REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13, 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-274/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, OIB 02958272670, protiv tuženika HZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ŠZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt], oboje zastupani po Goranu Marčan, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Marčan & partneri d.o.o. Rijeka, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu koji je sklopljen dana 12.06.2023. godine između HZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ŠZ, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetan.".

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, OIB 02958272670, da tuženima HZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ĐZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao vlasniku obrta [obrt], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 825,00 eura (slovima: osam stotina dvadeset pet eura), dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, odnosno za iznos od 1.237,50 eura (slovima: tisuću dvije stotine trideset sedam eura pedeset centi) zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tuženici sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 12. lipnja 2023., sukladno kojem je prvotužena HZ (dalje: prvotužena) s danom 12. lipnja 2023. započela s radom kod drugotuženika [obrt], obrt za završne usluge u građevinarstvu te da je prvotužena supruga ŠZ koji je vlasnik drugotuženog obrta [obrt].

1.1. Nadalje, da je postupajući po zahtjevu za isplatom naknade plaće za rodiljni dopust utvrđeno da je prvotužena 26 dana prije poroda koji je bio 7. srpnja 2023., zasnovala radni odnos s danom 12. lipnja 2023. kod drugotuženika te da je iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad koje je dostavljeno Područnoj službi tužitelja u [adresa] zajedno s izjavom o početku korištenja prava na rodilji dopust, a koje je ista Područna služba zaprimila dana 31. kolovoza 2023., vidljivo da je rodiljni dopust otvoren u ordinaciji Doma zdravlja 4. kolovoza 2023., s danom 7. srpnja 2023. kojeg dana je rođeno dijete GZ.

1.2. Nadalje, da je u svezi provjere okolnosti zasnivanja takvog radnog odnosa od tuženika zatraženo očitovanje o razlozima sklapanja takvog Ugovora o radu te da je prvotužena svom očitovanju navela da se tijekom trudnoće, dana 12. lipnja 2023. zaposlila u obrtu [obrt]. S obzirom da je do predviđenog poroda bilo još otprilike 70 dana, ista se zaposlila kako bi čistila sitni alat od radova te obavljala jednostavne poslove čišćenja, što je ista u tom periodu mogla raditi. Nadalje, da je izvanredna situacija dovela do prijevremenog poroda koji se dogodio 7. srpnja 2023., što je bilo mjesec i pol dana prije predviđenog termina. Iz očitovanja drugo tuženika proizlazi da je 12. lipnja 2023. u jeku sezone imao potrebu za radnikom/radnicom koja bi obavljala poslove čišćenja sitnog alata nakon radova, te jednostavnog čišćenja prostora pa je na tim poslovima zaposlio HZ koja je tada bila 70 dana do poroda. HZ je u to vrijeme još uvijek bila u mogućnosti obavljati jednostavne poslove te je iste i obavljala do iznenadnog poroda 7. srpnja 2023.

1.3. Tužitelj navodi da tvrdnje tuženika nisu otklonile sumnju tužitelja da se ovdje radi o prividnom (fiktivnom) radnom odnosu kako bi prvotužena ostvarila pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta. Nadalje, da je iz evidencije osiguranih osoba vidljivo da je prvotužena bila osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju sve do 11. lipnja 2023. kao nezaposlena osoba, da bi ista s danom 12. lipnja 2023. godine stekla status osigurane osobe u radnom odnosu. Tužitelj je stava da su prvo tužena i drugo tuženi sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme 26 dana prije poroda, a koji porod je bio 7. srpnja 2023., a sve kako bi prvo tužena ostvarila pravo na naknadu plaće za vrijeme rodilljnog dopusta.

1.4. Dalje navodi da sukladno odredbi članka 122. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13., 98/19., dalje: ZOZO) Zavod ima pravo i obvezu po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, kao i za sve vrijeme trajanja statusa osigurane osobe provjeravati postojanje okolnosti na osnovi kojih je prijava podnesena, odnosno na osnovi koji je osobi priznao status.

1.5. Nadalje, da odredba stavka 2. istoga članka propisuje da su pravne i fizičke osobe, podnositelji prijave na obvezno zdravstveno osiguranje i osigurana osoba obvezni na traženje Zavoda predočiti sve činjenice i dokaze kojima se dokazuje osnovanost prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, odnosno valjanost važećeg statusa osigurane osobe.

1.6. Odredbom članka 122. stavka 4. ZOZO propisano je da, u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranje, Zavod ima pravo i obvezu, na temelju provedene provjere iz st.1. ovog članka i prikupljenih dokaza pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu.

1.7. Tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju radi o prividnom ugovoru sklopljenom kako bi prvo tuženik ostvario pravo na novčanu naknadu od strane Zavoda te navodi da sukladno odredbi članka 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, a posljedica takvog ugovora da je ništetnost (članak 322 do 329. ZOO).

