Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-147/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Račkom, odvjetniku u OD Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Oreškovićeva ulica 6 D/1, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 5. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja SS, odvjetničkog vježbenika u OD Rožman & Oredić iz Karlovca, te zz. tuženika DS, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, po objavi 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714 isplatiti tužitelju AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od dana 1. kolovoza 2018. do 19. rujna 2023. iznos od 777,13 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za prosinac 2018. na iznos od 290,34 EUR počev od 16. siječnja 2019. do isplate,

- za siječanj 2019. na iznos od 63,98 EUR počev od 16. veljače 2019. do isplate,

- za veljaču 2019. na iznos od 10,31 EUR počev od 16. ožujka 2019. do isplate,

- za travanj 2019. na iznos od 24,71 EUR počev od 16. svibnja 2019. pa do isplate,

- za svibanj 2019. na iznos od 42,73 EUR počev od 16. lipnja 2019. do isplate,

- za srpanj 2019. na iznos od 87,16 EUR počev od 16. kolovoza 2019. pa do isplate,

- za kolovoz 2019. na iznos od 7,02 EUR počev od 16. rujna 2019. do isplate,

- za prosinac 2019. na iznos od 4,94 EUR počev od 16. siječnja 2020. pa do isplate,

- za siječanj 2020. na iznos od 7,95 EUR počev od 16. veljače 2020. do isplate,

- za ožujak 2020. na iznos od 20,44 EUR počev od 16. travnja 2020. do isplate

- za travanj 2020. na iznos od 11,37 EUR počev od 16. svibnja 2020. pa do isplate,

- za lipanj 2020. na iznos od 5,74 EUR počev od 16. srpnja 2020. do isplate,

- za kolovoz 2020. na iznos od 61,59 EUR počev od 16. rujna 2020. pa do isplate,

- za rujan 2020. na iznos od 25,11 EUR počev od 16. listopada 2020. pa do isplate,

- za listopad 2020. na iznos od 26,28 EUR počev od 16. studenog 2020. do isplate

- za prosinac 2020. na iznos od 27,81 EUR počev od 16. siječnja 2021. do isplate,

- za lipanj 2021. na iznos od 54,70 EUR počev od 16. srpnja 2021. do isplate,

- za kolovoz 2021. na iznos od 4,95 EUR počev od 16. rujna 2021. pa do isplate,

po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke I ove presude.

III Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714 isplatiti tužitelju AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.581,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika Republike Hrvatske - Ministarstva obrane kao pripadnik Hrvatske kopnene vojske (HKoV-a), Gardijske oklopno-mehanizirane brigade, na poslovima djelatne vojne osobe, na dužnosti poslužitelja sredstava veze, s ustrojbenim činom vojnika i mjestom službe u Vinkovcima. Nadalje navodi da je Pravilnikom o izmjenama i dopunama pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ br. 70/2018) od 1. kolovoza 2018. propisano kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Poziva se i na druge propise te ističe da je odredbom čl. 142. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19) sukladno propisano kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Isto tako, odredbom čl. 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/2017), određeno je da se službeniku i namješteniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Osim toga Odredbom čl. 14. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 56/2022), određeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca, koja prethode mjesecu u kojemu koristi godišnji odmor (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ili u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, ovisno o tome što je za službenika i namještenika povoljnije. Također je sukladno odredbi čl. 81. Zakona o radu („Narodne novine“ br. NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

