REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Pr-1/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj Stalna služba u Imotskom, po sucu Mariji Ćosić u pravnoj stvari tužitelja PT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetnicima iz odvjetničkog društva Aračić i Silić j.t.d., Pujanke 34, Split, protiv tuženika: [obrt], vl. MT Maršić, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mirku Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, Ante Starčevića 24, radi nedopuštene odluke, nakon održane glavne rasprave dana 22. siječnja 2026., objave dana 13. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Usvajaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

a) Utvrđuje se da je nedopuštena odluka tuženika (poslodavca) Kamenoklesarski obrt, S.M.T., vl. MT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 30.11.2024., kojom se tužitelju (radniku) PT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], izvanredno otkazuje Ugovor o radu, te se stoga utvrđuje da radni odnos tužitelja nije prestao.

b) Nalaže se tuženiku [obrt], vl. Milan Maršić, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vratiti tužitelja PT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na rad i to na poslove kojeg radnog mjesta je tužitelj obavljao prije nedopuštenoga prestanka radnog odnosa.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.500,00 EUR-a, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

2.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika i to u razdoblju od 01. veljače 2022. do 30. studenog 2024. temeljem Ugovora o radu. Dana 10. siječnja 2025. došao je do sezanja da je odjavljen s obveznog osiguranja od strane tuženika i to s datumom 30. studeni 2024. a što je vidljivo iz evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Tužitelj dalje ističe da mu tuženik kao poslodavac nije dostavio nikakvu pisanu odluku niti neposredno niti preporučenom pošiljkom, pa je bio primoran podnijeti zahtjev za zaštitu prava radnika dana 10. siječnja 2025. koji je uredno zaprimljen dana 16. siječnja 2025. od strane tuženika. Kako tuženik nije dostavio odgovor u zakonskom roku od 15 dana, tužitelj je bio primoran ustati tužbom iz razloga jer odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu mu je grubo povrijeđeno pravo kao radnika, pa u cijelosti pobija odluku o izvanrednom otkazu.

2.Tužitelj dalje u tužbi navodi da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu mu nikada nije dostavljena, iako je tuženik temeljem čl. 120 st.3 Zakona o radu, odluku morao dostaviti, niti mu je temeljem čl.119 st.2 Zakona o radu omogućena obrana, a teret dokazivanja opravdanosti razloga za otkaz je na poslodavcu, u konkretnom slučaju tuženiku, a sve temeljem čl.135. st.3 Zakona o radu. Tužitelj ističe da je pristupio na rad dana 02. prosinca 2024., ali je zbog nesposobnosti za rad liječnik utvrdio privremenu nesposobnost za rad u trajanju od 02. prosinca 2024. do 31. prosinca 2024. o čemu je tuženik bio uredno obaviješten, ali je isti retroaktivno i proizvoljno odjavio tužitelja s danom 30. studeni 2024., iako tužitelj nije počinio bilo kakvu povredu, a pogotovo ne tešku, pa postavlja tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu s prijedlogom da se isti odbije. Tuženik navodi da je upravo tužitelj izvanredno otkazao važeći Ugovor o radu i to nakon verbalnog sukoba stranaka , gdje je upravo tužitelj zbog okolnosti verbalnog sukoba svjestan činjenice da nastavak radnog odnosa nije moguć, je Ugovor o radu otkazao, a sve poštivajući volju tužitelja te uvažavajući okolnosti na strani tužitelja da predmetni radni odnos nije moguće nastaviti te da zbog verbalnog sukoba nije realno očekivati nastavak radnog odnosa , pa je tuženik tu činjenicu formalizirao u predmetni otkaz, odnosno bio je prisiljen deklarirati otkaz tužitelja.

4.Sud je u dokaznom postupku pročitao zahtjev za zaštitu prava (str.6 do 8), pročitao potvrdu primitka zahtjeva (str.9 i str.11), pročitao potvrdu HZMO (str.10), pročitao izviješće o privremenoj nesposobnosti za rad (str.12), pročitao izvadak iz obrtnog registra (str.21), pročitao Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu (str.26 do 28), pročitao dopis državnog inspektorata (str.32), saslušao tužitelja PT kao parničnu stranku, saslušao tuženika MT kao parničnu stranku, saslušao svjedoke FT sina MT i TT sina MT, pročitao račun od HEP-a (str.43) i pročitao korespondenciju tužitelja i FT.

5.Tužitelj u svom iskazu navodi da je radio kod tuženika do 02. prosinca 2024. ( ponedjeljak) kada je izbio sukob između njega i MT i to iz razloga jer mu je htio uručiti račun od HEP-a za potrošnju električne energije, a koji račun je glasio na ime njegove majke, s tim da se MT obvezao plaćati majčine račune, a da on nije u dobrim odnosima sa majkom, i nakon čega je došlo do verbalnog sukoba

3.

između njih, te je napustio radno mjesto oko 14:20 sati, iako mu je radno vrijeme do 17:00 sati nakon čega je otišao kod svoje liječnice koja mu je zbog njegovog psihičkog stanja otvorila bolovanje s danom 02. prosinca 2024. a koju potvrdu o otvaranju bolovanja je dostavio tuženiku i knjigovođi KT (i to baš doznake za mjesec prosinac), a da nije bio prisutan na poslu od 26. studenog 2024. do 29 studenog 2024. i da je utvrdio da je sa danom 30. studeni 2024. (subota neradni dan) odjavljen, a da se nakon bolovanja prijavio na Zavod za zapošljavanje u veljači 2025. godine, a da je sa prekidima kod tuženika radio sedam godina.

6.Tuženik MT u svom iskazu navodi da je do sukoba između njega i tužitelja došlo dana 24. studenog 2024., a ne 02. prosinca 2024. i to iz razloga jer je htio uručiti tužitelju račun HEP-a, a koji račun se odnosio za razliku struje, nakon čega je tužitelj počeo vikati, vrijeđati, te ga je čak pokušao i fizički napasti u čemu ga je spriječio njegov sin TT. Tuženik navodi da nakon tog sukoba isti je napustio radionicu s riječima da daje otkaz, te dane 25., 26., 27., 28. i 29. studeni 2024. godine nije dolazio na posao niti je dostavio doznake za bolovanje nakon čega je kontaktirao knjigovođu, koji je tužitelja sa danom 30. studeni 2024. odjavio, a sve smatrajući da je tužitelj dao otkaz, međutim da tada ne sastavlja nikakvu pisanu odluku koju bi dostavio tužitelju ili knjigovođi, iako ju je sastavio, ali je smatrao da je tužitelj sam dao otkaz, da bi naknadno saznao da je tužitelj dostavio doznake knjigovođi, i da je tada tužitelj od knjigovođe obaviješten da mu je prestao radni odnos, i da ne želi da se tužitelj vrati kod njega na posao, a sve imajući u vidu intenzitet sukoba.

7.Svjedok FT sin MT u svom iskazu navodi da je bio prisutan kada je došlo do sukoba između tužitelja i njegova oca tuženika a da je radio na stroju za bušenje kamena i bio udaljen cca. 30 metara, međutim da se ne može izjasniti koji je to bio datum, samo da zna da je to bilo u jutarnjim satima. Svjedok ističe da je verbalni sukob prerastao čak u fizički napad prema njegovu ocu od strane tužitelja, a što je spriječio njegov brat TT i da je sve trajalo desetak minuta, nakon čega je tužitelj napustio radionicu navodeći "da ovako ne može više raditi" i nakon toga nije više dolazio na posao i da je tako postupio još jedanput, ali da se sutradan vratio na posao. Svjedok navodi da je kuća tužitelja od radionice udaljena cca. 1 (jedan) metar, da je istoga viđao, ali da nije dolazio na posao, niti je išta govorio, da bi nakon par dana dolazio tražeći njegovog oca tuženika s namjerom da ostavi neke papire nakon što mu je on tada odgovorio da se javi njegovu ocu jer da sa njim nema ništa.

8.Svjedok LT sin MT u svom iskazu navodi da se sjeća događaja, ali da se ne može izjasniti o kojem datumu se radilo, naime da je došlo do sukoba između tužitelja i njegova oca zbog jednog računa od HEP-a, da bi nakon verbalnog sukobljavanja u jednom trenutku tužitelj nasrnuo na njegovog oca, što je on spriječio. Nakon 15 do 20 minuta tužitelj je došao do njega te mu rekao "da odlazi i da će se vratiti kada se njegov otac tuženik nauči kulturi i pristojnom ponašanju", te je otišao iz radione između 14:30 i 15:00 sati, a radno vrijeme je bilo do 17:00 sati. Iduće dane tužitelj nije dolazio na posao iako je živio odmah uz radionu, niti je dostavio bilo kakve doznake za bolovanje, niti je s njim kontaktirao. Svjedok navodi da nije moguć nastavak radnog odnosa, a imajući u vidu riječi tužitelja "da se njegov otac treba pristojno ponašati" smatrao je da isti ne želi više raditi kod tuženika i da mu nije poznato da bi tužitelj kontaktirao tuženika niti njegovog brata, a sve kako bi se vratio na posao.

4.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštena odluka tuženika kojom odlukom se izvanredno otkazuje Ugovor o radu.

10.Među strankama je sporno je li tužitelj dao usmeni otkaz Ugovora o radu nakon verbalnog sukoba sa tuženikom.

11.U Hrvatskom radnom pravu otkaz Ugovora o radu bilo da je dat od strane poslodavca ili radnika mora ispuniti oblikovane uvjete propisane Zakonom o radu. Sudska praksa ne priznaje usmeni otkaz radnika kao valjan.

12.Zakon o radu navodi da otkaz mora biti u pisanom obliku, da se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje i da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz čl.120 st.1 Zakona o radu ("Narodne novine" broj:93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23 u daljnjem tekstu ZR), a koja odredba se primjenjuje i na otkaz radnika, s tim da teret dokazivanja pisanog oblika otkaza je na onome koji tvrdi tu činjenicu. Ako radnik usmeno "otkaže" i napusti posao, radni odnos i dalje traje, a poslodavac može takav postupak radnika smatrati neopravdanim neodazivanjem na posao (povreda radne obveze), a što može opravdati otkaz radnog odnosa od strane poslodavca.

13.U konkretnom slučaju tuženik nije postupio po zakonskoj odredbi iz čl.120 st.1 Zakona o radu, odnosno odluku o otkazu nije dostavio tužitelju, što je među strankama nesporno, pa slijedom iznijetog radni odnos između stranaka je nastavljen.

14.Imajući u vidu gore iznijeto sud je usvojio tužbeni zahtjev, odnosno utvrdio nedopuštenost odluke, te je naložio tuženiku da vrati tužitelja na rad i to na poslove koje je tužitelj obavljao prije nedopuštenog prestanka radnog odnosa.

15.U točki I b) izreke presude nije navedeno u kojem roku bi tuženik bio u obvezi vratiti tužitelja na njegovo radno mjesto. Naime, radnik kojeg sud u postupku radi utvrđivanja dopuštenosti otkaza, obveže na vraćanje na posao mora biti vraćen bez odgode, odnosno odmah po pravomoćnosti odluke. Zakon o radu ne propisuje poseban broj dana, čime se jamči pravna sigurnost i sprječava da radnik bude duže izvan radnog mjesta nego što traje spor o zakonitosti otkaza. Ukoliko poslodavac ne postupi po nalogu suda, radnik može pokrenuti ovršni postupak radi prisilne provedbe pravomoćne odluke.

16.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154.st.1. i čl.155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22 u daljnjem tekstu ZPP), a u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj:142/12., 103/14. i 107/15. u daljnjem tekstu Tarifa), te priloženom popisu troška, ovaj sud je tužitelju priznao jednokratnu nagradu i to temeljem tarifnog broja 7. st. 2 Tarife, 250 bodova (za četiri radnje i to za zahtjev za zaštitu prava radnika, tužbu, podnesak od 02.04.2025. te ročište 15.04.2025.), a za svaku daljnju radnju u navedenom postupku odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova i to: za sastav podnesaka od 15.06.2025., 27.10.2025. po 50 bodova, za pristup punomoćnika za ročišta 23.06.2025., 09.07.2025., 14.10.2025., 27.11.2025. i

5.

22.01.2026. po 50 bodova, što ukupno iznosi 600 bodova , što pomnoženo sa 2,00 EUR-a daje iznos od 1.200,00 EUR-a i što pomnoženo sa PDV-om daje dosuđeni iznos od 1.500,00 EUR-a.

U Imotskom 13. ožujka 2026.

S u d a c:

Marija Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana na Županijski sud, a putem ovog suda.

DNA:

- pun. Mirko Perkušić, odvjetnik u Imotskom, Ante Starčević 24

- pun. Zvonimir Aračić, odvjetnik u Splitu, Pujanke 34.