1.8. Tužitelj smatra da raspolaže s dovoljno dokaza koji nesporno upućuju na zaključak da je Ugovor o radu između tuženika suprotan načelu savjesnosti i poštenja, te da je sklopljen isključivo u svrhu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

1.9. Slijedom navedenoga, sukladno odredbi članka 187. ZPP te članka 285. ZOO (prividan ugovor) uz primjenu članka 322. ZOO-a (ništetan ugovor) predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje se da je Ugovor o radu koji je sklopljen 22. siječnja 2021. između tuženika ništetan.

2. U odgovoru na tužbu tuženi predlažu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te ističu da tužitelj nije u pravu kada kada tvrdi da bi sklopljeni ugovor o radu bio fingiran i da se radi o prividnom, ništetnom ili bilo kakvom ugovoru koji nije zakonit. Tuženik je imao potrebu za radnicom i zato je ugovor i zaključen. Radnica bi radila svo vrijeme da nije došlo do prijevremenog poroda i upravo ta činjenica pokazuje da ugovor nije fiktivan jer prijevremeni porod nitko nije mogao predvidjeti.

2.1. Poslove jednostavnog čišćenja je prije obavljao radnik DZ koji zbog povećanja opsega poslova i potrebe za terenskim radom više nije mogao obavljati te poslove. Zbog toga razloga je onda i zaposlena prvotužena koja je nastavila obavljati te poslove.

2.2. Predlaže da se zahtjev tužitelja odbije te da se tužitelju naloži da im naknadi troškove postupka.

3. U provedenom dokaznom postupku, radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva u skladu sa odredbom članka 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., 155/2023., dalje: ZPP) sud je izvršio uvid i pročitao je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 12. lipnja 2023. (str.4 spisa), uvid u digitalne podatke matice vjenčanih (str. 5 spisa), izjava o početku korištenja prava na rodiljni dopust (str. 6 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (str.7), potvrda o plaći (str. 8), ispis iz e-matice rođenih za dijete GZ (str.9), interni dopis odjela za zdravstveno osiguranje (str.10), dopis tužitelja prvo tuženoj za očitovanje od 16. listopada 2023. i preslika dostavnice (str.11-12), očitovanje prvo tužene HZ (str.13), dopis tužitelja drugo tuženom za očitovanje od 16. listopada 2023. i preslika dostavnice (str.14-15), očitovanje drugo tuženog (str.16-17), izvadak iz osiguranih osoba (str.18- 19), račune na str. 36-40 spisa, med.dokumentaciju-zdravstveni karton prvo tužene (str.57-69).

4. U postupku je izveden dokaz saslušanjem tuženika kao stranaka u svrhu dokazivanja (str.79-82) i saslušanjem svjedoka DZ (str.79-82), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prim. dr. sc. Jeleni Macan, dr. med. radi utvrđenja (str.86-89), pročitano je očitovanje vještaka od 30. listopada 2025. (str.104-105), a vještak je svoj nalaz i mišljenje iznio i usmeno na glavnoj raspravi održanoj 5. veljače 2026. (str. 107-109).

5. Cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa člankom 8. ZPP-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o radu zaključenog između prvo tužene HZ kao radnika i drugo tuženog ŠZ, vlasnika obrta [obrt], kao poslodavca. Tužitelj tvrdi da je predmetni Ugovor o radu nastao, da je prividan, a time i ništetan.

6.1. Između parničnih stranaka nije sporno da su tuženici sklopili Ugovor o radu, ali je sporna osnova, odnosno je li svrha sklapanja ugovora bila stvarno obavljanje poslova sukladno ugovoru ili isključivo ostvarenje prava na novčanu naknadu za vrijeme korištenja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno, je li Ugovor o radu kojeg su sklopili tuženici fiktivan pa time i ništetan.

7. Uvidom u Ugovor o radu od 12. lipnja 2023. utvrđeno je da je isti sklopljen između prvo tužene HZ i poslodavca [obrt], [adresa], vlasnik kojeg obrta je drugo tuženi ŠZ te da je isti sklopljen na neodređeno vrijeme. Prema ugovoru prvotužena je zaposlena radi obavljanja poslova čistačice u mjestu [adresa] i na području Republike Hrvatske i to u punom radnom vremenu u trajanju od 8 h dnevno, odnosno 40 sati tjedno. Početak i završetak radnog vremena određen je u trajanju od 7,00 do 15,00 sati ili u drugom terminu po dogovoru s poslodavcem. Prvotužena po ugovoru ima pravo koristiti odmor (stanku) u trajanju od 30 minuta te tjedni odmor subotom i nedjeljom. Za obavljeni rad ugovoreno je da će joj poslodavac isplaćivati plaću u iznosu 800,00 eura bruto najkasnije do posljednjeg dana u mjesecu.

