REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

Poslovni broj: P-493/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Hrvoje Borak i ostali odvjetnici iz OD Đerek i partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB 92963223473, kojeg zastupa odvjetnik Kruno Knežević i ostali odvjetnici iz OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 05. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, odvjetnika Hrvoja Boraka te zz punomoćnika tuženika, odvjetničkog vježbenika PO, dana 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 3206105141/06 koji je sklopljen između tužitelja i tuženika dana 25.01.2006. godine :

-članak 2. st. 4. u cijelosti,

-članak 23. toč. D) u dijelu koji glasi“...uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora, važećim u trenutku prijevremene otplate.“,

- članak 23. toč. R) u cijelosti.

II O d b i j a s e tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

" 1. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 3206105141/06 koji je sklopljen između tužitelja i tuženika dana 25.01.2006. godine u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, a koje odredbe su sadržane u sljedećim člancima Ugovora o kreditu:

-članak 1. Ugovora u dijelu koji glasi „...u kunskoj protuvrijednosti od 147.300,00 CHF (slovima:stočetrdesetsedamtisućatristo chf) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita“.,

-članak 1. st. 2. u dijelu koji glasi „...,uz valutnu klauzulu,...“,

-članak 2. st. 1. u dijelu koji glasi „...iznos od 147.300,00 CHF (slovima:stočetrdesetsedamtisućatristo chf)..., ....koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d....; ...sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.“,

-članak 2. st. 3. u dijelu koji glasi „...sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora, koja je promjenljiva...“,

-članak 7. st. 1. u dijelu koji glasi „...obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja.“

- članak 7. st. 2. u cijelosti

-članak 23. toč., toč. K) u cijelosti, osim u dijelu da je tužitelju uručen otplatni plan.

2. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužitelju BO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos u visini od 8.964,63 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st.2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015., od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate stopa zateznih kamata određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

