Pr-1668/2023-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RZ, [adresa] zastupan po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u [adresa], protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Split, Spinčićeva 1, radi isplate,, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. siječnja 2026. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja Maria Skejića, odvj. u Splitu, objavljene dana 13. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.10.2018.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 299,30 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 11,95 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

- 11,95 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

- 11,95 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

- 11,95 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

- 11,95 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- 23,36 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

- 11,95 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

- 24,49 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- 11,41 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- 19,78 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

- 25,35 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

- 5,84 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

- 44,86 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

- 5,84 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- 3,05 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- 3,05 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- 35,57 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

- 5,00 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

- 7,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

- 3,00 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

- 3,00 EUR koja teče od 15. svibanj 2024.

- 7,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

- do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena;

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 577,95 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 03. studenoga 2023. tužitelj navodi da je zaposleni kod tuženika na radnom mjestu viši fizioterapeut pri Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom, te da ima prebivalište na adresi [adresa], koje da je udaljena 6,75 kilometara od mjesta rada u Spinčićeva 1. Sukladno tarifnoj zoni Prometa d.o.o. autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta da propada II. tarifnoj zoni s cijenom pokazne karte 54,43 eura odnosna 380,00 kuna. Odredbama čl. 66. st. 1. TKU koji se primjenjuje od 01. prosinca 2017., odnosno članka 65. st.1. da je bilo propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlazak pod uvjetom da je udaljenost od njegova prebivališta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Stavkom 7. istog članka propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte, ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte odnosno pojedinačne karte, ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Slijedom navedenog, kako tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza za II tarifnu zonu u iznosu od 54,43 eura ili 380,00 kuna, a da je tužitelju bio isplaćen umanjeni iznos.

Sukladno odredbama čl. 65 st. 17. odnosno čl. 65. st. 23. TKU da tužitelj ima pravo na naknadu koja može biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj kada tužitelj koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ne za ostale mjesece kako je to izračunavao tužitelj. Tužitelj je istakao da je u razdoblju od 21. ožujka 2020. do 11. svibnja 2020. nije postojala redovna linija zbog pandemije covida 19 pa da u tom razdoblju tužitelj ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će se tuženika obvezati na isplatu razlike manje isplate naknade troškova prijevoza.

1.1. Podneskom od 17. studenoga 2025. sukladno izrađenom vještvu tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev predloživši sudu da tuženika obveže na isplatu iznos od 299,30 eura s osnova isplate razlike manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od listopada 2018. do 30. rujna 2024., sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je istakao da se u konkretnom slučaju radi o stupnjevitoj tužbi pa je predloženo sudu tužitelju naložiti specificirati tužbeni zahtjev, u protivnom donijeti rješenje kojom će se odbiti manifestacijski zahtjev, podrednu tužbu odbaciti. Tuženik je osporio osnov i visinu.

2.1. Očitujući se glede preciziranog tužbenog zahtjeva tuženik je istakao kako je donio nekoliko pisanih Odluka o troškovima prijevoza koje su tužitelju bile dostavljene prema kojima je tuženik isplaćivao troškove prijevoza u utuženom razdoblju, uvijek sukladno odredbama KU koji su važili u tom trenutku. Međutim, na početku svake kalendarske godine da se tužitelj mogao pismeno očitovati o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, što da tužitelj nije učinio. Naime, kako tužitelj nikad prije utuženja nije podnio zahtjev za zaštitu prava protiv odluka temeljem kojih mu je tuženik vršio isplatu, niti je ikada dostavio pokaznu kartu kao ni račun za plaćanje iste.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom HAK mape; pregled obračunske isprave za isplatu plaće naknade za razdoblje od srpnja 2020.; cjenik usluga prijevoza putnika u javnog gradskog i prigradskog na području zonskog tarifnog sustava poduzeća Promet; pregled Cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata; Obavijest poduzeća Promet d.o.o. Split cijene o mijenjanju povlaštenih putnih karata; pregled Ugovora o radu od 15. rujna 2014.; pregled dodatka ugovora o radu od 01. ožujka 2024.; izveden je dokaz vještačenja po vještaku dip. oec. CZ; pregled Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenika u javnim službama (NN 128/17); pregled Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenika u javnim službama (NN 29/24); pregled Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenika u javnim službama (NN 56/22); Pregledane su Odluke tuženika od dana 29. lipnja 2018; izveden je pregled druge dokumentacije koja prileže spisu.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Punomoćnica tužitelja je popisala parnični trošak.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da joj tuženik isplati razliku manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 01.10.2018 do 30.9.2024. u ukupnom iznosu od 299,30 eura.

7. Tužiteljica svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

7.1. Odredbom čl.66.st.1. TKU/17 („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosno čl.65.st. 1.TKU/22 („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) odnosno čl. 75. st. 1. TKU/24 ("Narodne novine" br. 29/2024, u tekstu TKU/24), propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

7.2. Odredbom čl.66.st.7. TKU/17, odnosno čl.65.st.10. TKU/22, odnosno čl. 75. st. 1. TKU/24, propisano je ako je od prebivališta, odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, da zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

7.3. Odredbom čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 11. TKU/22, odnosno čl. 75. st. 12. TKU/24, propisuje da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.

7.4. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, , odnosno čl. 75. st. 19. TKU/24 udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur.

7.5. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, odnosno čl. 75. st. 17. TKU/24, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

8. Vezano za odredbu čl. 66. TKU/17, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje TKU-a navodi u Tumačenju br. 31/18 od 20.6.2018. da se naknada za trošak prijevoza neće isplatiti za vrijeme privremene spriječenosti za rad i za dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, a u Tumačenju br. 103/19 od 17. travnja 2019. navodi, da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti u slučajevima kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Iz navedenog proizlazi da se naknada za trošak prijevoza zaposleniku ima isplatiti za one dane kada nije u obvezi dolaziti na posao do dva dana.