7.1. Uvidom u podatke iz matice vjenčanih na str. 5 spisa utvrđeno je da su prvo tužena HZ i drugo tuženik ŠZ sklopili brak 28. travnja 2007., a iz uvida u digitalne podatke matice rođenih na str. 9 da je u tom braku dana 7. srpnja 2023. rođeno zajedničko dijete GZ.

7.2. Uvidom u izvod osiguranih osoba koji je uz tužbu dostavio tužitelj utvrđeno je da je prvotuženik prijavljen kao osigurana osoba i to osoba u radnom odnosu kod fizičke osobe, ovdje drugotužene od 22. siječnja 2021., da je prijava od HZMO zaprimljena dana 25. siječnja 2021. (str. 6 spisa), a isto proizlazi i iz izvoda obveznika uplate na str. 7 spisa predmeta, a iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad na str. 7 spisa predmeta da je prvotuženoj utvrđen datum početka privremene nesposobnosti za rad s danom 7. srpnja 2023. koji je prvotužena dostavila tužitelju 29. kolovoza 2023. vidljivo iz Izjave prvotužene podnesene tužitelju 30. kolovoza 2023. (str.6). Iz evidencije osiguranih osoba tužitelja na str. 18-19 spisa vidljivo je da je prvotužena imala status osigurane osobe od 1. travnja 2023. do 11. lipnja 2023. kao nezaposlena osoba te da je odjavljena po tom statusu 13. lipnja 2023. da bi istoga dana bila prijavljena u statusu osobe u radnom odnosu kod fizičke osobe, ŠZ.

7.3. Sud je priložene materijalne dokaze prihvatio jer niti jedna od stranaka nije sporila njihovu vjerodostojnost. Jednako tako sud je ocijenio sve relevantne dokaze, dok se nije upuštao detaljnu analizu dokaza koji nisu bili pravno relevantni, odnosno kojima se nisu utvrđivale činjenice odlučne za primjenu prava u ovom slučaju.

8. Iz iskaza prvotužene HZ proizlazi da je u vrijeme kada ju je suprug prijavio u radni odnos, u početku, imala problema u trudnoći pa ju je mijenjao DZ. Kasnije više nije osjećala nikakve tegobe pa je nastavila normalno raditi onoliko koliko je mogla. Preuzela je Danijelov posao, nosila papire, točila gorivo, čistila automobile i povremeno ih usisavala. Čistila je i "sitni" alat kada ga radnici ostave. Nekada je znala otići po materijal u [adresa] i odvesti im na gradilište u Županju. Prilikom obavljanja poslova čišćenja nije morala raditi fizički naporne kretnje primjerice teško nešto podizati ili saginjati, a kada bi vozila materijal na gradilište radnici bi ga sami preuzeli i iznijeli. Ne sjeća se je li u vrijeme obavljanja poslova za koje je zasnovala radni odnos bila pod dijagnozom komplikacija u trudnoći odnosno potrebe za mirovanjem. Ne sjeća se točnog datuma kada je zasnovala radni odnos, a misli da prima rodiljne potpore za malodobno dijete.

8.1. Iz iskaza drugotuženika ŠZ proizlazi da je otvorio obrt i krenuo raditi sa jednim čovjekom koji ga je nakon godinu i pol dana napustio. Potom je zaposlio DZ kao pomoćnog radnika koji je po potrebi s njim izlazio na teren. On je dosta vremena radio na održavanju građevinskog materijala, skela, građevinskih vozila i ostalog alata. U međuvremenu se posao počeo povećavati te su se izmjenjivali radnici te je došlo do potrebe za DZ na gradilištu na poslovima gdje mu je bio korisniji i isplativiji. Supruga drugotuženika je u početku trudnoće imala komplikacije te joj je određeno strogo mirovanje po nalogu liječnika jer je imala krvarenje. Ona je prije komplikacija povremeno pomagala DZ u obavljanju poslova za koje je on bio zadužen, a radilo se o poslovima koje žene obavljaju u kućanstvu. Nakon nekog vremena supruga više nije imala komplikacije i osjećala se bolje. S obzirom da je u međuvremenu došlo do potrebe da neko zamijeni DZ kojega je prebacio na gradilište zaposlio je suprugu HZ na poslovima čistačice. Da je imao drugačije namjere onda bi je kao i svake godine prijavio na zavod za zapošljavanje na vrijeme od tri mjeseca kako nalaže zakon, a što je javna tajna pa ne bi došlo do ovog spora. Njegova namjera je bila da supruga radi i da obavlja svoju djelatnost za što je bila sposobna. Njezin opis posla je bio povremeno brisanje sitnih mašina, odnošenje dokumentaciie kod knjigovođe, priprema računa, donošenje obroka i slično. Upitan je li kao poslodavac uputio svoju suprugu da obavi liječnički pregled prije zasnivanja radnog odnosa tuženik je iskazao da to nije učinio jer nije stigao zbog zauzetosti poslom, a kasnije je došlo do komplikacija u trudnoći pa nije imao potrebe za tim. Upitan je li do komplikacija u trudnoći došlo prije zasnivanja radnog odnosa tuženik je iskazao da je kod njegove supruge došlo do komplikacija u trudnoći 4 ili 5 mjeseci prije zasnivanja radnog odnosa, a bilo mu je poznato prilikom zasnivanja radnog odnosa da mu supruga ima komplikacije u trudnoći odgovara jer živi sa suprugom. Nakon toga mu je supruga rekla da se osjeća normalno i sam je vidio da joj je bolje.

