Posl. broj: P-330/2025-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

Labin, G. Martinuzzi br. 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Erici Golja, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TĐ, koju zastupa punomoćnica Marina Mrakovčić, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika UĐ, r. T, žene U, [adresa], nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupane po privremenoj zastupnici BĐ, odvjetnici u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne i javne rasprave 9. veljače 2026., u nazočnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu, 13. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je TĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Pazinu, zemljišno knjižnom odjelu Labinu, označenih kao k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], a koje pravo vlasništva je stekla dosjelošću, te je tužena dužna trpjeti da se tužiteljica upiše kao samovlasnik navedenih nekretnina po pravomoćnosti ove presude u cijelosti.

II. Nalaže se tužiteljici da privremenoj zastupnici tuženika tuženika, BĐ, odvjetnici u [adresa], naknadi troškove ovog postupka u iznosu 100,00 eura (sto eura), u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužene, radi utvrđenja prava vlasništva.

2. U tužbi navodi da kod Općinskog suda u Pazinu, zemljišnoknjižni odjel u [adresa] tužena dolazi upisana kao vlasnik nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U naravi k. č. [katastarska čestica] sada predstavlja livadu, a do prije 15 godina to je bila njiva na kojoj su se sadile razne kulture (krumpir, kukuruz) dok k. č. [katastarska čestica] sada predstavlja šumu, a do prije cca 25-302 godina obitelj tužiteljice je istu kosila. Navedene nekretnine oduvijek koristi obitelj tužiteljice. Prije tužiteljice koja je rođena 1938. navedene nekretnine je koristio i sebe smatrao jedinim vlasnikom njezin pok. suprug B (Antun) Aničić koji je umro 2006. Tužiteljica je 1961. došla živjeti u [adresa], te od tada ima saznanja o posjedovanju te nekretnine. Prije supruga tuž iteljice, kao posjednik i vlasnik navedenih nekretnina smatrao se GĐ (otac ĐĐ) koji je umro 1874., a prema pričanju u obitelji, GĐ je naslijedio nekretnine od svoje majke ŽĐ, koja je umrla 1966. Tužiteljica je nedavno uvidjela kako ona nije vlasnica nekretnina, te da tužena dolazi upisana kao vlasnica istih, a tužena nije u posjedu navedenih nekretnina jer tužiteljica, uračunavajući vrijeme svojih pravnih prednika je u posjedu dužem od 40 godina, slijedom čega je temeljem instituta dosjelosti stekla pravo vlasništva. Budući da se tužiteljica kroz cijelo vrijeme nalazi u neprekinutom poštenom, samostalnom i istinitom posjedu navedene nekretnine dužem od 40 godina, te da joj nitko nije osporavao pravo posjeda i vlasništva, to je ista temeljem instituta dosjelosti stekla pravo vlasništva, pa predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. Tužena, koju je u postupku zastupala privremena zastupnica BĐ, odvjetnica u [adresa], (postavljena rješenjem ovog suda posl. br. P-330/2025-13 od 8. listopada 2025., str. 46-48) u odgovoru na tužbu od 14. listopada 2025. (str. 56-57), opreza radi usprotivila se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ne i provođenju predloženih dokaza od strane tužitelja.

4. Na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, i to ocjene pročitanih i razgledanih isprava u spisu (izvadaka iz zemljišne knjige, str. 3, izvoda iz katastarskog plana, str. 11-13, povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka, str. 15-35, izvatka iz BZP-a na str. 84-65 spisa, identifikacije na DOF-u, str. 86, izvoda iz katastarskog plana na str. 87, ) te izvedenih dokaza uviđajem uz sudjelovanje mr. sc. Marije Brajković, dipl. ing. geodezije, stalnog sudskog vještaka mjernične struke, radi identifikacije utuženih nekretnina, i saslušanjem svjedoka OĐ, VĐ, PĐ, HĐ, te tužiteljice (str. 79-83), a u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014.

– Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 144/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama oznake 13655 i 13656 k. o. [katastarska općina] putem dosjelosti.

6. U postupku je utvrđeno da je kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina upisana tužena u cijelosti. Kao posjednik navedenih nekretnina 1949. bio je upisan GĐ, pok. TĐ, Perinići – svekar tužiteljice, otac njezina supruga ĐĐ (Antona) Aničića. 2008. je izvršena promjena posjednika temeljem rješenja o nasljeđivanju ostavitelja NĐ, od GĐ (supruga tužiteljice) i upisane su kao posjednice ovdje tužiteljica u 26/42 dijela, te G Đ od GĐ, rođ. NĐ u 13/42 dijela, te Ž O, rođ. NĐ, od GĐ u 1/24 dijela (kćerke tužiteljice). 2025. izvršena je promjena posjednika prijavom 932-07/2025-09/40 – uspostava BZP- a za k. o. [katastarska općina] te su tom prijavom na nekretninama otpisane ranije posjednice i upisana je ovdje tužena.

7. Predmetne nekretnine identificirane su u postupku od strane mjerničnog vještaka mr. sc. Marije Brajković, čiji je nalaz sud, uzimajući u obzir i to da stranke nisu imale primjedbi, pozitivno ocijenio, kao stručan i objektivan.

8. U stvarnom posjedu predmetnih nekretnina danas je tužiteljica, a prije nje u posjedu je bio njezin suprug B (Antun) Aničić, koji je preminuo prije 20-ak godina, a prije njega u posjedu je bio njegov otac, tužiteljičin svekar SĐ, pok. TĐ. Po smrti supruga, tužiteljica je stupila u samostalni posjed nekretnina, dok je njezin suprug nekretnine stekao po smrti svog oca SĐ odnosno majke ŽĐ. Pok. svekar i pok. suprug tužiteljice su nekretnine obrađivali, sijali krumpir, kosili, sadili pšenicu, ječam, kukuruz, bundevu, te su sjekli drva za ogrjev na nekretnini. Na nekretninama su držali krave, a nekretnine je tužiteljica prestala obrađivati nakon smrti supruga, te smrti sina, obzirom je ostala sama s nevjestom. Predmetne nekretnine čine jednu jedinstvenu i gospodarsku cjelinu, te je i danas na terenu vidljiva granica koja odvaja nekretnine u posjedu tužiteljice od ostalih, a što se sud uvjerio neposrednim opažanjem na uviđaju.

8. 1. Navedeno je utvrđeno na temelju uvjerljivih i suglasnih, i iz tog razloga pozitivno ocijenjenih iskaza saslušanih svjedoka, ali i tužiteljice koja je iskazivala suglasno sa svjedocima. PĐ ( rođenom 1977.), i HĐ (rođ. 1970) čiji je otac bio vlasnik susjedne nekretnine, OĐ rođenom 1959. koji od rođenja živi u [adresa], ŠĐ koja je došla živjeti u [adresa]., posjedovno stanje nije moglo biti nepoznato. Svi su oni potvrdili navode tužiteljice o načinu korištenja te o tome tko je prijepor koristio. Ti su svjedoci iskazivali o svojim neposrednim zapažanjima, objektivno, pri čemu sud nije utvrdio da bi postojao njihov interes da se spor riješi na određeni način. Posjedovno stanje kako ga je prikazala tužiteljica zasigurno potvrđuje i to da je njezin svekar GĐ pok. TĐ upisan kao posjednik utuženih nekretnina još od 1949. (od kad datira najstariji zapis) a činjenica je da je katastar (prvenstveno zbog poreznih nameta na zemlju) odražavao stvarno, faktično stanje, dok za danas upisanu posjednicu RĐ rođ. V nitko od svjedoka nije čuo niti poznavao.

9. U ovom postupku nije dokazano da bi tužiteljica i njezini pravni prednici kroz cijelo vrijeme posjedovanja, i to zasigurno od 1949. znali ili da su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina u cijelosti. Sud je to zaključio budući da je iz iskaza saslušanih svjedoka jasno da im nitko nije smetao posjed niti bilo što tražio za predmetne nekretnine. U postupku nije dokazano ni da su tužiteljica i njezini prednici u posjed ušli silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Niti jedan od saslušanih svjedoka nikada nije čuo da bi tužiteljici i prednicima netko osporavao pravo na posjed, pa ni tužena, za koju ni ne znaju tko je. Svjedoci su jedino tužiteljicu i njezine prednike viđali na prijeporu i da ga koriste. Tužiteljica i prednici su zapravo vršili samostalan i neprekidan posjed te su se u pogledu predmetnih nekretnina ponašali kao vlasnici u cijelosti, a tužiteljica to čini i danas.

10. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja i pravni institut dosjelosti. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog.

10. 1. Sukladno odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015.

– pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta; dalje: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast ne izvršava ničiju tuđu vlast, a posjed nema onaj tko prividno posjeduje ali ne izvršava nikakvu svoju vlast glede tuđe stvari.

10. 2 . Odredba čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a određuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari i završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću je barem pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3. ZV-a). Zakoniti posjed postoji ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja, dakle, objektivno valjani titulus ili naslov stjecanja.

11. Tužiteljica je u nesmetanom samostalnom posjedu predmetnih nekretnina od 2008., a prije, putem prednika, od najmanje 1949. Budući da je taj posjed najmanje pošten, predmetne nekretnine stekla je tužiteljica u vlasništvo dosjelošću.

12. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio da je tužiteljica stekla pravo vlasništva nekretnina oznaka 13655 i 13656 k. o. [katastarska općina], te da je tužena dužna trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, izvrši prijenos njezinog prava vlasništva te uknjižba prava vlasništva u korist tužiteljice u cijelosti, sve kao u izreci presude.

13. Privremena zastupnica tužene je potraživala trošak sastava odgovora na tužbu, odnosno 100,00 eura.

13. 1. Zahtjev za naknadu troškova je osnovan. Privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev-169/2021 od 11. siječnja 2023. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023., dalje: OT) i čl. 155. ZPP -a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, privremenom zastupniku pripada naknada za zastupanje u zatraženom iznosu 100,00 eura.

14. Slijedom toga, odlučeno je kao u t. II. izreke presude.

U Labinu 13. ožujka 2026.

Sutkinja

Erica Golja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dostave presude.

Dna:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženoj po privremenoj zastupnici