- na iznos od 44,20 EUR od 09.10.2010. do isplate,

- na iznos od 86,23 EUR od 09.11.2010. do isplate,

- na iznos od 105,66 EUR od 09.12.2010. do isplate,

- na iznos od 135,10 EUR od 09.01.2011. do isplate,

- na iznos od 111,21 EUR od 09.02.2011. do isplate,

- na iznos od 113,07 EUR od 09.03.2011. do isplate,

- na iznos od 103,21 EUR od 09.04.2011. do isplate,

- na iznos od 124,00 EUR od 09.05.2011. do isplate,

- na iznos od 155,29 EUR od 09.06.2011. do isplate,

- na iznos od 160,10 EUR od 09.07.2011. do isplate,

- na iznos od 221,80 EUR od 09.08.2011. do isplate,

- na iznos od 165,08 EUR od 09.09.2011. do isplate,

- na iznos od 148,13 EUR od 09.10.2011. do isplate,

- na iznos od 148,86 EUR od 09.11.2011. do isplate,

- na iznos od 146,84 EUR od 09.12.2011. do isplate,

- na iznos od 161,81 EUR od 09.01.2012. do isplate,

- na iznos od 171,05 EUR od 09.02.2012. do isplate,

- na iznos od 170,29 EUR od 09.03.2012. do isplate,

- na iznos od 165,45 EUR od 09.04.2012. do isplate,

- na iznos od 167,74 EUR od 09.05.2012. do isplate,

- na iznos od 174,49 EUR od 09.06.2012. do isplate,

- na iznos od 166,86 EUR od 09.07.2012. do isplate,

- na iznos od 168,69 EUR od 09.08.2012. do isplate,

- na iznos od 156,42 EUR od 09.09.2012. do isplate,

- na iznos od 158,63 EUR od 09.10.2012. do isplate,

- na iznos od 166,25 EUR od 09.11.2012. do isplate,

- na iznos od 165,73 EUR od 09.12.2012. do isplate,

- na iznos od 170,00 EUR od 09.01.2013. do isplate,

- na iznos od 158,27 EUR od 09.02.2013. do isplate,

- na iznos od 157,77 EUR od 09.03.2013. do isplate,

- na iznos od 168,90 EUR od 09.04.2013. do isplate,

- na iznos od 157,43 EUR od 09.05.2013. do isplate,

- na iznos od 154,17 EUR od 09.06.2013. do isplate,

- na iznos od 147,55 EUR od 09.07.2013. do isplate,

- na iznos od 151,55 EUR od 09.08.2013. do isplate,

- na iznos od 153,80 EUR od 09.09.2013. do isplate,

- na iznos od 164,69 EUR od 09.10.2013. do isplate,

- na iznos od 160,74 EUR od 09.11.2013. do isplate,

- na iznos od 166,82 EUR od 09.12.2013. do isplate,

- na iznos od 159,40 EUR od 09.01.2014. do isplate,

- na iznos od 139,60 EUR od 09.02.2014. do isplate,

- na iznos od 141,96 EUR od 09.03.2014. do isplate,

- na iznos od 139,57 EUR od 09.04.2014. do isplate,

- na iznos od 137,43 EUR od 09.05.2014. do isplate,

- na iznos od 136,29 EUR od 09.06.2014. do isplate,

- na iznos od 138,07 EUR od 09.07.2014. do isplate,

- na iznos od 142,13 EUR od 09.08.2014. do isplate,

- na iznos od 145,35 EUR od 09.09.2014. do isplate,

- na iznos od 144,38 EUR od 09.10.2014. do isplate,

- na iznos od 149,48 EUR od 09.11.2014. do isplate,

- na iznos od 151,15 EUR od 09.12.2014. do isplate,

- na iznos od 151,62 EUR od 09.01.2015. do isplate,

- na iznos od 151,79 EUR od 09.02.2015. do isplate,

- na iznos od 151,79 EUR od 09.03.2015. do isplate,

- na iznos od 151,79 EUR od 09.04.2015. do isplate,

- na iznos od 151,79 EUR od 09.05.2015. do isplate,

- na iznos od 151,79 EUR od 09.06.2015. do isplate,

- na iznos od 151,79 EUR od 09.07.2015. do isplate,

- na iznos od 151,79 EUR od 09.08.2015. do isplate,

- na iznos od 151,79 EUR od 09.09.2015. do isplate,

kao i zakonsku zateznu kamatu:

- na iznos od 7,50 EUR od 09.11.2008. do 01.02.2016.,

- na iznos od 19,01 EUR od 09.01.2009. do 01.02.2016.,

- na iznos od 28,68 EUR od 09.02.2009. do 01.02.2016.,

- na iznos od 40,39 EUR od 09.03.2009. do 01.02.2016.,

- na iznos od 22,21 EUR od 09.04.2009. do 01.02.2016.,

- na iznos od 20,24 EUR od 09.05.2009. do 01.02.2016.,

- na iznos od 17,21 EUR od 09.06.2009. do 01.02.2016.,

- na iznos od 15,44 EUR od 09.07.2009. do 01.02.2016.,

- na iznos od 12,73 EUR od 09.08.2009. do 01.02.2016.,

- na iznos od 16,63 EUR od 09.09.2009. do 01.02.2016.,

- na iznos od 11,86 EUR od 09.10.2009. do 01.02.2016.,

- na iznos od 13,67 EUR od 09.11.2009. do 01.02.2016.,

- na iznos od 16,39 EUR od 09.12.2009. do 01.02.2016.,

- na iznos od 27,65 EUR od 09.01.2010. do 01.02.2016.,

- na iznos od 34,37 EUR od 09.02.2010. do 01.02.2016.,

- na iznos od 33,00 EUR od 09.03.2010. do 01.02.2016.,

- na iznos od 45,51 EUR od 09.04.2010. do 01.02.2016.,

- na iznos od 50,53 EUR od 09.05.2010. do 01.02.2016.,

- na iznos od 60,17 EUR od 09.06.2010. do 01.02.2016.,

- na iznos od 82,19 EUR od 09.07.2010. do 01.02.2016.,

- na iznos od 67,20 EUR od 09.08.2010. do 01.02.2016.,

- na iznos od 116,20 EUR od 09.09.2010. do 01.02.2016.,

- na iznos od 46,09 EUR od 09.10.2010. do 01.02.2016.,sa zakonskom zateznom kamatom na svaki navedeni iznos od 05. lipnja 2025. (dana podnošenja ovog zahtjeva) do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

3. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, naknaditi tužitelju BO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom sklopio 25. siječnja 2006. godine Ugovor o namjenskom kreditu br. 3206105141/06 kojim je ugovoreno da će kreditor/tuženik isplatiti korisniku kredita/tužitelju iznos od 147.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, s redovnom promjenjivom kamatnom stopom koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,30 % godišnje, a koja je promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom tuženika. Rok otplate kredita ugovoren je na 30 godina s mjesečnim anuitetima u iznosu od 721,83CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju HNB -a važećem na dan plaćanja.

2.Dana 19. siječnja 2016. godine tuženik je s tužiteljem sklopio Dodatak Ugovora o kreditu br. 3204979290/1, a u veljači 2016. godine izvršena je prijevremena otplata kredita.

3.Tužitelj navodi da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine koja je donesena u postupku protiv ovdje tuženika, a po tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, te je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravim i obvezama ugovornih strana. Tuženik je opisanim postupanjem povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima, između ostalog i predmetni Ugovor broj 3206105141/06, koristeći u istom ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na punoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa zaključenjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03).

4.Sklapanjem ugovora o kreditu u švicarskim francima tuženik je postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, čime je povrijedio prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ugovarajući valutnu klauzulu u švicarskim francima bez upozorenja tužitelja kao potrošača na učestalost promjene tečaja svjetskih valuta te brojnih faktora koji utječu na kretanje tečajeva, što ih čini teško predvidivim na rok duži od deset godina, prikazujući tužitelju svoju ponudu kao najpovoljniju moguću, preporučujući sklapanje kredita u švicarskim francima radi niže kamatne stope, ali je pri tome prešutio rizik tečajnih razlika.

