REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
P-1030/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ER OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], M. [adresa], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, Ferde Rusana 4, protiv tuženika OTP banke d.d. OIB:52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kao pravnog sljednika Societe Generale – Splitske banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici Odvjetničkog društva Vukina & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, bez održavanja rasprave, temeljem odredbe čl. 461. a st. 3. i 4., Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 13. ožujka 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku OTP Banka d.d. OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, (kao pravnom sljedniku SOCIETE GENERALE - SPLITSKA BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61), da tužitelju ER iz [adresa], isplati iznos od 157,22 Eura (slovima: stopedesetsedam eura i dvadesetdva centa) zajedno sa zateznim kamatama po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02, 153/94) koja je iznosila 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, od 01. siječnja 2008. godine, do 30. lipnja 2011. godine, 14% godišnje, a od 01. srpnja 2011. godine, po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), koje teče na taj iznos od 157,22 Eura, počevši od 14. rujna 2006. godine, sve do isplate i sve u roku od 15 dana.
II. Tuženik OTP Banka d.d. OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, (kao pravnom sljedniku SOCIETE GENERALE - SPLITSKA BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61) je dužan tužitelju ER iz [adresa], nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 89,04 Eura, sa zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 13. ožujka 2026. godine, po stopi propisanoj čl. 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika u ovom sporu male vrijednosti, podnio tužbu podneskom od 31. prosinca 2025. godine, potražujući isplatu ukupnog iznosa od 157,22 Eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 14. rujna 2006. godine u smislu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, odnosno u smislu svojevremeno važeće Uredbe o visini stope zatezne kamate.
2. Obrazlažući tužbu je naveo da su stranke dana 07. rujna 2006. godine, sklopile Ugovor o kreditu br. 50484/06 (iako je jasno da je taj Ugovor sklopio prednik tuženika, a ne tuženik), a prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 25.233,00 CHF, prema prodajnom deviznom tečaju Kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate od 180 mjeseci. Ujedno je istakao da je čl. 5.3. tog Ugovora, ugovoreno da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom 1,00% od iznosa odobrenog kredita i da se plaća jednokratno, prije korištenja kredita te da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu, neovisno o iskorištenom iznosu kredita, a kojom je odredbom Ugovora o kreditu tužitelj de facto bio primoran p latiti naknadu kako bi mogao dobiti traženi kredit.
3. Kako je navedena naknada tužitelju bila naplaćena u iznosu od 1.184,57 hrvatskih kuna, imajući u vidu da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P - 303/25 od 27. studenog 2025. godine (koju presudu je tužitelj priložio svojoj predmetnoj tužbi), utvrđena ništetnom navedena odredba o plaćanju naknade za obradu kredita, tužitelj predlaže da se tuženika obveže da mu isplati iznos od 157,22 Eura (koja svota predstavlja protuvrijednost navedenog iznosa od 1.184,57 kuna u sada važećoj valuti Eura), sa zateznom kamatom od 14. rujna 2006. godine.
4. Tuženik je u svom kratkom pisanom odgovoru na tužbu (list 29-30 spisa), osporio osnovanost tužbenog zahtjeva (bez navođenja nekih konkretnih razloga zbog kojih osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tužitelja), premda je naveo da ne osporava činjeničnu osnovu tužbe, niti visinu tužbenog zahtjeva.
5. Obzirom da je spor male vrijednosti pisani postupak sukladno čl. 461. a st.3. Zakona o parničnom postupku, te da niti jedna stranka nije predložila održavanje ročišta, valjalo je odluku donijeti na temelju stanja spisa, odlučujući po pravilima o teretu dokazivanja, odnosno vodeći računa o tome što je tko, dokazao u ovoj parnici.
6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
7. Naime, nesporno je između stranaka, a to uostalom proizlazi iz navedenog Ugovora (list 6-11), koji je dostavljen u spis u prilogu tužbe tužitelja, da je tužitelj sa prednikom tuženika, Societe Generale – Splitskom bankom d.d. Split, sklopio navedeni Ugovor, te da je čl. 5.3., tog Ugovora bila ugovorena naknada od jedan posto „za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom“, kao što je nesporno da je tužitelj platio banci (navedenom predniku tuženika) upravo u smislu te odredbe Ugovora, iznos od 1.184,57 kuna u valuti koja se tada primjenjivala na području Republike Hrvatske.
8. Obzirom da je između stranaka ove parnice bila nesporna visina tužbenog zahtjeva tužitelja, ta činjenica podrazumijeva da sada utuženi iznos od 157,22 Eura, predstavlja upravu svotu od 1.184,57 kuna u sada važećoj valuti na području Republike Hrvatske, odnosno u valuti Eura.
9. Nadalje, iz presude Općinskog suda u Bjelovaru broj P-303/2025-10 od 27. studenog 2025. godine, proizlazi da je tom sudskom odlukom navedena odredba čl. 5.3. navedenog Ugovora, utvrđena ništetnom i da ne proizvodi pravne učinke, a iz e - spisa u koji svaki sud ili svaki sudac u Republici Hrvatskoj, ima uvid jasno proizlazi da je ta sudska odluka postala pravomoćna dana 13. prosinca 2025. godine, dakle, bez podnesene žalbe.
