REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-1308/2024-117

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zubak Grupa d.o.o. iz Velike Gorice, Zagrebačka 117, OIB: 39135989747, zastupan po punomoćniku Josipu Šurjaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Željku Olujiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Zubak Grupa d.o.o. iz Velike Gorice, Zagrebačka 117, OIB: 39135989747, koji glasi:

„Nalaže se tuženiku BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju Zubak Grupa d.o.o. iz Velike Gorice, Zagrebačka 117, OIB: 39135989747 iznos od 5.331,58 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18.11.2014. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Zubak Grupa d.o.o. iz Velike Gorice, Zagrebačka 117, OIB: 39135989747 naknadi troškove postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.“

II./ Nalaže se tužitelju Zubak Grupa d.o.o. iz Velike Gorice, Zagrebačka 117, OIB: 39135989747 da tuženiku BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove postupka u iznosu od 6.475,64 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 08.11.2013. sklopio Ugovor o radu br. 159/13 za obavljanje poslova na radnom mjestu Koordinator prodaje u Sektoru ključni kupci. Tuženik je, temeljem ranije zaključenog ugovora o radu bio zaposlenik kod tužitelja od 02.05.2011. na radnom mjestu Voditelj prodaje za ključne kupce. Za vrijeme trajanja radnog odnosa, dana 08.01.2013. tužitelj i tuženik zaključili su Ugovor o školovanju pod nazivom "ZUBAK EXECUTIVE MENAGMENT PROGRAM" koje provodi Institut za inovacije, Zagreb, Klaićeva 44, kojim ugovorom se tužitelj obvezao tuženiku na svoj trošak omogućiti navedeno školovanje u ukupnom iznosu od 62.890,09 kn. Istim Ugovorom u čl. 4, tuženik se obvezao da će za vrijeme školovanja raditi kod tužitelja, te da će po završetku školovanja imati obvezu ostanka 6 godina na radnom mjestu iz njegova ugovora o radu, odnosno na drugom radnom mjestu odgovarajućem njegovim stručnim kvalifikacijama. Dana 05.11.2014. tuženik je redovito otkazao Ugovor o radu br. 159/13, temeljem kojeg otkaza mu je radni odnos prestao dana 17.11.2014. U čl. 5 st. 1 Ugovora o školovanju ugovoreno je da ukoliko tuženik ne završi školovanje u roku propisanom Ugovorom o školovanju, odbije raditi kod tužitelja onoliko vremena koliko je predviđeno Ugovorom, dužan je vratiti tužitelju sve troškove koje je isti imao vezano uz školovanje, uvećano za PDV, kao i zakonitu zateznu kamatu tekuću od dana isplate, a sve s dospijećem na dan prestanka radnog odnosa. Tužitelj je upozorio tuženika, na obvezu poštivanja Ugovora o školovanju usmeno, te mu je uputio i pisanu opomenu te ostavio naknadi rok od 8 dana kako bi tuženik postupio sukladno sa sklopljenim Ugovorom. Međutim, tuženik ni nakon primljene opomene, pa sve do danas nije postupio u skladu s sklopljenim Ugovorom, ignorirajući na taj način primljenu opomenu. U čl. 5 st. 3 Ugovora o školovanju navedeno je da su stranke suglasne da kao dokaz visine troškova školovanja služe poslove knjige tužitelja i ostala dokazna sredstva kojima tužitelj raspolaže u smislu točnog utvrđivanja svih troškova vezanih za školovanje. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom preciziranim na ročištu 10.9.2025. zahtijeva da mu tuženik isplati 5.331,58 eura i parnični trošak, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava sve navode tužbe u cijelosti. Navodi da tužitelj svoje potraživanje temelji na troškovima školovanja koje je tužitelj navodno imao sukladno čl. 1 i čl. 5. Ugovora o školovanju sklopljenoga dana 08.1.2013., a kojim je Ugovorom tuženiku uvjetovan ostanak u radnom odnosu kod tužitelja za vrijeme školovanja i šest godina od dana završetka školovanja. Tuženik je dana 17.11.2014. redovito otkazao Ugovor o radu s tužiteljem, a sve sukladno Ugovoru o radu. Odredbe čl. 4 i 5 Ugovora protivne su samom Ustavu RH i Zakonu o radu jer grubo krše temeljna načela radnih odnosa, točnije načelo slobode zapošljavanja te predstavljaju nemoralan odnos vrijednosti međusobnih davanja budući školovanje na koje se tužitelj poziva nema nikakav značaj niti vrijednost na tržištu, već samo i isključivo kod tužitelja., dakle, radilo se o internom školovanju za djelatnike tužitelja pod nazivom ZEMP Zubak executive managament program. Čl. 54. Ustava RH propisuje da svatko slobodno bira poziv i zaposlenje, stoga uvjetovanje daljnjeg ostanka na navedenom radnom mjestu tužitelja i to u periodu od 6 godina predstavlja evidentno kršenje navedenog načela, a iz čega nedvojbeno proizlazi da je riječ o ništetnim odredbama Ugovora koje ne proizvode pravne učinke. Ugovorom o školovanju na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje propisano je da isto započinje dana 03.02.2013. i traje do 22.12.2014. Školovanje suprotno odredbama Ugovora još uvijek nije okončano, a od planiranih 24 seminara za vrijeme trajanja radnog odnosa tuženika održano ih je svega 17 od čega je ovdje tuženik sudjelovao na njih svega 14, dok je s preostala 3 izostao odlukom tužitelja koji je rekao da cit..."ima važnijeg posla za njega". Nadalje, iz dostavljene dokumentacije u privitku tužbe razvidno je da je tužitelj sve troškove putovanja i smještaja obračunavao po svakom djelatniku ponaosob, dok su stvarni troškovi dijeljeni na više djelatnika kako prilikom putovanja tako i smještaja (trošak noćenja, goriva i cestarine). Trošak samog školovanja zanemariv je ima li se u vidu koliki su iznosi putovanja i smještaja, a koji pretežito nisu niti nastali (10 seminara s putovanjem i smještajem) ili su bitno manji te se dijele na više prolaznika (14 seminara) čemu u prilog tuženik dostavlja i Raspored spavanja u sobama iz kojeg je vidljivo da je trošak smještaja bio podijeljen na više osoba dok je obračun tužitelja na kojem isti temelji svoj zahtjev vršen pojedinačno, kao da je tuženik bio smještan sam u sobi. Člankom 5 Ugovora propisano je da je u slučaju otkaza Ugovora radnik dužan trgovačkom društvu vratiti sve troškove koje je ono imalo. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju koju tužitelj dostavlja u privitku tužbe sam način obračuna navedenih troškova je sporan. Slijedom izloženog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o radu br. 159/13 od 08.11.2013. (list 4-6 spisa), Ugovor o školovanju od 08.01.2013. (list 7-13 spisa), Otkaz tuženika od 05.11.2014. (list 14 spisa), Opomenu pred tužbu od 05.12.2014. (list 15 spisa), podatke da je riječ o "in house" školovanju (list 27-35 spisa), putne naloge (list 36-46 spisa), dokaze o provedenom školovanju (list 47-59 spisa), raspored spavanja u sobama (list 60- 61 spisa), Ugovor o radu od 21.10.2011. (list 67-69 spisa), dokumentacija o provedenom školovanju (list 71-158 spisa), saslušan je zakonski zastupnik tužitelja OM i tužitelj (list 160-161 spisa), svjedok PM (list 163-164 spisa), te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Ljupku Omaziću iz Omazić d.o.o. (list 171 -342 spisa), koji se više puta dopunski usmeno i pismeno očitovao (list 351-352, list 394-399 spisa, list 415-416 spisa, list 439-440 spisa, list 453-454 i 472-474 spisa), izvršen je uvid u dokumentaciju o provedenom školovanju (list 183-342 spisa) te sudsku praksu (list 422-425 spisa), te je provedeno novo financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., te je isti sačinio dopunski nalaz i mišljenje te je dopunski usmeno saslušan (list 538-555, 565-567, 574-575, 586-587 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05,2/07,84/08,96/08,23/08,57/11,148/11 i 25/13, 70/19 i 80/22- dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za povratom troškova školovanja sukladno sklopljenom Ugovoru o školovanju u ukupnom iznosu od 5.331,58 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Iz dokumentacije u spisu sud je utvrdio:

- da su stranke dana 21.10.2011. sklopile Ugovor o radu temeljem kojeg je tuženik bio zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu Voditelj prodaje za ključne kupce od 01.11.2011. ,

- da su stranke dana 08.11.2013. sklopile Ugovor o radu temeljem kojeg je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Koordinator prodaje u Sektoru ključni kupci od 11.11.2013.,

- da su stranke dana 08.01.2013. zaključile Ugovor o školovanju,

- da je dana 05.11.2014. tuženik redovito otkazao Ugovor o radu temeljem kojeg mu je radni odnos prestao dana 17.11.2014. (a što i tuženik navodi u odgovoru na tužbu).