5.Prema mišljenju tužitelja ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču su nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne jer je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora propustio informirati tužitelja kao potrošača o četiri činjenice:1. o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu,2. o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro,3. o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone potpuno izvjestan i 4. o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, pa je tuženik je prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu s tužiteljem postupao suprotno odredbama čl. 81., 82., 90. tada važećeg ZZP 03, a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP 07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama čl. 322. ZOO-a . Tužitelj je s tuženikom pregovarao isključivo o sklapanju ponuđenog ugovora u skladu s njegovom kreditnom sposobnošću, koja je ovisila o visini anuiteta, pri čemu je anuitet ovisio o glavnici i ugovorenoj kamati, koja je bila najniža za švicarske franke. Tužitelj nije mogao mijenjati ugovorne odredbe, već samo ukoliko iste ne prihvaća odustati od sklapanja predloženog ugovora. Tuženik je tužitelju reklamirao i prezentirao kredit u švicarskim francima kao najpovoljniji kredit jer su najniže kamate.

6.Tužitelj navodi da je nedvojbeno da su odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te odredbe kojima se vezuje glavnica uz švicarski franak, Ugovora o kreditu broj 3206105141/06 sklopljenog između parničnih stranaka ništetne , te je tuženik dužan vratiti tužitelju upravo ono što je temeljem takvih ništetnih odredaba ugovora stekao, a s obzirom da je tuženik u zakašnjenju, dužan je tužitelju isplatiti i zakonsku zateznu kamatu. Mjesečni anuitet tužitelja prema Ugovoru o kreditu iznosio je 721,83CHF, a na dan isplate kredita CHF je po srednjem tečaju HNB -a iznosio 4,690084 kn, a što su tužitelju bili jedino poznati podatci, pa je iznos anuiteta koji je tužitelj po Ugovoru trebao isplaćivati tuženiku iznosio 449,33 eura.

7.Nadalje navodi da je izvršio uvećanu i konačnu prijevremenu otplatu kredita, a što je tuženik sukladno Odluci o Tarifi naknade za usluge Kreditora dodatno naplatio tužitelju, a koju odredbu tužitelj smatra ništetnom.

8.Stoga užitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnima odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF , promjenjiva kamatna, kao i odredbe čl.2.st.4, čl.7.st.1. u dijelu koji glasi „...obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja, čl.7.st 2.u cijelosti, te članak 23. toč. D) u dijelu koji glasi“...uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora, važećim u trenutku prijevremene otplate.“, toč. K) i R) u cijelosti, osim u dijelu da je tužitelju uručen otplatni plan, te naložiti tuženiku da mu zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 11.945,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 8.svibnja 2006., kao i da mu naknadi troškove postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude.

9.Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-223/2023- 6. od 25. rujna 2023. za postupanje u ovom predmetu određen je Općinski sud u Zlataru.

10.U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da je s tužiteljem sklopio Ugovor o namjenskom kreditu 3206105141/06 od 25. siječnja 2006.g., kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti CHF 147.300,00 , ali osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, te ističe prigovor zastare.

11.Nadalje tuženik ističe kako tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe.

12.Tuženik smatra da je odlučna činjenica u ovom predmetu da su tužitelj i tuženik dana 19.01.2016. godine sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu (dalje u tekstu: Dodatak) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje u tekstu: ZIDZPK/15), kojim u parnične stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, te je Dodatkom promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu), a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora.

13.Tuženik navodi da je cilj i osnovno načelo ZIDZPK/15 propisano odredbom čl. 19.b koja navodi da konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, te je tim Zakonom točno propisano na koji način se vršila konverzija kredita iz CHF u EUR.

14.Tuženik ističe da je tužitelju pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine u usporedni kredit s valutnom klauzulom u EUR utemeljen na novom otplatnom planu koji je zamijenio početno utvrđeni otplatni plan i koji je uzeo u obzir valutu kredita (CHF - EUR) i tijek kamatnih stopa, kako za CHF kredit tako i za EUR kredit, pritom uzimajući u obzir cjelokupne iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF.

15.Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate, tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan. Tuženik smatra da je iz navedenog razvidno da ukoliko bi sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na glavnicu, a što tuženik osporava, tužitelj bi eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos i to od podnošenja tužbe, a sve iz razloga jer je tek podnošenjem predmetne tužbe tužitelj postavio zahtjev prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten te ga se sukladno izraženom shvaćanju VSRH u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim.

16.Vezano uz naknadu za prijevremenu otplatu kredita tuženik ističe da tužitelju ista nikada nije naplaćena, obzirom da iz pregleda prometa po kreditu jasno proizlazi da ništa nije naplaćeno u korist naknade za prijevremenu otplatu kredita.