10. Cijeneći okolnost da je odredbom čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima, propisano da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj u slučaju ništetnosti ugovora, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, iako u ovom slučaju nije cijeli predmetni Ugovor proglašen ništetnim, već je proglašena ništetnom, navedenom ovosudnom pravomoćnom presudom, samo odredba čl. 5.3. Ugovora, temeljem koje je prednik tuženika naplatio tužitelju utuženi iznos, tuženik je dužan tužitelju vratiti ili isplatiti taj utuženi iznos jer je također, između stranaka, nesporno da je tuženik pravni sljednik, kreditora tužitelja, odnosno pravne osobe koja je tužitelju naplatila iznos od 1.184,57 kuna u tada važećoj valuti za odobrenje kredita temeljem čl. 5.3. Ugovora.
11. Zbog toga je udovoljeno glavnom zahtjevu tužitelja u vezi isplate iznosa od 157,22 Eura, bez obzira što je tuženik iz nekih nepoznatih razloga u opisanim okolnostima slučaja osporavao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tužitelja.
12. Odluka o osnovanosti sporednog zahtjeva tužitelja koji se odnosio na zatraženu zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 157,22 Eura, počevši baš od 14. rujna 2006. godine, donesena je u smislu navedenog članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima u vezi čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, obzirom da iz materijalnog dokaza koji je tužitelj dostavio sudu u vidu podneska tuženika od 04. travnja 2025. godine (list 4 spisa), jasno proizlazi da je dana 13. rujna 2006. godine, naplaćena tužitelju naknada u iznosu od 1.184,57 Kuna sukladno članku 5. Ugovora o kreditu.
13. Naime, pravomoćnošću navedene ovosudne presude broj P-303/2025-10 od 27. studenog 2025. godine, otpala je pravna osnova temeljem koje je navedeni prednik tuženika (kreditor tužitelja), imao opravdan razlog naplatiti tužitelju u smislu Ugovora, navedeni iznos od 1.184,57 kuna, zbog čega se u ovom slučaju radi o zahtjevu tužitelja utemeljenom na stjecanju bez osnove, odnosno na temelju osnove koja je otpala.
14. Tuženik, kao pravni sljednik kreditora tužitelja sukladno istaknutom Ugovoru, dijeli u pravnom smislu pravnu sudbinu svog prednika koji je postao nesavjestan stjecatelj navedenog novčanog iznosa, pravomoćnošću navedene ovosudne presude od 27. studenog 2025. godine, a kako na dan pravomoćnosti navedene ovosudne presude, kreditor tužitelja više nije pravno egzistirao, upravo je tuženik, kao njegov sljednik, dužan tužitelju i isplatiti navedenu svotu od 157,22 Eura, ali i zateznu kamatu na taj iznos, računajući od dana stjecanja, odnosno prvog slijedećeg dana u odnosu na dan stjecanja jer je prednik tuženika bio nepošteni stjecatelj tog novčanog iznosa, kojeg je stekao na temelju ništetne odredbe Ugovora, koju je isključivo sam sastavio.
15. Zbog toga je tužitelju dosuđena i zatezna kamata na navedeni dosuđeni iznos od 14. rujna 2006. godine, pa sve do isplate.
16. Odluka o parničnom trošku je donesena u smislu čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku.
17. Naime, tuženik koji je izgubio ovu parnicu je dužan tužitelju nadoknaditi cjelokupni opravdani parnični trošak, prema troškovniku kojeg je tužitelj posredstvom punomoćnika naveo u tužbi, vodeći računa o vrijednosti predmeta spora, primjenom odredaba važeće Odvjetničke tarife.
18. Shodno tome, tužitelju je za sastav tužbe priznat iznos od 50,00 Eura, po osnovi poreza na dodanu vrijednost na taj iznos mu je priznata svota od 12,50 Eura, a u vezi sudske pristojbe na tužbu (za koju je tužitelj sa sada samo nepotrebno platio samo polovicu dužnog iznosa, par dana nakon podnošenja tužbe, što nije dovoljna svota, zbog čega će tužitelj biti pozvan platiti razliku, ukoliko ju sam ne plati do visine pristojbene obveze od 13,27 Eura), mu je priznat zatraženi iznos od 13,27 Eura, te mu je isti iznos od 13,27 Eura, priznat kao opravdan trošak i u vezi sudske pristojbe na presudu koju tek mora platiti.
19. Kako je matematički utvrđen ukupan opravdan parnični trošak tužitelja u iznosu od 89,04 Eura, taj novčani iznos je tuženik obvezan isplatiti tužitelju u vezi naknade opravdanih parničnih troškova, naravno sa opravdano zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja ove odluke u smislu čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima.
U Bjelovaru, 13. ožujka 2026. godine.
Sudac:
Sanjin Milošević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ove odluke, a putem ovog suda. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
U Bjelovaru, dana 13. ožujka 2026. godine.
S u d a c:
