REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-2105/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreba, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv I-tuženika ZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika HA, Carrer civital da la paz 1, Lloret de Mar, Španjolska, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. veljače 2026, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih I- tuženika i II-tuženika, 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je Ugovor o radu s početkom rada 26.06.2018. godine, a kojeg su sklopili: I-tuženik ZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II- tuženik HA, Carrer civital da la paz 1, Lloret de Mar, Španjolska, OIB: [osobni identifikacijski broj] ništetan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je I. tuženik ZA, registriran kao kućanstvo te je s II. tuženikom sklopio ugovore o radu čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje obavijestio je tužitelja dopisom od 02. lipnja 2023. godine, KLASA: 140-01/21-41/87, URBROJ: 341- 99-01/7-23-37, da je I. tuženik u određenim razdobljima prijavio u osiguranje i odjavio veći broj radnika, te je izražena sumnja u njihovo fiktivno zapošljavanje radi ostvarivanja pogodnosti izvan sustava mirovinskog osiguranja (zdravstveno osiguranje, socijalne naknade), te da je za veći broj radnika to jedina prijava u Republici Hrvatskoj. I. tuženik ZA je izvršio prijavu i odjavu u radni odnos za više osoba, među kojim i za II-tuženika – MA, OIB: [osobni identifikacijski broj] u razdoblju od 26.06.2018. do 26.06.2018. godine (1 dan). Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje sastavio je Zapisnik bez dokumentacije obveznika od 12.11.2021. godine za I. tuženika ZA - kućanstvo, KLASA: 140-10/21-08/649, URBROJ: 341-25-11/4-21-3, kojim je izvršena kontrola podataka o kojima ovise prava iz mirovinskog osiguranja za radnike kod obveznika ZA za razdoblje od 02.10.2017. do 12.11.2021. godine. Kontrola je izvršena uvidom u prijavno -odjavnu evidenciju HZMO-a i u dostupne podatke sustava Porezne uprave (JOPPD-prijave). Uvidom u evidenciju HZMO-a, vidljivo je da je obveznik u kontroliranom razdoblju imao prijavljeno 48 radnika. Uvidom u dostupne podatke informacijskog sustava Porezne uprave, stanje računa poreznih obveznika, vidljivo je da nema evidentiranih JOPPD - prijava za kontrolirano razdoblje. Iz navedenog slijedi da za razdoblje od 02.10.2017. do 12.11.2021. godine obveznik nije predavao zakonom propisanu dokumentaciju za radnike, nema poslovne aktivnosti, stoga je svim gore navedenim radnicima upitan staž osiguranja. I. tuženik ZA je sklopio ugovore o radu čija je svrha bila da II. tuženik i ostali radnici ostvare pravo na obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju). II. tuženik i ostali prijavljeni su u spornim razdobljima koristili sva prava iz zdravstvenog osiguranja te je tužitelju nastala šteta u vidu plaćanja troškova zdravstvene zaštite zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj i inozemstvu. II. tuženik je u razdoblju od 18.09.2020. do 31.03.2023. godine ostvario trošak zdravstvene zaštite u iznosu od 122,10 EUR, Članak 122. stavak 4. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Članak 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, odnosno da je predmetni ugovor sklopljen radi zaobilaženja propisa, a ne obavljanje poslova prema sklopljenom ugovoru. Životno je nelogično da je I. tuženik zaposlio u radni odnos toliki broj radnika na kratak vremenski period, a da nije izvršavao zakonom propisane obveze u vidu podmirenja doprinosa, vođenja propisanih obrazaca itd. Stoga se nedvojbeno može zaključiti da se radi o simulaciji Ugovora o radu kao i da je isti sklopljen iz nedopuštenih pobuda, odnosno kako bi II. tuženik odjavom iz radnog odnosa stekao status osigurane osobe na teret sredstava tužitelja kao nezaposlena osoba kao i prava koja im pripadaju iz stečenog statusa osigurane osobe. Sukladno članku 187. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe. Stoga tužbenim zahtjevom preciziranim u tužbi i podnesku od 3.12.2025. zahtijeva da sud utvrdi da je ugovor o radu kojeg su sklopili I. i II. tuženik s početkom rada 26.6.2018. ništetan, podredno bez pravnog učinka.

2. I. i II. tuženik, iako im je tužba uredno dostavljena, nisu podnijeli odgovor na tužbu, a niti su pristupili na zakazana ročišta, niti se osporili tužbeni zahtjev i navode tužbe, već su se držali potpuno pasivno.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u službene evidencije tužitelja i podatke HZMO, dopis HZMO od 2.6.2023., Rješenje HZMO, Potvrde o visini dohotka i primitaka Porezne uprave, te ostalu dokumentaciju u spisu.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Na ročištu 27.2.2026. koje je održano u odsutnosti uredno pozvanog I. i II. tuženika, punomoćnik tužitelja je izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga, odustao je od drugih dokaznih prijedloga, te je predložio zaključenje glavne rasprave, pa je sud zaključio glavnu raspravu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti, podredno utvrđenje da nema pravnog učinka ugovora o radu kojeg su sklopili I. i II. tuženik, budući tijekom postupka tvrdi da je isti ništetan temeljem čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, dalje: ZOO („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) i čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, dalje: ZOZO („Narodne novine“ br. 80/13, 137/13, 98/19, 33/23). Ove navode tužitelja, I. i II. tuženik nisu osporili.

7. Uvidom u službenu evidenciju tužitelja i podatke HZMO sud je utvrdio da je II-tuženik HA bio u radnom odnosu te je bio prijavljen na nepuno radno vrijeme od 4 sata na dan kod fizičke osobe I-tuženika ZA **.**.2018. do 26.6.2018, a nakon tog razdoblja više nema evidentiranih prijava na HZMO.

8. Iz dopisa HZMO upućenog tužitelju od 2.6.2023. proizlazi da je HZMO proveo postupak nadzora u nekoliko kućanstva, među kojima je i obveznik I -tuženik ZA, te je utvrđeno da je I. tuženik u određenim razdobljima prijavio u osiguranje i odjavio veći broj radnika tj. čak 48, među kojima je i II-tuženik, te je izražena sumnja u njihovo fiktivno zapošljavanje radi ostvarivanja pogodnosti izvan sustava mirovinskog osiguranja (zdravstveno osiguranje, socijalne naknade), te da je za veći broj radnika to jedina prijava u Republici Hrvatskoj. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje sastavio je Zapisnik bez dokumentacije obveznika od 12.11.2021. godine za I. tuženika ZA - kućanstvo, KLASA: 140- 10/21-08/649, URBROJ: 341-25-11/4-21-3, kojim je izvršena kontrola podataka o kojima ovise prava iz mirovinskog osiguranja za radnike kod obveznika ZA za razdoblje od 02.10.2017. do 12.11.2021. godine. Kontrola je izvršena uvidom u prijavno-odjavnu evidenciju HZMO-a i u dostupne podatke sustava Porezne uprave (JOPPD-prijave). Uvidom u evidenciju HZMO-a, vidljivo je da je obveznik u kontroliranom razdoblju imao prijavljeno 48 radnika. Uvidom u dostupne podatke informacijskog sustava Porezne uprave, stanje računa poreznih obveznika, vidljivo je da nema evidentiranih JOPPD-prijava za kontrolirano razdoblje. Iz navedenog slijedi da za razdoblje od 02.10.2017. do 12.11.2021. godine obveznik nije predavao zakonom propisanu dokumentaciju za radnike, nema poslovne aktivnosti, stoga je svim gore navedenim radnicima upitan staž osiguranja. Sukladno tome, rješenjem HZMO od 7.12.2021. II-tuženiku nije priznat staž osiguranja od 27.6.2018. do 14.9.2020.

9. Iz popisa računa za II-tuženika proizlazi da je II-tuženik u razdoblju od 18.09.2020. do 31.03.2023. godine ostvario trošak zdravstvene zaštite u iznosu od 122,10 EUR.

10. Tužitelj tvrdi da je ugovor o radu koji su sklopili I. i II. tuženik s početkom rada 26 6.2018. ništetan jer je isti protivan Ustavu RH i moralu, te isti nije sklopljen radi obavljanja poslova II-tuženika kod I-tuženika, već je sklopljen radi stjecanja statusa osigurane osobe II-tuženika nakon što je II-tuženik odjavljen iz radnog odnosa.

11. Prema čl. 122. st. 4. ZOZO propisano je da u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu.

12. Prema čl. 10. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/2014, dalje: ZR) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu, a čl. 14. st. 1. ZR propisano je da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku. Sukladno čl. 14. st. 2. ZR propust ugovornih strana da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora.

13. Prema čl. 322. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14. Svrha zasnivanja radnog odnosa i sklapanja ugovora o radu je obavljanje poslova radnog mjesta od strane radnika za poslodavca sukladno ugovoru o radu. Naime, sukladno čl. 7. st. 1. ZR poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao i za obavljeni rad mu isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca, u skladu s naravi i vrstom posla, osobno obavljati preuzeti posao.

15. Iako parnične stranke nisu dostavile u spis pisani ugovor o radu između I. tuženika i II. tuženika, sud je zaključio da je II. tuženik bio u radnom odnosu kod I. tuženika jer iz evidencija HZZO i HZMO proizlazi da je osnova osiguranja radni odnos. S obzirom da se radni odnos zasniva ugovorom o radu, ugovor o radu od 26.6.2018. između I-tuženika i II-tuženika proizveo je pravne učinke koji se sastoje u stjecanju svojstva osiguranika II. tuženika kod tužitelja temeljem radnog odnosa kod I. tuženika.

16. Međutim, polazeći od utvrđenja da između I-tuženika i II-tuženika nije sklopljen pisani ugovor o radu, da je radni odnos II. tuženika kod I. tuženika trajao samo jedan dan, da je I-tuženik fizička osoba bez poslovne aktivnosti, da I-tuženik nije II-tuženiku isplatio plaću za obavljeni rad kao i duže poreze, prireze i doprinose iz čega sud zaključuje da II-tuženik niti nije obavljao nikakav rad za I-tuženika, a što je osnovna svrha zasnivanja radnog odnosa, sud je zaključio da I-tuženik i II-tuženik nisu sklopili ugovor o radu u svrhu obavljanja poslova II. tuženika kao radnika kod I. tuženika kao poslodavca za određenu plaću, već je svrha zasnivanja radnog odnosa bila isključivo stjecanje svojstva osiguranika II-tuženika kod tužitelja, a temeljem čega je II-tuženik i koristio određene usluge iz zdravstvenog osiguranja na teret tužitelja pa je ugovor o radu temeljem kojeg je II-tuženik bio prijavljen u radni odnos kod I-tuženika u razdoblju od 26.6.2018. do 26.6.2017. ništetan jer je protivan moralu te je suprotan čl. 7. st. 1. ZR u vezi sa čl. 122. st. 4. ZOZO, i čl. 322. ZOO.

17. Također, imajući u vidu da je I-tuženik u kraćem razdoblju na isti način zaposlio 48 radnika i to da su ti ugovori o radu trajali nekoliko dana, a da pri tome nitko od tih zaposlenika nije imao zdravstveno osiguranje, to iz navedenog proizlazi zaključak da pobuda za sklapanje navedenih ugovora nije bila zasnivanje radnog odnosa sa svim pravima i obvezama koje proizlaze iz Zakona o radu i važećih pozitivnih propisa, već stjecanje prava na zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj, što predstavlja nedopuštenu činidbu protivno Zakonu o radu, a čija posljedica je ništetnost, budući su za to ispunjene pretpostavke iz odredaba članka 270. stavak 1., članka 271., članka 273. stavak 2. i članka 322. stavak 1. ZOO -a. Prema odredbi članka 273. stavak 1. ZOO-a ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se odredba o nedopuštenosti činidbe primjenjuje i na pobude za sklapanje ugovora. Prema odredbi članka 270. stavak 1. ZOO-a kada je činidba nemoguće, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Člankom 271. ZOO-a je propisano da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Kako iz dokumentacije u spisu proizlazi da je svrha zaključenog ugovora o radu između I. i II. tuženika bila ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, to je navedeni ugovor o radu ništetan, jer pobuda za sklapanje ugovora o radu nije bila zasnivanje radnog odnosa, dakle predstavljala je nedopuštenu činidbu, a što ima za posljedicu ništetnost ugovora.

18. Stoga je ovaj sud zaključio da je ugovor o radu temeljem kojeg je II -tuženik bio prijavljen u radni odnos kod I-tuženika u razdoblju od 26.6.2018. do 26.6.2018. ništetan pa je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu, 13. ožujka 2026.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana.

DNA:

1. Tužitelju

2. I tuženiku

3. II tuženiku

4. Spis