7. Sud je izvršio uvid u Ugovor o školovanju od 08.01.2013. te je utvrdio:

- da se je u čl. 1. tužitelj obvezao tuženiku na svoj trošak omogućiti školovanje pod nazivom "ZUBAK EXECUTIVE MENAGMENT PROGRAM" koje provodi Institut za inovacije, u iznosu od 62.890,09 kn uvećano za PDV, a u koju cijenu su uključeni troškovi predavanja, ispita, troškovi puta, smještaja i sl.,

- da prema čl. 2. školovanje počinje 03.02.2013. i završava 22.12.2014. prema programu predavanja i ispita u Prilogu br. 1.,

- da se je u čl. 3. tužitelj obvezao omogućiti radniku prisustvovanje navedenom školovanju i platiti ukupne troškove,

- da se je u čl. 4. tuženik obvezao da će pristupati navedenom seminaru-školovanju, da će za vrijeme školovanja raditi kod tužitelja, te da će po završetku školovanja imati obvezu ostanka 6 godina na radnom mjestu iz njegova ugovora o radu, odnosno na drugom radnom mjestu odgovarajućem njegovim stručnim kvalifikacijama, zatim da će se tijekom školovanja pridržavati uputa i zahtjeva tužitelja, da će znanja i iskustva stečena školovanjem prenijeti neposrednim suradnicima po okončanju školovanja,

- da su stranke u čl. 5. st. 1. navedenog Ugovora o školovanju, ugovorile da ako tuženik ne završi školovanje u roku propisanom ovim ugovorom, odbije raditi kod tužitelja onoliko vremena koliko je predviđeno ugovorom, dobije otkaz ugovora o radu iz bilo kojeg Zakonom o radu predviđenog razloga osim poslovno uvjetovanog otkaza prije isteka vremena obveza rada kod tužitelja, dužan je vratiti tužitelju sve troškove koje je isti imao vezano uz školovanje, uvećano za PDV, kao i zakonitu zateznu kamatu tekuću od dana isplate, a sve s dospijećem na dan prestanka radnog odnosa,

- da su u čl. 5. st. 2. ugovorne strane suglasno utvrdile da okolnost što radnik nije sudjelovao u svim ili nekim pravilnikom predviđenim rasporedima školovanja, osim iz razloga više sile, ne oslobađaju istoga od obveze za povratom svih troškova njegovog školovanja iz čl. 1. ugovora,

- da su se u čl. 5. st. 3. stranke suglasile da kao dokaz visine troškova iz st. 1. ovog članka služe poslovne knjige tužitelja i ostala dokazna sredstva kojima tužitelj raspolaže u smislu točnog utvrđivanja svih troškova vezanih za školovanje.

8. Zakonski zastupnik tužitelja OM je u svom iskazu izjavio da je tuženik bio zaposlen kod tužitelja kao voditelj prodaje za ključne kupce. Kod tuž itelja je postojao koncept školovanja za menađment, a isti je bio predviđen za voditelje, direktore i članove uprave, te je takvo školovanje trajalo 2 godine kroz 24 modula, te je to bilo sveobuhvatno školovanje te se pohađalo svakog mjeseca po 2 dana, te je tada bio osiguran rad sa vodećim svjetskim i domaćim profesorima, te su takvim polaznicima osigurani materijali za školovanje. Ovo školovanje je trajalo od veljače 2013. do travnja 2015. Troškovi školovanja su se sastojali od troškova materijala, troškova nastave odnosno profesora, kao i ocjene rada, kao i troškovi puta, smještaja, noćenja i hrane. Radi se o jednom kompletnom školovanju koje može koristiti u daljnjem radu u autoindustriji, ali i u mnogim drugim poslovima. Ne zna da li su troškovi školovanja računati po osobi ili skupno. Troškovi su planirani prema osobi, pa su onda i računi vjerojatno likvidirani po osobi. Radilo se o "in house" školovanju, što znači da je bilo predviđeno za radnike tužitelja. Budući se radi o sveobuhvatnom školovanju za menađment, dokaz o završenom školovanju ima značaja pri zapošljavanju u drugoj firmi, te se na kraju školovanja dobije uvjerenje o završenom školovanju, a isto se ne upisuje u radnu knjižicu. Ovo školovanje nema status sveučilišta i ne radi se o školi već o edukacijskom programu. Zadaće tijekom školovanju su pregledavali profesori.

9. Tužitelj je u svom iskazu izjavio da se zaposlio kod tužitelja u studenom 2011. na radnom mjestu voditelj prodaje. U siječnju 2013. mu je ponuđen ugovor o školovanju time da nije ostavljena opcija da li želi potpisati taj ugovor ili ne pa ga je potpisao, a radnici koji nisu potpisali takav ugovor više nisu radili kod tužitelja pa zbog toga smatra da ni je imao opcije. Ovo školovanje je bilo predviđeno za razdoblje od veljače 2013. do kraja 2014., ali se na kraju pomaklo do travnja 2015., te se je radilo o "in house" školovanju. Postojalo je 24 modula, a bilo je provedeno 17 modula, te je bio na 14, a na 3 nije bio, jer je tužitelj za njega imao drugog posla. U studenom 2013. je sklopio novi ugovor o radu za radno mjesto koordinator prodaje, te je to bilo novo radno mjesto i smatra da je isto bilo više od ranijeg radnog mjesta, te u tom ugovoru nije bilo spomenuto školovanje. Ovo školovanje se provodilo u Žrnovnici kod Senja gdje je hotel u vlasništvu obitelji A. Smatra da troškovi školovanja nisu točni jer mu je direktor tužitelja putem maila poslao kalkulaciju troškova te ih je pregledao te smatra da troškovi školovanja zapravo iznose 1/4 tih troškova, a to iz razloga što ih je četvero bilo smješteno u jednu sobu, a tužitelj je računao trošak za svakog pojedinog radnika kao da je u posebnoj sobi, te su po četvero putovali automobilom, a tužitelj je računao ukupni trošak vožnje automobilom za svakog od njih posebno. Kako u zadnjem ugovoru o radu nije bilo spomenuto školovanje, smatrao je da više nije vezan ranijim ugovorom o školovanju, te je sa tužiteljem u studenom 2014. potpisao sporazumni otkaz. Nakon toga je dobio opomenu pred tužbu, a zatim i tužbu. Ovo školovanje je davalo širinu znanja, ali najmanje u dijelu autoindustrije, a kod novog poslodavca je otišao na niže radno mjesto od onog kojeg je imao kod tužitelja pa mu ovo školovanje nije pridonijelo pri novom zapošljavanju. Nakon što mu je predočen list 14 spisa navodi da je to njegov potpis na odluci o redovitom otkazu kojeg je dao tužitelju. Međutim, tužitelj ga je zvao na sastanak i rekao da ne može prihvatiti njegov otkaz, jer imaju neka otvorena pitanja, te mu je tužitelj predložio sporazumni raskid ugovora o radu, te su isti potpisali. Zaključio je da troškovi njegovog školovanja iznose 1/4 troškova na temelju kalkulacije-tablice koju mu je zz tužitelja dostavio, a nije imao na uvid ostalu dokumentaciju.

10. Svjedokinja PM je izjavila da je ona direktorica rasta i razvoja odnosno odgovorna osoba u institutu za inovacije, a koji organizira Zubak excutive menagment program. U sklopu istoga se organiziraju predavanja po najboljim svjetskim predavačima, te se dobivaju znanja koja su generalna i za sve strateške razine, jer uključuju financije, marketing, korporativnu strategiju i ljudske resurse, a to čini 5 strateških područja svake kompanije. Troškovi ovog programa se sastoje od materijala za predavanja, troškova za predavače za njihova predavanja, te troškova za smještaj i prijevoz, te troškova organiziranja ovog programa, a sve to je tužitelj platio. Ovaj program traje 365 akademskih sati, te se odvija kroz 2 godine. Kako se radi o generalnim znanjima koja se stječu ovim programima, isti se ne primjenjuje samo za tužitelja, već na raznim razinama i područjima. Radi se o „in house edukaciji“. Ovaj program nema status veleučilišta ili sveučilišta, ali se dobije priznati certifikat, a takav oblik znanja se provodi i na Harwardu, odnosno u cijelom svijetu za menagment. Ovo predstavlja edukacijski program.

11. Sud je prihvatio iskaz zz tužitelja OM i svjedokinje PM kao istinite budući su jasni i međusobno suglasni, te su suglasni i sa materijalnim dokazima u spisu, a isti su mjerodavni i kompetentni da iskazuju o odlučnim činjenicama budući zz tuženika kao direktor nedvojbeno ima neposredna saznanja o radnom odnosu tuženika i njegovom školovanju kod tužitelja, a svjedokinja PM je odgovorna osoba u Institutu za inovacije koji je provodio predmetno školovanje kod tužitel ja pa kao takva ima neposredna saznanja o školovanju kod tužitelja. Sud nije prihvatio kao istinit iskaz tužitelja budući je neuvjerljiv, nelogičan, subjektivan te je u suprotnosti sa ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka.

12. Iz iskaza zz tužitelja OM i svjedokinje PM sud je utvrdio da je kod tužitelja postojao koncept školovanja koji je bio predviđen za menadžment tj. za voditelje, direktore i članove uprave, te se radi o "in house" školovanju, što znači da je bilo predviđeno za radnike tužitelja. Radi se o jednom sveobuhvatnom školovanju kojim se dobivaju znanja za sve strateške razine, jer uključuju financije, marketing, korporativnu strategiju i ljudske resurse, što čini strateška područja svake kompanije, te isto može koristiti u daljnjem radu u autoindustriji, ali i u mnogim drugim poslovima, te se isto ne primjenjuje samo za tužitelja, već na raznim razinama i područjima, te može imati značaja pri zapošljavanju u drugoj firmi. Ovo školovanje je trajalo 2 godine kroz 24 modula, te je trajalo od veljače 2013. do travnja 2015., a u sklopu istoga se organiziraju predavanja po vodećim svjetskim i domaćim profesorima, te se na kraju školovanja dobije priznati certifikat. Troškovi školovanja su se sastojali od troškova materijala za predavanja, troškova nastave odnosno predavača, kao i troškovi prijevoza, smještaja, noćenja i hrane, a sve to je tužitelj platio.

13. Sud nije prihvatio iskaz tuženika u dijelu da mu nije ostavljena opcija da li želi potpisati ugovor o školovanju jer radnici koji nisu potpisali takav ugovor više nisu radili kod tužitelja. To stoga što isti nije ni logičan ni uvjerljiv, budući tuženik uopće nije ni tvrdio da mu je netko od ovlaštenih osoba tužitelja uvjetovao ostanak u radnom odnosu kod tužitelja samo ako potpiše ugovor o školovanju, niti je naveo koji su to radnici tužitelja koji zbog ne potpisivanja ugovora o školovanju više nisu radili kod tužitelja, a valja dodati da ne potpisivanje ugovora o školovanju, samo po sebi, ne bi moglo predstavljati opravdan razlog za otkaz ili za bilo koji drugi način prestanka radnog odnosa sukladno odredbama Zakona o radu. Stoga ovaj sud smatra da je tuženik imao mogućnost odlučiti da li želi potpisati ugovor o školovanju ili ne, te je tuženik svojom slobodnom voljom odlučio isti potpisati, a to vjerojatno iz razloga što je smatrao da će od toga imati koristi.

14. Isto tako, sud nije prihvatio iskaz tuženika u dijelu da mu je tužitelj predložio sporazumni raskid ugovora o radu, te da su isti potpisali. To stoga što u spisu ne postoji sporazum stranaka o prestanku ugovora o radu, niti je tuženik (koji to tvrdi) isti dostavio u spis, a niti je predložio da isti dostavi tužitelj. Naprotiv, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je tuženik dana 17.11.2014. redovito otkazao ugovor o radu s tužiteljem, te je u svom iskazu priznao da je on potpisao odluku o redovitom otkazu kojeg je dao tužitelju, a koji otkaz se nalazi na listu 14 spisa. Stoga ovaj sud smatra da je radni odnos tuženika kod tužitelja prestao tuženikovim redovitim otkazom ugovora o radu od 5.11.2014., a prema kojem mu je radni odnos prestao protekom otkaznog roka tj. 17.11.2014., te radni odnos između stranaka nije prestao sporazumom.

15. Također, sud nije prihvatio iskaz tuženika u dijelu da kako u zadnjem ugovoru o radu za novo radno mjesto koje je bilo više od ranijeg radnog mjesta nije bilo spomenuto školovanje, to više nije bio vezan ranijim ugovorom o školovanju. To stoga što niti ugovorom o radu od 21.10.2011., a niti ugovorom o radu od 05.11.2014. nije bilo ugovoreno školovanje, već su stranke sklopila poseban Ugovor o školovanju od 08.01.2013., a kojim nije bilo ugovoreno školovanje koje je vezano za određeno radno mjesto, već se je u čl. 4. Ugovora o školovanju od 08.01.2013. tuženik obvezao da će za vrijeme školovanja raditi kod tužitelja, te da će po završetku školovanja imati obvezu ostanka 6 godina na radnom mjestu iz njegova ugovora o radu, odnosno na drugom radnom mjestu odgovarajućem njegovim stručnim kvalifikacijama. Dakle, navedeno školovanje nije bilo vezano isključivo za određeno radno mjesto ili za određeni ugovor o radu, te za provođenje ugovorenog školovanja nije bilo od nikakvog utjecaja sklapanje novog ugovora o radu, niti je sklapanjem novog ugovora o radu prestala tuženikova ugovorena obveza školovanja.

16. Nadalje, sud nije prihvatio iskaz tuženika u dijelu da su troškovi njegovog školovanja iznosili 1/4 troškova na temelju kalkulacije-tablice koju mu je zz tužitelja dostavio, budući i sam tuženik navodi da nije imao na uvid ostalu dokumentaciju , te ovaj sud smatra da se radi o paušalnom i subjektivnom mišljenju tužitelja koje nema uporište u izvedenim dokazima, već su predmetni troškovi školovanja utvrđeni u ovom predmetu po financijskom vještaku koji je za to stručan i kompetentan.

17. Sud nije posebno cijenio iskaz tuženika u dijelu da je tijekom njegovog rada kod tužitelja bilo provedeno 17 modula, a on je bio na 14 modula, dok na 3 nije bio jer je tužitelj za njega imao drugog posla. To stoga što je isti paušalan i nema uporište u izvedenim dokazima, te je prisutnost tuženika utvrđena na temelju evidencija tužitelja. Tome valja dodati da prema čl. 5. st. 2. ugovora o školovanju, stranke su suglasno utvrdile da okolnost što radnik nije sudjelovao u svim ili nekim pravilnikom predviđenim rasporedima školovanja, ne oslobađaju istoga od obveze za povratom svih troškova njegovog školovanja.

18. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka KM kao nepotreban (na ročištu 10.4.2018.). Naime, sud je istoga pozvao dva puta na ročište radi saslušanja, ali isti nije pristupio iako je bio uredno pozvan, a niti je opravdao svoj izostanak. Kako je ovaj svjedok predložen na okolnost provedenog školovanja, a ovaj sud smatra da su sve činjenice o provedenom školovanju već dovoljno utvrđene, te bi ponovno pozivanje svjedoka bilo protivno načelu ekonomičnosti, to je sud ocijenio da je ovaj dokazn i prijedlog nepotreban.

19. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su odredbe čl. 4. i 5. Ugovora o školovanju ništave jer su protivne Ustavu RH (čl. 54.) i Zakonu o radu jer grubo krše načelo slobode zapošljavanja te predstavljaju nemoralan odnos vrijednosti međusobnih davanja budući predmetno školovanje nema nikakav značaj niti vrijednost na tržištu, već samo i isključivo kod tužitelja.

20. Prvenstveno valja reći da tuženik nije podnio protutužbu sa zahtjevom radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o školovanju, već samo prigovor ništetnosti pojedinih odredbi, a po ocjeni ovog suda, prigovor ništetnosti odredbe čl. 4. i 5. Ugovora o školovanju nije osnovan.

21. Naime, stranke su slobodnom i suglasnom voljom sklopile ugovor o školovanju kojim se je tužitelj obvezao da će tuženiku omogućiti školovanje i platiti troškove školovanja za tuženika (čl. 1.), a tuženik se je obvezao da će za vrijeme školovanja raditi kod tužitelja i da će po završetku školovanja ostati 6 godina na radu kod tužitelja, (čl. 4.), a ako tuženik ne završi školovanje u roku propisanom ovim ugovorom ili odbije raditi kod tužitelja onoliko vremena koliko je predviđeno ugovorom, dužan je vratiti tužitelju sve troškove koje je isti imao vezano uz školovanje, uvećano za PDV, kao i zakonitu zateznu kamatu tekuću od dana isplate, a sve s dospijećem na dan prestanka radnog odnosa (čl. 5.).

22. Tužitelj je tuženiku kao svom radniku omogućio rad i školovanje koje se tužitelj za tuženika obvezao platiti, a koje je predviđeno za menadžment tj. za voditelje, direktore i članove uprave kod tužitelja, te se istim dobivaju znanja za strateška područja svake kompanije koja uključuju financije, marketing, korporativnu strategiju i ljudske resurse , a na kraju školovanja se dobije i priznati certifikat, te isto može koristiti u daljnjem radu, ne samo kod tužitelja, već i kod novog zapošljavanja. Dakle, radi se o školovanju koje bi tuženiku moglo koristiti u daljnjem radu kod tužitelja, ali eventualno i u daljnjem radu kod drugog poslodavca (nakon proteka ugovorenih 6 godina). Tuženik je tijekom tog školovanja sklopio novi ugovor o radu za novo radno mjesto koje je bilo više od ranijeg radnog mjesta (kako je to i tuženik izjavio) pa je moguće da bi tuženik i nakon toga školovanja ponovno sklopio novi ugovor o radu za neko više radno mjesto. Tužitelj je na taj način ulagao u tuženika kao svog radnika omogućavanjem školovanja te je od njega opravdano očekivao stjecanje novih znanja i sposobnosti tijekom školovanja, a koje će koristiti tijekom daljnjeg rada kod tužitelja narednih 6 godina, kako su to stranke ugovorile , a u protivnom, ako tuženik ne postupi sukladno ugovorenim obvezama, dužan je vratiti plaćene troškove školovanja.

23. Po ocjeni ovog suda, sve to su legitimna prava i obveze ugovornih stranaka, koja za to imaju podlogu u Zakonu o radu i Zakonu o obveznim odnosima, koji zakoni, polazeći od položaja ovih ugovornih stranaka, uređuju njihove međusobne odnose po načelu slobode ugovaranja, savjesnosti, poštenja i dužnosti ispunjenja ugovornih obveza, te time nije povrijeđeno tuženikovo ustavno pravo na rad i slobodu rada , a niti se radi o nemoralnom odnosu vrijednosti međusobnih davanja. Kako citirane odredbe čl. 4. i 5. ugovora o školovanju nisu ništetne sukladno čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22, 155/23 - dalje ZOO), to su stranke dužne ispuniti svoje obaveze iz tog ugovora.

24. Budući da tuženik nije završio predmetno školovanje, a onda niti nije ostao raditi kod tužitelja 6 godina po završetku školovanja, kako se je to obvezao u čl. 4. predmetnim ugovorom o školovanju, već je svojevoljno otkazao ugovor o radu sa tužiteljem prije završetka školovanja, to je tuženik sukladno čl. 5. predmetnog ugovora o školovanju, dužan vratiti tužitelju sve troškove koje je isti imao vezano uz školovanje, uvećano za PDV, kao i zateznu kamatu tekuću od dana isplate, a sve s dospijećem na dan prestanka radnog odnosa. To tim više što sukladno odredbama ZOO-a i to sukladno:

- odredbi čl. 9., prema kojoj sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje,

- odredbi čl. 65. st. 1., prema kojoj na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je,

- odredbi čl. 336. st. 1., kojom je propisano da ugovor za ugovorne strane stvara prava i obveze,

- odredbi čl. 342. st. 1., prema kojoj vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

25. Kako je sukladno čl. 5. ugovora o školovanju, obveza vraćanja troškova školovanja dospjela na dan prestanka radnog odnosa tuženika kod tužitelja tj. 17.11.2014., a predmetna tužbe je podnesena 25.02.2015., to nije nastupio petogodišnji zastarni rok iz čl. 139. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14), a niti iz čl. 225. ZOO , kako to neosnovano opreza radi ističe tuženik.

26. Radi utvrđivanja nastalih troškova školovanja i njihove visine, izveden je dokaz financijskim vještačenjem (po vještaku Ljupku Omaziću iz Omazić d.o.o. koji je naveo da troškovi školovanja pod nazivom „ZUBAK EXECUTIVE MENAGMENT PROGRAM“ za razdoblje do 17. studenog 2014. (kada je prestao radni odnos tuženika kod tužitelja) za tuženika iznose ukupno 39.513,17 kn. Navedeni vještak se je također više puta i usmeno i pismeno dopunski očitovao na brojene prigovore tuženika. Sud je u svojoj prvoj presudi prihvatio navedeni nalaz i mišljenje i temeljem istog donio presudu.

27. Međutim, rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž R-109/2024 od 24.-7.2024. ukinuta je presuda ovog suda te je predmet vraćen na ponovno suđenje jer drugostupanjski sud smatra da postoji pravno relevantna sumnja u pravilnost nalaz i mišljenje vještaka Ljupka Omazića, koja se eventualno mogla otkloniti novim financijskim vještačenjem, kako je to predlagao tuženik.

28. Slijedom navedenog, ovaj sud je sukladno uputi drugostupanjskog suda, ocijenio da postoji sumnja u nalaz i mišljenje vještaka Ljupka Omazića pa isti nije prihvatio sukladno čl. 261. st. 3. ZPP-a, te je na prijedlog tuženika, izveo dokaz novim financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

29. Vještak Zrinko Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o. je na temelju opsežne dokumentacije izradio nalaz i mišljenje u kojem navodi:

- Tužitelj kao poslodavac i tuženik kao radnik, 21. listopada 2011., sklopili su Ugovor o radu br.85/10 na neodređeno vrijeme, za radno mjesto 'Voditelj prodaje za ključne kupce'.

- Dana 8. siječnja 2013., tužitelj i tuženik zaključili su Ugovor o školovanju pod nazivom „Zubak Executive Management Program“ (u daljnjem tekstu ZEMP) koje provodi Institut za inovacije, kojim ugovorom se tužitelj prema tuženiku obvezao omogućiti navedeno školovanje na svoj trošak u ukupnom iznosu od 62.890,09 kn (uvećano za PDV). Ugovorom o školovanju, tuženik se obvezao da će za vrijeme školovanja raditi kod tužitelja, te da će po završetku školovanja imati obvezu ostanka šest godina na radnom mjestu iz njegova ugovora o radu, odnosno na drugom radnom mjestu odgovarajućem njegovim stručnim kvalifikacijama.

- Tužitelj kao poslodavac i tuženik kao radnik, 8. studenog 2013. sklopili su Ugovor o radu br. 159/13 za obavljanje poslova na radnom mjestu 'Koordinator prodaje u Sektoru ključni kupci'. 5. studenog 2014. tuženik je redovito otkazao Ugovor o radu br. 159 /13, te mu je istekom otkaznog roka od 12 dana, radni odnos prestao 17. studenog 2014.

- U članku 5. st. 1. Ugovora o školovanju, ugovoreno je da ukoliko tuženik ne završi školovanje u roku propisanom Ugovorom o školovanju, odbije raditi kod tužitelja onoliko vremena koliko je predviđeno Ugovorom, dužan je vratiti tužitelju sve troškove koje je isti imao vezano uz školovanje, uvećano za PDV, kao i zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana isplate, a sve s dospijećem na dan prestanka radnog odnosa. U članku 5. st. 3. Ugovora o školovanju, navedeno je da su stranke suglasne da kao dokaz visine troškova školovanja služe poslovne knjige tužitelja i ostala dokazna sredstva kojima tužitelj raspolaže u smislu točnog utvrñivanja svih troškova vezanih za školovanje.

- Dana 1. listopada 2012. sklopljen je Ugovor o partnerstvu izmeñu 'Instituta za inovacije' kao Instituta s jedne strane, i 'AutoZubaka d.o.o.' i Oryx Grupe d.o.o. kao Partnera s druge strane. Institut se potpisom gornjeg ugovora obvezao na sljedeće: - organizirati prijevoz predavača do Zagreba, - snositi troškove naknada predavačima za određena predavanja, - pripremati materijale za sudionike potrebne za praćenje pojedinih predavanja, - distribuirati materijale sudionicima, - organizirati praćenje rada sudionika kroz izradu projekata i ispitnih zadataka po cjelinama, a u dogovoru s AutoZubak d.o.o.

- AutoZubak d.o.o. i Oryx Grupe d.o.o. kao partneri, gornjim ugovorom obvezali su se: - organizirati automobil i vozača za prijevoz predavača na relaciji Zagreb -Žrnovnica-Zagreb,

- snositi troškove smještaja i prehrane sudionika, predavača i osoba vezanih uz izvođenje EMP-a, te dvorane za predavanje, - uplatiti na žiro račun Instituta ukupno 753.340,00 kn kroz razdoblje od dvije godine, a na način da će Institut ispostavljati račune prema stvarno obavljenim uslugama, a po isteku svakog mjeseca u kojem je usluga stvarno obavljena, - gore navedene račune Institut će ispostavljati partnerima na način da će 50% iznosa obavljene usluge fakturirati trgovačkom društvu AutoZubak d.o.o., a ostalih 50% trgovačkom društvu Oryx Grupa d.o.o.,

- Planirani troškovi školovanja- Radi lakšeg razumijevanja stvarno nastalih troškova, vještak je prvo pojasnio elemente kalkulacije iznosa ukupne cijene školovanja iz 'Ugovora o školovanju' od 62.890,09 kn, odnosno 8.346,94 EUR (konvertirani iznos) uvećano za PDV. U Tabeli 1 nalaza dan je prikaz ukupnih troškova po polazniku za društvo AutoZubak d.o.o., poslovna jedinica 09 (PJ09), za svaki od ukupno 24 planirana seminara (modula). Iz stupca 'a' i 'b' Tabele 1 nalaza, razvidno je da je planirano održavanje ukupno 24 seminara (od čega 11 seminara tijekom 2013. godine, a 13 seminara tijekom 2014. godine.). Planirano je ukupno 42 sudionika seminara, od čega su: - 24 sudionika iz društva AutoZubak d.o.o.,- 17 sudionika društva Oryx Grupe d.o.o., - 1 sudionik društva Burić AutoZubak d.o.o.

- a) Planirani troškovi Instituta za inovacije od ukupno 753.340,00 kn (prema Ugovoru o partnerstvu) kroz razdoblje od dvije godine, iznose 17.936,67 kn, odnosno 2.380,61 EUR (konvertirani iznos) po sudioniku (za svih 24 seminara), odnosno 747,36 kn, odnosno 99,19 EUR (konvertirani iznos) za svaki pojedinačni seminar. 753.340,00 / 42 = 17.936,67 / 24 = 747,36 kn. Iz svega iskazanog proizlazi da se visina planiranog troška 'Instituta za inovacije' pojedinačno odnosi: - na društvo AutoZubak d.o.o. u iznosu od: 430.479,36 kn, odnosno 57.134,43 EUR, - na društvo Oryx Grupa d.o.o. u iznosu od: 304.923,33 kn, odnosno 40.470,28 EUR, - na društvo Burić AutoZubak d.o.o. u iznosu od: 17.936,67 kn, odnosno 2.380,61 EUR. Ukupno: 753.339,36 kn, odnosno 57.134,43 EUR (Napomena: iako je Ugovorom o posredovanju planirano da će 50% troškova Instituta biti fakturirano prema društvu AutoZubak d.o.o., u kalkulaciju troškova školovanja Instituta uzeti su troškovi prema stvarnom udjelu u ukupnim troškovima (prema stvarnom broju sudionika tužitelja i društva Oryx grupa d.o.o.).

- b) Planirani troškovi smještaja („Hoteli i Vile Veladrion“ Žrnovnica) iznosili su ukupno 1.405.091,52 kn, odnosno 186.487,69 EUR (konvertirani iznos) što kroz razdoblje od dvije godine, iznosi 33.454,56 kn, odnosno 4.440,18 EUR (konvertirani iznos) po sudioniku za ukupni smještaj, odnosno 1.393,94 kn, odnosno 185,01 EUR (konvertirani iznos) za svaki pojedinačni smještaj.1.405.091,52 / 42 = 33.454,56 / 24 = 1.393,94 kn. Iz svega iskazanog proizlazi da se visina planiranog troška smještaja u 'Hoteli i Vile Veladrion' Žrnovnica odnosi:- na društvo AutoZubak d.o.o. u iznosu od: 802.909,44 kn, odnosno 106.564,39 EUR, - na društvo Oryx Grupa d.o.o. u iznosu od: 568.727,52 kn, odnosno 75.483,12 EUR , - na društvo Burić AutoZubak d.o.o. u iznosu od: 33.454,56 kn, odnosno 4.440,18 EUR

Ukupno: 1.405.091,52 kn, odnosno 186.487,69 EUR

- c) Planirani troškovi goriva i cestarine iznosili su: - za 15 polaznika iz Zagreba: 15 x 307,52 kn = 4.612,80 kn x 24 seminara = 110.707,20 kn, - za 3 polaznika iz Osijeka: 3 x 724,21 kn = 2.172,63 kn x 24 seminara = 52.143,12 kn, - za 2 polaznika iz Siska. 2 x 421,30 kn = 842,60 kn x 24 seminara = 20.222,40 kn, - za 1 polaznika iz Požege: 1 x 564,30 kn = 564,30 kn x 24 seminara = 13.543,20 kn, - za 1 polaznika iz Sl. Broda: 1 x 591,98 kn = 591,98 kn x 24 seminara = 14.207,52 kn, - za 1 polaznika iz Varaždina: 1 x 424,38 kn = 424,38 kn x 24 seminara = 10.185,12 kn, - za 1 polaznika iz Koprivnice: 1 x 481,27 kn = 481,27 kn x 24 seminara = 11.550,48 kn. Planirani troškovi goriva ukupno: 232.559,04 kn. Dakle, planirani trošak goriva po polazniku iz Zagreba iznosio je 4.612,80 kn, odnosno 612,22 EUR (konvertirani iznos), dok je planirani trošak goriva po polazniku iz Zagreba za sudjelovanje na svih 24 seminara iznosio 110.707,20 kn, odnosno 14.693,37 EUR (konvertirani iznos). U stupcu 'h' Tabele 1 nalaza dan je prikaz planiranih troškova goriva na način, kao da su svi polaznici iz Zagreba (budući da je tuženik iz Zagreba), ne upuštajući se u planirane troškove goriva svih polaznika, a budući da to i nije predmet ovog vještačenja. U ovom dijelu planiranih troškova, razvidno je, da je tužitelj troškove goriva planirao u visini ukupnih troškova goriva na svakoj pojedinoj relaciji, na način, kao da je u svakom automobilu tijekom vožnje, prisutna samo jedna osoba. Planirani troškovi cestarine iznosili su: - za 15 polaznika iz Zagreba: 15 x 122,00 kn = 1.830,00 kn x 24 seminara = 43.920,00 kn (+) ukupni trošak goriva po sudioniku iz Zagreba: 307,52 kn x 24 seminara = 7.380,48 kn (+) ukupni trošak cestarine po sudioniku iz Zagreba: 122,00 kn x 24 seminara = 2.928,00 kn Benzin i cestarina po sudioniku iz Zagreba za sudjelovanje u 24 seminara: 10.308,48 kn Dakle, planirani trošak cestarine po polazniku iz Zagreba iznosio je 122,00 kn, odnosno 16,19 EUR (konvertirani iznos), dok je planirani trošak cestarine po polazniku iz Zagreba za sudjelovanje na svih 24 seminara iznosio 7.380,48 kn, odnosno 979,56 EUR (konvertirani iznos). U ovom dijelu planiranih troškova, razvidno je, da je tužitelj troškove cestarine planirao u visini ukupnih troškova cestarine na svakoj pojedinoj relaciji, na način, kao da je u svakom automobilu tijekom vožnje, prisutna samo jedna osoba.

- d) Planirani popratni troškovi - Tužitelj je popratne troškove školovanja po seminaru, po osobi, planirao u iznosu od 49,60 kn, odnosno 6,58 EUR (konvertirani iznos). Nigdje u spisu, niti tijekom postupka, ne postoji pojašnjenje što sve ulazi u planirane popratne troškove. U konačnici, iz svega gore iskazanog proizlazi da je ukupna visina planiranih troškova po sudioniku (iz Zagreba) po seminaru iznosila 2.620,42 kn, odnosno 347,79 EUR (konvertirani iznos), a planirani troškovi sudjelovanja na 24 seminara po sudioniku (iz Zagreba) iznosio je 62.890,08 kn, odnosno 8.346,96 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa), što odgovara iznosu iskazanom u Ugovoru o školovanju tuženika, a kao polazniku seminara iz Zagreba. 2.620,42 kn x 24 = 62.890,08 kn, odnosno 8.346,96 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa)

- Planirani troškovi školovanja za stvaran broj sudjelovanja na seminarima - U Tabeli 1a nalaza dan je prikaz svih održanih seminara (ukupno 17) u razdoblju od veljače 2013. godine do studenog 2014. godine, a prema terminima održavanja danim u stupcu 'c' Tabele 1a nalaza. Iako je tuženik u iskazima tijekom suđenja naveo da je sudjelovao na 14, od ukupno 17 održanih seminara, prema podacima u spisu (popis gostiju hotela i sl.) proizlazi da tuženik nije sudjelovao na ukupno dva seminara i to na jednom seminaru održanom od 2. do 3. lipnja 2013., te na seminaru održanom od 6. do 7. studenog 2014. U konačnici, iz prikaza danog u stupcu 'i' Tabele 1a nalaza, proizlazi da bi planirani trošak školovanja tuženika, za sudjelovanje na 15 seminara iznosio 36.685,90 kn neto, odnosno 4.869,06 EUR neto (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa danih u stupcu 'i1' Tabele 1a nalaza). Napomena: gornji iznos troškova seminara iskazani su u neto iznosima (bez poreza na dodanu vrijednost). Potrebno je istaknuti da su troškovi Instituta za inovacije (prema stvarno izdanim računima) oslobođeni PDV-a budući da Institut za inovacije nije u sustavu PDV-a, dok je PDV za trošak smještaja u hotelu, u vrijeme izdavanja računa iznosio 10%, odnosno 13% (od ožujka 2014. godine). Stoga, u nastavku nalaza vještak će stvarne (konačne) troškove školovanja iskazati u bruto iznosu, prema stvarno izdanim računima, zbog nemogućnosti primjene jedinstvene stope PDV-a na ukupni iznos.

- a) Stvarni troškovi školovanja 'Instituta za inovacije' - Prikaz stvarnih troškova školovanja Instituta za inovacije u razdoblju od veljače 2013. do kraja radnog odnosa tuženika (17. studenog 2014.) dan je u Tabeli 2 nalaza. Iz prikaza danog u Tabeli 2 nalaza proizlazi da je visina stvarnog troška školovanja 'Instituta za inovacije' koja se odnosila na društvo AutoZubak d.o.o. za ukupno održanih 17 seminara iznosila ukupno 423.671,95 kn neto, odnosno 56.230,93 EUR (konvertirani iznos) (koji iznos je istovjetan bruto iznosu, budući da Institut za inovacije nije u sustavu PDV-a). U ovom dijelu stvarnih troškova potrebno je istaknuti da na računima 'Instituta za inovacije' nema specifikacije pojedinih troškova, već je istaknut samo ukupan iznos uz napomenu na koji mjesec se isti odnose (primjerice: ako stoji napomena: 3 mjesec, nije vidljivo da li se račun odnosi na 3. mjesec 2013. ili 2014. godine, već je to vidljivo isključivo iz datuma računa). Institut za inovacije izdao je ukupno 18 računa, međutim: - račun 38-13-0203 od 21. ožujka 2013. u iznosu od 18.122,10 kn, prema danom opisu odnosio se na ZEMP- 3 mj., iako prema podacima o vremenu održavanja seminara (boravka u hotelu) proizlazi da se u 3. mjesecu 2013. seminar nije održao, - račun 38-13- 0217 od 2. prosinca 2013. u iznosu od 34.844,46 kn prema danom opisu odnosio se na ZEMP- 11 mj., a prema podacima o vremenu održavanja seminara (boravka u hotelu) proizlazi da su se u 11. mjesecu 2013. održala dva seminara , - račun 30-14-0209 od 12. lipnja 2014. u iznosu od 20.569,93 kn prema danom opisu odnosio se na ZEMP- 6 mj., a prema podacima o vremenu održavanja seminara (boravka u hotelu) proizlazi da se u 6. mjesecu 2014. održao jedan, a ne dva seminara (osim toga, ovaj račun nije dostavljen u dokumentaciji spisa, već je samo evidentiran u poslovnim knjigama tužitelja. Ostaje nejasno, iz kojeg razloga, kao početna oznaka ovog računa stoji broj 30, a ne broj 38, kao kod svih ostalih računa). U svakom slučaju, redni brojevi računa, radi lakšeg praćenja, navedeni su prema terminima stvarno održanih seminara (ukupno 17 termina). U stupcu 'g' Tabele 2 nalaza, dan je prikaz ukupnih troškova sudjelovanja, koji su iznosil i: - 423.671,95 kn, odnosno 56.230,93 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa)(bruto=neto) za sudjelovanje na svih 17 seminara, odnosno - 349.806,04 kn, odnosno 46.427,24 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa) (bruto=neto) za sudjelovanje na 15 seminara U konačnici, u stupcu 'h' Tabele 2 nalaza, dan je prikaz pojedinačnih troškova sudjelovanja (na osnovu stvarnog broja sudionika prema prikazu danom u stupcu 'e' Tabele 2 nalaza, koji su iznosili:

- 2.697,71 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa) (bruto=neto) po sudioniku, za sudjelovanje na svih 17 seminara, odnosno - 2.261,49 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa) (bruto=neto) po sudioniku, za sudjelovanje na 15 seminara

- b) Stvarni troškovi smještaja („Hoteli i Vile Veladrion“ Žrnovnica) - Prikaz stvarnih troškova smještaja u „Hoteli i Vile Veladrion“ Žrnovnica u razdoblju od veljače 2013. do kraja radnog odnosa tuženika (17. studenog 2014.) dan je u Tabeli 3 nalaza. Iz prikaza danog u Tabeli 3 nalaza proizlazi da je visina stvarnog troška „Hoteli i Vile Veladrion“ Žrnovnica koji su se odnosili na društvo AutoZubak d.o.o. za ukupno održanih 17 seminara iznosila ukupno 462.285,16 kn, odnosno 61.356,73 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa) bruto (uz primijenjenu stopu PDV-a od 10% zaključno s prosincem 2013. godine, a 13% počevši od siječnja 2014. godine do konca izračuna). Računi ispostavljeni od strane društva AutoZubak Zagreb d.o.o. iz Sesveta kao vlasnika hotela i vila Veladrion, prema tužitelju društvu AutoZubak Zagreb d.o.o. iz Velike Gorice, u sebi sadržavaju potpuni opis: razdoblje održavanja (dolazak/odlazak), ukupan broj korištenih soba, kao i popis smještenih osoba i cijenom (troškom) iskazanom za svakog pojedinog sudionika. Iz računa za trošak smještaja danih na listovima 124. do 148. spisa, proizlazi da tuženik nije bio zapisan kao gost „Hoteli i Vile Veladrion“ Žrnovnica, za seminare održane u sljedećim terminima: od 2. do 3. lipnja 2013. i od 6. do 7. studenog 2014. a za preostalih 15 seminara, tuženik se nalazi u pop isu gostiju hotela. U stupcu 'k' Tabele 3 nalaza, dan je prikaz ukupnih troškova smještaja u hotelu Veladrion za vrijeme održavanja seminara, koji su iznosili: 462.285,16 kn bruto, odnosno 61.356,73 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa) za sudjelovanje na svih 17 seminara, a 408.676,65 kn bruto, odnosno 54.240,73 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa) za sudjelovanje na 15 seminara. U konačnici, u stupcu 'l1' Tabele 3 nalaza, dan je prikaz pojedinačnih troškova sudjelovanja (na osnovu stvarnog broja sudionika prema prikazu danom u stupcu 'e' Tabele 3 nalaza, koji su iznosili: - 2.912,59 EUR bruto (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa) po sudioniku, za sudjelovanje na svih 17 seminara, odnosno 2.591,50 EUR bruto (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa) po sudioniku, za sudjelovanje na 15 seminara. Napomena: u stupcu 'e' Tabele 3 nalaza dan je prikaz broja gostiju hotela za vrijeme održavanja svakog pojedinog seminara, a koji broj se odnosi na sudionike i predavače, te je stoga u pojedinim slučajevima prelazio broj ukupno prijavljenih sudionika seminara iz društva AutoZubak d.o.o. (24).

- c) Stvarni troškovi goriva i cestarine - Stvarni troškovi goriva - U stupcima 'j' do 'l1' Tabele 4 nalaza dan je prikaz troškova goriva (benzina) po svakom putovanju na mjesto održavanja seminara (relacija Zagreb-Žrnovnica-Zagreb). Budući da je u dokumentaciji spisa dostavljen samo dio putnih naloga za odlazak na seminare, iz kojih nije sasvim razvidan broj osoba (putnika) u automobilu, vještak je postupio na način, da je za mjesece za koje je bilo moguće utvrditi broj putnika u automobilu (veljača, svibanj, lipanj i studeni 2013., te ožujak 2014. godine) unio stvaran broj putnika, dok je broj osoba za preostalo razdoblje unio prosječan broj putnika (3), na osnovu poznatih podataka. Prema dokumentu s lista 84. spisa, razvidno je da na relaciji Zagreb-Žrnovnica-Zagreb ukupna kilometraža iznosi 400 km, te za potrošnju od 40 litara goriva, visina troška goriva iznosi 307,52 kn neto (384,40 kn bruto), odnosno 51,02 EUR (konvertirani iznos) po automobilu. U stupcu 'l' Tabele 4 nalaza dan je prikaz troška benzina po osobi u kunama (ovisno o broju osoba u automobilu), a u stupcu 'l1' Tabele 4 nalaza u valuti EUR. Iz prikaza danog Tabeli 4 nalaza, razvidno je da ukupni trošak goriva tuženika za putovanje na 15 seminara iznosio 2.018,06 kn bruto, odnosno 267,89 EUR bruto (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa). Stvarni troškovi cestarine - U stupcima 'g' do 'i1' Tabele 4 nalaza dan je prikaz troškova cestarine po svakom putovanju na mjesto održavanja seminara (relacija Zagreb-Žrnovnica-Zagreb). Prema dokumentu s lista 84. spisa, razvidno je da na relaciji Zagreb-Žrnovnica-Zagreb ukupna visina troška cestarine iznosi 122,00 kn neto (152,50 kn bruto), odnosno 20,24 EUR (konvertirani iznos). U stupcu 'i' Tabele 4 nalaza dan je prikaz troška cestarine po osobi u kunama, a u stupcu 'i1', u valuti EUR. Iz prikaza danog u Tabeli 4 nalaza, razvidno je da ukupni trošak cestarine tuženika za putovanje na 15 seminara iznosio 2.018,06 kn bruto, odnosno 267,89 EUR bruto (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa).

d) Stvarni popratni troškovi - Kako je već prethodno navedeno, tužitelj je popratne troškove školovanja po seminaru, po osobi, planirao u iznosu od 49,60 kn, odnosno 6,58 EUR (konvertirani iznos), s time da nigdje u spisu, niti tijekom postupka, ne postoji pojašnjenje što sve ulazi u planirane popratne troškove. U Tabeli 5 nalaza dan je prikaz troškova reprezentacije prema računima izdanim do 7. studenog 2014. godine. Prema prikazu danom u stupcu 'h' Tabele 5 nalaza razvidno je da su troškovi reprezentacije po polazniku (na osnovu prosječnog broja polaznika (21)) iznosili 118,25 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa), što raspoređeno na ukupan broj održanih seminara do studenog 2014. godine (17) iznosi 6,96 EUR. Vještak se nije upuštao u unošenje dodatnih popratnih troškova, a koji bi uvelike povećali njihov ukupan planirani iznos, koji tužitelj potražuje u početnom tužbenom zahtjevu u sastavu ukupnog troška školarine.

- Slijedom svega navedenog, u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju dokumentacije dostupne u spisu, vještak je mišljenja da visina troškova školovanja tuženika do kraja njegovog radnog odnosa 17. studenog 2014., a koji se odnose na ukupno 15 seminara na kojima je tuženik sudjelovao iznosi ukupno 5.331,58 EUR bruto, pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'i' Tabele 6 nalaza (ne uzimajući u obzir iznose pod rednim brojem 4. i 17., a koji se odnose na seminare u lipnju 2013. i studenom 2014., na kojima tuženik, prema dokumentaciji u spisu, nije sudjelovao), a koji su se odnosili na: 2.261,49 EUR troška Instituta za inovacije, 2.591,50 EUR troška smještaja u hotelu, 267,89 EUR troškova goriva, 106,30 EUR troškova cestarine, 104,40 EUR ostalih popratnih troškova (trošak reprezentacije). Iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani su u EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/2022. i 88/2022.), uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn).

30. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovorio je tuženik pa je vještak saslušan usmeno na ročištu. Vještak je izjavio da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja. Nadalje, navodi da s obzirom na činjenicu da se radi o troškovima koji su obračunava ti za sve sudionike pojedinih seminara i tečajeva, to se troškovi na jednog sudionika, konkretno na tuženika, mogu odrediti isključivo na način da se podijele po svakom seminaru po svakom polazniku seminara i takvi prosječni troškovi se onda iskazuju po jednom polazniku, što je i napravio u danim izračunima. Dakle, to su stvarni troškovi koji su raspodijeljeni na broj polaznika. U prvom dijelu nalaza je obuhvatio odnosno obrazložio planirane troškove školovanja po različitim vrstama troškova, a iste je iskazao, kako na razini pojedinog polaznika, tako i na razini pojedinih trgovačkih društava (imajući u vidu i da su se neki od troškova dijelili na više trgovačkih društava za koje je školovanje provođeno). U drugom dijelu nalaza obradio je stvarno nastale troškove školovanja prema računima koje su ispostavili poslovni partneri tužitelja, i naravno da je te troškove iskazao prema ispostavljenim računima i ponovno ih rasporedio na pojedine polaznike smještaja. U spisu postoje izvadci iz knjigovodstvenih evidencija tužitelja za pojedine dobavljače iz kojih je razvidno kolika je bila visina zaduženih troškova pojedinih potrošača, dakle obveze tužitelja prema pojedinom dobavljaču. Ako je sporno da bi ti troškovi bili plaćeni, tada bi trebao obaviti dodatni uvid u poslovne knjige i knjigovodstvenu dokumentaciju tužitelja za što bi trebao primjeran rok. Na upit tuženika gdje je vidljivo da je neki ulazni račun plaćen, vještak je izjavio da je on s jedne strane vidljiv na prometu po žiroračunu ako je plaćen transakcijski ili primjerice na kompenzaciji ili sl. ako je plaćen obračunski, a kao posljedica podmirenja u poslovnim se knjigama to evidentira na analitičkoj knjigovodstvenoj kartici tog konkretnog dobavljača kao podmirenja cijelog ili dijela računa. Na temelju postojeće dokumentacije u spisu, ne može utvrditi sa sigurnošću, da li je i kada pojedini račun plaćen. U pogledu troškova putovanja (cestarine i gorivo) navodi da se isti obračunavaju putem putnih naloga koje sastavljaju oni koji su bili na nekom konkretnom putovanju i u prilogu obračuna takvog putnog naloga dostavljaju troškove koje su podmirili, a u svezi putovanja. Na str. 10 nalaza već je naveo kako je dostavljen samo dio putnih naloga, a i iz njih nije vidljivo tko je sve putovao, dakle, koliko osoba je jednim vozilom išao na školovanje, pa je onda za naloge za koje je mogao utvrditi broj putnika u automobilu, unio stvaran broj osoba dok je za ostale naloge koristio prosječan broj od 3 putnika. U tabeli 4 iz nalaza je naveo za svako putovanje postoji li i koji je broj putnog naloga. Putni nalog sam po sebi predstavlja nalog za putovanje, a na temelju kojega se nakon obavljenog putovanja sastavlja obračun putnih naloga i na takvom obračunu se iskazuje koji sve troškovi su nastali i onaj tko sastavlja obračun putnog naloga svojim potpisom potvrđuje primitak iznosa na ime troškova koje je imao, a u spisu su priloženi obračuni putnih naloga kako ih je naveo u tabeli 4. Na obračunu putnog naloga, osoba koja ga je sastavila, potvrđuje primitak iznosa iskazanog na tom obračunu putnog naloga. Za putovanja za koje nema obračuna putnih naloga u spisu, ne može se sa sigurnošću utvrditi da su troškovi stvarno nastali u iznosima kako su iskazani, pa je iste računao kako je to već naveo na bazi prosječnog broja osoba u automobilu kao i na bazi stvarne kilometraže i troškova cestarina. Troškovi hotela su iskazani na bazi podataka u spisu, konkretno na bazi računa koje je hotel ispostavio za smještaj pojedinih osoba u pojedinim razdobljima. Trošak hotela je raspoređivao na tuženika po istom kriteriju kako je raspoređivao i ostale troškove, dakle rasporedom ukupnog fakturiranog troška na broj osoba na koje se taj trošak odnosi. Napominje da je u izračune uključio samo one račune hotela u kojima je tuženik naveden kao gost, dakle, isključio je one troškove hotela za razdoblja za koja tuženik nije naveden kao gost. Troškove hotela je iskazao u ukupnom iznosu od 61.356,73 eura što se odnosi na svih 17 seminara, dok je na 15 seminara na koje je tuženik evidentiran kao gost hotela utvrdio trošak smještaja 54.240,73 eura. Niti za te troškove u spisu predmeta nije priložena dokumentacija o plaćanju istih hotela. Nadalje, vještak smatra irelevantnim to što na dijelu računa stoji navedeno da se trebaju perfektuirati na druga društva a ne na tužitelja, s obzirom da je iskazao troškove po sudioniku, a tuženik je bio zaposlen kod tužitelja. Ne zna je li se račun dijelio između tužitelja i drugog društva u omjeru od 50% naprama 50%, dakle ne može se očitovati koliki dio troškova je otpao na tužitelja a koliko na drugo trgovačko društvo. Što se tiče popratnih troškova, iste je iskazao prema računima koji su priloženi u spisu predmeta, a kako je to navedeno u tabeli 5 nalaza, a iste je rasporedio na tuženika na isti način kao i sve druge troškove, dakle raspodjelom prema broju sudionika. U pogledu računa Instituta za inovacije, konkretno računa pod rednim brojem 2 tabele 2 iz nalaza (račun br. 38-13-0203), navodi da je isti iskazao na temelju dokumentacije iz spisa, a s obzirom na obrazloženje kako se radi o seminaru koji nije održan, logično bi bilo da taj račun ne ulazi u zbroj ukupne obveze tužitelja prema Institutu za inovaciju. Ističe kako je taj račun iskazan i u poslovnim knjigama tužitelja kao obveza prema Institutu, ali bi trebao kraći rok da provjeri mijenja li navedeno nešto u danim izračunima. S obzirom da se radi o istoj vrsti pitanja i u pogledu računa 30-14-0209, i o tome bi se očitovao u kraćem roku u pisanom obliku. Ne može razlučiti što se odnosi na troškove predavanja a što na troškove ispita, ali s obzirom da prema navodu tuženika, tuženik nije pristupio niti jednom ispitu, onda su troškovi koji su obračunati troškovi predavanja. Iz specifikacije planiranih troškova ne zna koliko od istih se odnosi na predavanja a koliko na ispit.

31. Sukladno prijedlogu tuženika, vještak je izradio dopunski nalaz i mišljenje u pogledu dva računa Instituta za inovacije za koje je vještak tražio dodjelu roka. U dopunskom nalazu i mišljenju nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju u spisu vještak je naveo da su dva računa za koje je vještak zatražio dodjelu roka za očitovanje: - Račun br. 38-13-0203 te Račun br. 38-13-0209, a koji se odnose na stvarne troškovi školovanja Instituta za inovacije.

- Račun 38-13-0203 (pod rednim brojem 2 Tabele 2 osnovnog nalaza) od 21. ožujka 2013. u iznosu od 18.122,10 kn, prema danom opisu odnosio se na ZEMP-3 mj., iako prema podacima o vremenu održavanja seminara (boravka u hotelu) proizlazi da se u 3. mjesecu 2013. seminar nije održao.

- Račun 38-13-0209 (pod rednim brojem 4 Tabele 2) osnovnog nalaza od 24. lipnja 2013. u iznosu od 55.711,13 kn prema danom opisu odnosio se na ZEMP-6. mj., a prema podacima o vremenu održavanja seminara (boravka u hotelu) proizlazi da se seminar održao od 2. do 3. lipnja 2013.

Ova dva računa različito su utjecala na obračun troška tuženika za sudjelovanje u 15 seminara.

- Račun pod rednim brojem 4. (kao i račun pod rednim brojem 17.) nije uvršten u završni zbroj stupca 'g' Tabele 2 nalaza, a koji zbroj se odnosio na trošak tuženika na ime sudjelovanja u seminarima.

- Račun pod rednim brojem 2 je uzet u obzir prilikom izračuna troškova tuženika po osnovi sudjelovanja u seminarima na osnovi ukupno izdanih računa Instituta za inovacije. Slijedom navedenog, vještak je sačinio varijanta 2. izračuna pa ako sud odluči, da se seminar pod rednim brojem 2 ne bi trebao uzeti u obzir prilikom izračuna ukupnog troška tuženika za sudjelovanje u seminarima, a budući da ne postoje osnovani podaci da se ovaj seminar održao (unatoč činjenici da je za isti izdan račun koji je evidentiran u poslovnoj dokumentaciji tužitelja), ukupno potraživanje tuženika po osnovi računa Instituta za inovacije, u ovoj varijanti izračuna, iznosio bi 44.022,02 EUR (zbroj/raz lika prethodno konvertiranih iznosa), rekapitulirano kako slijedi:

(+) Trošak tužitelja za sudjelovanje u 15 seminara: 349.806,04 kn, 46.427,24 EUR (-) Umanjenje za račun pod rednim brojem 2.: 18.122,10 kn, 2.405,22 EUR Trošak tuženika za sudjelovanje u 15 seminara: 331.683,94 kn, 44.022,02 EUR 32. Sukladno prijedlogu tuženika, vještak je usmeno dopunski saslušan na ročištu, te je vještak izjavio da je podneskom od 16.1.2026. tuženik postavio pitanje ovisi li cijena seminara o broju sudionika koji su pristupili, u pogledu čega navodi kako je iz svih tabelarnih izračuna pojedinih troškova, pa tako i cijena seminara vidljivo da se svaki pojedini trošak dijeli na prosječan broj sudionika ili pak u odnosu na troškove prijevoza koji se dijele na broj osoba u automobilu, i upravo na taj način je svaki izračun i sačinjen. Bez obzira na sudjelovanje tuženika, za svako održano predavanje, tužitelj je imao obvezu podmirenja troškova prema računima koje je za održano predavanje ispostavio Institut za inovacije. Kao što je jasno i čitko vidljivo iz pisanog nalaza i mišljenja, kao i dosadašnjih očitovanja na ročištu, pa i današnjeg očitovanja, svi troškovi pa tako i troškovi hrane podijeljeni su na prosječan broj sudionika, a vještak ne može točno reći koliko je hrane točno tuženik pojeo. Ističe da je u ekonomiji uobičajeno troškove alocirati prema nekoj količini, primjerice količini proizvedenih proizvoda, a u ovom slučaju broja polaznika pojedinog predavanja. Iz ekonomske i laičke logike smatra da u slučaju da tuženik nije sudjelovao, bi nastali manji troškovi jer tuženik ne bi ništa jeo ni bio jer ga nije ni bilo. Vještak navodi da nije imao zadatak da utvrdi da li su svi polaznici predmetnih seminara završili tečaj odnosno seminare, pa u tom smislu nije prikupljao dokumentaciju, tako da se na isto ne može očitovati.

33. Nakon usmenog saslušanja vještaka, punomoćnici stranaka nisu imali daljnjih pitanja za vještaka, a niti daljnjih prigovora. Tužitelj nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, dok je tuženik izjavio da opreza radi predlaže provođenje novog financijskog vještačenja, ali za to nije naveo nikakve razloge.

34. Sud je odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog financijskog vještačena jer za to nije bilo osnove sukladno čl. 261. st. 3. ZPP -a, budući je financijski vještak Zrinko Ručević na temelju cjelokupne dokumentacije u spisu jasno i detaljno obrazložio svaku stavku troškova školovanja, te je jasno, detaljno i argumentirano odgovorio na sva pitanja i otklonio je sve primjedbe tuženika, te je sud prijedlog tuženika ocijenjen paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje s postupkom.

35. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka Zrinka Ručevića, kao i dopunska pismena i usmena očitovanja vještaka kojima detaljno odgovara na pitanja i otklanjaju prigovore tuženika, dajući za to jasne i valjane razloge, budući da je isti sač injen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a sud je ocijenio da nije bilo potrebe za provođenjem novog financijskog vještačenja sukladno čl. 261. ZPP jer za to nisu bili ispunjeni uvjeti.

36. Sporno je pravno pitanje da li tužitelj ima pravo na troškove školovanja tuženika i u kojem iznosu.

37. Financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću sud je utvrdio da visina troškova školovanja tuženika do kraja tuženikovog radnog odnosa kod tužitelja 17. studenog 2014. iznosi ukupno 5.331,58 EUR bruto, te je tužitelj sukladno tome specificirao tužbeni zahtjev.

38. Vještak je u svom nalazu i mišljenju jasno i detaljno naveo na što se odnose troškovi školovanja, a što je u skladu sa čl. 1. ugovora o školovanju kojim se tužitelj obvezao tuženiku na svoj trošak omogućiti školovanje koje provodi Institut za inovacije, u koju cijenu su uključeni troškovi predavanja, ispita, troškovi puta, smještaja i sl. Također, vještak je ispravno postupio kada je troškove školovanja utvrdio sukladno dostavljenoj poslovnoj dokumentaciji tužitelja i ispostavljenim knjigovodstvenim ispravama, budući su se stranke u čl. 5. st. 3. ugovora o školovanju suglasile da kao dokaz visine troškova služe poslovne knjige tužitelja i ostala dokazna sredstva kojima tužitelj raspolaže u smislu točnog utvrđivanja svih troškova vezanih za školovanje. Slijedom navedenog, vještak je utvrdio sve troškove školovanja sukladno citiranim odredbama ugovora o školovanju, te je odgovorio na sva pitanja i otklonio sve prigovore tuženika kojima je osporavao pojedine troškove . Nadalje, vještak je ispravno postupio kada je broj polaznika školovanja utvrdio na temelju evidencija tužitelja, a pri čemu nije bilo odlučno da li je tuženik (tijekom radnog odnosa kod tužitelja) pristupio na određeno predavanje, budući su stranke u čl. 5. st. 2. ugovora o školovanju suglasno utvrdile da okolnost što radnik nije sudjelovao u svim ili nekim predviđenim rasporedima školovanja, ne oslobađaju istoga od obveze za povratom svih troškova njegovog školovanja. Kako se školovanja pod nazivom „ZUBAK EXECUTIVE MENAGMENT PROGRAM“ provodilo za veći broj tužiteljevih radnika, a ne samo za tuženika, to je jedini način da se utvrde troškovi tuženika, bio taj da se ukupni troškovi školovanja podnijele sa brojem polaznika, a kako je to financijski vještak u učinio.

39. Također, financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću ovaj sud je utvrdio da u spisu postoje izvadci iz knjigovodstvenih evidencija tužitelja za pojedine dobavljače iz kojih je razvidno kolika je bila visina zaduženih troškova pojedinih potrošača, dakle obveze tužitelja prema pojedinom dobavljaču, ali na temelju postojeće dokumentacije u spisu, vještak nije mogao sa sigurnošću utvrditi da li je i kada pojedini račun plaćen pa je vještak naveo da ako je sporno da su ti troškovi bili plaćeni, tada bi trebao obaviti dodatni uvid u poslovne knjige i knjigovodstvenu dokumentaciju tužitelja. Međutim, iako je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te iako je vještak naveo da na temelju postojeće dokumentacije u spisu ne može sa sigurnošću utvrditi da li je i kada pojedini račun plaćen te bi za utvrđivanje navedene činjenice trebao obaviti dodatni uvid u poslovne knjige i knjigovodstvenu dokumentaciju tužitelja, stranke nisu predlagale daljnje dokazne prijedloge u tom smjeru. Naima, nakon ovakvog očitovanja vještaka na ročištu 10. rujna 2026., tužitelj je izričito izjavio da se protivi bilo kakvom dodatnom vještačenju, te nema daljnjih dokaznih prijedloga, a tuženik je izjavio da provedenim vještačenjem nije utvrđeno da su troškovi školovanja stvarno plaćeni pa je tužbeni zahtjev neosnovan. Također, i na ročištu 20. veljače 2026. tužitelj je izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga te je predložio zaključenje glavne rasprave.

40. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj navedene troškove školovanja tuženika u ukupnom iznosu od 5.331,58 EUR bruto stvarno i platio. Dakle, kako je financijskim vještačenjem utvrđeno da se na temelju postojeće dokumentacije u spisu, ne može sa sigurnošću utvrditi da li je i kada pojedini račun plaćen, a tužitelj nije predložio daljnje dokaze kojim bi se to utvrdilo (npr. dopunsko financijsko vještačenje), to je ovaj sud utvrdio da tužitelj nije dokazao da je tužitelj stvarno platio troškove školovanja tuženika odnosno tuž itelj nije dokazao da su mu troškovi školovanja tuženika stvarno nastali. Tome valja dodati da je teret dokazivanja činjenice da je tužitelj stvarno platio troškove školovanja - upravo na tužitelju.

41. Dakle, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku omogućio školovanje koje tuženik nije završio jer je otkazao ugovor o radu pa je za tuženika nastala obaveza plaćanja troškova njegovog školovanja sukladno čl. 5. st. 1. Ugovora o školovanju. Međutim, kako tužitelj nije dokazao da je troškove školovanja stvarno i platio, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 5.331,58 EUR bruto sa zateznim kamatama tekućim od prestanka radnog odnosa tuženika tj. od 18. studenog 2014. do isplate.

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23),, a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška, već je isti dužan naknaditi tuženiku. Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu, te podneska od 22.9.2017.4.8.2021., 6.4.2022., 29.8.2022., 4.7.2025. po Trb. 8/1 – po 100 bodova za svaki, podnesak od 3.7.2018. po Tbr. 8/4 – 25 bodova, ročište 21.10.2015., 15.12.2015., 9.3.2016., 10.5.2016., 26.9.2017., 10.4.2018., 12.3.2019., 16.2.2021., 1.2.2022., 13.4.2022., 14.3.2023., 23.10.2024., 10.9.2025. i 20.2.2026. po Tbr. 9/1 – po 100 bodova za svako, ročište 24.1.2018. po Tbr. 9/5 – 25 bodova, za sastav žalbe po Tbr. 10/1 – 125 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 4.350,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 5.437,50 eura. Tome valja dodati i troškove financijskog vještačenja po vještaku Ljupku Omaziću (pristup na ročište 1.2.2022. iznos od 33,18 eura, dopunsko vještačenje od 20.8.2022. iznos od 66,36 eura i pristup na ročište 14.3.2023. iznos od 39,82 eura), te troškove financijskog vještačenja po vještaku Zrinku Ručeviću (nalaz i mišljenje vještaka 700,00 eura, pristup na 2 ročišta po 50,00 eura za svako i dopunsko vještačenje 65,00 eura ), te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 98,78 eura, sukladno Tarifi sudskih pristojbi, pa ukupni trošak tuženika iznosi 6.475,64 eura. Valja reći da tuženiku nije priznat trošak podneska od 11.9.2015., 26.6.2023. i 10.7.2025. budući isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP. Također, tuženiku nije priznat trošak ročišta 29.11.2023. i trošak pristupa vještaka na isto to ročište, budući je ove troškove tuženik sam skrivio sukladno čl. 156 st. 1 ZPP, jer su ovi troškovi nastali zbog neosnovanog zahtjeva tuženika za izuzećem suca. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 13. ožujka 2026.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

3. Spis