17.Tuženik u cijelosti osporava navode tužitelja da bi se ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita imala smatrati nepoštenom , odnosno ništetnom jer je ista jasna, razumljiva i lako uočljiva i da ova Ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama . Prema mišljenju tuženika u ugovoru o kreditu je jasno i razumljivo bilo propisano da je tuženik od tužitelja u slučaju prijevremene otplate kredita ovlašten naplatiti prijevremenu naknadu, a tužitelju je itekako bilo poznato da je u tom slučaju dužan podmiriti tu naknadu te mu je bio poznat i iznos odnosno postotak naknade za prijevremenu otplatu kredita.

18.Tuženik predlaže da sud odbije sve tužbene zahtjeve tužitelja i naloži tužitelju da tuženiku naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka.

19. Tužitelj se podneskom od 05.03.2025.očitovao na navode odgovora na tužbu i protivio se istima kao neosnovanim u cijelosti, te smatra da unatoč provedenoj konverziji ima pravni interes potraživati od tuženika preplaćene iznose po kreditu, jer mu nije izvršen povrat istih, a na pripremnom ročištu 06.03.2025. tužitelj je naveo da on tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te naknadi, međutim da se isplata potražuje samo s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te se potražuje naknada za uvećane uplate prilikom otplate kredita.

20.Međutim, tužitelj ni u tužbi ni tijekom postupka nije postavio tužbeni zahtjev kojim potražuje određeni novčani iznos na ime plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita.

21.Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 05.lipnja 2025.godine precizirao tužbeni zahtjev za isplatu zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, kako je to navedeno u izreci ove presude pod II 2., te je ostao kod zahtjeva za utvrđenje ništetnosti iz tužbe.

22.Tuženik se podneskom od 16.06.2025. protivio djelomičnom povlačenju tužbe prema preciziranom tužbenom zahtjevu.

23.U toku postupka pročitan je ugovor o namjenskom kreditu, broj 3206105141/06 sklopljen između stranaka dana 25.01.2006. godine, Dodatak tom ugovoru od 19.01.2016., pregled promjena kamatnih stopa, početni otplatni plan promet po kreditu, izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije, provedeno je financijsko vještačenja po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. ,te je saslušan tužitelj .

24.Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

25.Nesporne su činjenice da su stranke 25.siječnja 2006.godine sklopile ugovor o kreditu, broj 3206105141/06, kojim je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 147.300,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB za CHF važećom na dan isplate kredita, s redovnom promjenjivom kamatnom stopom koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,30 % godišnje, a koja je promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom tuženika. Rok otplate kredita ugovoren je na 30 godina s mjesečnim anuitetima u iznosu od 721,83 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja.

26.Nije sporno da su stranke dana 19.siječnja 2016. godine zaključile Dodatak broj navedenom ugovoru, kojim je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/2015-dalje ZID ZPK/15) i pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR.

27.Isto tako nije sporno da je u čl.8.navedenog Dodatka utvrđeno da preostala nedospjela glavnica kredita na dan 30.09.2015. iznosi 80.378,14 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Nadalje, u čl. 5. Dodatka utvrđeno je da je prema izračunu konverzije zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR prema srednjem tečaju HNB na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR, na dan 30.09.2015.g., te ova razlika predstavlja preplatu u iznosu od 6.142,83 kn, a prema čl. 6. Dodatka ugovora ova preplata iskorištena za namirenje budućih dospjelih anuiteta.

28.Nije sporno da je tužitelj kredit prijevremeno otplatio dana 22.veljače 2016.godine.

29.Sporno je , u bitnome, jesu li ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, te odredbe o naknadama i kakvi su učinci sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija kredita, neovisno o eventualnoj ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.

30.Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je on 2006. želio kupiti stan za svoje privatne potrebe te se kod tuženika raspitivao o uvjetima kreditiranja i rečeno mu je da oni imaju kredite s valutnom klauzulom u euru i u CHF, time da on može, s obzirom na visinu svoje plaće, dobiti samo kredit s valutnom klauzulom CHF, jer je za taj kredit niža kamata, pa mu je i rata za taj kredit oko 1.000,00 kuna manja nego što bi mi bila rata s valutnom klauzulom u euru. Kako nije imao izbora uzeo je kredit s valutnom klauzulom u CHF i njime je kupio stan za svoje privatne potrebe. Tužitelj je naveo da prilikom sklapanja ugovora o kreditu njega nitko u banci nije upozorio da bi tečaj CHF u odnosu na kune mogao nešto jače rasti, niti mu je rečeno da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF kao što to štiti u odnosu na euro, već mu je banci ponuđen gotov tekst ugovora i on nije mogao pregovarati o pojedinim odredbama ugovora. Nakon nekog vremena, rate su mu počele jako rasti zbog rasta tečaja CHF, pa su mu tako s početnih 3.200,00 kuna narasle na više od 5.000,00 kuna, a kako je tada donesen Zakon o konverziji on je ugovor o kreditu konvertirao u ugovor s valutnom klauzulom u euro, jer se bojao još većeg rasta tečaja CHF. Kredit je nakon toga otplatio tijekom 2016.

31.Sud je prihvatio iskaz tužitelja, jer je isti iskazivao logično i uvjerljivo, njegov iskaz je životan i u skladu je s dokumentacijom u spisu, napose s Ugovorom o kreditu u kojem je navedeno da se kredit odobrava za kupnju stana , te je iz ugovora vidljivo da se radi o tipskom ugovoru, kakav je banka u to vrijeme sklapala s većim brojem korisnika, a tuženik ničim nije dokazao da se nije radilo o tipskom ugovoru, niti je predložio dokaze na ovu okolnost.

32.Kako je tužitelj Ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba, za kupnju stana za privatne potrebe, to je tužitelj prilikom sklapanja Ugovora imao status potrošača u skladu s odredbom čl. 3.st.1.t.1. Zakona o zaštiti potrošača ( 2003),( NN 96/03, 46/07, 79/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, ( dalje ZZP-a/2003).

33.Temeljem odredbe čl. čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 83/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje -ZOO/05), ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, ništetan je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a temeljem odredbe čl. 328. istog Zakona, pravo na isticanje ništavosti se ne gasi.

34.Nadalje, temeljem odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ( 2003) (NN 96/03, 46/07, 79/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe Ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

35.Temeljem odredbe čl. 81.st.1. navedenog Zakona o zaštiti potrošača, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema st. 2. istog čl. Zakona, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te ako zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a prema odredbi st. 4. istog čl.81. Zakona, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

36.Tuženik nije dokazao da je s tužiteljem pregovarao o odredbama:

- članka.2.st.4. kojom se tužitelj obvezao platiti sve naknade i troškova sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora,

-članak 23. toč. D) prema kojoj tužitelj kao korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora, važećim u trenutku prijevremene otplate,

- članak 23. toč. R) prema kojoj korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani korisnika kredita izjavljuju kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl. 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.

37.Tužitelju pak u vrijeme sklapanja ugovora nije bilo poznata koje bi to on troškove i naknade i u kojem iznosu trebao platiti, jer je u ugovoru navedeno da se troškovi i naknade plaćaju prema Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor, a u samom ugovoru nigdje nije navedeno koje će sve naknade i troškove tužitelj platiti i u kojem iznosu, a iz iskaza tužitelja je utvrđeno je njemu uručen gotov tekst ugovora, te da on nije mogao pregovarati o odredbama ugovora.

38.Pozivanje tuženika na njegove interne akte ne čini navedene odredbe ugovora jasnima i lako razumljivom prosječnom potrošaču kakav je bila tužitelj. Uz to, u čl. 2.st.4. Ugovora nije navedeno na što se naknada odnosi, odnosno koje troškove tuženika tužitelj plaćanjem naknade podmiruje.

39.Tuženik u ovom postupku ničim nije dokazao da ugovorene naknade i troškovi iz čl.2.t.4. odgovaraju stvarnim troškovima, niti je dokazao na što se naknada iz čl.2.st.4. odnosi i na koji način je utvrđena njezina visina, kao i visina naknade iz čl.23.t.D), niti je tužitelju kao potrošaču i slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja ugovora i jasno i određeno ukazano koji se troškovi podmiruju plaćanjem te naknade.

40.Stoga su ništetne ugovorne Ugovora o kreditu br. 3206105141/06 koji je sklopljen između tužitelja i tuženika dana 25.01.2006. godine i to :članak 2. st. 4. u cijelosti, članak 23. toč. D) u dijelu koji glasi“...uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora, važećim u trenutku prijevremene otplate.“.

41.Nadalje, iz iskaza tužitelja utvrđeno je da djelatnici tuženika prilikom sklapanja ugovora o kreditu njemu nisu objasnili posljedice valutne klauzule, slijedom čega je ništetna i odredba članka 23. točka R) kojom je ugovoreno da korisnik kredita izjavljuje da je upoznat sa činjenicom da su sve obveze za povrat kredita vezane uz valutnu klauzulu i da potvrđuje da pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju tog Ugovora.

42.Naime, i ovu odredbu formulirao je tuženik, ista je bila unaprijed određena u tipskom ugovoru koji je tužitelj potpisao i na čiji sadržaj on nije mogao utjecati te je iz iskaza tužitelja utvrđeno da njemu nisu objašnjeni svi rizici koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa CHF prema kuni. Stoga je i ova odredba Ugovora ništetna jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovodi do neravnoteže u odnosima ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača i slabije ugovorne strane, jer je tužitelj, da bi mogao dobiti kredit koji mu je bio potreban za kupnju stana, pristao na ovu odredbu iako ga tuženik nije upozorio na sve rizike valutne klauzule u CHF.

43.Slijedom navedeno valjalo je presuditi kao u izreci pod I i utvrditi da su ništetne odredbe čl.2. st. 4. u cijelosti, članak 23. toč. D) u dijelu koji glasi“...uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora, važećim u trenutku prijevremene otplate.“ i čl.23.toč. R) u cijelosti.

44.Tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, budući on temeljem čl.322. st. 1. ZOO-a i odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/2003 ima pravo tražiti od tuženika da mu vrati sve što je primio temeljem ništetnih ugovorni odredbi.

45.Vezano uz zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 23. točka K ) koja glasi: "na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju se Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke…potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. i pristaju na njegovu primjenu te izri jekom potvrđuju da im je pri sklapanju ovog Ugovora uručen primjerak istih. Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primijene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora." , potrebno je reći da nije sporno da je navedenu ugovornu odredbe formulirao tuženik, međutim tužitelj nije naveo zbog čega bi ova odredba bila ništetna, te nije ničim dokazao da bi navedena odredba imala za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu, jer primjena Općih uvjeta poslovanja tuženika ne znači sama po sebi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača te je i inače u poslovanjima uobičajeno da se na ugovorne odnose stranaka primjenjuju Opći uvjeti poslovanja , a primjena Općih uvjeta poslovanja nije u suprotnosti s odredbama Zakona o zaštit i potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužitelja u dijelu u kojem on traži da se utvrdi ništetnom odredba čl. 23. točke K ).

46.Nadalje, u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012, kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012, od 4. srpnja 2013. godine, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

47.Nakon što je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), Vrhovni sud Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženi postupio protivno odredbama, tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. godine do 6. kolovoza 2007. god ine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 12/15, 75/09, 79/09, 89/09, 33/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama ZOO-a.

48.Ovakve odluke u postupku zaštite kolektivnih interese i prava potrošača, prema odredbi članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013; ) odnosno članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14), obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi nakade štete uzrokovane postupanjem tuženika, odnosno radi isplate.

49.Nadalje, i članak 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 155/2023- dalje ZPP), određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona / tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava/ da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

50.Međutim, u konkretnom slučaju zbog između stranaka sklopljenog Dodatka ugovora o kreditu od 19.01.2016.g., obveza isplate eventualne razlike po osnovi tih ništetnih odredbi ne potpada pod direktni učinak naveden ih presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

51. Naime, nitko od stranaka ne dovodi u pitanje pravnu valjanosti predmetnog Dodatka ugovora o kreditu kojom je izvršena konverzija u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

52.Glede valjanosti ovakvog dodatka ugovora Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio se u odluci poslovni broj Gos-1/2019 -36 od 3. ožujka 2020. doneseno j povodom oglednog postupka radi davanja odgovora na pitanje je li ugovor o konverziji koji je zaključen valjan unatoč tome što je tijekom postupka pravne zaštite kolektivnog interesa i prava potrošača utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

53.Na postavljeno je pitanje najviši sud dao je odgovor da sporazum o konverziji sklopljen na temelju ZID ZPK/15 ima pravne učinke i da je valjan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, slijedom čega je za rješenje konkretnog spora odlučno kakvi su pravni učinci ugovora o konverziji. Stoga je neodlučno što u vrijeme sklapanja predmetnog Dodatka još nije bila donesena odluka Vrhovnog suda RH vezano uz ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u CHF.

54.Nije sporno da je predmetni Dodatak ugovoru o kreditu od 19.01. 2016. sklopljen sukladno glavi IV.a Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, člancima 19.a do 19. i. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16), koja je dodana u tekst temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15- dalje ZID ZPK/15).

55.Dakle, tužitelj je prihvatio ponudu tuženika koji je u skladu s ZID ZPK/15 bio dužan potrošaču ponuditi konverziju u propisanoj formi i sadržaju, a potrošač nije bio obvezan prihvatiti izračun konverzije niti s vjerovnikom sklopiti sporazum o konverziji. Pravo izbora bilo je na tužitelju, pri čemu nije od utjecaja njegova pobuda za zaključenje tog sporazuma, a niti ju tužitelj ističe.

56.Iako se Vrhovni sud u citiranoj presudi poslovni broj Gos-1/2019-36 od 3. ožujka 2020. izričito ne izjašnjava o tome da li bi potrošači koji su konvertirali ugovor o kreditu uz primjenu valutne klauzule u CHF u ugovor o kreditu uz primjenu valutne klauzule u EUR imali pravo ostvarivati i kondemnatorne zahtjeve na temelju pravomoćnih utvrđenja iz kolektivne pravne zaštite kojima je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, može se reći da se sugerira da bi ostvarivanje takovih zahtjeva trebalo omogućiti onim potrošačima koji su zaključili ugovor o konverziji u suprotnostima s posebnim odredbama ZID ZPK/15 , a što ovdje nije slučaj, pa čak tužitelj niti ne iznosi tvrdnju da bi dodatak ugovoru bio suprotan tom Zakonu.

57.S druge strane Vrhovni sud navodi da je cilj tog Zakona bio otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize na osnovi jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije u odgovarajuće kredite sklopljene u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama, s valutnom klauzulom u EUR-ima, time da se radi o jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca koja se provodila na način da se potrošač koji je bio zaključio ugovor uz valutnu klauzulu u CHF stavi u položaj kakav bi imao da je zaključio ugovor o kreditu vezan u EUR.

