REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
10 000 ZAGREB
Poslovni broj: O-983/2026-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Andriji Krivaku, u ostavinskom postupku iza umrlog ŠĐ (ime oca: Š) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (datum rođenja: **.**.1984. / datum smrti: **.**.2025.), državljanina Republike Hrvatske, nakon održanog ročišta, 13. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Općinski građanski sud u Zagrebu oglašava se nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1. Ostavinski postupak iza umrlog ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pokrenut je pred ovim sudom nakon što je sud 05.02.2026. primio smrtovnicu.
2. Ostavinski postupak pokrenut je pred nenadležnim sudom.
3. Uredba (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju (Uredba br. 650/2012) uređuje niz pitanja vezanih uz prekogranično nasljeđivanje: nadležnost, mjerodavno pravo, priznavanje, izvršivost i izvršenje odluka, javnih isprava i sudskih nagodbi te uspostavu Europske potvrde o nasljeđivanju. Uredba obuhvaća sve građanskopravne aspekte nasljeđivanja, tj. sve oblike prijenosa imovine, prava i obveza do kojih dolazi u slučaju smrti fizičke osobe (ostavitelja). Svrha navedene uredbe je osigurati građanima u europskom pravnom prostoru (nasljednicima, zapisovnicima, vjerovnicima i drugim osobama) učinkovitu pravnu zaštitu njihovih prava koja nastaju u slučaju smrti fizičke osobe (ostavitelja). Navedeno se postiže, između ostaloga, i na način da se uvodi osnovno pravilo prema kojem nasljeđivanje uređuje predvidivo pravo koje je blisko povezano i koje uređuje nasljeđivanje u cijelosti, tj. nasljeđivanje sve imovine koja čini ostavinu bez obzira na vrstu imovine (pokretnine, nekretnine, prava i dr.) i bez obzira je li imovina smještena u drugoj državni članici EU ili u trećoj državi – sprječavanje fragmentacije nasljeđivanja. Također, svrha navedene uredbe postiže se i uvođenjem usklađenih pravila o rješavanju sukoba zakona (kolizijskih pravila) kako bi se spriječio nastanak oprečnih ishoda.
4. Uredba (EU) br. 650/2012 u čl.4. propisuje da su za odlučivanje o nasljeđivanju u cijelosti nadležni sudovi države članice u kojoj je umrli imao svoje uobičajeno boravište u trenutku smrti.
4.1. Uredba (EU) br. 650/2012 u čl.15. propisuje da će se sud, kada se pred sudom države članice pokrene postupak o nasljednoj stvari za koji taj sud u skladu s ovom Uredbom nije nadležan, po službenoj dužnosti proglašava nenadležnim.
4.2. Uredba (EU) br. 650/2012 u čl.83. propisuje da se ista primjenjuje na nasljeđivanje osoba koje umru 17.08.2015. ili nakon toga.
4.3. Uredba (EU) br. 650/2012 u toč.23. Uvoda propisuje da bi opća poveznica za potrebe utvrđivanja i nadležnosti i mjerodavnog prava trebala biti uobičajeno boravište ostavitelja u vrijeme smrti.
4.4. Prilikom utvrđivanja uobičajenog boravišta ostavitelja ostavinski sud vrši ukupnu procjenu životnih okolnosti ostavitelja tijekom posljednjih godina njegovog života i u trenutku smrti, uzimajući u obzir sve odlučne činjenične elemente, posebno trajanje i stalnost prisutnosti ostavitelja u dotičnoj državi te uvjete i razloge za tu prisutnost (toč.23. Uvoda Uredbe (EU) br. 650/2012).
4.5. U slučaju da je ostavitelj zbog profesionalnih ili ekonomskih razloga otišao živjeti u inozemstvo kako bi tamo radio, ponekad dugo vremena, ali je zadržao blisku i stabilnu vezu sa svojom državom podrijetla, može se smatrati da je ostavitelj imao svoje uobičajeno boravište u svojoj državi podrijetla u kojoj je bilo središte interesa njegove obitelji i njegov društveni život (toč.24. Uvoda Uredbe (EU) br. 650/2012).
4.6. Ako je ostavitelj živio u nekoliko država naizmjence ili ako je putovao iz jedne države u drugu, a da se nije stalno nastanio u bilo kojoj od njih. Ako je ostavitelj bio državljanin jedne od tih država ili ako je imao svu svoju glavnu imovinu u jednoj od tih država, državljanstvo ili mjesto te imovine mogli bi biti poseban čimbenik u ukupnoj procjeni svih činjeničnih okolnosti (toč.24. Uvoda Uredbe (EU) br. 650/2012).
4.7. U slučaju da je ostavitelj preselio u državu svojeg uobičajenog boravišta relativno nedavno prije svoje smrti i sve okolnosti slučaja ukazuju na to da je očigledno bio više povezan s drugom državom može se smatrati da pravo mjerodavno za nasljeđivanje ne bi trebalo biti pravo države uobičajenog boravišta ostavitelja, nego radije pravo države s kojom je ostavitelj očigledno bio više povezan (toč.25. Uvoda Uredbe (EU) br. 650/2012).
5. Razlozi zbog kojih je potrebno utvrditi sve navedene činjenice je kako bi na taj način utvrđeno uobičajeno boravište bilo ono uobičajeno boravište koje ostavitelja dovodi u blisku i stabilnu vezu s dotičnom državom, uzimajući u obzir konkretne ciljeve Uredbe – uređivanje nasljeđivanja u cijelosti, tj. sprječavanje fragmentacije nasljeđivanja i uvođenje usklađenih pravila o rješavanju sukoba zakona (kolizijskih pravila) kako bi se spriječio nastanak oprečnih ishoda.
6. Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u čl.288. propisuje da uredba ima opću primjenu, da je obvezujuća je u cijelosti i da se izravno primjenjuje u svim državama članicama.
6.1. Ustav Republike Hrvatske (Ustav RH) u čl.141.c.st.1. propisuje da je ostvarivanje prava koja proizlaze iz pravne stečevine Europske unije, izjednačeno s ostvarivanjem prava koja su zajamčena hrvatskim pravnim poretkom.
6.2. Pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama Europske unije primjenjuju se u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom Europske unije (čl.141.c.st.2. Ustav RH).
6.3. Hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini Europske unije (čl.141.c.st.3. Ustav RH).
6.4. Sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava (čl.115.st.2. Ustav RH).
7. S obzirom na navedene odredbe Ustava RH i Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) hrvatski su sudovi u obvezi primjenjivati pravo EU (uključujući i pravna stajališta Suda EU), kao i hrvatsko (domaće) pravo tumačiti u skladu s pravom EU – tzv. usklađeno tumačenje.
8. Iz spisa predmeta (iskaza nasljednika / predlagatelja) proizlazi da je ostavitelj od 2015. živio u [adresa], a da je u Republici Hrvatskoj prijavljivao prebivalište / boravište samo radi izdavanja putovnice. Iz podataka navedenih u Jedinstvenom registru osoba (JRO) proizlazi da je ostavitelj imao prijavljeno prebivalište u [adresa] u razdoblju od 05.05.2021. do 07.07.2025. (list 17. spisa). Međutim, nisu poznati podaci je li to bilo ostaviteljevo uobičajeno boravište.
9. Uzimajući u obzir navedena činjenična utvrđenja sud ne može sa sigurnošću utvrditi je li uobičajeno boravište ostavitelja bilo u [adresa] ili Kraljevini Španjolskoj. Međutim, sud nedvojbeno može zaključiti da ostavitelj nije imao uobičajeno boravište u [adresa]. Posljedično, sud smatra da ostavitelj nije imao blisku i stabilnu vezu sa Republikom Hrvatskom.
10. S obzirom da ostavitelj u trenutku smrti nije imao uobičajeno boravište u [adresa], sud se na temelju čl.4., a u vezi čl.15. Uredbe br. 650/2012 oglasio nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari tj. u ovom ostavinskom postupku.
10.1. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 13. ožujka 2026.
SUDAC:
Andrija Krivak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku petnaest (15) dana od primitka otpravka rješenja. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka (čl.188. ZN).
DOSTAVITI:
1. Nasljedniku / predlagatelju, po zakonskom zastupniku
2. U spis