1.1. Tužitelj nastavno iznosi da mu tuženik u vremenskom razdoblju od 01.kolovoza 2018. do dana podnošenja tužbe nije isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno Zakonu o radu, Kolektivnom ugovoru i Pravilniku u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u (prethodna) tri mjeseca i da je stoga uskraćen u svojim materijalnim pravima s osnove vojne službe u OSRH. No, kao laik ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavio točno određeni tj. specificirani tužbeni zahtjev navođenjem točnog iznosa s osnova razlike naknade plaće za godišnji odmor, pa u tužbenom zahtjevu u tužbi predlaže da mu s te osnove tuženik isplati „neutvrđeni bruto iznos“ id. razlike naknade plaće sa zakonskom zateznom kamatom. Napominje još da je podnosio zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku, ali se isto Odvjetništvo nije očitovalo, pa je ostvario pravo na podnošenje tužbe. No, prethodno donošenju odluke predlaže prema članku 186.b. Zakona o parničnom postupku naložiti tuženoj Republici Hrvatskoj da dostavi svu potrebnu dokumentaciju za tužitelja kako bi moglo provesti financijsko knjigovodstveno vještačenje i nakon provedenog vještačenja precizirati tužbeni zahtjev. Potom predlaže donijeti presudu kojom će se dakle tuženiku naložiti da tužitelju isplati id. razliku plaće u neutvrđenom iznosu za utuženo razdoblje od 01.kolovoza 2018. do 19.rujna 2023. i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom, sve kako je naprijed navedeno.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, iako sukladno iznosi kako je odredbom čl. 142. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, 155/23 i 158/23) propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Dodaje da je navedena izmjena stupila na snagu 07.travnja 2018. Nadalje iznosi da je Zakonom o izmjenama o dopunama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, koji je objavljen u Narodnim novinama broj 30/18, izmijenjena odredba člana 142. na način da je propisano kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Navedena izmjena stupila je na snagu 7. travnja 2018., a nastavno iznosi da je Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, koji je objavljen u Narodnim novinama 70/18, izmijenjena odredba člana 4. te je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Za isti Pravilnik navodi da je stupio na snagu 9. kolovoza 2018. i nastavno da slijedom navedenog tužitelj neosnovano tvrdi kako je u cijelom utuženom razdoblju imao pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Dakle, tuženik smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, te je prilikom isplate predmetne naknade plaće tužitelju postupao sukladno navedenim propisima, pa predlaže odbiti njegov tužbeni zahtjev i tuženiku dosuditi troškove parničnog postupka.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio u uvid u Odluku Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Oružane snage Republike Hrvatske, Hrvatska kopnena vojska, Gardijska oklopno mehanizirana brigada od 03.03. 2020., u zahtjev za mirno rješenje spora upućen ODO-u u Karlovcu na listu 6-10 spisa, uvid u punomoći tužitelja na listu 85, 383, 386 – 388 i listu 390 spisa, kao i dokaz o uplati predujma na listu 329 spisa, uvid u odluke iz sudske prakse koje je tužitelj priložio na pripremnom ročištu od 13.03.2024., i uvid u Troškovnik tužitelja. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu i podnesak tuženika od 07.01.2022. s dokumentacijom o korištenja godišnjeg odmora u privitku, Nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka D & S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, Karlovac od 24.03.2025., podnesak tužitelja od 22.04.2025., podnesak tuženika od 28.05.2025. i podnesak tužitelja od 16.01.2026. godine.

4. Obzirom se tuženik protivio tužbi i osporavao potraživanje iz tužbe, bilo je potrebno provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje, a isto je provedeno na prijedlog tužitelja, po stalnom sudskom vještaku po izboru suda D & S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, Karlovac, Kralja Tomislava 10a. Pri tom je navedeno vještačenje pokazalo postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini, koju je onda tužitelj potraživao u preciziranom tužbenom zahtjevu kao u podnesku od 22.travnja 2025.godine.

5. Tijekom postupka izvršen je uvid u Odluku o rasporedu izdanu od strane MORH-a, OSRH-a, HKoV-a, Gardijsko oklopno mehanizirana brigada od 03.03.2020. kao na listu 5 spisa, koju je tužitelj priložio uz tužbu, a iz iste je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 01.03.2020. nadalje bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu HKoV-a, Gardijsko oklopno mehanizirane brigade, 1. mehanizirana bojna, Satnije veze, Mrežni vod, Desetina za mrežni vod, na ustrojbeno mjesto poslužitelja sredstava veze, s ustrojbenim činom vojnika i mjestom službe u Vinkovcima. U id. Odluci su sadržane i sastavnice za plaću tužitelja, pa je tako određeno da će se tužitelju isplaćivati plaća prema osobnom činu vojnika, uz dodatak A, A03 15 %, uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Također je navedeno da radni staž tužitelja na dan rasporeda iznosi 14-2-4, što znači 14 godina 2 mjeseca i 4 dana. No, iz navedene Odluke bilo je razvidno da je tužitelj i u vremenu do tada bio raspoređen također u istu ustrojbenu jedinicu i na isto ustrojbeno mjesto, ali u 3. Vod 1. desetine iste ustrojbene jedinice. Uz to je i iz druge pridonesene dokumentacije u spisu bio razvidan raspored tužitelja i njegovo ostvarivanje prava na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

6. U Nalazu i mišljenju od 24. ožujka 2025. sudski vještak D & S d.o.o. je najprije dao pregled zadatka i navoda stranaka u odnosu na predmetnu naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 01.kolovoza 2018.god. do 19.rujna 2023.god.. Vještak je naveo da je izračun neplaćene razlike plaće računao temeljem čl. 64. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o službi u Oružanim snagama RH (NN 30/18, 125/19), kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Od 5/2022 godine vještak je prilikom izračuna id. razlike naknade plaće za godišnji odmor primijenio odredbu čl. 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 56/22), kojom je propisano da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem koristi godišnji odmor (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ili u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, ovisno o tome što je za službenika i namještenika povoljnije. Također je dodao; ukoliko je tužitelj u mjesecu u kojem je bio na godišnjem odmoru, bio i na bolovanju, sate rada provedene na bolovanju a koji se uzimaju kao osnovica za izračun godišnjeg odmora, preračunao je na redovan rad po satnici redovnog rada, uvećano za dodatke koje bi tužitelj primio da je radio redovno.

6.1. Napomenuo je da je sukladno prijedlogu tužitelja prilikom izračuna predmetne razlike plaće za godišnji odmor uzeo u obzir primanja iz mirovne misije (oporezivi inozemni terenski dodatak na koji su plaćeni porezi i doprinosi), te je po izračunu prikazao neisplaćenu razliku naknade plaće za godišnji odmor u Tablici na listu 3-4 nalaza, odnosno list 334-335 spisa. Dakle, vještak je nakon izvršenog obračuna našao da bi tužitelju za utuženo razdoblje od 01.kolovoza 2018. do 19.rujna 2023. trebala biti isplaćena predmetna razlika naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 777,13 eur, a posebno je dodao i da tužitelju za utuženo razdoblje nisu vršene naknadne isplate na ime razlike plaće za godišnji odmor.

7. Tužitelj je nakon takvog izračuna precizirao tužbeni zahtjev i u podnesku od 22.travnja 2025. potraživao neisplaćenu naknadu plaće za godišnji odmor u ukupnom bruto iznosu od 777,13 eur sve sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos mjesečne razlike plaće. Uz to je potraživao troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

8. Navedeno potraživanje prihvaćeno je kao osnovano, imajući u vidu da je dakle člankom 64. ZID Zakona o službi u OS RH (NN 30/18), koji je stupio na snagu 7.4.2018. godine, propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da radi u redovnom radnom vremenu, ali najmanje u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.

9. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, NN 70/18, koji je stupio na snagu 9.8.2018., također je sukladno propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, ali najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

10. Isto tako može se primijeniti odredba članka 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine br. 73/13., 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, 155/23 i 158/23 koji je bio na snazi od 26. lipnja 2013.godine, a kojom je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radi u redovnom radnom vremenu, te je u čl. 4. st. 2.

11. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika, Narodne novine broj 54/14 i 70/18 sukladno navedeno da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da radi u redovnom radnom vremenu. No, u st. 3. istog članka propisano je da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 118/09, koja je stupila na snagu 1.listopada 2009.g., Odluka o izmjeni ove Odluke, Narodne novine broj 118/12 koja je stupila na snagu 1.studenog 2012.g., nadalje Odluka o rasporedu radnog vremena, Narodne novine broj 66/14 koja je stupila na snagu 1.lipnja 2014.g., zatim Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine broj 23/15 koja je stupila na snagu 1.ožujka 2015.g., Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine br. 84/15 koja je stupila na snagu 1.kolovoza 2015., te daljnje objavljene id. Odluke u NN 106/17, 39/18 i 46/18. To tim više što je Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora, NN 70/18, određeno da se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora može odrediti i u većem iznosu od prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

12. Također je člankom 81. stavak 1. Zakona o radu, NN 93/2014, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23, određeno da radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

13. U članku 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, Narodne novine 104/13, 153/13, 71/16, 123/16, 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20, 56/22, 58/23 i 128/23, navedeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a državnom službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna 3 mjeseca.

14. Dakle, na temelju Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 54/14 i 70/18, Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine broj 66/14, koja je stupila na snagu 1. 6. 2014., te Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine 23/15, 84/15, 106/17, 39/18 i 46/18, tužitelj ostvaruje pravo na dosuđene zatražene razlike naknade plaće za godišnji odmor u bruto iznosu, sukladno izračunu iz Nalaza i mišljenja uredujućeg financijsko-knjigovodstvenog vještaka, to tim više što je potonjim izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 70/18, propisano da se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora može odrediti i u većem iznosu od prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Pri tom čl. 81. Zakona o radu, Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR, propisuje da se kod određivanja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u obzir uzimaju prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), kao i imajući u vidu da je čl. 9. st. 3. ZR, te čl. 142. ZSOS-a i čl. 4. st. 2. Pravilnika, dana mogućnost da se djelatnim vojnim osobama naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora odredi i u većem iznosu od prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, to je usvojen tužbeni zahtjev i donesena odluka kao u točki I izreke ove presude.

15. Zatezna kamata priznata je prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa i to od 15. -tog odnosno 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, kako je to tužitelj naznačio, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i dr., izuzetno tužitelju nije dosuđena kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kakav je sadržan u dosuđenim iznosima bruto plaće odnosno naknade plaće, a to iz razloga jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14, 136/15, pročišćeni tekst 115/16 i 106/18, 121/19, 32/20, te članka 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1., 157/14, pročišćeni tekst 10/17, 128/17, 106/18 i 1/19, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom toga proizlazi da bruto plaća, koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće, pa je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata kao neosnovan i donesena je odluka kao u točki II izreke.

16. Tužitelju je prema članku 154. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 i 146/25), a obzirom na uspjeh u postupku priznat parnični trošak sukladno Odvjetničkoj tarifi i Troškovniku priloženom na listu 393 spisa. Kao opravdan tužitelju je dakle prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 ) i vrijednosti dosuđenog iznosa priznat trošak u iznosu od po 150,00 eur za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i podneska od 22.04.2025., te za zastupanje po punomoćniku na ročištu od 13.03.2024. i 05.02.2026. Za zastupanje na ročištu od 08.10.2025. tužitelju je priznata 50%-na naknada troška, obzirom se na istom ročištu nije meritorno raspravljalo nego je samo procesno stavljen prijedlog da se dodatno provede dokaz saslušanjem tužitelja osobno, od kojeg dokaza se kasnije odustalo pa je rasprava završena na ročištu 05.02.2026. Ujedno je potonja visina troška dosuđena i za ročište objave odluke, te je ukupno tužitelju za naprijed navedene radnje dosuđen trošak postupka u iznosu od 1.025,00 eur-a odnosno uključujući pripadajući pdv. iznos od 1.281,25 eura. Tom trošku pridodan je trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eur-a, pa je sveukupno tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 1.581,25 eur-a kao u točki III izreke ove odluke, sa zakonskom zateznom kamatom kao u točki III izreke.

U Karlovcu 13. ožujka 2026.

Sudac;

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1.Tužitelju po punom. OD Rački i Kolege iz Zagreba.

2.Tuženiku po zz. ODO-u u Karlovcu na br. P-DO-132/2023.