58. Upravo iz tog razloga konkretni Dodatak ugovoru o kreditu predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu kojeg je Ustavni sud u svojoj odluci U-III-3685/2015 od 4. travnja 2017. ocijenio suglasnim u Ustavom Republike Hrvatske.

59.Nadalje, budući da je tužitelj sklapanjem tog Dodatka ugovoru doveden u poziciju u kojoj bi bio da je zaključio ugovor o kreditu u EUR, našao se u situaciji kao da ništetnih ugovornih odredbi uopće nije bilo, što je u skladu s Direktivom 93/13/EEZ od 5. travnja 1993, zbog čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kojim on traži da sud utvrde ništetnima odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF.

60.To stoga što je sklapanjem Dodatka ugovora, odnosno sporazuma o konverziji, riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, jer na to jasno upućuje odredba članka 19.c stavak 1. točka 2. i 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe članka 19.c stavak 1. točka 4. i 5., koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu.

61. Naime, članak 19.c stavak 1. točka 1., 2. i 3. ZID ZPK/15 određuje način konverzije tako da se:

"1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,".

62.U konkretnom slučaju u čl.5. Dodatka ugovora utvrđeno je da prema izračunu konverzije zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunat u EUR po srednjem tečaju HNB-a na dan uplate veći je od zbroja anuiteta po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR računajući do 30.09.2015., te njihova razlika na temelju Zakona predstavlja preplatu koja na dan 30.09.2015. iznosi 6.142,83 kn, a prema čl. 6. Dodatka ugovora ova preplata je iskorištena za namirenje budućih dospjelih anuiteta.

63.Nadalje, u čl. 8. Dodatka ugovora navedeno je da je na dan 30.09.2015. nedospjela glavnica kredita u EUR utvrđena prinudnim umanjenjem stanja neotplaćene glavnice kredita iz čl. 4. Dodatka ugovora, koja je zakonski učinak konverzije, kojega na temelju Zakona prinudno snosi vjerovnik, iznosi 80.378,41 EUR koju je korisnik kredita dužan kreditoru platiti zajedno s redovnom kamatom u skladu s odredbama tog članka Dodatka ugovoru, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB- a na dan plaćanja.

64.Dakle, uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu iskorištene su za namirenje budućih dospjelih anuiteta kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF i smanjena je glavnica.

65.Ovim, po stavu suda, nije narušena ravnoteža između tužitelja kao potrošača i tuženika kao kreditora, s obzirom da je od odlučnog značaja već ranije istaknuta činjenica da je tužitelj u skladu s odredbom članka 19.d ZID ZPK/15 informiran o posljedicama konverzije i da je u skladu s odredbom članka 19. e tog Zakona, imao mogućnost prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

66.Naime, za tuženika kao kreditora sadržaj odredbi Dodatka uz ugovor određen je ZID ZPK/15 i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac ,dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatka za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj otplatio, a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju preplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da su za taj iznos umanjeni budući dospjeli anuiteti.

67.Kao što je već rečeno, odredbama čl. 19.a do čl.19.e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize , a na osnovi jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

68.Stoga je sklapanjem Dodatka ugovoru (sporazuma o konverziji), na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su preplaćeni iskorišteni za umanjenje budućih dospjelih anuiteta kredita.

69.Stoga prema mišljenju ovog suda tužitelj koji je sklopio sporazum o konverziji (Dodatak ugovoru o kreditu) iz članka 19.e. ZID ZPK, nakon sklapanja tog Dodatka nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, koji bi predstavljali možebitnu razliku između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK/15.Ovakav stav zauzeo je i Vrhovni suda Republike Hrvatske u svojoj odluci posl.br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.

70.Naime, sklapanjem predmetnog Dodatka ugovora o kreditu na način kako je propisan odredbom članka 19.c ZID ZPK/15 osiguran je povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za smanjenje budućih anuiteta, do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojem su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je tužitelj pristao.

71.Kako u trenutku zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu, pa i u trenutku objave ove presude, o pravnim učincima sporazuma o konverziji ugovora o kreditu i pravima potrošača u vezi toga, praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske evidentno nije jedinstvena, a nije ni, sukladno odredbi čl. 390. st. 2. ZPP-a, donesena odluka proširenog vijeća od trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa pravnim shvaćanjima kojima bi ostali sudovi bili vezani, te kako bi se strankama omogućilo raspravljanje o svim činjenicama koje bi mogle biti relevantne u ovom parnici, ovisno o pravnih shvaćanjima ne samo prvostupanjskog već i viših sudova, sud je prihvatio prijedlog tužitelja za provođenje financijskog vještačenja, te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da :

- da na dan 30. rujna 2015. nedospjela glavnica konvertiranog kredita u EUR iznosi 80.378,14 EUR,

- prema izračunu konverzije od 30. rujna 2015. korisnik je uplatama po kreditu u CHF preplatio konvertirani kredit u EUR za iznos od 804,87 EUR, odnosno za iznos od 6.142,83 kn (prema srednjem tečaju HNB 1 EUR = 7,632078 kn)

