Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šet. dr. Ivše Lebovića 42

Poslovni broj: P-140/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Sanjani Zorinc, na prijedlog sudske savjetnice Sabine Cuvaj, u pravnoj stvari tužitelja MAĐARIĆ & LUI d.o.o. – odvjetničko društvo, OIB: 27355904472, Zagreb, Zelinska ulica 4, koga zastupa punomoćnica Ana Čopor, odvjetnica u Zajedničkom opdvjetničkom uredu Ana Čopor i TF iz [adresa], protiv tuženika Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o. za sanaciju odlagališta otpada, OIB: 97160346104, Koprivnički Ivanec, Matije Gupca 12, koga zastupa punomoćnik Gordan Škare, odvjetnik u Zajedničkom opdvjetničkom uredu Gordan Škare i OF iz [adresa], radi isplate 20.104,61 eura (slovima: dvadesettisućastočetirieura šezdesetjedancent), nakon javne i glavne rasprave zaključene 21. siječnja 2026. u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja, punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnika tuženika, 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Piškornica - sanacijsko odlagalište d.o.o., OIB: 97160346104, Matije Gupca 12, Koprivnički Ivanec, 48000 Koprivnica da tužitelju MAĐARIĆ & LUI - odvjetničko društvo d.o.o., OIB: 27355904472, Zelinska 4, 10000 Zagreb isplati iznos od ukupno 20.104,40 EUR zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 03.04.2024. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena počevši od presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju MAĐARIĆ & LUI d.o.o. – odvjetničko društvo, OIB: 27355904472, Zagreb, Zelinska ulica 4, da naknadi tuženiku Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o. za sanaciju odlagališta otpada, OIB: 97160346104, Koprivnički Ivanec, Matije Gupca 12, parnični trošak u iznosu od 4.500,00 eura (slovima: četiritisućepetstoeura), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 31. prosinca 2024. protiv tuženika podnio tužbu radi isplate iznosa od 20,104,61 euro. Naveo je da je kao punomoćnik tuženika istog zastupao u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod brojem P-108/2021 (ranije broj P-146/2019), protiv JF i to radi isplate iznosa od 870.158,01 kn / 115.489,81 EUR (dakle vrijednost predmeta spora je iznosila 870.158,01 kn / 115.489,81 EUR). Tužitelj je tuženika zastupao na temelju punomoći izdane tužitelju od strane tuženika dana 22. studenoga 2019. S danom 2. travnja 2024. tužitelj je tuženiku otkazao punomoć za zastupanje te je o tome dana 22. srpnja 2024. obaviješten i Trgovački sudu Osijeku, sve sukladno čl. 99. st. 1. ZPP-a. Naveo je da u razdoblju od podnošenja tužbe pa do otkaza punomoći, odnosno u razdoblju od 29. studenoga 2019. pa do 2. travnja 2024., tuženik na ime zastupanja tužitelju nije platio niti jednu odvjetničku radnju niti je tužitelj za navedene radnje tuženiku izdao račun. Imajući u vidu činjenicu da tužitelj nije izdao račun nakon obavljene radnje, odvjetnička nagrada u ovom slučaju dospijeva u trenutku otkaza punomoći, a odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, sve sukladno Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Dakle, obzirom je otkaz punomoći nastupio s danom 2. travnja 2024. na obavljene odvjetničke radnje primjenjuje se Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je stupila na snagu 25. studenoga 2023. ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje Tarifa).

Nadalje je naveo da je u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod brojem P-108/2021 (ranije broj P- 146/2019) tužitelj poduzeo slijedeće odvjetničke radnje:

1. Sastav tužbe od 29. studenoga 2019. + PDV 25% 2.173,45 eura,

2. Sastav žalbe od 30. siječnja 2020. + PDV 25% 1.086,72 eura,

3. Sastav podneska od 28. veljače 2020. + PDV 25% 2.173,45 eura,

4. Sastav podneska od 8. travnja 2020. + PDV 25% 2.173,45 eura,

5. Sastav podneska od 8. lipnja 2021. + PDV 25% 2.173,45 eura,

6. Ročište od 17. lipnja 2021. + PDV 25% 2.173,45 eura,

7. Ročište od 18. svibnja 2021. + PDV 25% 2.173,45 eura,

8. Žalba od 20. kolovoza 2021. + PDV 25% 2.716,81 eura i

9. Prijedlog za dopuštenje revizije od 8. studenoga 2022. + PDV 3.260,17 eura,

dakle ukupno 20.104,40 eura te da se iznos odvjetničke radnje pod brojem 1, 3, 4, 5, 6 i 7, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 870.158,01 kn / 115.489,81 EUR, određuje prema Tbr.7. toč.1. Tarife, iznos odvjetničke radnje pod brojem 2 određuje prema Tbr.10. toč.4. Tarife, iznos odvjetničke radnje pod brojem 8 određuje prema Tbr.10. toč.1. Tarife, a iznos odvjetničke radnje pod brojem 9 određuje prema Tbr.10. toč.5. Tarife.

Predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti i potražuje parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu od dana 27. siječnja 2025. tuženik je naveo da su točni navodi tužbe o tome da je tužitelj zastupao tuženika u parničnom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku poslovni broj P-108/2021, u svojstvu tužitelja, a koji je postupak pravomoćno okončan na način da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti. Točni su navodi tužbe i o tome da je tužitelj tuženiku dostavio dopis – izjavu o otkazu punomoći za zastupanje u navedenom predmetu, kako se to i navodi tužbom, nakon pravomoćnog okončanja predmetnog postupka. Točni su i navodi tužbe o tome da tuženik tužitelju nije platio niti jednu odvjetničku radnju poduzetu u gore naznačenom parničnom postupku.

Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u osnovu tako i u visini.

Naveo je da su tuženik i trgovačko društvo Piškornica d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 47917187348, povezana društva u smislu odredbe čl. 473. ZTD-a te da se krajem veljače 2018. podnosi Zahtjev za dostavu ponude datiran s 28. veljače 2018., kojim Zahtjevom se ukratko opisuje nastala situacija s gospodinom JF, i koja se situacija izričito odnosi na oba spomenuta trgovačka društva te kojom se izričito ukazuje na nastalu štetu za oba spomenuta trgovačka društva i kojom se ukazuje na potrebu pokretanja odgovarajućih postupaka u svrhu naknade nastale štete za oba spomenuta trgovačka društva kao i da se sukladno tome pozivaju određena odvjetnička društva na dostavu ponuda za zastupanje u tim postupcima. Nastavno tome, početkom ožujka 2018. ovdje tužitelj dostavio je Ponudu usluga zastupanja u predmetu JF, datiranu s 8. ožujkom 2018., koja je Ponuda u cijelosti prihvaćena, s time da je prethodno istovjetnu Ponudu dostavio i e-porukom od dana 6. ožujka 2018.g. Naveo je da tužitelj smišljeno prešućuje da je Zahtjevom za dostavu ponuda, obzirom na financijsko stanje oba naprijed spomenuta trgovačka društva, tražena usluga zastupanja isključivo po principu ostvarenog uspjeha u sporu, bez plaćanja nagrade za zastupanje po svakoj obavljenoj parničnoj radnji. Tužitelj je sukladno tome dao svoju ponudu s izričitim navodom o vođenju postupka po principu success fee-a tj. vezivanja naknada/nagrade uz uspjeh u sporu, u visini od 10% ostvarenog uspjeha te uz izričiti i nedvosmisleni navod da se za zastupanje tijekom parnice, bez obzira na broj poduzetih parničnih radnji i trajanje spora, ne potražuje naknada. Ujedno je upravo tužitelj izričito naveo da njegova Ponuda, koja je u konačnici i prihvaćena, sadrži sve bitne elemente ugovora o zastupanju i odvjetničkoj nagradi. Nadalje je naveo da je tužiteljeva ponuda prihvaćena jer je u potpunosti korelirala s onim što je inicijalno i traženo za potrebe zastupanja oba naprijed spomenuta trgovačka društva u "predmetu JF" te su sukladno uputama/savjetima/preporukama i mišljenjima ovdje tužitelja pokrenuti višestruki sudski postupci, jedan od kojih postupaka je i naprijed spomenuti koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku poslovni broj P- 108/2021 i koji je ovdje tuženik pravomoćno izgubio. Ovdje tužitelj je ovdje tuženika i trgovačko društvo Piškornica d.o.o. čitavo vrijeme u tim postupcima, do neposredno pred otkaz punomoći, zastupao sukladno onome što je ugovoreno u odnosu na predmetno odvjetničko zastupanje, dakle u odnosu na odvjetničku nagradu po principu pactum de quota litis ili success fee, odnosno na način da se nagrada za rad tužitelja ima vezati isključivo uz ostvareni uspjeh u postupku, bez naplate nagrade za svaku pojedinu poduzetu parničnu radnju u trenutku njezina poduzimanja, već isključivo po okončanju postupka u korist spomenutih trgovačkih društava, a na teret tuženika JF. Dakle, u konkretnom je slučaju sklopljen ugovor o odvjetničkom zastupanju i odvjetničkoj nagradi sa sadržajem i uvjetima kako su naprijed navedeni te je isto u cijelosti i konzumirano između parničnih stranaka jer su iste u cijelosti ispunile preuzete obveze sukladno tom i takvom ugovoru (do tužiteljeva otkaza punomoći).

Slijedom svega navedenog, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti te su protivni odredbi čl. 9. ZOO-a, a postupanje tužitelja je ujedno protivno odredbama čl. 4., 5. i 6. ZOO-a i čl. 18. i 19. ZO-a.

U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva Tuženik je istaknuo da je također neosnovan, jer je postavljen primjenom Odvjetničke tarife ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje: OT), iako su sve tužbom popisane pravne radnje poduzete bitno prije stupanja na snagu tih odredbi te se u odnosu na navedeno, kada bi tužbeni zahtjev bio osnovan, a nije, imaju primjenjivati odredbe Odvjetničke tarife koje su bile na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje (tako primjerice i Visoki trgovački sud RH u odluci poslovni broj Pž-2450/2023 od 30. kolovoza 2023.), a nema mjesta retroaktivnoj primjeni odredaba OT-a iz 2023. Također je napomenuo da sve tužbom popisane pravne radnje nisu niti bile potrebne u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, a niti tužitelj ispravno primjenjuje pojedine tarifne odredbe prilikom vlastitog vrednovanja pojedine parnične radnje.

Zaključno tuženik je naveo da je tužitelj podnio tužbu protiv trgovačkog društva Piškornica d.o.o., istoga dana kao i ovu tužbu te se postupak povodom iste vodi pred Naslovnim sudom pod poslovnim brojem P-141/2024, radi isplate u svezi sa zastupanjem tog trgovačkog društva u parničnom postupku koji se ranije vodio pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru pod poslovnim brojem br. P-4/2021 pa je obzirom na sve naprijed navedeno, u svrhu ekonomičnosti postupanja, predložio priklopiti taj spis radi donošenja odluke o zajedničkom raspravljanju, jer su za navedeno ispunjene sve potrebne pretpostavke iz čl. 313. ZPP-a.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i potražuje parnični trošak.

3. Podneskom od 14. veljače 2025. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu te je naveo kako je tuženiku doista dostavio Ponudu za pružanje odvjetničkih usluga u predmetu JF navodeći da je voljan navedeni postupak voditi po principu succes fee-a odnosno da je voljan svoju naknadu vezati uz uspjeh u sporu, međutim tužitelj je bio voljan tako zastupati tuženika ukoliko se sklopi Ugovor o zastupanju u pisanoj formi, a koji Ugovor nikad nije sklopljen. Tužitelj je tuženiku unutar ponude jasno naglasio da je u slučaju prihvata ponude potrebno sklopiti Ugovor o zastupanju. Naveo je da Ponuda tužitelja nikad nije bila prihvaćena, već je tuženik tužitelju i bez prihvata Ponude i bez sklopljenog Ugovora o zastupanju izdao punomoć o zastupanju temeljem koje je tužitelj obavljao sve pravne radnje kako je tužbom opisano. Tuženik je stalno odugovlačio kako u pogledu prihvata Ponude tako i u pogledu spremnosti sklapanja Ugovora o zastupanju, dok je istovremeno tužitelju izdao punomoć za poduzimanje pravnih radnji u odnosu na predmet JF. Dakle, Ugovor o zastupanju na bazi uspjeha u sporu nakraju nikada nije sklopljen, te tužitelj sukladno propisima ima pravo potraživati troškove za svoje zastupanje u postupku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje: Tarifa). Odnosno, ukoliko nema ugovora o zastupanju stranka je dužna odvjetniku platiti troškove sukladno odredbama odvjetničke tarife. Obzirom da tužitelj i tuženik nikad nisu zaključili Ugovor o zastupanju u pisanoj formi, potpisivanjem punomoći odvjetnika (ovdje tužitelja) i stranke (ovdje tuženika) zaključili su ugovor o nalogu, kojim se odvjetnik obvezuje za stranku poduzeti određene pravne radnje u određenom sudskom postupku, a stranka se obvezuje odvjetniku platiti naknadu za njegov rad. S danom 2. travnja 2024. tužitelj je tuženiku otkazao punomoć za zastupanje te je o tome obavijestio i Trgovački sudu Osijeku dana 22. srpnja 2024., sve sukladno čl. 99. st. 1. ZPP-a. Imajući u vidu činjenicu da tužitelj nije izdao račun nakon obavljene radnje, odvjetnička nagrada u ovom slučaju dospijeva u trenutku otkaza punomoći, a odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade. Vrijednost boda obračunava se prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade. Ukoliko odvjetnik ne izda račun stranci (što je predmetna situacija) nakon obavljene radnje, u svim postupcima, osim u kaznenim ili prekršajnim, odvjetnička nagrada dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju (Tbr. 52. st. 5.). Tužitelj se protivi da se u svrhu ekonomičnosti postupanja priklopi spis P-141/2024 koji se također vodi pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru, ali u odnosu na drugog pravnog subjekta s obzirom da je riječ o različitim pravnim subjektima tuženika.

4. U svom podnesku od 5. ožujka 2025. tuženik je naveo da je nesporno između stranaka da je u konkretnom slučaju sklopljen ugovor o nalogu, koji je formaliziran izdavanjem odgovarajuće punomoći tužitelju, dok je sporno da li je sklopljen, te s kakvim sadržajem i s kakvim pravnim posljedicama, (i) ugovor o odvjetničkom zastupanju i odvjetničkoj nagradi. Naglasio je da je tuženik prilikom traženja usluge zastupanja pisanim putem iznio jasne parametre/uvjete odvjetničkog zastupanja i plaćanja nagrade (plaćanje odvjetničke nagrade po principu pactum de quota litis ili success fee te bez plaćanja nagrade za pojedine poduzete parnične radnje tijekom trajanja postupka, već isključivo s plaćanjem po pozitivnom ishodu postupka na teret protivne strane), sukladno čemu je ovdje tužitelj iznio svoju pisanu Ponudu koja je bila sukladna tim parametrima/uvjetima i koju je Ponudu tuženik prihvatio. Upravo zato je naknadno bila izdana odgovarajuća punomoć tužitelju za zastupanje tuženika u konkretnom sudskom postupku. Napomenuo je da Ponuda tužitelja, prema izričitim navodima samog tužitelja iz Ponude, sadrži sve bitne elemente/sastojke ugovora o zastupanju i o odvjetničkoj nagradi te da ista kao takva obvezuje ponuditelja, ovdje tužitelja, sukladno odredbama čl. 253. i 257. ZOO-a. Naveo je da nikakav dodatan uvjet nije bio postavljen (pa tako niti naknadno sklapanje ugovora o zastupanju u pisanoj formi), već je prihvaćanjem ponude u svim bitnim dijelovima sklopljen i definiran Ugovor o zastupanju i plaćanju nagrade te je taj i takav ugovor između stranaka i konzumiran i tužitelj nikada, tijekom više godina zastupanja, nije niti tražio sklapanje ugovora u pisanoj formi. Ugovor o zastupanju i o plaćanju odvjetničke nagrade, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o odvjetništvu u svezi s čl. 286. ZOO-a zahtjeva pisani oblik te je u konkretnom slučaju pisana forma i zadovoljena i to sukladno sadržaju i smislu odredbi čl. 292. st. 4. ZOO-a, jer se ovdje radilo o razmjeni pisama odnosno o sporazumijevanju ugovornih strana drugim odgovarajućim sredstvima iz kojih je na nedvojben način moguće utvrditi kako sadržaj ugovora (bitne elemente) tako i identitet ugovornih strana. Navedeno prepoznaje i ustaljena sudska praksa, te ju ocjenjuje i prihvaća kao zadovoljavanje zahtjeva pisane forme –primjerice odluka Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-108/2021 od 1. veljače 2021., te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-7/88 od 6. srpnja 1988., Rev-1566/85 od 7. siječnja 1986.g. i Revr- 551/2006 od 10. listopada 2006., a koja su pravna shvaćanja analogno primjenjiva i u konkretnom slučaju. Također je naveo da, ukoliko Naslovni Sud ne bi prihvatio argumentaciju o zadovoljavanju pisanog oblika ugovora kako je to gore izneseno, ukazuje da je Ugovor o zastupanju, za koji je propisana pisana forma, svakako valjan odnosno isti je osnažio u smislu odredbe čl. 294. ZOO-a. Naime, ugovorne su strane ispunile preuzete obveze sukladno tom ugovoru (svakako u pretežitom dijelu) te njihovo višegodišnje ponašanje u konkretnom odnosu upravo korelira sa sklopljenim ugovorom. Ponovio je da tužitelj u čitavom svom dosadašnjem zastupanju od tuženika nikada nije niti pokušao naplatiti nagradu za svaku pojedinu obavljenu parničnu radnju, a to nakon što bi pojedina radnja bila izvršena/obavljena, već je upravo suprotno, u povezanom predmetu od društva Piškornica d.o.o. tužitelj tražio isplatu ugovorene nagrade, a spomenuto društvo je isto i učinilo samo u slučaju pravomoćno okončanog akcesornog postupka (naprijed spomenuto) kada su i naplaćeni parnični troškovi od protivne strane.

U svezi konvalidacije tuženik je naveo, da je u konkretnom je slučaju ispunjen i drugi zakonom propisani uvjet čije se ostvarenje kumulativno zahtijeva, a to je da isto nije protivno cilju radi kojeg je propisan (u konkretnom slučaju pisani) oblik ugovora. Pisani oblik ugovora o nagradi odvjetnika za zastupanje razmjerno uspjehu u postupku prije svega je propisan radi zaštite i pravne sigurnosti stranaka te cilj i svrha te zakonske odredbe ne onemogućava konvalidaciju u slučaju ispunjenja ugovorom preuzetih obveza kao u konkretnom slučaju, već navedeno ima smisla i svrhe samo kod ugovora kojima je zakonom propisan oblik javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave. Tuženik u prilog iznesenog pravnog stava/shvaćanja ukazuje na brojnu i ustaljenu sudsku praksu, iskazanu primjerice odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev3534/95 od 2. veljače 1999., Rev-32/2011 od 18. svibnja 2011., Rev-2937/2016 od 18. lipnja 2019., Rev-3779/2018 od 16. ožujka 2022. i Rev-2567/2000 od 7. siječnja 2004., kao i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6310/03 od 30. svibnja 2008., a koja su pravna shvaćanja analogno primjenjiva i u konkretnom slučaju.

5. Na poziv ovoga suda dana 23. travnja 2025. Trgovački sud u Osijeku dostavio je na uvid svoj predmet poslovni broj P-108/2021.

6. U svom podnesku od 21. svibnja 2025. tužitelj je naveo da među strankama nije sporno da u odnosu na sudski postupak koji se pred Trgovačkim sudom u Osijeku vodio pod poslovnim brojem P-108/2021 između društva Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o. kao tužitelja i JF kao tuženika, iste nikada nisu zaključile pisani Ugovor o zastupanju kao ni da tužitelj tuženiku nikada nije ispostavio račun za troškove zastupanja. Tužitelj ističe da nije sporno da su se između tužitelja i društva Piškornica d.o.o. vršili dogovori oko uvjeta zastupanja i da je tužitelj poslao društvu Piškornica d.o.o., kao povezanom društvu tuženika, ponudu za zastupanje na bazi succes fee od 10 % naplaćenog iznosa, te je u tom pogledu tužitelj uz ponudu i kao sastavni dio ponude društvu Piškornica d.o.o. poslao i radnu verziju prijedloga Ugovora o zastupanju, na bazi predloženih uvjeta zastupanja. Međutim, ni tuženik, ni društvo Piškornica d.o.o. kao povezano društvo, nisu nikad izjavili prihvat Ponude tužitelja, već su cijelo vrijeme odugovlačili u pogledu predložene Ponude te u konačnici istu Ponudu nikada nisu ni potvrdili ni prihvatili. Čl. 263. ZOO-a propisuje da ponuda prestaje proizvoditi pravne učinke ako ne bude prihvaćena u razumnom roku, a s obzirom na protek vremena i izostanak bilo kakvog očitovanja tuženika u tom smjeru, očito je da nije ni postojala ozbiljna namjera sklapanja Ugovora na bazi succes fee ili prihvata Ponude te da je Ponuda kao takva odavno prestala proizvoditi pravne učinke. Međutim, ono što je jasno i nesporno, je da je tuženik tužitelju izdao punomoć za zastupanje te inzistirao na poduzimanju pravnih radnji, uključujući podnošenje tužbe i nastavak postupka slijedom čega se zaključuje da ni društvo Piškornica d.o.o. ni tuženik nisu imali stvarnu namjeru sklopiti Ugovor o zastupanju. S obzirom da je tužitelj tuženika, u sudskom postupku poslovnog broja P-108/2021 zastupao temeljem izdane punomoći, koja punomoć je kao ugovor o nalogu (u smislu odredbe čl. 763. st. 1. ZOO-a) otkazana, tužitelju kao nalogoprimcu pripada pravo, na temelju odredbe čl. 763. st. 2. ZOO-a, na isplatu naknade za onaj dio poslova koje je kao nalogoprimac za tuženika, kao nalogodavca obavio. Raskidom ugovora, stranke su temeljem odredbe čl. 9. ZOO-a dužne ispuniti svoje obveze, pa je tako i tuženik obvezan isplatiti naknadu za posao koji je tužitelj za njega obavio. Naveo je da je otkazom punomoći dospjela i tražbina na ime troškova zastupanja. Kao što to tuženik i sam navodi, nesporno je da je između stranaka sklopljen Ugovor o nalogu (potpisivanjem punomoći) temeljem kojeg je tuženik tužitelju izdao punomoć za zastupanje u predmetu poslovni broj P-108/2021 i to je jedini ugovor temeljem kojeg je tužitelj obavljao i poduzimao pravne radnje u ime tuženika u navedenom sudskom postupku. Naglasio je da u slučaju kad odvjetnik ne izda stranci račun nakon obavljene radnje, odvjetnička nagrada dospijeva otkazom punomoći.

7. U svom podnesku od 28. svibnja 2025. tuženik je naveo da tužitelj u svom podnesku od 21. svibnja 2025. ponavlja već iznesene navode, koji se ukazuju neistinitim, neuvjerljivim i činjenično i pravno neutemeljenim. Navedeno je jasno vidljivo primjerice iz činjenice da je Zahtjev za dostavu ponude datiran s danom 28. veljače 2018.g. formalno sastavio i dostavio ovdje tuženik, a da je na istu odgovorio ovdje tužitelj svojom Ponudom usluga zastupanja u predmetu JF, datiranom s danom 8. ožujka 2018.g. (prethodno e-porukom od dana 6. ožujka 2018.), koji je navedeno naslovio na trgovačko društvo Piškornica d.o.o., uz bitnu napomenu da su u to vrijeme ovdje tuženik i trgovačko društvo Piškornica bili zastupani po istom direktoru – zakonskom zastupniku RF, a koji i jest o navedenom komunicirao s direktorom – zakonskim zastupnikom ovdje tužitelja SF. Pored toga, tuženik ponovno skreće pažnju na to da su tuženik i trgovačko društvo Piškornica d.o.o. povezana društva u smislu odredbe čl. 473. ZTD- a te da se cjelokupna dokumentacija temeljem koje je zasnovan predmetni ugovorni odnos izričito odnosila na oba spomenuta trgovačka društva, da je istom izričito ukazano na nastalu štetu za oba spomenuta trgovačka društva i na potrebu pokretanja odgovarajućih postupaka u svrhu naknade nastale štete za oba spomenuta trgovačka društva, a višestruki su sudski postupci za oba ta trgovačka društva pokrenuti upravo temeljem pravnih savjeta i mišljenja ovdje tužitelja. Tuženik je dostavio i dodatnu dokumentaciju za koju je naveo da se odnose na trgovačka društva Piškornica d.o.o. i ovdje tužitelja. Navedeno se iznosi samo zato da se ukaže da je nebitno na koje od dva spomenuta trgovačka društva (Piškornica d.o.o. ili ovdje tuženik) su ti dokumenti formalno bili adresirani, jer je potpuno jasno da su se odnosili na oba spomenuta trgovačka društva te da su samim time i ovim podneskom izneseni navodi tužitelja netočni i promašeni. Tuženik je naveo da ustraje kod prijedloga za spajanjem i zajedničkim raspravljanjem ovog predmeta te predmeta koji se vodi pred Naslovnim sudom pod poslovnim brojem P-141/2024, a podredno predlaže priklop navedenog spisa radi uvida u provedene dokaze.

8. U svom podnesku od 4. lipnja 2025. tužitelj je naveo da tuženik i društvo Piškornica d.o.o. jesu, odnosno mogu se smatrati povezanim društvima. Tuženik je društvo koje je osnovano od strane društva Piškornica d.o.o. i sukladno odredbama čl. 473 ZTD-a ("Narodne novine" broj: 136/24) ista se mogu smatrati povezanim društvima, međutim sukladno istom zakonskom članku povezana društva su pravno samostalna društva. Naveo je da su povezana društva uvijek pravno samostalna društva bez obzira na stupanj njihove povezanosti i ovisnosti. Svako od povezanih društava upisano je u sudski registar i samostalno djeluje u pravnom prometu. Ta pravna samostalnost podrazumijeva da svako društvo snosi odgovornost za svoje pravne poslove i obveze, te da pravne radnje moraju biti usmjerene upravo prema onom društvu koje je konkretni nositelj pravnog odnosa. Slijedom navedenoga, naveo je da se ne može prihvatiti pravno neutemeljeno tumačenje tuženika da je irelevantno kojem trgovačkom društvu je tužitelj uputio ponudu zastupanja. Suprotno, pravna samostalnost povezanih društava iziskuje precizno adresiranje ponude onom subjektu koji je konkretno nadležan i ovlašten za sklapanje predmetnog pravnog posla. Ponudu naziva: Ponuda usluga zastupanja u predmetu JF, datiranu s danom 8. ožujka 2018., tužitelj je uputio društvu Piškornica d.o.o. Međutim, ni Piškornica d.o.o. nije na predmetnu Ponudu tužitelja odgovorila niti se o istoj očitovala, ni da je prihvaća ni da je odbija. Naglasio je kako društvo Piškornica d.o.o. nije stranka ovog postupka, a sva dostavljena elektronička komunikacija odnosi se isključivo na komunikaciju između djelatnika tužitelja i navedenog društva, dakle ne s društvom Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o., koje je u ovom postupku tuženik.

9. Dana 5. lipnja 2025. ovaj sud je održao pripremno ročište na kojem je donesen plan upravljanja postupkom te je doneseno raspravno rješenje kojim je odbijen prijedlog tuženika za spajanjem ovog predmeta i predmeta Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-141/2024 i kojim je naloženo tuženiku da dostavi transkript 13. sjednice Nadzornog odbora tuženika a koju snimku sjednice je na pripremnom ročištu priložio na USB-sticku.

9.1. Prijedlog tuženika za spajanjem ovog predmeta i predmeta Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-141/2024 odbijen je jer se postupak u predmetu ovoga suda poslovni broj P-141/2024 vodi protiv različitog tuženika te je predmet spora u tom predmetu isplata za zastupanje u predmetu Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-4/2021.

10. Podneskom od 17. lipnja 2025. tuženik je sukladno naprijed navedenom raspravnom rješenju dostavio transkript 13. sjednice Nadzornog odbora tuženika održane 28. listopada 2019.

11. U svom podnesku od 7. srpnja 2025. tužitelj se očitovao na dostavljeni transkript te je naveo kako iz njega proizlazi da se sjednica Nadzornog odbora tuženika održala dana 28. listopada 2019., a na kojoj se sjednici između ostalog, u pogledu dnevnog reda sjednice, raspravljalo i o donošenju Odluke o davanju prethodne suglasnosti Upravi za pokretanje tužbe protiv JF. Na sjednici je bio prisutan FF, u to vrijeme odvjetnik zaposlen kod tužitelja i nije sporno da je FF na navedeni dan bio u radnom odnosu kao odvjetnik kod tužitelja. Naveo je da iz zapisnika predmetne sjednice jasno proizlazi da je FF, u svojstvu odvjetnika zaposlenog kod tužitelja, iznosio pravne aspekte već poduzetih te planiranih radnji tužitelja. Na istoj sjednici, FF je pravno obrazlagao poziciju trgovačkog društva Piškornica d.o.o. i poziciju društva tuženika, osobito u odnosu na bivšeg člana uprave, gospodina JF. Prema tome, svi navodi i izjave iznesene od strane djelatnika tužitelja na navedenoj sjednici ne predstavljaju niti mogu predstavljati pravno valjano preuzimanje obveza niti dogovaranje poslova u ime tužitelja, budući da nisu poduzeti od strane za to ovlaštene osobe. Gospodin FF nije bio upoznat s konkretnim uvjetima pregovora, niti je bio ovlašten za vođenje pregovora ili sklapanje pravnih poslova u ime tužitelja, već je na sjednici Nadzornog odbora tuženika bio prisutan isključivo radi obrazlaganja pravnih aspekata sudskih postupaka.

12. U svom podnesku od 7. siječnja 2026. tužitelj je naveo da je već u ranijim podnescima obrazložio pravni stav da, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23), pisana forma predstavlja uvjet valjanosti ugovora o zastupanju koji nagradu za zastupanje veže uz uspjeh u sporu (success fee), te da između parničnih stranaka takav ugovor nikada nije zaključen. Slijedom navedenog, budući da između odvjetnika i stranke nije sklopljen poseban pisani ugovor kojim bi se ugovorila visina nagrade za odvjetnički rad, u konkretnom slučaju primjenjuje se Tarifa i to prema tarifnim stavkama koje odgovaraju obujmu i složenosti pravnih radnji koju je odvjetnik poduzimao. U odnosu na eventualne navode tuženika da je između stranaka postojao ugovorni odnos "po ponudi" ili temeljem predugovorne komunikacije, tužitelj je naveo da tužitelj tuženiku nije dostavio ponudu za zastupanje, niti je tuženiku dostavljao nacrt ugovora o zastupanju koji bi sadržavao odredbe o success fee modelu ili bilo kojim posebnim uvjetima nagrađivanja. Slijedom navedenog, ne može se govoriti o prihvatu Ponude (jer ponuda nije niti dostavljena), niti o konkludentnom prihvatu uvjeta iz ponude ili nacrta ugovora, niti o suglasnosti volja o bitnim sastojcima ugovora.

13. Radi utvrđenja relevantnih činjenica, sud je izvršio uvid u spis i pročitani su: podnesci i ostale poduzete radnje koje je tužitelj poduzeo za tuženika pred Trgovačkim sudom u Osijeku i Trgovačkim sudom u Bjelovaru (list spisa 4-53), Zahtjev za dostavu ponuda za zastupanje u parnici s ugovorenom naknadom i nagradom određenom razmjerom uspjehu u postupku upućen Odvjetničkim društvima (list spisa 66-67), ponude društva tužitelja mailom i pisanim putem uz certifikat (list spisa 68-72), e-mail korespodencija (list spisa 73), Izjava ŠF (list spisa 74-76), Izjava RF (list spisa 77-78), Račun tužitelja upućen društvu PIŠKORNICA d.o.o. (list spisa 79), PSO dopisi (list spisa 80-82), Dopis tužitelja tuženiku kojim šalje troškovnik za dosadašnje zastupanje u predmetu pred Trgovački sudom u Osijeku zajedno s preslikom povratnice (list spisa 128-131), e-mail kojim je SF poslao RF Prijedlog Ugovora o zastupanju (list spisa 132), Prijedlog Ugovora o zastupanju društva Piškornica d.o.o. (list spisa 133-136), e-mail korespodencija (list spisa 168-174), Zapisnik Trgovačkog suda u Bjelovaru u predmetu poslovni broj P-141/2024. (list spisa 175-179) i transkript izvoda s 13. sjednice NO tuženika od 28. listopada 2019. (list spisa 191- 196) te je napravljen uvid u (pročitan je) predmet Trgovačkog suda u Osijeku

13.1. Tijekom postupka saslušani su zakonski zastupnik tužitelja SF (list spisa 202-205) i zakonski zastupnik tuženika ŠF (list spisa 219-222), te svjedoci RF (list spisa 205-208), VF (list spisa 211-213), ZF (list spisa 222-224) i ĆF (list spisa 225-227). Nije saslušan svjedok FF jer je na ročištu održanom dana 25. rujna 2025. tuženik odustao od tog dokaznog prijedloga.

13.2. Ovaj sud nije proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje obzirom da se sporna visina predmeta spora odnosi na odvjetničku nagradu, koju nagradu je sud ovlašten izračunati primjenom odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) člancima 154. i 155. a u visini utvrđenoj u Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje: OT) te je iz tog razloga riječ o pravnom pitanju, a ne o činjenici. Kako se vještačenjem utvrđuju odlučne činjenice za čije utvrđenje sud ne raspolaže stručnim znanjima, a ovo je pravno pitanje, tako ovaj dokazni prijedlog nije bio potreban i nije izveden.

14. Iz podnesaka i ostalih poduzetih radnji koje je tužitelj poduzeo za tuženika pred Trgovačkim sudom u Osijeku i Trgovačkim sudom u Bjelovaru (list spisa 4-53) proizlazi kako je tužitelj poduzimao pravne radnje za tuženika Piškornica – sanacijsko odlagalište (dalje u tekstu: PSO) u predmetu pred Trgovačkim sudom u Osijeku poslovni broj P-108/2021.

15. Iz Zahtjeva za dostavu ponuda za zastupanje u parnici s ugovorenom naknadom i nagradom određenom razmjerom uspjehu u postupku upućen Odvjetničkim društvima (list spisa 66-67) proizlazi da je svim odvjetničkim društvima dostavljen dopis predmeta Zastupanje u parnici sa ugovorenom naknadom i nagradom određenom razmjerom uspjehu postupka, Zahtjev za dostavu ponude, dostavlja se. Dalje proizlazi kako su Skupština i Uprava trgovačkog društva Piškornica – sanacijsko odlagalište jedna osoba. Na Sjednici dana 20. veljače 2018. Nadzorni odbor i Skupština društva Piškornica d.o.o. donijeli su odluku o pokretanju parničnog postupka radi naknade štete počinjene povezanim društvima Piškornica i Piškornica – sanacijsko odlagalište i podizanje tužbe protiv prethodne uprave- direktora sa zahtjevom izricanja privremene mjere radi osiguranja naplate novčane tražbine. Obzirom da je opisano utjecalo na ekonomsku snagu društva u tom kontekstu vrijednost predmeta spora predstavlja bitan utjecaj na troškove postupka te je Upravi društva postavljen zahtjev ugovaranja odvjetničkog zastupanja isključivo s ugovorenom naknadom i nagradom razmjerno uspjehu u sporu odnosno razmjerno visini naplaćene novčane tražbine. U Zahtjevu je navedeno da ukoliko odvjetničko društvo pristaje na zastupanje u ovom tužbenom zahtjevu mole Ponudu s prijedlogom Ugovora o zastupanju. U slučaju nemogućnosti prihvaćanja poziva za zastupanje uvjetovanog odredbom definiranje naknade i nagrade razmjeno uspjehu u sporu moli se da se predloži drugačiji koncept ugovaranja naknada i odvjetničkih nagrada kako bi se o tome mogli upoznati svi organe društva. Ukoliko se pak smatra da postoje moguće formalno-pravne pretpostavke kojima je reguliran rad odvjetnika, a koje utječu na mogućnost ugovaranja ovakvog modela nagrađivanja odvjetnika, odnosno da postoje drugi razlozi (rizici) zbog kojih se ne bi bilo u mogućnosti prihvatiti zastupanje da se moli i zahvaljuje na dostavi i takvom pojašnjenju. U potpisu Zahtjeva je RF kao direktor, a ovjeren je žigom Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o.

16. Iz ponude društva tužitelja mailom i pisanim putem uz certifikat (list spisa 68-72) proizlazi kako je upućen sa mail adrese SF na mail adresu ĐF iz [adresa]. Mail je naslovljen na gospodina RF i u njemu je naveo da se isti dostavlja nastavno na upit i zahtjev za dostavu Ponude za zastupanje Piškornice u parnici protiv JF radi povrata bonusa koji si je isplatio na ime uspješnog poslovanja kao i posebne naknade za vođenje poslovanja povezanog društva Piškornica – sanacijsko odlagalište, te je naveo da Odvjetničko društvo Mađarić & Lui daje svoju Ponudu za zastupanje na bazi succes fee (nagrada prema uspjehu u sporu) na bazi 10% (desetposto) od iznosa ostvarenog i stvarno naplaćenog onda i kada se potraživanje naplati. Gornja Ponuda isključuje bilo kakvo plaćanje društvu tužitelja u tijeku postupka, kako u parnici, tako i mogućem kaznenom postupku, no da se mora biti svjesni da za slučaj gubitka spora ostaju izloženi plaćanju parničnog troška druge strane te je naveo da stoji na raspolaganju za moguće potrebno pojašnjenje i detaljnije obrazlaganje iste. U potpisu je SF. Isti sadržaj je naveden i u dopisu Odvjetničkog društva Mađarić & Lui upućenog Piškornici d.o.o. dana 8. ožujka 2018. te je priložen odgovarajući certifikat za društvo Mađarić & Lui.

17. Iz e-mail korespodencije (list spisa 73) proizlazi kako je odvjetnik FF dostavio mail gospodinu RF i gospodinu ŠF u kojem navodi da sukladno dogovoru sa sastanka u prilogu dostavlja nacrte tužbi i pravno mišljenje o razlozima podnošenja tužbi.

17.1. Iz e-mail korespodencije (list spisa 168-174) proizlazi kako se ista korespodencija odnosi na zastupanje tužitelja u predmetu sa Piškornicom d.o.o. koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru poslovni broj P-4/2021 te nije riječ o predmetu postupka u ovom sporu.

18. Iz Izjave Marijana Blažoka (list spisa 74-76) proizlazi kako je on direktor trgovačkog društva Piškornica – sanacijsko odlagalište od 11. rujna 2018. pa nadalje, kako je upoznat da su trgovačka društva Piškornica i PSO imala potrebu za stručnim uslugama pravnog zastupanja. Upoznat je da je krajem veljače 2018. bio podnesen Zahtjev za dostavu Ponude kojim je ukratko bila opisana nastala situacija koja se odnosila na oba spomenuta trgovačka društva te kojim se bilo ukazalo na nastalu štetu i na potrebu pokretanja odgovarajućih postupaka za oba trgovačka društva te su sukladno tome bila pozvana određena odvjetnička društva na dostavu ponuda za zastupanje u tim postupcima. Početkom ožujka 2018. Odvjetničko društvo Mađarić & Lui dostavilo je ponudu za usluge zastupanja koja je u cijelosti prihvaćena. Jedino je ta ponuda bila u skladu s onim što je bilo traženo s obzirom na financijsko stanje oba trgovačka društva, dakle da se tražena usluga zastupanja ima realizirati isključivo po principu ostvarenog uspjeha u sporu, bez plaćanja nagrade za zastupanje po svakoj obavljenoj parničnoj radnji. Odvjetničko društvo Mđarić & Lui je oba trgovačka društva u tim postupcima čitavo vrijeme do najavljenog otkaza punomoći zastupao sukladno onome što je bilo ugovoreno i nikada nije postavljao zahtjev za plaćanje pojedinih parničnih radnje koje su bile poduzete u sklopu zastupanja u gore navedenim postupcima.

19. Iz Izjave Mladena Ružmana (list spisa 77-78) proizlazi kako je on bio direktor trgovačkog društva Piškornica – sanacijsko odlagalište od 23. studenoga 2017. do 11. rujna 2018., kako je upoznat da su trgovačka društva Piškornica i PSO imala potrebu za stručnim uslugama pravnog zastupanja. Upoznat je da je krajem veljače 2018. bio podnesen Zahtjev za dostavu Ponude kojim je ukratko bila opisana nastala situacija koja se odnosila na oba spomenuta trgovačka društva te kojim se bilo ukazalo na nastalu štetu i na potrebu pokretanja odgovarajućih postupaka za oba trgovačka društva te su sukladno tome bila pozvana određena odvjetnička društva na dostavu ponuda za zastupanje u tim postupcima. Početkom ožujka 2018. Odvjetničko društvo Mađarić & Lui dostavilo je ponudu za usluge zastupanja koja je u cijelosti prihvaćena. Jedino je ta ponuda bila u skladu s onim što je bilo traženo s obzirom na financijsko stanje oba trgovačka društva, dakle da se tražena usluga zastupanja ima realizirati isključivo po principu ostvarenog uspjeha u sporu, bez plaćanja nagrade za zastupanje po svakoj obavljenoj parničnoj radnji. Odvjetničko društvo Mđarić & Lui je oba trgovačka društva u tim postupcima čitavo vrijeme do najavljenog otkaza punomoći zastupao sukladno onome što je bilo ugovoreno i nikada nije postavljao zahtjev za plaćanje pojedinih parničnih radnje koje su bile poduzete u sklopu zastupanja u gore navedenim postupcima.

20. Iz Računa tužitelja upućenog društvu Piškornica d.o.o. (list spisa 79) proizlazi kako se odnosi na predmet vođen pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru poslovni broj P-4/2021 te nije riječ o predmetu postupka u ovom sporu.

21. Iz PSO dopisa (list spisa 80-82) proizlazi kako je 4. travnja 2024. PSO dostavio Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui očitovanje na dostavljeni troškovnik za dosadašnje zastupanje u sporu pred Trgovačkim sudom u Osijeku poslovni broj P- 108/2021. Naveo je kako smatra da zahtjev za podmirenjem odvjetničkih troškova po svakoj obavljenoj radnji nije usklađen s Ugovorom o odvjetničkom zastupanju koji je sklopljen između Odvjetničkog društva Mađarić & Lui i PSO-a jer je Skupština društva prihvatila izričitu, jasnu i nedvosmislenu ponudu za odvjetničko zastupanje po načelu nagrade po uspjehu u visini od 10% ukupno naplaćenog iznosa na teret tuženika u tom sporu, a koju Ponudu je, tako kako je ona glasila, prihvatila i Uprava društva PSO. U dopisu je navedeno da tijekom cijelog postupka nikada nije bilo naznake za naplatom odvjetničkih radnji kao ni prilikom pokretanja dopuštenja revizije, a što je u skladu i s Ponudom tužitelja za zastupanje. Niti u Ponudi od 6. ožujka 2018., dostavljenoj e-mailom, niti u pisanoj Ponudi, dostavljenoj 8. ožujka 2018., nije bilo naznake da bi društvo tužitelja potraživalo odvjetničku nagradu za svaku obavljenu radnju. PSO i nadalje drži do svoje ugovorne obveze da društvu tužitelja isplati naknadu po uspjehu u visini od 10% naplaćenog od tuženika o čemu je čak i za slučaj otkaza punomoći za daljnje zastupanje, kao i u svakom drugom slučaju, društvo PSO spremno s društvom tužitelja potpisati odgovarajući pisani Sporazum. Izvijestio je da davanje tražene suglasnosti na predloženi troškovnik moraju odobriti ostala tijela društva PSO, a posebno Skupština koja je odobrila angažman odvjetničkog društva te mole za razumijevanje jer je potrebno određeno vrijeme (najviše 30 dana od dana zaprimanja ovog očitovanja) za donošenje odluka od strane ostalih tijela društva. Dana 29. travnja 2024. PSO je izvijestilo odvjetničko društvo kako Zahtjev za davanje suglasnosti na troškovnik nije u skladu s ponuđenim i prihvaćenim uvjetima zastupanja i to nakon gotovo godine i pol nakon pravomoćnosti rješenja suda te izvješćuje da nisu u mogućnosti izdati suglasnost na dostavljeni troškovnik za dosadašnja zastupanja. Oba dopisa potpisana su od strane ŠF, a drugi je ovjeren i žigom PSO-a.

22. Iz Dopisa tužitelja tuženiku kojim šalje troškovnik za dosadašnje zastupanje u predmetu pred Trgovačkim sudom u Osijeku zajedno s preslikom povratnice (list spisa 128-131) proizlazi kako je dana 12. travnja 2024. dostavljen dopis sa troškovnikom za zastupanje u predmetu pred Trgovačkim sudom u Osijeku poslovni broj P-108/2021, a u dopisu tužitelj izvještava kako je troškovnik sastavljen u skladu sa cijenama iz Odvjetničke tarife koja je važila u času poduzimanja svake radnje te moli suglasnost kako bi mogli poslati fakturu za plaćanje.

23. Iz e-maila koji je SF poslao RF Prijedlog Ugovora o zastupanju (list spisa 132) proizlazi kako dostavlja prijedlog ugovora, a dostavljen je na e-mail adresu RF **.**.2018.

24. Iz Prijedloga Ugovora o zastupanju društva Piškornica d.o.o. (list spisa 133-136) proizlazi kako je riječ o nepotpisanom nacrtu.

25. Iz Zapisnika Trgovačkog suda u Bjelovaru u predmetu poslovni broj P- 141/2024 (list spisa 175-179) proizlazi kako je predmet tog spora zastupanje tužitelja u predmetu Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-4/2021 za nalogodavca Piškornica d.o.o. te nije riječ o predmetu postupka u ovom sporu.

26. Iz transkripta izvoda s 13. sjednice Nadzornog odbora tuženika od 28. listopada 2019. (list spisa 191-196) proizlazi kako je dostavljen transkript 3. (treće) točke Dnevnog reda "Donošenje odluke o isplati zadržane dobiti za 2016. godinu" te kako je na toj sjednici sudjelovao i FF (odvjetnik iz odvjetničkog društva ovdje tužitelja). Iz transkripta je vidljivo da je ŠF (direktor PSO-a) naveo da nadzorni odbor daje suglasnost upravi na pokretanje ovakvih sudskih postupaka, kao i da je Skupština i Piškornice d.o.o., koja je ujedno i Skupština PSO-a, donijela već ranije odluku o pokretanju tužbenih postupaka i građanske parnice protiv bivšeg direktora JF, da je Uprava društva Piškornice d.o.o. po nalogu Skupštine provela postupak javne nabave za odabir odvjetničkog društva koje će voditi tu građansku parnicu i da je to odvjetničko društvo Mađarić & Lui, da ima još jedna informacija, da tuženik nema troškova odvjetnika, da je ugovor zaključen na javnom pozivu i da trošak odvjetnika ide u sklopu uspjeha u sporu. Navedeno je FF potvrdio, a zatim je IF naveo da ide prema naplati potraživanja, što je također FF potvrdio.

27. Uvidom u predmet Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-108/2021 (ranije predmet Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-146/2019) utvrđeno je da je dana 2. prosinca 2019. podnesena tužba od strane ovdje tužitelja za račun ovdje tuženika, da su na spis od strane ovdje tužitelja a za račun ovdje tuženika dostavljeni podnesci: 3. prosinca 2019. Prijedlog radi osiguranja, 30. siječnja 2020. Žalba, 28. veljače 2020., 8. travnja 2020., 13. svibnja 2021., 8. lipnja 2021., 20. kolovoza 2021. žalba, 8. studenoga 2022. Prijedlog za ispravak presude, 8. studenoga 2022. Prijedlog za dopuštenje revizije i 22. srpnja 2024. Otkaz punomoći, kao i da je ovdje tužitelj ovdje tuženika zastupao na ročištima u ovom predmetu 18. svibnja 2021. i 17. lipnja 2021. Nadalje je utvrđeno da je dana 28. siječnja 2020. Trgovački sud u Bjelovaru donio rješenje o mjesnoj nenadležnosti koju odluku je potvrdio Visoki trgovački sud RH rješenjem poslovni broj Pž-1682/2020-3 od 24. prosinca 2020 i predmet je nastavljen pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem P-108/2021. Trgovački sud u Osijeku je dana 30. srpnja 2021. donio Presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev ovdje tuženika PSO u cijelosti, koja Presuda je ispravljena rješenjem od 9. studenoga 2022. i koja je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-4739/2021-3 od 18. kolovoza 2022. Na drugostupanjsku odluku je ovdje tužitelj za ime ovdje tuženika podnio Prijedlog za dopuštenje revizije koji prijedlog je Vrhovni sud RH odbio rješenjem poslovni broj Revd 5089/2022-2 od 4. listopada 2023. Spis je pravomoćno dovršen te je arhiviran 27. kolovoza 2024.

28. Na ročištu održanom 25. rujna 2025. saslušan je zakonski zastupnik tužitelja SF (list spisa 202-205) koji je u svom iskazu naveo da je tužitelj dobio poziv za podnošenje ponude za zastupanje tuženika. Taj poziv je bio javni poziv i poslao ga je tuženik, a bio je naslovljen „Odvjetničkim društvima – svima“. Tužitelj na taj poziv tuženika nije uzvratio, već je svoju ponudu poslao društvu Piškornica d.o.o. nakon čega se zakonski zastupnik čuo telefonski sa gospodinom RF, koji je u to vrijeme bio direktor i društva Piškornica d.o.o. i Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o. (dalje u tekstu PSO) i dogovorio sastanak. Naveo je da je na taj sastanak donio isprintane primjerke Ugovora o zastupanju, jedan primjerak dao je gospodinu RF i pitao ga da li su pogledali ugovor koji im je ranije dostavljen mailom (gospodinu RF za [adresa]), i da li će se ugovor potpisati. Naveo je da mu je gospodin RF rekao kako nije imao priliku detaljno pogledati ugovor i uputio ga da ga ostavi i da će ugovor proslijediti stručnim službama i da će se čuti. Na sastanku mu je gospodin RF također rekao da su oni u firmi procijenili da budući je gospodin JF bio ranije direktor i društva Piškornica i društva PSO, da mu je to olakšalo poduzimanje radnji za koje su se vodili sporovi te da je nadzorni odbor odlučio razdvojiti funkcije direktora Piškornice i društva PSO na način da različite osobe obavljaju te funkcije, te da će uskoro mandat gospodina RF u društvu PSO prestati i da će netko drugi biti imenovan na to mjesto. Zakonski zastupnik je naveo da se 15 do 20 dana nakon sastanka telefonski čuo s gospodinom RF koji mu je tom prilikom rekao da bi funkciju direktora PSO-a trebao preuzeti gospodin ŠF. Zakonski zastupnik tužitelja napomenuo je da ga je u nastavku cijele ove priče kontaktirao odvjetnik FF i rekao da su zvali iz [adresa] i da u kraćem roku žele podići tužbu u predmetu JF. Nazvao je gospodina RF koji mu je rekao kako je sad pod pritiskom i da se tužba protiv gospodina JF mora što prije podnijeti, a da će o ugovoru razgovarati kasnije, glavno je da se utuži. Naveo je da tada to nije smatrao nikakvim problemom jer od ranije poznaje gospodina RF i nije strogo formalno pristupao tome, pogotovo jer se suglasio da ga tužitelj zastupa. Odvjetnik FF otišao je u [adresa] i uzeo potrebnu dokumentaciju i za [adresa] i za PSO, dobio punomoći i za [adresa] i za PSO, a punomoć za PSO potpisao je novoimenovani direktor gospodin ŠF, koji je imenovan negdje u ljeto ili jesen 2018. Naveo je da je tužitelj sve radnje poduzete za PSO poduzimao na osnovi punomoći koju je dobio za zastupanje PSO-a. Zakonski zastupnik tužitelja naveo je da nije osobno razgovarao sa novim direktorom PSO-a, daljnju komunikaciju preuzeo je odvjetnik FF, a da je glavnu riječ vodio gospodin RF i to nije sporno. Tužitelj nije ništa razgovarao sa gospodinom RF na temu plaćanja ovog posla, ostalo je sve na tome da će gospodin RF naknadno riješiti pitanje potpisa Ugovora o zastupanju, a na to se nadovezala bolest zakonskog zastupnika tužitelja, radi koje je fizički bio odsutan, i hitnost od strane PSO-a i Piškornice za podnošenje tužbi protiv gospodina JF. O prijedlogu tužitelja za ugovor tužitelj nikada nije dobio niti pisani niti usmeni odgovor, niti primjedbe sugestije i tome slično. Naveo je kako je tužitelj krajem 2023. početkom 2024. uređivao ured u [adresa] i da su im se povećali troškovi te je tužitelj tada napravio i reviziju spisa koje vodi i ispostavio fakture koje nisu bile do tada ispostavljene, pa je tako ispostavio fakturu i Piškornici, ali PSO-u nije. Naveo je da je Piškornica to platila. Nakon toga je tužitelj dopisom obavijestio i Piškornicu i PSO da će im dostaviti fakture za dosad provedene radnje. Naveo je da ga je tada zvao gospodin RF koji mu je rekao da ne može pronaći ugovor o zastupanju i pitao ga da li ga on ima na što mu je rekao da ima samo nepotpisanu verziju Prijedloga ugovora. Nakon toga tužitelju je odbijeno plaćanje, u potpisu je bio gospodin RF, ali ne zna za koje društvo. Tada su uslijedili pregovori koji su trajali dva do tri dana, on je ponudio neki popust a oni su tužitelju protuponudom nudili neki manji iznos koji nije dolazio u obzir i tako je završilo. Naveo je da tužitelj ima dosta predmeta gdje ne sklapa ugovor već zastupa temeljem punomoći te u tim situacijama tužitelj fakturira u različitim periodima spora, a period fakturiranja ovisi o savjetu koji tužitelju daje njegov porezni savjetnik te je kasnije izdavanje fakture iz porezno-pravnih razloga. Nadalje je zakonski zastupnik tužitelja naveo kako je propust tužitelja bio što je svoj odgovor na poziv za davanje ponuda izjavio drugoj pravnoj osobi a ne onoj koja je objavila poziv, a da je tužitelj odgovorio zato što se oko oba društva Piškornica i PSO vrtila cijela medijska priča kao o jedinstvenom društvu, te je tužitelj iz toga razloga odgovorio Piškornici ali su mislili i na Piškornicu i na PSO. Zakonski zastupnik je naveo da nije niti zamijetio da je poziv za davanje ponude slao PSO, a da je tužitelj mislio da se radi o Piškornici i tako odgovorio. Naveo je da misli da je u vrijeme razgovora s gospodinom RF znao da je on direktor i Piškornice i PSO-a jer je napomenuo da će te dvije funkcije razdvojiti. Naveo je kako ne zna u kojoj fazi je bio postupak između PSO-a i gospodina JF kada je tužitelj pozvao PSO na plaćanje jer je tužitelj u tom periodu svim strankama fakturirao što je mogao jer je tužitelj bio u velikim investicijama. Zakonski zastupnik tužitelja naveo je kako odvjetniku FF nije trebao reći da za vrijeme zastupanja tužitelja u ovim sporovima ne treba fakturirati PSO-u jer je odvjetnik FF zna da to ne može učiniti bez njega radi ranije navedenih porezno-pravnih razloga.

28.1. Ovaj sud ocjenjuje iskaz zakonskog zastupnika tužitelja SF vjerodostojnim i istinitim te ga prihvaća osim u dijelu da nije bio sklopljen Ugovor o zastupanju sa ugovorenom nagradom u razmjeru sa uspjehom u pružanju pravne pomoći, a što će kasnije u ovoj presudi biti detaljnije obrazloženo.

29. Na istom ročištu saslušan je svjedok RF (list spisa 205-208) koji je u svom iskazu naveo da je u vrijeme kada su slane ponude za zastupanje u postupcima protiv gospodina JF on bio direktor PSO-a i vodećeg društva Piškornica. Njihova uprava je dobila naputak da se zatraže ponude za zastupanje po uspjehu u sporu jer je financijsko stanje i jednog i drugog društva bilo na granici nelikvidnosti. Naveo je da je, koliko se sjeća, došlo sedam odgovora na ponudu, troje ili četvero ih je reklo da neće dati ponudu, a ponuda tužitelja je sadržavala sve uvjete koji su u pozivu traženi, dakle da neće plaćanje ovisiti o duljini postupka, broju radnji i sl. Nakon toga je sve dano nadzornom odboru i skupštini, koji su potvrdili da ponuda tužitelja sadrži sve potrebno te je tuženik obavijestio tužitelja o tome te je kolegica T pristupila na sastanak, a on je ovjerio punomoć i za PSO i za [adresa]. Naveo je da je u ponudi bilo navedeno kako su oštećena oba društva te da je zastupanje potrebno za oba društva. Tek je u rujnu 2018. gospodin ŠF postao direktor PSO-a. Naveo je da je, prema onome što je bilo u pozivu i u ponudi tužitelja, tuženik smatrao da je tako i ugovoreno, dakle plaćanje prema uspjehu u sporu 10%. Društvo tužitelja je ponudilo i plaćanje vještačenja ukoliko to bude potrebno, što je i više od onog što je traženo u pozivu. Obveze tuženika, prema onom što je zatraženo iz poziva, bila je da u cijelosti pruža potporu, daje svu dokumentaciju sudjeluje aktivno te obveza izmirenja sudskih pristojbi. Naveo je da u tih 6 godina, do trenutka kada je došlo do raskida punomoći, nije bilo razgovora o potpisivanju Ugovora. Tuženik nije ni smatrao da ima potrebe za potpisivanjem ugovora jer je pravni posao sklopljen prihvatom Ponude. Svjedok je naveo da su se on i novi direktor PSO-a gospodin ŠF cijelo vrijeme informirali međusobno o stanju u njihovim postupcima te da nije bilo spomenuto da je potrebno platiti odvjetničke usluge. Tuženik je to zastupanje i sve odluke vezane za zastupanje prepustio odvjetnicima, jer nije stručnjak, i nije davao posebne naloge tužitelju. Obveze tužitelja bile su da će poduzeti sve pravne korake potrebne za uspjeh u sporu, da će nastojati da spor traje što kraće i ako bude potrebno vještačenje da će pronaći vještaka. Nije bilo ništa ugovarano u slučaju da se ne uspije u sporu. Svjedok je naveo da se tuženik odlučio upravo za ovo zastupanje prema uspjehu u sporu radi loše financijske situacije i tuženik nije htio da ih neuspjeh u sporu dalje financijski optereti. Naveo je da je ponuda za zastupanje od strane tužitelja stigla u vrijeme kada je on bio direktor PSO- a, te da su on i novi direktor gospodin ŠF zatražili sastanak s predstavnikom tužitelja, kako bi novog direktora detaljno uputili o tijeku i stanju spora. Pozvali su predstavnika odvjetničkog društva tužitelja, misli da je tada bio odvjetnik FF, te su tom prilikom zajedno prošli predmet, nije posebno otvarano pitanje plaćanja već da je on samo iznio kako je gospodin ŠF novi direktor i kako s njihove strane nema promjena ugovora s odvjetničkim društvom te da je pitao ima li izmjena s njihove strane na što mu je rečeno kako nema promjene ni s njihove strane i da vrijede isti uvjeti iz Ponude. Svjedok je naveo da su u prvim razgovorima s tužiteljem tražena i vrijedila ista pravila zastupanja za PSO i Piškornicu i to za cijelo vrijeme čak i za otkazivanje punomoći te da njemu ne bi bilo prihvatljivo i ne bi pristao na različita zastupanja obzirom da se i šteta koju je tuženik utužio protiv gospodina JF u istoj mjeri odnosila na oba društva te su htjeli i zastupanje na isti način. Naveo je da mu je bilo objašnjeno što se događa sa troškovima suprotne strane u slučaju gubitka spora, odnosno da je to rizik koji tuženik mora preuzeti i da bi u tom slučaju tuženik morao platiti trošak druge strane. Također mu je objašnjeno da bi u tom slučaju troškovi ovdje tužitelja bili rizik tužitelja kao odvjetničkog društva, nema uspjeha u sporu nema plaćanja. Ne sjeća se točno kada je bila faktura tužitelja, ali misli da je to bilo odmah kada je bilo pravomoćno presuđeno. Naveo je da za vrijeme trajanja tih postupaka, odnosno u šest godina koliko je tuženik imao poslovni odnos s tužiteljem, tuženika nikada nitko nije pozvao na sklapanje pisanog ugovora sa tužiteljem. Nadalje je naveo da je u vrijeme kada je nadzorni odbor odobrio pravni posao sa tužiteljem on bio direktor oba društva i jedini član uprave i da je tako bilo sve do dolaska novog direktora tuženika gospodina ŠF. Naveo je da je potpisao obje punomoći za zastupanje tužitelju, i kao direktor za Piškornicu i za PSO te je pojasnio kako je u početku bio stav kako je šteta nastala isključivo s računa PSO-a, a da se kasnije to razdvojilo i na [adresa] i na PSO. Ne zna da li je možda kasnije direktor PSO-a gospodin ŠF potpisao još kakvu punomoć. Naveo je da je odobrenje za potpis punomoći, nakon što je tužitelj dao ponudu za plaćanje prema uspjehu u sporu, dobio i od nadzornog odbora i od Skupštine te je pojasnio da u tom trenutku PSO nije imao svoj nadzorni odbor već je nadzorni odbor Piškornice kao vladajućeg društva imao nadzorni odbor koji je nadzirao i poslovanje PSO-a. Također je naveo kako Nadzorni odbor i skupština kada god zasjedaju vode zapisnike, pa su tako i u ovom slučaju vodili zapisnik i da stoga mora postojati pisani trag u vidu zapisnika da mu je dana ovlast za potpisivanje punomoći. Naveo je da su želju da prihvate ponudu tužitelja izrazili na način na koji je to već ranije opisao te da je potpisao punomoć što znači da je ponudu prihvatio i samim potpisom.

29.1. Ovaj sud ocjenjuje iskaz svjedoka RF vjerodostojnim i istinitim te ga prihvaća u cijelosti jer je iskaz u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu te iskazima zakonskog zastupnika tuženika ŠF i svjedoka ZF.

30. Na ročištu održanom 19. studenoga 2025. saslušan je svjedok VF (list spisa 211-213) koji je u svom iskazu naveo kako mu je poznat poslovni odnos između stranaka. Pretpostavlja da je gospodin SF stupio u kontakt s PSO-om radi uspostave poslovnog odnosa. Naveo je da mu nije poznato kako su išli pregovori između stranaka vezano za uspostavu poslovnog odnosa, da mu nije poznato kada je prihvaćena ponuda za zastupanje, niti mu je poznato koje su bile obveze koje ugovorne strane. On nije sudjelovao u pregovorima, samo je preuzeo predmet krajem 2022. kada je pred Trgovačkom sudom u Osijeku predmet bio u fazi revizije (postupak pred Vrhovnim sudom). Do kraja 2022. predmet sa PSO-om je vodio odvjetnik FF, a on je predmet preuzeo jer je odvjetnik FF imenovan sucem na Općinskom sudom u Koprivnici te je u dogovoru s odvjetnikom SF preuzeo vođenje tog predmeta i vodio ga je do kraja tužiteljevog angažmana. Nadalje je naveo da mu nije poznato kako je dogovoreno plaćanje u konkretnom predmetu, ali zna da je u predmetu Piškornica d.o.o. postojao nepotpisani primjerak Ugovora o zastupanju te da iz tog primjerku ugovora proizlazi kako je ugovoreno plaćanje temeljem uspjeha u sporu, ali takav ugovor nije pronašao u predmetu PSO. U predmet PSO nije "puno ulazio" jer nije bilo potrebe, bio je završen i bila je donesena pravomoćna odluka u njemu. Naveo je da nije ništa poduzimao vezano za financije na tom predmetu, nije imao potrebe jer nije ništa radio po predmetu, nije poduzimao nikakve pravne radnje. Nakon okončanja tužiteljeve suradnje, prema naputku šefa gospodina SF, sastavio je samo troškovnik, popis radnji koje je tužitelj odradio od početka. Taj troškovnik bio je negdje početkom proljeća 2024. (veljača ili ožujak). Sjeća se da je bio neki sastanak s direktorima RF i ŠF i da je tužitelj imao spremne troškovnike. Nije bio upućen na temelju čega tužitelj zastupa u ovom predmetu PSO. Može reći kako izvan uobičajenih granica zastupanja nije bilo daljnjih obveza sa strane tužitelja. Nadalje je naveo da je njegovo prvo saznanje da tužitelj nema potpisan ugovor o zastupanju bilo u siječnju 2024. kada je direktor RF tražio da mu tužitelj dostavi potpisani primjerak Ugovora o zastupanju i tada je vidio da u spisu nema potpisanog ugovora te je zvao njihovog glavnog tajnika PF i šefa, koji su mu rekli da ako ga nema onda ga nema, nije potpisan. Naveo je da je šef nastavio korespodenciju sa direktorima vezano za plaćanja, koliko mu je poznato ponudio im je i nekakav popust da plate troškove zastupanja po tarifi za radnje koje su nastale do veljače 2024., ali nisu postigli dogovor i tada je otkazana punomoć u jednom i drugom predmetu. Naveo je da je u kontaktu s gospodinom RF od njega primio mail s prilogom nepotpisanog drafta Ugovora o zastupanju, ne zna točno kojeg datuma, ali bilo je to početkom godine i stigao da je on stigao na njegov poslovni mail. Krajem 2023. i početkom 2024. rečeno mu je da pripremi sve spise i izradi troškovnike jer ured ima neke izvanredne troškove, a troškovnike je pripremao za sve predmete u kojima je ostalo nešto za fakturiranje, ne samo za predmete sa Piškornicom i PSO-om. Naveo je kako se u spisu PSO, kada ga je preuzeo od kolege FF, nije nalazila ponuda od tužitelja za zastupanje, nikada nije vidio bilo kakvu ponudu društva tužitelja za zastupanje Piškornice ili PSO-a, vidio je samo draft ugovora. Naveo je da nisu svi predmeti imali isti režim naplate za zastupanje, postojale su razlike. Pojasnio je kada bi tužitelj vodio predmete za velike naknade štete u njih par je bilo Ugovora o zastupanju gdje su zastupali po osnovi "sucsess fee", a ostali su bili zastupanja po punomoći. U predmetima gdje je tužitelj zastupao prema Ugovoru o zastupanju na dnu spisa bio bi Ugovor o zastupanju, to je bila praksa tužitelja. Naveo je da kada bi vidio da se radi o predmetu naknade neimovinske štete velikih iznosa da bi tada provjerio da li imaju Ugovor o zastupanju te je pojasnio da bi velike naknade štete bile one veće od 500.000,00 kuna. U predmetima gdje se zastupalo temeljem punomoći mogli su fakturirati svaku radnju, a u nekim predmetima jesu fakturirali svaku radnju, a u nekima nisu. Da li bi išli na fakturiranje svake radnje ovisilo je o direktorima SF i O, oni su ugovarali poslove i oni su odlučivali kome će se i kada će se fakturirati. U odnosu na pitanje da li je praksa ureda tužitelja bila da se svaka radnja fakturira posebno i odmah po njenom izvršenju ili na drugačiji način, odnosno kada su se radnje fakturirale, naveo je da se fakturiralo onako kako su šefovi rekli i kada su rekli.

30.1. Ovaj sud ocjenjuje iskaz svjedoka VF vjerodostojnim i istinitim, ali iz iskaza proizlazi da nema neposrednih saznanja o pravnom odnosu između parničnih stranaka.

31. Na ročištu održanom 21. siječnja 2026. saslušan je zakonski zastupnik tuženika ŠF (list spisa 219-222) koji je u svom iskazu naveo kako mu je poznat poslovni odnos između stranaka. On je u firmu došao u ožujku 2018., a u to vrijeme je RF bio direktor obje tvrtke i Piškornice i PSO. Gospodin RF je pokrenuo postupak nabave usluge odvjetničkog zastupanja u konkretnom predmetu. Skupština društva PSO ili možda čak i Piškornice, jer su u to vrijeme obje bile jedno društvo, održana je negdje u ljeto 2018. i tada je odabrano odvjetničko društvo Mađarić & Lui za zastupanje. Društvo je odabrano u odnosu na Ponudu koju su dostavili, s obzirom da je u ponudi stajalo da će svoju nagradu naplatiti iz naplaćenog iznosa, odnosno da će im biti plaćeno po uspjehu u sporu, s time da je isto to odvjetničko društvo nudilo i financiranje provođenja vještačenja u predmetu u kojem bi zastupali PSO. Naveo je da je u rujnu 2018., nakon Skupštine, on postao direktor društva tuženika PSO. U ožujku 2018. je došao u firmu kao rukovoditelj poslovnih funkcija, a u rujnu je postao direktor. Nakon što je postao direktor počele su pripreme za tužbu, od strane odvjetničkog ureda, njega i gospodina RF, a u njima je sudjelovao i odvjetnik ZF, razgovaralo se o strategiji. Međutim, odvjetnički ured predložio je da prethodno tužbama Piškornica d.o.o. pokrene postupak-tužbu protiv PSO-a radi proglašenja ništetnosti Ugovora o isplati bonusa. Taj postupak je pokrenut kod Trgovačkog suda u Varaždinu i sud je donio pravomoćno rješenje da se raskida Ugovor o bonusu. Tek nakon toga stekli su se uvjeti da se krene u tužbu i održan je Nadzorni odbor, pred kojim je sve iznio odvjetnik FF, uputio je tuženika kako će sve to ići. Na tom Nadzornom odoru odvjetnik je još jedanput ponovio da tuženik nema nikakve troškove i da će odvjetnička nagrada ovisiti o uspjehu u sporu. Naveo je da je on dao punomoć odvjetničkom uredu tužitelja, a Skupština je uputila na Odvjetnički ured Mađarić & Lui. Nakon toga krenuo je sudski postupak, prvo kod Trgovačkog suda u Bjelovaru koji se proglasio nenadležnim i uputio nas na Trgovački sud u Osijeku. Nakon što je tuženik izgubio spor u prvom stupnju, tužitelj je predložio da tuženik žalbu na Visoki trgovački sud, a nakon što je Visoki trgovački sud odbio u žalbu, tada je već bio treći odvjetnik tužitelja gospodin VF i on je predložio da tuženik uloži reviziju jer ga to ništa ne košta, tuženik je uložio reviziju i isto izgubio. Nakon četiri do pet godina nakon početka poslovnog odnosa tuženiku je došao zahtjev za naknadu troška od strane tužitelja i tužitelj je tuženiku otkazao punomoć. Na poziv tuženika da nam tužitelj preda dokumentaciju tužitelj nikada nije odgovorio niti je ikada tuženiku predao spis/dokumentaciju, spis je još kod tužitelja. Naveo je da kada je on postao direktor tuženika, da je Ponuda tužitelja već bila prihvaćena, on nije nikada vidio Ugovor o zastupanju, ali je znao pod kojim će uvjetima tužitelj zastupati PSO, bio je na Skupštini kada je to rečeno, a sve su potvrdili i odvjetnici FF i VF i rečeno je da će tužitelju biti plaćeno temeljem onog što tuženiku uplati druga strana. Naveo je da mu je nakon svega toga tužiteljev poziv na plaćanje bio neozbiljan i neprofesionalan. Kada je došao kao direktor društva tuženika on je nastavio dogovor koji je dogovarao njegov prethodnik gospodin RF. Nikada se nije postavljalo pitanje troškova zastupanja. Obveze tuženika bile su dati punomoć za zastupanje, dostaviti svu dokumentaciju i pružati svu pomoć odvjetničkom uredu tužitelja koju bi tražili i naravno platiti sudske troškove. Naveo je da misli da na Skupštini kada je prihvaćena ponuda odvjetničkog društva tužitelja nije bio niti jedan od odvjetnika koji su im dostavili ponude, osim odvjetnika ZF kao savjetnika uprave tadašnjeg direktora, a da je odvjetnik SF bio na jednoj Skupštini i predstavljao je i samu tvrtku tužitelja i ponudu, te koliko se sjeća tada je govorio da se radi o velikom odvjetničkom uredu koji može podnijeti takav rizik. Misli da je Skupština na kojoj je bio odvjetnik SF bila nakon što je dostavljena njihova ponuda, ne sjeća se točno, ali kada je na Skupštini bio gospodin SF bilo je već jasno odlučeno tko će zastupati tuženika. Gospodin SF je govorio da će proučiti dokumentaciju i da će razmotriti na koji će se način postaviti tužbeni zahtjev i da će nas o svemu obavijestiti, a isto je rekao da će svi troškovi biti vezani uz uspjeh u sporu. Pojasnio je da je u to vrijeme riječ [adresa] bila sinonim i za društvo Piškornica d.o.o. i za društvo PSO te da je na Skupštini bilo govora o uvjetima zastupanja. Naglasio je da je gospodin SF na Skupštini na kojoj je sudjelovao govorio upravo o slučaju gubitka spora, tko onda snosi trošak odvjetničkog društva tužitelja i da je rekao da je njihova tvrtka dovoljno velika da financijski može podnijeti zastupanje i prihvatiti rizik. Navedeno je bilo da ako se ništa ne naplati da tada odvjetničko društvo tužitelja neće naplatiti svoj trošak, to je njihov rizik, a rizik tuženika bili su sudski troškovi druge strane. Isti uvjeti zastupanja vrijedili su i za Piškornicu i za PSO. Naveo je da sa tužiteljem tijekom zastupanja ili pripreme zastupanja nikada nije razgovarao o potrebi sklapanja pisanog ugovora o nagradi i odvjetničkom zastupanju niti ga je ikada itko iz društva tužitelja tijekom zastupanja tražio plaćanje za bilo koju pojedinačnu radnju vezanu za zastupanje, njemu i Nadzornom odboru odvjetnici tužitelja govorili su da će troškovi biti naplaćeni ovisno o uspjehu u sporu. Nadalje je naveo kako nije upoznat sa sadržajem Zahtjeva za dostavu ponude kojeg je PSO slao odvjetničkim društvima, da ga nikada nije vidio jer tada nije bio direktor. Također nije osobno vidio niti bio upoznat s Ponudom tužitelja, ali je o njoj čuo na Skupštini. Naveo je da kako mu je poznata odluka Skupštine o tome tko će zastupati, čuo je i ponude drugih odvjetničkih društava, ali njemu je bila važna samo odluka tko zastupa i pod kojim uvjetima društvo PSO. Skupština na kojoj je on sudjelovao održana je kada on nije bio direktor. Naveo je kako je jedino on mogao potpisati punomoć za zastupanje tuženika odvjetničkom društvu tužitelja. Kao razlog za protek vremena od godine i pol između prihvaćanja Ponude i potpisa punomoći naveo je da je trebalo vremena za prikupljanje dokumentacije, razmatranje odvjetničkog društva tužitelja prikupljene dokumentacije, održan je niz sastanaka o utvrđivanju strategija na kojima je bio i gospodin RF te su od tuženika zatražene neke radnje, da je tu bio i onaj ranije spomenuti spor pred Trgovačkim sudom u Varaždinu i isplata ranije spomenute dobiti, pa da je tek nakon svega toga odvjetnički ured tužitelja bio spreman raditi na predmetu i stoga taj protek vremena. Također je naveo da njemu kao direktoru PSO- a nitko nije dao uputu da ne potpiše Ugovor o zastupanje s odvjetničkim društvom tužitelja.

31.1. Ovaj sud ocjenjuje iskaz zakonskog zastupnika tuženika ŠF vjerodostojnim i istinitim te ga prihvaća u cijelosti jer je iskaz u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu te iskazima svjedoka RF i ZF.

32. Na istom ročištu saslušan je svjedok ZF (list spisa 222-224) koji je u svom iskazu naveo da mu je poznato da su društva Piškornica i PSO u proljeće, negdje u ožujku, 2018. poslali poziv na podnošenje ponude za predmete povezane sa bivšim direktorom oba društva gospodinom JF radi preuzimanja zastupanja tih društava uz uvjet da se prihvati zastupanje po načelu uspjeha. Naveo je da je on imao s oba društva ugovor o pružanju odvjetničkih usluga po načelu satnice pa mu nije bilo prihvatljivo prihvaćanje zastupanja po načelu uspjeha, a budući da je bio upućen u osnovu predmeta i bitne činjenice bio je u uvjerenju da primjena načela uspjeha nije u tim predmetima primjenjiva jer je osnova problematična. Unatoč tome što je bio u ugovornom odnosu s tuženikom poslao je Dopis na otvoreni poziv u kojem je naveo zbog čega ne može prihvatiti zastupanje po uspjehu i u kojem je pojasnio da je taj princip primjenjiv kada je osnova nesporna a visina sporna. Naveo je da je odvjetničko društvo tužitelja poslalo ponudu prema oba društva, Piškornica i PSO, u kojem bi pristao na zastupanje po načelu uspjeha i da bi platili 50% troškova vještačenja koji bi nastali tijekom postupka i cijele troškove vještačenja prije postupka, a o svemu tome ga je obavijestio direktor RF, tada direktor oba društva koji mu je također rekao da će pred Skupštinom predati na odlučivanje ponudu tužitelja. Donesena je pisana odluka Skupštine društva Piškornica d.o.o. kojom je prihvaćena ponuda tužitelja, a naveo je kako o konkretnim parnicama koje su se vodile u Osijeku i u Bjelovaru nema saznanja. Zna da se kasnije tužitelj obratio i Piškornici i PSO-u i tražio naknadu svojih troškova prema odvjetničkoj tarifi. U razgovorima i u dogovorima o ugovornim obvezama između ovdje stranaka nije sudjelovao, nije ga društvo PSO angažiralo da uredi taj ugovorni odnos. Svjedok je naveo da ga je gospodin RF obavijestio da tužitelj od oba društva, pa tako i društva PSO, traži plaćanje svojih troškova prema odvjetničkoj tarifi i tražio je njegovo mišljenje, koje je on i dao te mu rekao kako smatra da je Ponuda obvezujuća jer je prihvaćena. Jasno je dao do znanja gospodinu RF da u eventualnom sporu sa ovdje tužiteljem ne bih zastupao tuženika radi dugogodišnjih kolegijalnih odnosa s tužiteljem zbog čega je smatrao da bi takvo zastupanje bilo neprimjereno zbog sukoba interesa pa tako nije bio involviran ni oko ovih pitanja oko naknade. Ne zna da li su sve radnje koje su trebale biti i odrađene u predmetu pred Trgovačkim sudom u Osijeku, o tome nema saznanja, a nema saznanja niti da li je što bilo plaćeno tužitelju. Ne sjeća se da li su u nacrtu Ugovora o zastupanju bile spomenute i Piškornica i PSO ili samo jedno od tih društava. Naveo je da je prema njegovom sjećanju Ponuda bila usmjereno jedinstveno na sve sporove za oba društva, kolega SF je na poziv za davanje ponuda odgovorio uzimajući u obzir sve moguće buduće sporove sa JF pa tako i one koje pokreće eventualno PSO, a primarno je u cijeloj stvari bilo sporno to što je JF svojim postupcima prvenstveno oštetio PSO. Naveo je kako je zahtjev sastavljala stručna služba društva Piškornica d.o.o. bez njegovog uplitanja, a koliko se sjeća stručne službe bile su jedinstvene za oba društva i Piškornicu i PSO. Sjeća se da je u zahtjevu za davanje ponuda bila sadržana formulacija koja je otprilike glasila da je nužan dogovor oko zaključenja ugovora o zastupanju. Naveo je da je od gospodina RF saznao o sadržaju prihvaćene Ponude kolege SF i o tome da je Ponuda kolege SF prihvaćena, a presliku Ponude gospodina SF vidio je negdje 2023. ili 2024. kada je društvo tužitelja tražilo plaćanje od tuženika po odvjetničkoj tarifi i ovaj je postupak "bio na vidiku". Vidio je Odluku Skupštine društva Piškornica d.o.o. iz 2018. istovremeno kada je vidio i samu pisanu Ponudu, odnosno negdje 2023. ili 2024. kada ga je gospodin RF tražio mišljenje o nastalom problemu. Pojasnio je da Ponuda iz ožujka 2018. koju je predao tužitelj nije sadržavala niti jednu odredbu o mogućem naplaćivanju odvjetničkih usluga uz primjenu tarifnih stavki odvjetničke tarife, a da je nacrt ugovora koji je ostao nepotpisan imao odredbu, misli da se radilo o čl. 7., koja je bila formulirana na način da odvjetnik ima pravo zaračunati naručitelju odvjetničke usluge uz primjenu odvjetničke tarife za slučaj otkaza punoći ili raskida ugovora. Naveo je da je bit stvari u tome što po općim pravima odvjetnik u svako doba može otkazati zastupanje i prema sadržaju tako formulirane odredbe to bi moglo značiti da bez obzira na predaju Ponude o zastupanju po načelu uspjeha odvjetnik može svejedno ostvariti naknadu po odvjetničkoj tarifi ako otkaže daljnje zastupanje. U tome je razlika između Ponude i Nacrta ugovora. Ne sjeća se da bi u Nacrtu ugovora bila odredba sadržaja kojim bi se regulirala situacija kada tuženik u nekom drugom postupku ili na neki drugi način naplati svoje potraživanje. Naveo je da nije bio prisutan u razgovorima između gospodina SF i gospodina RF te da nema saznanja da bi gospodin SF rekao gospodinu RF da Ugovor ne treba potpisati, niti mu je gospodin RF prenio takvu informaciju.

32.1. Ovaj sud ocjenjuje iskaz svjedoka ZF vjerodostojnim i istinitim te ga prihvaća u cijelosti jer je iskaz u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu te iskazima zakonskog zastupnika tuženika ŠF i svjedoka RF.

33. Svjedok ĆF, također saslušan na ročištu od 21. siječnja 2026. (list spisa 225-227) u svom iskazu je naveo da mu je poznato da se vodio sudski predmet pred Trgovačkim sudom u Osijeku i da je tužitelj zastupao PSO. Naveo je da je negdje početkom 2018., misli da je bio ožujak, na glavni mail društva tužitelja stigao poziv za davanje ponude za zastupanje društva PSO protiv gospodina JF. O tom pozivu izvijestio je svog šefa gospodina SF i izradili su Ponudu. Ponuda je bila bazirana na plaćanje po načelu "success fee" u iznosu od 10%. Obveze tužitelja bile su savjesno zastupati stranku. Ponuda je bila naslovljena na Piškornicu d.o.o. a ne na PSO i on je tu ponudu kovertirao i poslao na adresu društva Piškornica d.o.o. Nadalje je naveo da ga je krajem misli 2019. gospodin SF nazvao i rekao da ga je zvao gospodin RF da se digla neka medijska hajka i da se pod hitno trebaju podići tužbe, tada je prvi puta čuo da se spominje PSO i da će biti potpisane punomoći za zastupanje, za [adresa] je potpisao gospodin RF, a za PSO gospodin ŠF. Svjedok je naveo da u opis njegovog posla ulazi i vođenje evidencije ugovora te je upozorio šefa kako nemaju potpisan Ugovor o zastupanju na što mu je šef rekao kako će ugovor biti potpisan, ali da je procedura komplicirana jer su osnivači društva tuženika županije. Ne zna da li je bilo kakvih razgovora oko zastupanja i plaćanja u predmetu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku, za društvo PSO. Naveo je da on račune izrađuje po nalogu ili gospodina SF ili gospodina O, kada oni kažu i na iznose koji oni kažu. U konkretnom slučaju nalog mu je davao gospodin SF, on je vodio oba društva i Piškornicu i PSO. Negdje 2024. nazvao ga je šef, gospodin SF, budući da su ulazili u jedan investicijski ciklus, i spomenuo mu da će društvo tužitelja izdati račune za neka zastupanja, te je između ostalog spomenuo i društva Piškornica i PSO. Nakon toga je spomenuo da za sada tužitelj neće fakturirati Piškornicu i PSO jer izgleda da će se sporiti s njima, pa je samo fakturiran jedan manji akcesorni predmet koji je proizašao iz tog spora, riječ je o privremenoj mjeri protiv gospodina JF što je Piškornica platila po punoj odvjetničkoj tarifi. Naveo je da se sjeća da je u Zahtjevu za dostavu ponude bilo navedeno da očekuju i dostavu Nacrta ugovora. Ne zna postoji li pisani dokaz da su Piškornica ili PSO prihvatili Ponudu tužitelja. Od pisane komunikacije između ovdje stranaka, naveo je da tužitelj ima pisani zahtjev PSO-a za davanjem ponudu i punomoć za zastupanje izdane od strane PSO-a odnosno gospodina ŠF. Naveo je da su tekst Ponude kojim je tužitelj odgovorio na Zahtjev za dostavu ponude napisali odvjetnik SF i on, iz svog kompjutera izvadio je jednu od tipskih ponuda koje ima i uz diktat gospodina SF sastavili su ovu konkretnu Ponudu. U trenutku izrade Ponude gospodin SF i on su bili u konstantnom razgovoru uglavnom preko telefona i cijelo su se vrijeme ponavljali naziv " [adresa]" te " RF", pa vjeruje da je zbog toga pogrešno adresirao Ponudu i naveo [adresa], iako je Zahtjev za dostavu ponude izdao PSO. Naveo je kako je nitko drugi iz društva tužitelja nije tu istu Ponudu na neki drugi način slao nekom od ova dva trgovačka društva Piškornica ili PSO jer je jedino on radio taj posao. Zna za dva postupka i jedan mali skcesorni, koji su pokrenuti u cijeloj toj priči oko "Piškornica". Svjedok je pojasnio da se, kad nema ugovora o zastupanju, fakturira po odvjetničkoj tarifi, a sve ovisi o tome kada mu šefovi gospodin SF ili gospodin O daju nalog, jer oni određuju kada, kome i u kojem iznosu se radi faktura.

33.1. Ovaj sud ocjenjuje iskaz svjedoka PF vjerodostojnim i istinitim te ga prihvaća u cijelosti jer je iskaz u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu te u bitnome u skladu s iskazima zakonskog zastupnika tužitelja SF i zakonskog zastupnika tuženika ŠF kao i s iskazima svjedoka RF, VF i ZF.

34. Iz svih naprijed navedenih i provedenih dokaza ovaj sud zaključuje kako su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu na temelju ugovora o nalogu za zastupanje s ugovorenom nagradom prema uspjehu u sporu, u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku, kako tužitelju nije plaćeno izvršeno zastupanje, kako je tuženik potpisao punomoć tužitelju za zastupanje te kako je predmetno zastupanje dovršeno.

35. Sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

36. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

37. Predmet ovog spora je isplata iznosa od 20.104,61 euro na ime odvjetničke nagrade za zastupanje izvršeno od strane tužitelja za tuženika u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-108/2021.

38. Nije sporno da je između stranaka došlo do razmjene Ponude, da je tužitelj zastupao tuženika u parnici pred Trgovačkim sudom u Osijeku poslovni broj P- 108/2021 te da je tužitelj otkazao punomoć tuženiku u tom predmetu. Nije sporno niti da tužitelju nije ništa plaćeno za zastupanje u tom postupku.

39. Sporne su osnova i visina tužbenog zahtjeva, da bi zastupanje bilo vršeno isključivo temeljem izdane punomoći, te je li sklopljen Ugovor o zastupanju na temelju ugovaranja nagrade prema uspjehu u pružanju pravne pomoći. Također je sporno je li tužitelj izvršio sve pravne radnje u postupku pred Trgovačkim sudom u Osijeku u predmetu poslovni broj P-108/2021.

40. Za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva relevantan je Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), Zakon o odvjetništvu ("Narodne novine" broj: 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11, dalje: ZO) i Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP14) s obzirom da je ugovor sklopljen 2018. godine, u vrijeme važenja ovih zakona.

41. Čl. 7. st. 2. ZO-a propisano je da odvjetnici imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć.

41.1. Čl. 18. st. 1. ZO-a propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Ministar nadležan za poslove pravosuđa kod davanja suglasnosti vodit će računa o zaštiti socijalnih i gospodarskih interesa te jednakosti u položaju primatelja i davatelja usluga s obzirom na njihovu nejednakost u stručnom znanju kojim raspolažu. Stavkom 2. istog članka propisano je da visinu nagrade za rad odvjetnika prilikom obrana po službenoj dužnosti te obrana na teret proračunskih sredstava i odvjetnika kao opunomoćenika žrtve kaznenog djela pravilnikom utvrđuje ministar nadležan za poslove pravosuđa. Stavkom 3. istog članka propisano je da je odvjetnik dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge. U slučaju otkaza ili opoziva punomići odvjetnik je dužan izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći. Stavkom 4. istog članka propisano je da se Tarifa objavljuje u "Narodnim novinama".

41.2. Čl. 19. st. 1. ZO-a propisano je da u imovinsko-pravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti sukladno odvjetničkoj tarifi, dok st. 2. istog članka propisuje da je ugovor iz stavka 1. ovog članka valjan samo ako je zaključen u pisanom obliku.

42. Čl. 262. st. 2. ZOO-a propisano je da je ponuda prihvaćena i kad ponuđenik pošalje stvar ili plati cijenu te kad učini neku drugu radnju koja se na temelju ponude, prakse utvrđene između zainteresiranih strana ili običaja može smatrati izjavom o prihvatu.

42.1. Čl. 294. ZOO-a propisano je da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan ne proizlazi što drugo.

42.2. Čl. 763. st. 2. ZOO-a propisano je da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

42.3. Čl. 780. st. 1. ZOO-a propisano je da nalogoprimac može otkazati nalog kad hoće, samo ne u nevrijeme.

43. Čl. 97. st. 1. ZPP14-a propisano je da stranka izdaje punomoć u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik kod suda.

43.1. Čl. 98. st. 1. ZPP14-a propisano je da je punomoćnik dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć.

43.2. Čl. 99. st. 1. ZPP14-a propisano je da stranka može punomoć u svako vrijeme opozvati, a punomoćnik je može u svako vrijeme otkazati.

44. Za utvrđivanje postojanja obveze tuženika na plaćanje iznosa na ime nagrade za zastupanje odvjetnika potrebno je utvrditi da li je tužitelj pružao odvjetničke usluge tuženiku za nagradu na temelju Odvjetničke tarife ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje: OT) uz primjenu čl. 763. st. 2. ZOO-a u vezi s čl. 18 ZO-a ili na temelju ugovorene nagrade prema uspjehu u pružanju pravne pomoći prema čl. 19 ZO-a.

45. Prema ocjeni ovoga suda, stranke su bile u ugovornom odnosu ugovoru o nalogu kako ga definira čl. 763. st. 1. ZOO-a i to tužitelj kao nalogoprimac, a tuženik kao nalogdavac u parničnom predmetu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku. Punomoć je ovlast za zastupanje nalogodavca. Kako bi nalogoprimac mogao zastupati nalogodavca pred sudom, nalogodavac je bio obvezan izdati nalogoprimcu pisanu punomoć temeljem čl. 97. st. 1. u vezi s čl. 98. st. 1 ZPP14-a što je tuženik i učinio.

46. Dakle, bez obzira na način na koji stranke ugovore nagradu za zastupanje, tuženik je bio dužan izdati punomoć za zastupanje tužitelju i postojanje punomoći nužno ne ukazuje na sadržaj njihovog ugovora o zastupanju, konkretnije, nužno ne ukazuje na činjenicu da su stranke ugovorile nagradu nalogodavcu za zastupanje prema OT.

47. Iz spisa Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-108/2021 proizlazi da je tužitelj poduzimao pravne radnje tijekom cijelog parničnog postupka za ime i za račun ovdje tuženika.

48. Sporno je kako su stranke ugovorile nagradu za predmetno zastupanje.

49. Ovaj sud smatra kako su stranke svoju namjeru ugovaranja nagrade za zastupanje na temelju uspjeha u sporu ispoljile već u fazi pregovora koji su prethodili sklapanju ugovora o nalogu.

50. Iz dokumentacije u spisu proizlazi kako je tuženik putem svojih tijela zatražio ponude za zastupanje na temelju uspjeha u sporu zbog oslabljene financijske situacije u društvu. Poziv za slanje ponuda je poslao tuženik, a u trenutku slanja ponuda tuženik je bio povezano društvo sa društvom Piškornica d.o.o. na način da su imali isto tijelo Skupštine i Nadzornog odbora. Na taj poziv se odazvao tužitelj koji je dostavio svoju ponudu (nesporno između parničnih stranaka). Zakonski zastupnik tužitelja je u svom iskazu naveo kako se u to vrijeme „cijela priča vrtila“ oko oba društva Piškornica d.o.o. i PSO-a, ali je kod slanja svoje ponude mislio i na PSO, iako je ponuda poslana Piškornici d.o.o. te iako je Zahtjev za dostavu ponuda uputio PSO-u.

50.1. Dakle, tužitelj je svoju ponudu za zastupanje (sklapanje ugovora o nalogu sa ugovorenom nagradom na temelju uspjeha u sporu) poslao i ovdje tuženiku te je imao namjeru sklopiti ugovor za zastupanje na temelju uspjeha u sporu i sa ovdje tuženikom.

51. I bivši i trenutni zakonski zastupnik tuženika su suglasno naveli kako im nije bila prihvatljiva mogućnost sklapanja ugovora o zastupanju sa ugovorenom nagradom prema OT zbog financijskog stanja društva. Također, iz dostavljenog transkripta sa 13. sjednice Nadzornog odbora tuženika održane 28. listopada 2019. proizlazi kako je ponuda tužitelja za zastupanje na temelju uspjeha u sporu prihvaćena od strane Skupštine društva koja je održana prije 13. sjednice Nadzornog odbora, proizlazi kako je ugovoreno da nema troškova odvjetnika, da trošak ide u sklopu uspjeha u sporu. Kako je pisana ponuda tužitelja datirana sa 8. ožujka 2018., a zakonski zastupnik tuženika ŠF je naveo kako je u vrijeme početka njegovog mandata ponuda tužitelja već bila prihvaćena (mandat mu je započeo u rujnu 2018.), te je također i svjedok RF naveo kako je Skupština na kojoj je prihvaćena ponuda tužitelja održana u ljeto 2018., tako ovaj sud drži kako je ponuda za zastupanje tuženika prihvaćena u ljeto 2018. godine.

52. S obzirom na činjenicu da je ponuda prihvaćena u ljeto 2018. tako je tada sklopljen ugovor o zastupanju sa ugovorenom nagradom na temelju uspjeha u sporu kao posebna vrsta ugovora o nalogu.

53. Zakonski zastupnik tužitelja SF naveo je kako je u više navrata pokušavao sklopiti ovaj ugovor u pisanom obliku, onako kako ga uređuje čl. 19. ZO- a, ali ugovor nije potpisan, isto je u svom iskazu potvrdio i svjedok ĆF. Svjedok VF je iskazivao na okolnost uobičajene prakse u odvjetničkom uredu tužitelja kada postoji sklopljen ugovor o zastupanju na temelju uspjeha u sporu te je iskazao kako na dnu konkretnog spisa nije pronašao potpisan ugovor o zastupanju na temelju uspjeha u sporu te je zaključio kako je ugovoreno zastupanje sa nagradom na temelju OT-a.

54. Iz iskaza saslušanih zakonskih zastupnika stranaka i svjedoka te iz stanja spisa Trgovačkog suda u Osijeku ovaj sud zaključuje kako su parnične stranke tijekom trajanja svog poslovnog odnosa (zastupanje pred Trgovačkim sudom u Osijeku) postupale u skladu sa sastojcima ugovora o zastupanju sa nagradom ugovorenom na temelju uspjeha u sporu. Naime, tužitelj je zastupao tuženika u parničnom predmetu pred Trgovačkim sudom u Osijeku, nije tražio plaćanje pojedinih radnji tijekom trajanja postupka te je otkaz punomoći izjavio tek kada je predmet postao pravomoćan i kada je bio odbijen podneseni izvanredni pravni lijek u tom predmetu.

54.1. Naime, tuženik je u vrijeme pregovaranja oko sklapanja ugovora za zastupanje za pokretanje konkretnih parničnih postupaka, bio u financijski lošem stanju, nije bio upoznat sa količinom i opsegom poslova koje je trebalo poduzeti da bi se razriješila njegova pravno-financijska situacija te nije bio spreman sklopiti ugovor o zastupanju u kojemu bi se nagrada obračunavala prema OT. To je kao bitan uvjet navedeno u njegovom Zahtjevu za dostavu ponuda. Na njegov Zahtjev za dostavu ponuda se javio tužitelj sa svojom ponudom iz koje je vidljivo kako je primio na znanje uvjet tuženika (nagrada na ime uspjeha u sporu) i prihvatio angažman pod tim uvjetom.

55. U konkretnom predmetu vezano za posebni ugovor –ugovor o nalogu, ZO je lex specialis u odnosu na ZOO koji je lex generalis.

55.1. Lex specialis navodi kako je ugovor o zastupanju na temelju uspjeha u sporu valjan ako je u pisanom obliku, dakle, predviđa oblik ugovora kao bitan sastojak na čiji izostanak veže kao posljedicu nevaljanost ugovora, dok ne uređuje primjerice raskid takvog ugovora, dopunu i slično. Kako lex specialis nije uredio u cijelosti sva pravna pitanja koja se mogu pojaviti u ugovornom odnosu, tako se na ostala pitanja primjenjuje lex generalis, što je u konkretnom slučaju ZOO. ZO nije uredio pitanje valjanosti ugovora ukoliko je on ispunjen, a nije sklopljen u propisanom obliku. Kako lex specialis ne uređuje pravnu situaciju kada je ugovor o zastupanju temeljem uspjeha u pravnoj pomoći nije sklopljen u traženom obliku, ali je u cijelosti konzumiran, tako ovaj sud drži da se na tu situaciju primjenjuje odredba lex generalisa, točnije, čl. 294. ZOO-a.

56. Iz iskaza saslušanih zakonskih zastupnika stranaka i svjedoka te iz predmeta Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-108/2021 proizlazi kako je ovdje tuženik predao potrebnu dokumentaciju i podmirio sudske pristojbe (koju svjedoci nazivaju sudski troškovi u svojim iskazima), dok je tužitelj zastupao tuženika u tom predmetu i predmet je pravomoćno završen, u predmetu su poduzete sve dopuštene pravne radnje uključujući i podnošenje izvanrednog pravnog lijeka.

57. Dakle, stranke su u cijelosti ispunile svoje obveze iz ugovora o nalogu i on je u cijelosti ispunjen, a iz pregovora stranaka prije ugovaranja ovakvog načina nagrade, iskaza saslušanih zakonskih zastupnika stranaka i svjedoka te iz Transkripta 13. sjednice Nadzornog Odbora tuženika, ovaj sud drži kako je ugovoreno zastupanje sa nagradom temeljem uspjeha u sporu. Također, ovaj sud drži u vidu činjenicu kako je tužitelj otkazao punomoć tuženiku (u skladu s čl. 780. st. 1. ZOO-a u vezi s čl. 99. st. 1. ZPP14-a) nakon što je predmet u kojem ga je zastupao i za koje zastupanje potražuje nagradu u ovom predmetu, pravomoćno dovršen na način da ovdje tuženik nije uspio u sporu.

58. Kako je Ugovor za zastupanje u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-108/2021 u cijelosti ispunjen ovaj sud je stava kako je između stranaka ispunjena pretpostavka za osnaženje ugovora koji je sklopljen bez propisnog oblika jer je ugovor ispunjen u cijelosti.

59. S obzirom da je Ugovor o zastupanju (usprkos neprikladnom obliku) sklopljen i osnažen te se smatra valjanim sukladno čl. 294. ZOO-a tako je po mišljenju ovog suda ugovorena nagrada prema uspjehu u sporu. Kako ovdje tuženik nije uspio u sporu u kojem ga je zastupao ovdje tužitelj, tako ovdje tužitelj nema pravo na nagradu za zastupanje u konkretnom predmetu jer nije polučio uspjeh u sporu te je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan pa je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

60. Budući da tužitelj nije uspješno dokazao kako je ugovoreno zastupanje na temelju OT, odnosno, nije dokazao osnov svoje tražbine, tako nije potrebno odlučivati o visini tužbenog zahtjeva.

61. Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući nije uspio u sporu, tužitelj je dužan tuženiku kao troškove potrebne za vođenje postupka, naknaditi troškove parničnog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje: OT), Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/2023, dalje: Tarifa).

62. Sukladno vrijednosti predmeta spora u ovom predmetu, koja iznosi ukupno 20.104,61 euro, temeljem Tbr. 7. OT za sastav svakog podneska i svako zastupanje na ročištu tuženiku pripada nagrada od 250 bodova, s time da temeljem Tbr. 54. OT, 1 bod iznosi 2,00 eura.

63. Tuženik je na ročištu dana 21. siječnja 2026. na spis predao troškovnik u kojem je zatražio trošak sastava podnesaka od 27. siječnja 2025., 5. ožujka 2025. i 28. svibnja 2025., svaki u iznosu od 500,00 eura, trošak sastava podnesaka od 17. lipnja 2025. i 14. srpnja 2025., svaki u iznosu od 50,00 eura, troškove zastupanja na ročištu od 5. lipnja 2025., 25. rujna 2025., 19. studenoga 2025. i 21. siječnja 2026., svako u iznosu od 500,00 eura te trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje u iznosu od 100,00 eura, sve uvećano za trošak PDV-a 25%.

64. Naprijed navedeni zatraženi parnični trošak opravdan je za vođenje ove parnice i pravilno obračunat te su tuženiku priznati troškovi sastava podnesaka od 27. siječnja 2025., 5. ožujka 2025. i 28. svibnja 2025., svaki u iznosu od 500,00 eura (Tbr.8. t.1. OT) kao i troškovi sastava podnesaka od 17. lipnja 2025. i 14. srpnja 2025., svaki u iznosu od 50,00 eura (Tbr.8. t.4. OT), dakle ukupno 1.600,00 eura.

64.1. Tuženiku je priznat i trošak zastupanja na ročištima od 5. lipnja 2025., 25. rujna 2025., 19. studenoga 2025. i 21. siječnja 2026., svako u iznosu od 500,00 eura (Tbr.9. t.1. OT), dakle ukupno 2.000,00 eura.

64.2. Tuženiku je priznat trošak PDV-a od 25% na osnovicu od 3.600,00 eura što iznosi 900,00 eura (Tbr. 46. OT).

64.3. Zaključno, tuženiku se priznaje zatraženi parnični trošak u iznosu od 4.500,00 eura te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

65. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Bjelovar, 13. ožujka 2026.

Sutkinja

Sanjana Zorinc

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka odluke, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda.

Žalba se podnosi u tri primjerka.

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Sabina Cuvaj.