8.2. Iz iskaza svjedoka DZ proizlazi da je radio kod drugotuženika ŠZ te da je čistio vozila, održavao papire i nosio ih kod knjigovođe, kemijski čistio vozila što je bilo povremeno, ali se moralo odraditi. Nosio je račine kod knjigovođe, nosio je hranu ljudima na bauštelu. Nekada je radio i bauštelu kada je imao viška vremena. Kad su radnici otišli na teren bilo im je potrebno pomoći pa je on uskočio, a njegov posao je preuzela supruga ŠZ. Ona je obavljala poslove čišćenja vozila, točenja goriva, odnošenje računa knjigovođi, vodila je evidenciju tko je što uzimao za gradilište. Upitan što podrazumijeva pod čišćenjem vozila svjedok je iskazao usisavanje automobila i pranje prozora. Poslove čišćenja koje je obavljao odnosili su se samo na čišćenje vozila, a te je poslove preuzela HZ. Upitan za koje radno mjesto je svjedok sklopio ugovor o radu odgovorio je da ne zna, ali misli da je to radno mjesto pomoćnog radnika jer je uglavnom bio ispomoć zaposlenima na baušteli. Upitan je li ikada obavljao čišćenje poslovnog prostora i čišćenje sitnog alata iskazao je da nije nikada obavljao te poslove, dečki koji rade na baušteli završe posao i očiste svoj alat. Poslove na kojima je nakon njega zaposlena HZ obavljao je dvije godine. Upitan je li mu dok je obavljao navedene poslove pomagala HZ iskazao je da je ona to povremeno činila u situacijama kada je on pomagao na baušteli i to na način da bi rješavala papire ili primjerice točila gorivo.

8.3. Nakon primjedbe punomoćnika tužitelja da je iskaz svjedoka proturječan navodima tuženika glede obavljanja poslova čišćenja alata jer je svjedok iskazao da su alat djelatnici zaposleni na baušteli sami čistili svjedok je pojasnio navod vezano za čišćenje alata odnosno da pojasni koji alat se čistio i koji bi alat bio "sitni" alat te je naveo da pored sitnog alata postoje i mašine, ali da gospođa HZ vjerojatno te velike nije čistila. Ukoliko bi zalutao neki valjak ili kašika vjerojatno bi ona to očistila. Kad kaže "sitni" alat mislio je na valjak, kašikicu, gleter i slično, a taj alat bi čistio u slučaju kada pojedini neodgovorni radnici ne bi očistili svoj alat. Velike alate uvijek oni moraju održavati.

8.4. Iskaz svjedoka DZ sud cijeni iskrenim jer isti nema interes za ishod ovog postupka propisno je upozoren na dužnost iskazivanja istine, a njegov iskaz nije proturječan iskazima tuženika. Nije neuobičajeno da članovi obitelji rade u istom obrtu. Nije zakonom zabranjeno niti je protivno Ustavu zaposliti člana obitelji. Iskaze tuženika sud ocjenjuje iskrenim jer su otvoreno o svemu iskazivali. Okolnost da tužena navodi da ne zna točan datum zasnivanja radnog odnosa ne može se ocijeniti kao neistinit iskaz jer se radi o činjenici koju je mogla lako provjeriti prije davanja iskaza, ovako zaključuje se da je bila iskrena.

8.5. Da je prvotužena doista radila proizlazi i iz iskaza svjedoka DZ. O radnoj sposobnosti prvotužene i mogućnosti da poslove za koje je zasnovala radni odnos doista obavlja (s obzirom na drugo stanje u kojem se nalazila u vrijeme zasnivanja radnog odnosa) svoju ocjenu dala je stalna sudska vještakinja prim. dr. sc. Jelena Macan, dr.med., specijaliste medicine rada i sporta i stalnog sudskog vještaka medicine rada budući se radi o činjenici koju sud kao niti tužitelj ne može utvrditi bez stručne osobe – vještaka.

