u takvoj situaciji, kada bi ovrha na novčanim sredstvima ovršenika bila obustavljena iz razloga isknjiženja rješenja o ovrsi iz Očevidnika osnova za plaćanje, to ne bi sprječavalo ovrhovoditelja da podnese novi prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, odnosno da pokrene novi ovršni postupak radi naplate iste novčane tražbine. Isto tako, izvansudska ovrha pokreće se podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Fina-i, pa kada Fina, primjenom odredbe članka 12. ZPONS-a, osnovu za plaćanje (u konkretnom slučaju zadužnicu), isknjiži iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, nije dopušteno traženje ponovnog upisa iste osnove za plaćanje u okviru istog zahtjeva za izravnu naplatu, već je potrebno da ovrhovoditelj podnese novi zahtjev za izravnu naplatu, odnosno da pokrene novi postupak izvansudske ovrhe, radi naplate iste novčane tražbine iz iste osnove za plaćanje.

18. Odredbom čl. 209. st. 9. Ovršnog zakona propisano kako će Agencija nastaviti provoditi ovrhu na zahtjev i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik u slučaju iz odredbe čl. 32. st. 3. Ovršnog Zakona. Odredbom čl. 32. st. 3. Ovršnog Zakona propisano je da ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla. Dana 01.09.2017. na snagu je stupio Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine br. 73/17), a čijom je odredbom čl. 27. izmijenjena trenutno važeća odredba čl. 209. Ovršnog zakona , dok je odredbom čl. 44. st. 5. Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona propisano:

„Članak 27. (trenutno važeći članak 209. OZ-a) ovoga Zakona primjenjivat će se na postupke u tijeku bez obzira na to kada su pokrenuti i po kojem zakonu bi se trebali dovršiti osim u dijelu koji se odnosi na provedbu ovrhe radi naplate dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine prije ovrhe radi naplate svih drugih tražbina po tom računu neovisno o vremenu njihovog nastanka, osim ovrhe radi ostvarenja djetetove tražbine uzdržavanja, a koji se ne primjenjuje na tražbine iz osnova za plaćanje koje su upisane u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje prije 1. siječnja 2015. godine.“

19. Novi ovrhovoditelj, ovdje tuženik EOS Matrix d.o.o. Zagreb je dokazao prijenos tražbine ovjerovljenom privatnom ispravom jer je, kako to navodi sama tužiteljica u tužbi, kod Financijske agencije priložio Ugovor o cesiji kojim je Raiffeisen Bank d.d. Zagreb ustupio predmetno potraživanje tuženiku, a koji ugovor o cesiji je ovjeren po javnom bilježniku Anici Hukelj iz Zagreba pod brojem Ov-10427/17 od 18.08.2017. radi čega se prigovor tužiteljica da je tuženiku za nastavak ovršnog postupka bio potreban njezin pristanak neosnovan u cijelosti.

20. Tužiteljica je zaključkom ovršnog suda upućena u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ te je u ovom postupku raspravljanje ograničeno na utvrđivanje razloga zbog kojih je stranka upućena u parnicu.

21. Slijedom navedenog u ovom postupka tužiteljica nije ovlaštena iznositi činjenice i predlagati dokaze na druge okolnosti, konkretno na okolnosti nedopuštenosti ovrhe zbog ništetnosti odredbe ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovorenu kamatu.

22. Pored navedenog, valja reći da je zadužnica formalni i jednostrani privatnopravni akt koji služi kao instrument osiguranja tražbina s javnopravnim učincima rješenja o ovrsi i ovršne isprave. Zadužnica je također samostalni pravni posao koji je uvijek vezan uz obvezu iz glavnoga ugovornog odnosa. Značajka obveze iz zadužnice je njezina apstraktnost, ako dođe do prijenosa zadužnice. Apstraktnost ugovorne obveze izdavatelja vrijednosnog papira proizlazi iz činjenice što vjerovnik može tražiti ispunjenje obveze navedene u vrijednosnom papiru, a izdavatelj protiv takvog zahtjeva ima mogućnost ograničenih prigovora koji su propisani u ZOO. Naime, izdavatelj zadužnice i dužnik, može stavljati imatelju zadužnice i vjerovniku samo prigovore koji se tiču izdavanja papira (članak 1157. stavak 1. ZOO), dok prigovore koji se odnose na sam pravni posao koji je bio razlog izdavanja zadužnice kao sredstva osiguranja, dužnik može istaknuti samo vjerovniku kojem je on ustupio vrijednosni papir (zadužnicu), ali ne i kasnijim stjecateljima na koje je prenesena tražbina iz zadužnice (stavak 2.).

23. Slijedom naprijed navedenog utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan jer ne postoje razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ radi kojih bi pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate bili nedopušteni, a iz kojeg razloga je neosnovan i tužbeni zahtjev za obustavom predmetne ovrhe radi čega je odlučeno kao u izreci presude.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 ) u skladu s postavljenim zahtjevom te prema vrijednosti predmeta spora.

25. Tuženiku je priznat trošak sastava podneska od 13.10.2025. 100 bodova (Tbr. 8/1), što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25 % ukupno iznosi 250,00 eur.

26. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu obzirom da sukladno odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine br. 118/18, 51/23, dalje ZSP ) za odluke prvostupanjskog suda pristojbu je dužna platiti stranka koja pokreće postupak, dakle tužitelj, a ne tuženik, te mu nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu obzirom da temeljem odredbe čl. 4. st. 1. toč. 2. ZSP obveza plaćanja iste nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, iz čega proizlazi da navedeni trošak sudske pristojbe još nije nastao.

27. Odluka o kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, a odluka o visini kamatne stope temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

28. Tužiteljica nema pravo na troškove postupka obzirom da je u cijelosti spor izgubila.

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. ožujka 2026.

Sudac:

Gordana Lozančić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u četiri (4) primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika