REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4200/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici OG, dipl. pravnici, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici ČG, dipl. pravnici, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, dana 13. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju, na ime naknade štete, iznos od 12.817,56 eura uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od 14. prosinca 2024. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo, u bitnom, da je tužiteljev osiguranik MG ozlijeđen u prometnoj nesreći 10. srpnja 2010., kao putnik u službenom vozilu MUP-a, PU Zagrebačke, a koju je skrivio DG, upravljajući vozilom koje je u vrijeme prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police]. Odgovornost osiguranika tuženika za naknadu štete utvrđena je presudom Općinskog suda u Samoboru broj K-119/11 od 25.8.2011., kojom je utvrđena suodgovornost osiguranika tužitelja u omjeru 20%. Na osnovu navedene nesreće, osiguraniku MG je rješenjem HZMO broj 867836 od 21.10.2013. priznato pravo na invalidsku mirovinu. Kako se mirovina i dalje isplaćuje, to je za razdoblje od 1. rujna 2022. do 30. studenoga 2024. s osnove invalidske mirovine isplaćeno ukupno 16.021,95 eura, pa kako je osiguranik tužitelja odgovoran za štetu 20%, to iznos od 12.817,56 eura predstavlja štetu za tužitelja u navedenom razdoblju. Tužitelj se 26. studenoga 2024. obratio tuženiku da mu isplati naknadu štete, ali je tuženik isti otklonio dopisom od 28. studenoga 2024. godine.
2. Stoga, pozivom na odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju, na ime naknade štete, svotu od 12.817,56 eura uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od 14. prosinca 2024. do isplate.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo, u bitnom, da priznaje pasivnu legitimaciju i odgovornost tuženika za naknadu štete umanjenu za 20% suodgovornosti tužitelja.
4. Međutim, osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, uz tvrdnju da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine, pa predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan primjenom odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a.
5. Ovaj sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu od 10.7.2010. (str. 3-7 spisa), prijavu o ozljedi na radu (str. 8-11 spisa), presudu općinskog suda u Samoboru poslovni broj: K- 119/11-7 od 25.8.2011. (str. 12-16 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti HZMO, Područne službe u Zagrebu od 9.10.2012. (str. 18-20 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti HZMO, Stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 12.10.2012. (str. 22-23 spisa), rješenje HZMO, Područne službe u Zagrebu KLASA: 141-02/12-01 /OB 03431859306 UR.BROJ: 341-25- 05/3-12-085114 od 21.10.2013. (str. 24-26 spisa), obračun isplaćene mirovine (str. 27, 63 i 64 spisa), baze podataka doznačenih mirovinskih primanja (str. 28-50 spisa), zahtjev za naknadu štete od 26.11.2024. i povratnicu (str. 51-52 i 61-62 spisa) i obavijest o neosnovanom odštetnom zahtjevu od 28.11.2024. (str. 53 i 65 spisa).
6. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Naime, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini od 12.817,56 eura, a koji iznos predstavlja invalidsku mirovinu koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku u razdoblju od 1. rujna 2022. do 30. studenoga 2024. umanjenu za doprinos osiguranika tužitelja za nastanak štete od 20%.
8. Među strankama nije sporno da je tužiteljev osiguranik MG ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila 10. srpnja 2010., a za koju je odgovoran tuženikov osiguranik DG, te da je osiguranik tužitelja doprinio ozljeđivanju s 20%, kao i da je tužiteljevom osiguraniku MG zbog ozljeđivanja u navedenom štetnom događaju priznato pravo na invalidsku mirovinu.
9. Sporno je, u bitnom, da li je tužitelju u predmetnom razdoblju od 1. rujna 2022. do 30. studenoga 2024. uopće nastala bilo kakva šteta isplatom invalidske mirovine, budući da tužitelj tvrdi da stvarnu štetu predstavlja isplaćeni iznos invalidske mirovine koja je njegovom osiguraniku priznata zbog ozljede na radu, umanjen za doprinos njegovog osiguranika od 20%, a iz tvrdnji tuženika proizlazi da tužitelj ne trpi štetu, jer bi štetu, prema odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a mogla predstavljati samo razlika između isplaćene invalidske mirovine i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.
10. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a u konkretnom slučaju obveza tuženika proizlazi upravo iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, pa je za odluku o odgovornosti tuženika u ovom predmetu koji je tužitelj HZMO pokrenuo protiv tuženika, kao osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan zakon koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju HZMO-u, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine (tako i VSRH u Rev-68/2019-2 od 1.3.2022.).
11. U razdoblju od 1. rujna 2022. do 30. studenoga 2024., dakle u vrijeme kada su izvršene isplate, bio je na snazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., dalje: ZOOP).
12. Odredbama čl. 27. ZOOP-a propisano je:
"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.
(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“.
13. Sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).
14. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između isplaćenih iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (tako VSRH u odluci broj: Rev-12/2022-2 od 12.1.2022., ŽS u Zagrebu u odluci poslovni broj: Gž-1654/2022-2 od 15.7.2022. i VSRH u odluci broj: Rev-850/2022-2 od 25.10.2022.).
15. Budući da je osiguraniku tužitelja ozljeđivanje u predmetnoj prometnoj nezgodi priznato kao ozljeda na radu, to zbog tog ozljeđivanja tužitelj i ne može trpjeti štetu u vidu razlike između isplaćene invalidske mirovine i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu. Dakle, navedene razlike nema.
16. Imajući u vidu da tužitelju šteta u vidu naprijed navedene razlike nije nastala, to ovaj sud, primjenom navedenih odredbi čl. 27. ZOOP-a, nije mogao, pa ni djelomično, prihvatiti tužiteljev odštetni zahtjev.
17. Stoga je tužbeni zahtjev, kao neosnovan, odbio.
18. Pri tome, samo, valja kazati da ovaj sud nije izveo dokaz financijskim vještačenjem koje je predložio tuženik, jer je ocijenio da na temelju već izvedenih dokaza u ovom predmetu može donijeti pravilnu i zakonitu odluku, pa bi izvođenje tog dokaza dovelo do odugovlačenja postupka i njegove neekonomičnosti.
19. Slijedom naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 13. ožujka 2026.
Sutkinja:
Carmen Topalušić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
I. Tužitelju
II. Tuženiku