8.6. Iz nalaza i mišljenja vještakinje prim. dr. sc Jelene Macan proizlazi da je spisu priložen osobni zdravstveni karton prvotuženice HZ, rođene 1988., sada u dobi od 37 godina (zdravstvena zaštita žena, tim bez nositelja, Dom zdravlja Slavonski Brod) za razdoblje 6.10.2010. do 3.2.2025. U kartonu je zabilježeno da je tuženica imala četiri poroda (od toga 3 carskim rezom) i dva spontana pobačaja. U 2010. i 2011.g. upisane su samo promjene izabranog ginekologa. U srpnju 2021.g. zabilježen je spontani pobačaj. U 2023.g. zabilježeno je praćenje predmetne trudnoće.

8.7. Vještakinja je pregled prvotužene obavila 24. rujna 2025. te je na temelju pregleda i sve dokumentacije utvrdila da je prvotužena HZ rođena 1988. (u dobi od 37 godina u vrijeme vještačenja), završila je osnovnu školu, ostvarila je oko 5 godina ukupnog radnog staža na poslovima domaćice i čistačice u obiteljskim obrtima. U razdoblju predmetne trudnoće je 12. lipnja 2023. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme u punom radnom vremenu za poslove čistačice u građevinskom obrtu svog supruga. Poslove čistačice obavljala je u prvoj smjeni, a uključivali su lakše poslove čišćenja sitnog alata, usisavanje i pranje stakla na automobilu, prijevoz alata, materijala i hrane radnicima na gradilište, te prijevoz administrativnih materijala u knjigovodstvo automobilom. Budući da se radi o obiteljskom obrtu, prvotuženica je u dogovoru sa poslodavcem prilagođavala poslove i ritam rada svojim mogućnostima. Prvotuženica je i aktualno zaposlena prema navedenom ugovoru o radu.

8.8. Prema anamnestičkim podacima i priloženoj medicinskoj dokumentaciji prvo tužene, koja uključuje njen ginekološki zdravstveni karton za razdoblje 2010. do 2025.g., može se zaključiti da je predmetna trudnoća bila peta trudnoća prvotuženice. Prve četiri trudnoće (2007., 2008., 2012., 2014.g.) su bile urednog tijeka. Prva, treća i četvrta trudnoća su dovršene carskim rezom, prva radi ranijeg pucanja vodenjaka, a za treću i četvrtu I-tuženica ne zna razlog za carski rez. U predmetnoj petoj trudnoći sa procijenjenim terminom poroda 29. kolovoza 2023., došlo je do komplikacija u 6 tjednu trudnoće sa krvarenjem, te joj je propisano mirovanje uz hormonalnu terapiju koju je uzimala u siječnju i veljači 2023.

8.9. Na redovnoj mjesečnoj ginekološkoj kontroli 1. ožujka 2023. prvotuženici se više ne propisuje hormonalna terapija, niti mirovanje, a na sljedećim redovnim kontrolama 29.3., 26.4. i 24.5.2023. prati se uredan klinički nalaz uz dijagnozu nadzora nad drugim normalnim trudnoćama (MKB-10 dijagnoza Z34.8) i prijetećeg pobačaja (MKB-10 dijagnoza O20.0), propisuje se samo lokalna protuupalna terapija bez preporuke mirovanja.

8.10. Na redovnim kontrolama 16. lipnja 2023. i 6. srpnja 2023. prati se uredan klinički nalaz uz dijagnoze nadzora nad trudnoćom s ostalim opstetričnim i reproduktivnim nepovoljnim ishodima u anamnezi (MKB-10 dijagnoza Z35.2) i prijetećeg pobačaja (MKB-10 dijagnoza O20.0), bez propisane terapije i preporuke mirovanja.

8.11. Dana 6. srpnja 2023.g. prvotuženici je pukao vodenjak te je 7 srpnja 2023. carskim rezom rodila zdravo dijete oko 7 tjedana prije procijenjenog termina poroda. S danom poroda joj je otvoren rodiljni dopust. Prvo tuženica ne navodi nikakvih zdravstvenih poremećaja, navodi da je zdrava.

8.12. Prema svemu navedenome vještakinja zaključuje da je prvotuženica sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa drugotuženikom 2,5 mjeseca prije očekivanog termina poroda tijekom uredne jednoplodne trudnoće. Radilo se petoj trudnoći prvotuženice sa komplikacijom u ranoj trudnoći koja je u siječnju i veljači 2023. zahtijevala mirovanje i uzimanje hormonalne terapije, ali se od ožujka 2023. stanje stabiliziralo i dalje se do kraja trudnoće prati njen uredan klinički tijek bez tegoba prvotuženice, bez potrebe izvanrednog nadzora i uzimanja terapije, te bez preporuke mirovanja. Nadzor trudnoće se provodio do kraja svibnja pod dijagnozom nadzora nad normalnom trudnoćom, a od 16. lipnja 2023. pod dijagnozom nadzora nad trudnoćom sa nepovoljnim ishodima u ranijim trudnoćama, obzirom da su ranije tri trudnoće dovršene kod prvotuženice carskim rezom. Zadnji redovni ginekološki pregled je prvotuženica obavila dan prije prijevremenog poroda sa također utvrđenim urednim kliničkim stanjem. Prijevremeni porod je bio uzrokovan spontanim pucanjem vodenjaka koje se nije moglo predvidjeti.

8.13. S aspekta radne sposobnosti, stanje uredne trudnoće nije patološko, nego fiziološko stanje žene, ali ono u zadnjem trimestru trudnoće mijenja funkcioniranje tijela žene na način koji ograničava njenu radnu sposobnost za uvjete rada koji uključuju nepovoljne klimatske/mikroklimatske uvjete, srednje teški i teški fizički rad, te statodinamička opterećenja u vidu dugotrajnijeg rada u prisilnom položaju tijela.

8.14. Prvotuženica je 2,5 mjeseca prije očekivanog termina poroda, pri urednom tijeku trudnoće, sklopila ugovor o radu za obavljanje poslova čistačice u punom radnom vremenu u obiteljskom obrtu, a poslovi su uključivali administrativne poslove, vožnju automobila na kraće relacije, te jednostavnije i lakše poslove čišćenja (usisavanje automobila, pranje stakla na automobilu, čišćenje sitnog alata). S obzirom da se radi o obiteljskom obrtu, prvotuženica je poslove mogla izvoditi u slobodnom ritmu rada i prilagoditi ga svojim mogućnostima, te isti nisu uključivali radne uvjete koje u tadašnjem stupnju trudnoće nije mogla obavljati.

8.15. Slijedom navedenoga, vještakinja zaključuje da je prvotuženica u vrijeme sklapanja ugovora o radu 12. lipnja 2023. bila radno sposobna za obavljanje poslova čistačice prema ugovoru o radu.

8.16. Tužitelj se protivio nalazu i mišljenju vještaka, a na navode i primjedbe tužitelja vještakinja se očitovala pisano 30. listopada 2025. (str.104-105). Vještakinja u svom očitovanju navodi da priložene medicinske dokumentacije (ginekološki karton prvotužene) je vidljivo da je predmetna peta trudnoća prvotužene bila urednog tijeka nakon liječenja komplikacije u ranoj trudnoći (u siječnju i veljači 2023.). Od početka ožujka 2023. provode se samo redovne mjesečne ginekološke kontrole sa urednim kliničkim nalazima, bez potrebe dodatnog specijalističkog nadzora i liječenja, te bez preporučenog mirovanja od strane ginekologa. Stoga se dijagnoza prijetećeg pobačaja (MKB-10 šifra O20.0) koja se navodi tijekom cijele predmetne trudnoće, ne čini klinički relevantnom u razdoblju nakon 1.3.2023. naročito jer se kao prva dijagnoza navodi u tom razdoblju nadzor nad normalnom trudnoćom (MKB-10 šifra Z34.8). Za spomenuti je da je prvotužena u prvoj trudnoći imala komplikaciju ranijeg pucanja vodenjaka, ali se ova komplikacija u kasnije tri trudnoće nije dogodila, pa ponavljanje ove komplikacije u predmetnoj trudnoći nije bilo očekivano.

8.17. Nadalje, da se u zadnjem trimestru trudnoće mijenja funkcioniranje tijela žene na način koji ograničava njenu radnu sposobnost za uvjete rada koji uključuju nepovoljne klimatske/mikroklimatske uvjete, srednje teški i teški fizički rad, te statodinamička opterećenja u vidu dugotrajnijeg rada u prisilnom položaju tijela. Stoga se slaže da će izbjegavanje navedenih uvjeta rada u kasnoj trudnoći doprinijeti urednom tijeku i trajanju trudnoće, te urednom porodu.

8.18. U konkretnom slučaju, da prvo tužena na svom radnom mjestu prema ugovoru o radu od 12. lipnja 2023. nije bila izložena navedenim rizičnim uvjetima rada, dapače, obzirom da se radi o obiteljskom obrtu, prvotužena je poslove mogla izvoditi u slobodnom ritmu rada i prilagoditi ga svojim mogućnostima. Dodatno, od strane ginekologa, kod kojeg je provodila redovne preglede tijekom predmetne trudnoće, prvotužena nije bila upozorena na postojanje povećanog rizika vezano uz tijek trudnoće i porod, niti joj je preporučeno mirovanje.

8.19. Prema svemu navedenom, kao odgovor tužitelju, ne može se tvrditi da je obavljanje radnih zadataka prema predmetnom ugovoru o radu bilo od bitnog utjecaja na prijevremeni porođaj prvotužene, jer ti radni zadaci nisu uključivali uvjete rada rizične za tijek uredne kasne trudnoće.

8.20. Na hipotetsko pitanje da li bi do prijevremenog porođaja došlo u slučaju da je prvotužena mirovala nije moguće jednoznačno odgovoriti, tj. nije moguće isključiti mogućnost da bi i u tom slučaju došlo do iste komplikacije. Dodatno je ponovno za napomenuti da mirovanje prvotuženoj nije niti bilo propisano.

8.21. Zaključno, vještakinja je ostala pri svom ranijem mišljenju da je prvotužena u vrijeme sklapanja ugovora o radu 12. lipnja 2023. bila radno sposobna za obavljanje poslova čistačice prema ugovoru o radu.

9. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, sud utvrđuje da su prvotužena i drugotuženik zasnovali radni odnos dana 12. lipnja 2023., a što potvrđuje i činjenica da je s navedenim datumom prvotužena upisan u registar osiguranih osoba tužitelja kao i priloženi Ugovor o radu. Da je prvotužena doista radila poslove za koje je zasnovala radni odnos potvrdio je svjedok DZ (točka 8.2. do 8.4. Obrazloženja). Da je tužena u vrijeme sklapanja ugovora o radu bila radno sposobna za obavljanje poslova čistačice prema ugovoru o radu utvrdila je stalna sudska vještakinja prim. dr.sc. Jelena Macan. dr. med. u svom nalazu i mišljenju.

9.1. Vještakinja je u usmenom izlaganju nalaza i mišljenja na ročištu za glavnu raspravu 5. veljače 2026. u cijelosti ostala pri nalazu i mišljenju i očitovanju na primjedbe tužitelja.

9.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koji je dan i izrađen profesionalno, u skladu s pravilima struke. Vještakinja je obavila pregled prvotužene, prilikom izrade nalaza i mišljenja raspolagala je svom potrebnom dokumentacijom te je iscrpno je obrazložila svoj nalaz i mišljenje otklanjajući primjedbe tužitelja na isti.

10. Tužitelj tužbom traži od suda da utvrdi ništetnost predmetnog ugovora o radu jer smatra da je isti prividan pa samim time i ništetan.

10.1. Međutim, ništetan ugovor, prema odredbi članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22., 154/22., 155/23, dalje: ZOO), je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

10.2. Ispitavši navedene pretpostavke ništetnosti ugovora po službenoj dužnosti, sud je utvrdio da predmetni ugovor o radu nije protivan Ustavu Republike Hrvatske niti kojem prisilnom propisu.

10.3. Sud nije utvrdio da bi predmetni ugovor bio protivan moralu društva niti je našao utvrđenim činjenice da bi opisano postupanje tuženika bilo protivno moralu društva, posljedica čega bi bila ništetnost ugovora.

10.4. Prema odredbi članka 10. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17, 98/19., 151/22., 46/23., 64/23., dalje ZR) radni odnos zasniva se ugovorom o radu, a prema odredbi stavka 2. istoga članka ZR-a, ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.

10.5. Zapošljavanje trudnica nije zabranjeno zakonom, nije protivno Ustavu, prisilnim propisima niti moralu društva, a iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim. dr. sc. Jelene Macan, dr.med., specijalistu medicine rada i sporta jasno proizlazi da je prvotužena u vrijeme sklapanja ugovora o radu bila radno sposobna te da je sve poslove za koje je zaposlena mogla obavljati. Slijedom navedenoga, zasnivanje radnog odnosa tuženika dopušteno je i zakonito.

10.6. U pogledu motiva za zasnivanje takvog radnog odnosa za istaknuti je da je teret dokaza na tužitelju, a tužitelj u konkretnom slučaju ničim ne dokazuje da bi tuženi zasnovali radni odnos isključivo radi ostvarivanja prava na naknadu plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta od strane prvotužene.

10.7. Cijeneći okolnosti konkretnog slučaja, posebno sve izvedene dokaze, a osobito iskaz svjedoka DZ koji potvrđuje navode tuženika, sud je utvrdio da prvotužena i drugotuženik nisu sklopili ugovor o radu kako bi kod trećih izazvali lažan dojam već da je volja i namjera bila sklapanje ugovora o radu i uspostava radnog odnosa.

10.8. Slijedom svega naprijed navedenoga, sud je utvrdio da predmetni ugovor u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a nije ništetan.

11. Naime, tužitelj tvrdi da je predmetni ugovor prividan i da je sklopljen samo da bi prvotuženik ostvario pravo na naknadu za roditeljski dopust na teret sredstava tužitelja.

12. Prema odredbi članka 285. ZOO na koju se poziva tužitelj, prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, tada taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

13. Dakle, prividan ugovor u smislu članka 285. stavka 1. ZOO podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njezina očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obvezno pravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje.

13.1. Među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao. Između ugovornih stranaka simuliranog pravnog posla nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već "nešto drugo") i u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja.

14. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju.

14.1. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora dakle nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 12/2020-3 od 14. travnja 2021.).

15. Stoga, u konkretnom slučaju, ugovor, za koji zakon propisuje (članak 285. stavak 1. ZOO) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (takvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske i u odluci poslovni broj Rev-2357/15 od 2. veljače 2016.).

16. Nadalje, odredbom članka 327. stavak 1. ZOO je propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

17. Neovisno o tome što sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, sud je vezan činjeničnim navodima tužbe te nije ovlašten utvrđivati činjenice izvan onoga što su stranke iznijele niti sud u parničnom postupku ima inkvizitorne ovlasti.

17.1. Stoga sud nije ovlašten utvrđivati druge razloge ništetnosti izvan onih na koje je ukazao tužitelj tužbom i tijekom postupka. Takvo shvaćanje je izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2555/16-3 od 26. rujna 2017. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje „da sud može paziti po službenoj dužnosti na ništetnost koja je istaknuta u okviru činjenica iznesenih od strane stranke koja se poziva na ništetnost“, kao i s odlukom poslovni broj Rev-53/08-2 od 3. lipnja 2009. u kojoj je navedeno da je „pogrešan zaključak tužitelja da je sud trebao paziti je li u postupku ostvaren bilo koji razlog ništetnosti“.

18. Jedina iznimka je propisana člankom 7. stavkom 2. ZPP, a to je da je sud ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), što nije slučaj u ovom konkretnom predmetu.

19. Tužitelj u činjeničnim navodima, osim da je ugovor ništetan jer je riječ o prividnom ugovoru nije isticao neki drugi razlog ništetnosti. Međutim, prividnost nije razlog za ništetnost ugovora.

20. Imajući u vidu da iz činjeničnih tvrdnji tužbe ne proizlazi da se tužitelj pozivao na nemoralnost spornog ugovora kao niti druge razloge ništetnosti, a da sud nije vezan pravnom osnovom zahtjeva nego samo činjenicama na kojima se zahtjev temelji, predmetni je ugovor, kao prividni ugovor, pravno neegzistirajući i nema učinaka među ugovornim stranama te ne može biti "protivan moralu društva" pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO-a, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2357/15 od 2. veljače 2016.), valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je Ugovor o radu kojega su sklopili tuženici ništetan i da ne proizvodi pravne učinke pa je odlučeno kao u izreci presude (jednako i Županijski sud u Zagrebu, Gž R-519/2024-3 od 21. siječnja 2025., Općinski sud u Osijeku, Pr-62/2023-11 od 26. lipnja 2025., Općinski sud u Velikoj Gorici, P-501/2023-6 od 14. ožujka 2025.).

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi sa odredbom članka 155 ZPP. Trošak postupka je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora koja iznosi 1.327,23 eura i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. dalje: Tarifa) u skladu sa odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife vodeći računa o odredbi članka 155. ZPP. Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 54. Tarife (1bod=2eura).

21.1. Tuženik zastupan po punomoćniku, odvjetniku je sukladno odredbi članka 164. stavka 3. ZPP popisao trošak u ukupnom iznosu od 2.062,50 eura. Tužitelj nije postavio zahtjev za naknadu troškova postupka.

21.2. Tuženiku je uz primjenu odredbi članaka 151. i 155. ZPP-a dosuđena naknada za sastav odgovora na tužbu u iznosu 220,00 eura (Tbr. 7. toč. 1 Tarife u vezi sa Tbr.40 Tarife, 100 bodova s povećanjem od 10% za zastupanje dvije osobe), za sastav obrazloženog podneska od 3. veljače 2025. i u iznosu 220,00 eura (Tbr. 8 toč. 1 Tarife u vezi sa Tbr. 40 Tarife), zastupanja po punomoćniku, odvjetniku na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. svibnja 2025. u iznosu 220,00 eura (Tbr. 9 toč. 1 Tarife, u vezi sa Tbr.40), što ukupno iznosi 660,00 eura uvećano za PDV u iznosu 165,00 eura (Tbr.46) iznosi 825,00 eura.

21.3. U preostalom dijelu, za iznos od 1.237,50 eura zahtjev tuženika je odbijen kao

22. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 13. ožujka 2026.

Sutkinja

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb,

2. HZ po punomoćniku Goranu Marčanu, odvjetniku u OD Marčan i partneri d.o.o. Rijeka,

3. ŠZ, vlasnik obrta [obrt], [adresa] po punomoćniku Goranu Marčanu, odvjetniku u OD Marčan i partneri d.o.o. Rijeka.