9. Iz spisu priloženog Cjenika i Tarifne Zone proizlazi da tužiteljica prema adresi prebivališta spada u II. zonu javnog gradskog prijevoznika Grada Splita tvrtke Promet d.o.o. i da joj se visina naknade trebala obračunati prema cijeni mjesečne pokazne karte za II. zonu javnog gradskog prijevoznika Grada Splita tvrtke Promet d.o.o. od 380,00 kn (50,43 eura).

10. Iz vještva dipl. oec. CZ od 05. studenoga 2025. na koje vještvo stranke nisu imale primjedbi proizlazi kako je vještak izvršio uvid u evidenciju rada tužitelja i platne liste u kojima je evidentirana isplata naknade troškova prijevoza. Uvidom u dokumentaciju u spisu evidentno je da je tuženik tužitelju isplaćivao mjesečnu naknadu prijevoza za I ili II tarifnu zonu, a naknadu je umanjivao za pojedine mjesece u kojima tužitelj dijelom mjeseca nije dolazio na posao. Za period od 21. ožujak 2020. do 11. svibnja 2020. naknadu je trebalo utvrditi po prijeđenom km, s napomenom kako bi tužitelju u ožujku i svibnju pripadala mjesečna karta za ostatak mjeseca. Tužitelj je udaljen 6,75km od radnog mjesta u Splitu, s tim u svezi je izračun za svaki dan dolaska na posao obračunao naknadu prijevoza za 30,50km pomnožen s naknadom po km. U tablici koja prileži spisu prikazani su iznosi isplaćene naknade prijevoza i izračun zaslužene naknade prema traženju tužitelja kao i razlika. Na koncu, mjeseci u kojima je tužitelj koristio pretežiti dio godišnjeg odmora da nisu uvršteni u izračun manje plaćenih nakade. Kako je evidentno kako je tuženik s navedenog osnova tužitelju isplatio manji iznos i to u ukupan iznos od 299,30 eura, u utuženom razdoblju od listopada 2018. do rujna 2020. mjesečne iznose kako je pobliže navedeno u izreci presude.

11. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tuženik nije isplatio tužitelju naknadu za trošak prijevoza za sve dane kada tužitelj nije došao na posao pa tako, i za one dane kada tužitelj nije bio u obvezi dolaziti na posao do dva dana npr. zbog korištenja slobodnog dana, proizlazi da je tuženik postupio protivno odredbi čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 i da je tužiteljici isplatio umanjenu naknadu za trošak prijevoza. Nadalje, prema čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22 i čl. 75. st. 17. TKU/24, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, dakle poslodavac je u obvezi isplatiti zaposleniku naknadu troškova prijevoza kada zaposlenik koristi godišnji odmor, a da se ne radi o korištenju pretežitog dijela godišnjeg odmora. Iz vještva dipl. oec. proizlazi kako je tužitelju u utuženom razdoblju manji iznos s osnova naknade prijevoza od onoga koji je trebao biti isplaćen, isplata je izvršena suprotno odredbama TKU. Stoga je tužitelj, prema mišljenju suda, dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva. Nadalje, u razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020. zbog pandemije COVID -19 nije postojala redovita linija za dolazak na posao i povratak s posla pa mu za to razdoblje pripada pravo na naknadu troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru, a ne u visini cijene mjesečne pokazne karte tvrtke Promet d.o.o. za II.Tarifnu zonu kako je to tuženik obračunavao, sve pozivom na čl. 66. st. 9. TKU/17, čl. 65. st. 11. TKU/22, odnosno čl. 75. st. 12. TKU/24 i čl. 66. st. 12. TKU-a/17, čl. 52. st.18. TKU/22, odnosno čl. 75. st. 19. TKU/24. Stoga je tužitelj, prema mišljenju suda, dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, a sve u skladu s odredbom čl. 135. st. 1.ZR-a prema kojoj je u slučaju radnog spora teret dokazivanja na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, dok tuženik, s druge strane, nije pružio ni jedan dokaz kojim bi pobio navode i dokaze tužitelja, kako u pogledu osnovanosti, tako u pogledu visine tužbenog zahtjeva, odnosno, tuženik nije pružio dokaz da je tužitelju isplatio naknadu za trošak prijevoza za one dane kada tužitelj nije bio u obvezi dolaziti na posao do dva dana. Slijedom navedenog, obzirom da je tužitelj tužbeni zahtjev postavio sukladno izračunu vještaka to je isti cijelosti prihvaćen kao osnovan, a prema kojem zahtjevu je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime razlike manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 01. listopada 2018. do 30.9.2024. ukupan neto iznos od 299,30 eura.

11.1. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15- og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR).

12. Tužitelju je s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, u tekstu ZPP), prema popisanom trošku (na zapisnik s ročišta od 16.7.2025.) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br.138/23, dalje Tarifa), određen slijedeći parnični trošak: za sastav tužbe – 50,00 eura, za sastav podnesaka od 20.01.2025.,17.11.2025. po 50,00 eura, za pristup na ročišta održana 16.01.2025,,14.04.2025. po 12,50 eura, za ročište održano 20.01.2026. 50,00 eura, za ročište održano 13.03.2026. 25,00 eura, a koji iznos je trebalo pridodati i iznos od 62,50 eura na ime pripadajućeg PDV-a i iznos od 265,45 eura za troškove vještačenja tako se punomoćniku tužitelja obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznos od 577,95 eura, koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška.

12.1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

13. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 13. ožujka 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužitelja

-tuženiku

-u spis