- da ako se promatraju samo pozitivni iznosi, razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. svibnja 2006.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 9.769,50 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'l' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR) (samo pozitivni iznosi),

- nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po gore navedenoj osnovi, za razdoblje od dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., kao i nakon uračunavanja efekata konverzije,preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 12.122,21 EUR (9.769,50 EUR glavnice i 2.352,71 EUR zateznih kamata,

- a ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni), razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. svibnja 2006.) do dana izračuna

- konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 9.286,65 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'l' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR) (svi iznosi),

- nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po gore navedenim osnovama, za razdoblje od dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., kao i nakon uračunavanja efekata konverzije,preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 11.146,67 EUR (9.286,65 EUR glavnice i 1.860,02 EUR zateznih kamata),

72.Nadalje vještak je utvrdio da je tuženik u konkretnom slučaju prilikom konverzije uzeo u obzir sve odredbe Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koje su regulirale način konverzije kredita denominiranih u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

73.Stranke nisu imale primjedaba na izračun vještaka Ručevića, time da je tuženik naveo da je navedeni nalaz i mišljenje irelevantan za ovaj postupak, jer su nalaz i mišljenje izrađeni prema otplatnom planu u CHF, a koji je provedbom konverzije u cijelosti izmijenjen i to s učinkom od trenutka zaključenja predmetnog kredita.

74.Sud je nalaz i mišljenje vještaka Ručevića ocijenio stručnim i objektivnim, ali je isti s obzirom na pravna shvaćanja ovog suda o spornim pravnim pitanjima u ovom predmetu neodlučan.

75.Naime, kao što je već naprijed detaljno obrazloženo, ocjenjujući provedene dokaze, te imajući u vidu odredbe ZID ZKP/15, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gos 1/2019-36. od 4. ožujka 2020. , budući da je doneseno oglednom sporu svrha kojeg je upravo osiguravanje jedinstvene primjene prava u sličnim sporovima, rješenje kojih ovisi o istom pravnom pitanju, ovaj sud smatra da potrošač koji je prihvatio konverziju (a što, za razliku od banaka, nije bio dužan) nema pravo potraživati i isplatu, bilo po osnovi naknade štete, bilo po osnovi stjecanja bez osnove, koje bi se temeljilo na ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, jer je osnovna svrha donošenja ZID ZPK/15 bila otklanjanje neravnoteže između banaka i potrošača nastale uslijed primjene ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF, odnosno dovođenje potrošača koji su takve ugovore sklopili u ravnopravan (dakle, ne i bolji) položaj s potrošačima koji su sklopili ugovore o kreditu denominiranom u EUR, odnosno denominiram u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.b ZID ZPK/15).

76.Dakle, budući da se radi o "…izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca" na koju se prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne mogu primijeniti opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK, te da je tako uspostavljena nova pravna osnova i to ne neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – konverzije, sukladno odredbama ZID ZPK/15, po mišljenju ovoga suda, potrošač koji je konverziju prihvatio nema pravo na isplatu eventualne razlike između plaćenih iznosa i onih koje bi platio pod pretpostavkom primjene početno tečaja CHF na dan puštanja kredita ,a koja razlika prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije u konkretnom slučaju postoji.

77.Naime, omogućavanjem potrošačima koji su prihvatili konverziju da, uz to dobiju i isplatu razlike između plaćenih iznosa i onih koje bi platili pod pretpostavkom primjene početno ugovorene kamatne stope i tečaja CHF na dan puštanja kredita (a na što imaju pravo potrošači koji konverziju nisu prihvatili), ravnoteža legitimnih interesa potrošača i banaka ponovno bi bila narušena te bi takvi potrošači bili dovedeni u privilegirani položaj u odnosu na potrošače koji su sklopili ugovore o kreditu denominiranom u EUR, denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u EUR, što bi bilo u izravnoj suprotnosti s kogentnim odredbama ZID ZPK, koje su bile preispitane i od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske pa bi ignoriranje tih odredbi od strane redovnih sudova bilo suprotno vladavini prava i trodiobi vlasti.

78.Zbog svega navedenoga, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev za isplatu.

79.Imajući na umu činjenicu da je tužitelj u ovom postupku zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu te činjenicu da domaća sudska praksa o pravima potrošača u slučaju izvršene konverzije nije ustaljena, usprkos činjenici što je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu odbijen kao neosnovan, po ocjeni ovog suda primjereno je bilo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka na temelju odredbe čl.154. st. 4. ZPP.

80.Po ocjeni ovog suda tužitelj u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh obzirom da se praksa sudova drugog stupnja razlikuje, zbog čega tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudskih prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene čl.154.st.1. ZPP, jer tužbeni zahtjev tužitelja, kao potrošača, nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

81.Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Zlataru 13. ožujka 2026.

S u d a c

Jelena Habulin

Uputa o pravnom lijeku!

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dn-a:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika