REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1220/2021-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja osobno te punomoćnika stranaka, 13. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 1.259,56 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatu iznosa 244,02 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2019. do isplate.

III Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 428,26 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatu iznosa 107,07 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 2019. do isplate.

V Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju GK, OIB: [osobni identifikacijski broj]:

- iznos 2,66 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. travnja 2019. do isplate,

- iznos 1,40 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. lipnja 2019. do isplate,

- iznos 5,31 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27. lipnja 2019. do isplate,

- iznos 2,66 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. srpnja 2019. do isplate,

- iznos 1,33 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. kolovoza 2019. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VI Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatu iznosa 0,66 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. travnja 2019. do isplate, 0,35 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. lipnja 2019. do isplate, 1,33 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27. lipnja 2019. do isplate, 0,66 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. srpnja 2019. do isplate i 0,33 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. kolovoza 2019. do isplate.

VII Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, naknaditi tužitelju GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 2.092,74 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 7. svibnja 2021. podnio tužbu u kojoj je naveo da je 26. prosinca 2018. sudjelovao u prometnoj nezgodi kao putnik u osobnom vozilu registarske oznake [registarska oznaka], osiguranom kod tuženika, pri čemu je zadobio tjelesne ozljede. Stoga tužitelj potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu 18.750,00 kuna, odnosno umanjeno za isplaćenih 3.650,00 kuna, iznos 15.100,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama. Također potražuje naknadu imovinske štete za izgubljenu zaradu u iznosu 9.221,52 kune s pripadajućim zateznim kamatama te na ime troškova liječenja iznos 226,42 kune s pripadajućim zateznim kamatama. Stoga tužitelj u tužbi predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku isplatiti mu na ime neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos 15.100,00 kuna, na ime izgubljene zarade iznos 9.221,52 kune s pripadajućim zateznim kamatama te na ime troškova liječenja iznos 226,42 kune s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je, očitujući se na navode tužbe, u odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Istaknuo je prigovor isključive odgovornosti tužitelja zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa, nepropisnog prijevoza te zbog pristanka na vožnju s vozačem pod utjecajem alkohola. Osporio je visinu tužbenog zahtjeva te je osporio tijek zateznih kamata. Zaključno je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova.

3. U podnesku od 18. lipnja 2021. tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku isplatiti mu na ime neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos 15.100,00 kuna, na ime izgubljene zarade iznos 9.221,52 kune s pripadajućim zateznim kamatama te na ime troškova liječenja iznos 251,21 kunu s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama (listovi 108-109 spisa).

3.1. U podnesku od 18. listopada 2022. tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku isplatiti mu na ime neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos 11.600,00 kuna, na ime izgubljene zarade iznos 9.221,52 kune s pripadajućim zateznim kamatama te na ime troškova liječenja iznos 251,21 kunu s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama (listovi 135-136 spisa).

3.2. U podnesku od 8. svibnja 2023. tužitelj je iznose čiju isplatu potražuje konvertirao u valutu euro (listovi 151-152 spisa).

3.3. Na ročištu održanom 4. veljače 2026. tužitelj je konačno postavio svoj zahtjev na način da je predložio donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti mu na ime neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos 1.503,58 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2019. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, na ime izgubljene zarade iznos 535,33 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 2019. do isplate te na ime troškova liječenja iznos 16,69 eura s pripadajućim zateznim kamatama kao u podnesku od 28. svibnja 2025., uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama (list 252 spisa).

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u potvrdu od 6. rujna 2019. (listovi 10-11 spisa), obrasce IP 1 (listovi 12-19, 23-32 spisa), potvrdu poslodavca tužitelja (listovi 20-22 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 33 spisa), račune (listovi 34-40 spisa), medicinsku dokumentaciju (listovi 41-56 spisa), odštetni zahtjev (listovi 57 i 59 spisa), odgovor na odštetni zahtjev (list 58 spisa), zdravstveni karton na CD-u (list 119 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-217/2020, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću (listovi 126-128 i 141-142 spisa), izveden je dokaz kombiniranim prometnim sudskomedicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dipl.ing. Igoru Jakopliću i dr. Petru Škaviću (listovi 215- 219, 223-228 i 249 spisa), saslušani su tužitelj (list 249 spisa) te svjedoci ĆK (list 250 spisa), OK (list 250 spisa) i BK (list 251 spisa).

4.1. Obzirom da su punomoćnici stranaka na ročištu održanom 4. veljače 2026. odustali od svih predloženih, a neizvedenih dokaza sud nije izveo druge dokaze (list 252 spisa).

4.2. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade na ime neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, izgubljenu zaradu te troškove liječenja u ukupnom iznosu 2.055,60 eura s pripadajućim zateznim kamatama, sve povodom štetnog događaja od 26. prosinca 2018. kada je kao putnik stradao u osobnom vozilu registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao osiguranik tuženika, a u kojem događaju je zadobio tjelesne ozljede.

5.1. Između stranaka nisu sporni nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika.

5.2. Između stranaka je sporno je li tužitelj suodgovoran za nastalu štetu, odnosno je li pristao na vožnju s vozačem u alkoholiziranom stanju te jesu li ozljede koje je pretrpio bile u uzročnoj vezi s nevezivanjem sigurnosnim pojasom. Također je sporna i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

6. Na tužitelja kao putnika u vozilu osiguranom kod tuženika primjenjuje se odredba čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO), odnosno odgovornost tuženika je objektivna. Međutim, tuženik se može osloboditi od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika, odnosno oslobađa se djelomično, ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO).

7. Uvidom u kazneni spis Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K- 217/2020 utvrđeno je da je osiguranik tuženika EK pravomoćnom presudom proglašen krivim što je dana 26. prosinca 2018. oko 14,55 sati, u mjestu Igrišće, protivno članku 199. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine" broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. i 108/17.:, dalje: ZOSPC), pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od 1,06 g/kg alkohola u krvi, upravljao osobnim automobilom reg. ozn. [registarska oznaka] kolnikom ulice Dugi Konec u smjeru juga, te dolaskom u blizinu kbr. 1B, uslijed stanja alkoholiziranosti u kojemu se nalazio i nesposobnosti za sigurno upravljanje osobnim vozilom, protivno članku 47. stavak 1. i 2. ZOSPC, vozilo u kretanju nije držao na dovoljnoj udaljenosti od desnog ruba kolnika, uslijed čega je desnim kotačima zahvatio meki teren uz desni zapadni rub kolnika i izgubio nadzor nad vozilom, te njime sletio izvan kolnika u desno u odvodni kanal uz zapadni rub kolnika, kojom prilikom su putnici u vozilu BK i ĆK zadobili teške tjelesne ozljede i to BK u vidu rane razderotine desnog čeono tjemenog i desnog tjemeno zatiljnog dijela glave, prijelom zglobne čašice lijevog kuka uz iščašenje glavice lijeve bedrene kosti, prijelome 3. do 8. lijevog rebra i prijelom 6. desnog rebra, a ĆK u vidu višestrukog prijeloma donjeg dijela desne natkoljenične kosti, prijeloma donjeg kraja obje kosti desne podlaktice, natučenje s ranom razderotinom čela, natučenje desne strane zdjelice, natučenje desne natkoljenice i desne potkoljenice, te rane razderotine lijeve potkoljenice,

- dakle, iz nehaja kao sudionik u prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi pa je zbog toga prouzročio teške tjelesne ozljedu druge osobe

- čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano i kažnjivo po članku 227. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17.: dalje: KZ/11.

8. Odlučna činjenica za eventualni doprinos tužitelja je, je li on znao da je vozač EK u alkoholiziranom stanju, jer vožnja u automobilu kojim upravlja osoba pod utjecajem alkohola ne može se smatrati vožnjom bez određenog rizika pa bi zato tužitelj, koji je pristao na vožnju u takvim okolnostima, bio suodgovoran za štetu koja je nastala, jer je svjesno pristao na eventualne štetne posljedice takve vožnje.

8.1. Radi utvrđenja navedene činjenice sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka ĆK, OK i BK.

8.2. Saslušani tužitelj u svom iskazu naveo je da su se on i ĆK na dan štetnog događaja našli na kavi sa OK i BK te da su prvo popili kavu, a nakon toga 3-4 runde žestokih alkoholnih pića. Tijekom tog druženja u nekom trenutku pridružio im se EK. Dalje je iskazao da je on također pio nešto žestoko te da je popio također 3-4 runde. Iskazao je da su se vozili osobnim vozilom marke Alfa predviđenim za prijevoz 5 osoba.

8.3. Saslušana svjedokinja ĆK u svom iskazu navela je da je s tužiteljem došla na kavu. Zbog proteka vremena ne sjeća se tko je već bio tamo, a tko je došao naknadno. Popili su kavu i po jedno kratko alkoholno piće. Tužitelj i ona popili su po jedno kratko alkoholno piće, a za ostale ne može reći.

8.4. Svjedok OK u svom iskazu naveo je da ih je u kafiću bilo petero. Ne zna tko je bio cijelo vrijeme, a tko je eventualno naknadno došao. Za sebe može reći da je popio nekoliko malih rakija, a ne sjeća se što je sve EK popio s njima. Vozač mu se činio sposobnim za vožnju.

8.5. Saslušani svjedok BK u svom iskazu naveo je da su prije ulaska u automobil svi bili u kafiću. Koliko se sjeća svi su se zajedno družili te su cijelo vrijeme njih 5 bilo zajedno. Pili su alkoholna pića, ali zbog proteka vremena ne može reći koja ni koliko. Svi su pili alkoholna pića, pa tako i EK. Vozilo je bilo karavan i predviđeno za prijevoz pet osoba. Ne može reći je li mu se vozač činio sposoban za vožnju, jer je i sam popio nekoliko pića.

8.6. Slijedi da su iskazi svjedoka i tužitelja u bitnome suglasni, zbog čega ih ovaj sud u pretežitom dijelu prihvaća. Tako tužitelj i svi svjedoci suglasno iskazuju da su prije sjedanja u automobil, kojim je upravljao EK, proveli neko vrijeme u kafiću zajedno s njim te da su konzumirali alkohol. I sam tužitelj u svom iskazu naveo je da je EK, kao i oni popio 3-4 runde žestokih alkoholnih pića.

8.7. Slijedom navedenog, iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja sud je utvrdio da su vrijeme prije predmetnog štetnog događaja tužitelj i osiguranik tuženika proveli u ugostiteljskom objektu te da su se družili zajedno s ostalim saslušanim svjedocima konzumirajući alkohol.

8.8. Obzirom na gornja utvrđenja sud je zaključio da je tužitelj znao da je vozač vozila u kojem se nalazio u trenutku štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola i da je pristao na vožnju s alkoholiziranim vozačem i na posljedice koje mogu proizaći iz takve vožnje. Pri tome, prema shvaćanju ovog suda, nije odlučno je li tužitelj točno mogao procijeniti i stupanj alkoholiziranosti vozača (tako i VSRH u svojoj odluci Rev-975/09). Stoga sud smatra da je tužitelj s tog osnova suodgovoran u omjeru od 20% za nastanak predmetnog štetnog događaja.

9. Nadalje, iz iskaza saslušanih tužitelja i svjedoka BK proizlazi da se radilo o osobnom vozilu predviđenom za prijevoz pet osoba, pa su neosnovani prigovori tuženika koji se odnose na suodgovornost tužitelja zbog „nepropisnog prijevoza“.

10. Radi utvrđenja je li tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio vezan sigurnosnim pojasom te je li eventualno nevezivanje sigurnosnim pojasom u uzročnoj vezi sa ozljedama koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju provedeno je kombinirano prometno-sudskomedicinsko vještačenje po vještacima dipl.ing. Igoru Jakopliću i dr. Petru Škaviću.

10.1. Iz prometnog dijela kombiniranog prometnog sudskomedicinskog vještačenja proizlazi da je prilikom nezgode došlo do slijetanja osobnog vozila osiguranika tuženika ALFA ROMEO reg. oznake [registarska oznaka] u kojem se nalazio tužitelj van desnog ruba kolnika ulice Dugi Konec u naselju Igrišće kod kbr 1B, pri čemu vozilo prelijeće preko kanala oborinskih voda položenog okomito na kolnik i prednjim dijelom udara u suprotnu obalu kanala, nakon čega pada u dno korita kanala oslonjeno na kotače. Prema nastalim oštećenjima na vozilu i zemljanoj obali kanala oborinskih voda, proizlazi da je vozilo u kojem se nalazio tužitelj prilikom naleta na obalu kanala zadobilo promjenu brzine od oko 50 km/h. Tijela putnika su u trenutku naleta vozila na obalu kanala poletjela u odnosu na karoseriju vozila prema naprijed.

Vozilo je prije naleta na obalu kanala moralo biti u silaznoj putanji kosog hica, dakle ubrzavalo je djelovanjem gravitacije prema dolje, zbog čega su se tijela putnika prije udara u obalu kanala pomicala u odnosu na karoseriju vozila prema krovu vozila, pri čemu bi da su putnici bili vezani došlo do djelomičnog izvlačenja trake pojasa za oko 10-15 cm, što bi odmah zatim pri naletu vozila na obalu kanala dovelo do bitno umanjene funkcije zadržavanja tijela putnika sigurnosnim pojasevima.

Prema stanju sigurnosnog pojasa nije moguće utvrditi da li je tužitelj u trenutku nezgode bio vezan (list 219 spisa).

10.2. Iz sudsko medicinskog dijela kombiniranog vještačenja proizlazi da se radilo o kompliciranoj prometnoj nesreći u kojoj je prvo došlo do slijetanja vozila u kojem se nalazio tužitelj van desnog ruba kolnika, zatim kretanja vozila desnim kotačima po zatravljenoj bankini nakon čega više desnom stranom vozila prelazi na zatravljeni pokos nasipa trupa ceste, kad se vozilo dalje kreće nagnuto na desnu stranu za oko 15°. Nakon prijeđenog puta van kolnika u duljini od oko 28,6 metara vozilo udara u zemljanu izbočinu koja je formirana radi olakšavanja kolnog prilaza poljoprivrednoj površini uz cestu, da bi nakon toga preletjelo daljnju duljinu puta od 13,50 metara do mjesta udara u odnosu na kolnik ceste poprečno postavljenu sjevernu obalu kanala oborinskih voda. Nakon udara u izbočinu vozilo se kreće po putanji kosog hica, u drugoj fazi kojeg počinje ponirati tako da prednjim dijelom udara u gornju zonu južne obale kanala oborinskih voda, u koji konačno pada i smiruje se. Prema nastalim oštećenjima na vozilu i zemljanoj obali kanala oborinskih voda, proizlazi da je vozilo u kojem se nalazio tužitelj prilikom naleta na obalu kanala zadobilo promjenu brzine od oko 50 km/h, pri čemu su tijela putnika unutar vozila a time i tužitelja poletjela, u odnosu na karoseriju vozila, prema naprijed. Vozilo je prije naleta na obalu kanala moralo biti u silaznoj putanji kosog hica, dakle ubrzavalo je djelovanjem gravitacije prema dolje, zbog čega su se tijela putnika prije udara u obalu kanala pomicala u odnosu na karoseriju vozila prema krovu vozila, pri čemu bi da su putnici bili vezani došlo do djelomičnog izvlačenja trake pojasa za oko 10-15 cm, što bi odmah zatim pri naletu vozila na obalu kanala dovelo do bitno umanjene funkcije zadržavanja tijela putnika sigurnosnim pojasevima, te sa prometno-tehničkog stajališta nije moguće utvrditi da li je tužitelj u trenutku nezgode bio vezan ili nije.

S obzirom na kompliciranu dinamiku odigravanja prometne nesreće i višekratna gibanja (slijetanje s kolnika na meki teren, vožnja po mekom terenu, prelazak na zatravljeni pokos nasipa trupa ceste i vožnja pod nagibom od 15° udesno, te let vozila u silaznoj putanji kosog hitca) vozila prije samog udarca u obalu kanala i zaustavljanja, a radi čega dolazi do pomicanja tijela putnika unutar kabine vozila u raznim smjerovima, koji su nedovoljne sile da dođe do zatezanja sigurnosnog pojasa, proizlazi da je u trenutku udarca u obalu kanala, tijelo tužitelja, bilo, neovisno o vezivanju sigurnosnim pojasom, u nekom drugom - promijenjenom položaju od uobičajenog. Iz navedenog razloga nije moguće niti sa sudskomedicinskog stajališta, zaključivati o tome je li tužitelj u trenutku prometne nesreće bio vezan sigurnosnim pojasom ili nije, no utvrđene ozljede kao i ozljede u vidu postavljenih dijagnoza mogao je, u konkretnoj prometnoj nesreći, komplicirane dinamike odigravanja, a kako je to utvrđeno po prometnom vještaku, zadobiti neovisno o vezivanju sigurnim pojasom (listovi 227-228 spisa).

10.3. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje, dok je tuženik predložio usmeno saslušati dr. Petra Škavića radi očitovanja bi li navedene ozljede tužitelja bile manjeg opsega da je bio vezan sigurnosnim pojasom.

10.4. Vještak dr. Petar Škavić, saslušan na ročištu 4. veljače 2026. iskazao je da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja te da, uzimajući u obzir položaj sjedala tužitelja, komplicirano odvijanje predmetnog štetnog događaja – prometne nezgode te činjenicu da je tužitelj zadobio tek površinske ozljede, pretežito lijeve strane tijela te trzajnu ozljedu vrata, ne vidi da bi eventualno vezivanje sigurnosnim pojasom spriječilo nastanak utvrđenih ozljeda ili da bi iste bile manjeg opsega (list 249 spisa).

10.5. Nakon usmenog očitovanja tuženik više nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dr. Petra Škavića. Stoga je nalaz i mišljenje dr. Petra Škavića i dipl. ing. Igora Jakoplića sud prihvatio u cijelosti, jer u njihovom nalazu i mišljenju nije bilo proturječnosti niti nedostataka te se nije pojavila sumnja u pravilnost danog mišljenja.

10.6. Stoga je sud utvrdio da bi tužitelj zadobio predmetne ozljede i da je bio vezan sigurnosnim pojasom pa su neosnovani prigovori tuženika koji se odnose na suodgovornost tužitelja zbog nevezivanja pojasom.

11. Iz nalaza i mišljenja dr. Miljenka Franića proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio opisane ozljede. Liječen je i obrađivan po ortopedu, fizijatru. Tijekom liječenja nošen je S ovratnik te je provedena fizikalna terapija.

Nakon završenog liječenja kod tužitelja zaostaju povremeni bolovi u vratnoj kralježnici u smislu ukočenosti, napete paravertebralna muskulatura te trapezijusi. Bolne i ograničene kretnje vratne kralježnice slabijeg stupnja.

Svoj nalaz i mišljenje temelji na kompletnoj medicinskoj dokumentaciji koju je ranije citirao i na temelju kliničkog pregleda koji je obavio za potrebe izrade vještva. Mišljenja je da je tužitelj bio nesposoban za svoje uobičajene aktivnosti do 20. svibnja 2019.

Navedene ozljede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju su uzročno- posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem. Mišljenja je da se zdravstveno stanje tužitelja u vezi štetnog događaja s ortopedsko traumatološkog stajališta stabiliziralo 20. svibnja 2019. nalazom fizijatra, a uzevši u obzir karakter zadobivene ozljede te priloženu medicinsku dokumentaciju.

Trajne posljedice nakon navedene ozljede vratne kralježnice zaostaju u visini od 2%.

Strah: tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 2 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, slabijeg intenziteta 15 dana sve kumulativno.

Bol jakog intenziteta imao je 2 dana, srednje jakog intenziteta 10 dana, a manjeg intenziteta još naredna 20 dana sve kumulativno.

Tuđa pomoć i njega: kod kućnih poslova, održavanja osobne higijene te odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju bila je potrebna 2 sata dnevno kroz prvih 20 dana liječenja. U narednom periodu od 20 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno (listovi 127-128 spisa).

11.1. U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 11. siječnja 2023. vještak je naveo da su ozljede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem.

Mišljenja je da postoji uzročno posljedična veza između bolovanja i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju te se s ortopedsko traumatološkog stajališta zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo 20. svibnja 2019. nalazom fizijatra, a uzevši u obzir karakter zadobivene ozljede te priloženu medicinsku dokumentaciju (listovi 141- 142 spisa).

11.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dr. Miljenka Franića, jer je isti jasan i obrazložen, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, nema nedostataka te se nije pojavila sumnja u pravilnost danog mišljenja, a niti jedna od stranaka nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

12. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a, čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

12.1. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je prije svega imao na umu cilj kojemu služi ta naknada, da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom te slijedeće kvalifikatorne okolnosti:

- vrstu i lokalitet ozljeda (istegnuće vratne paravertebralne muskulature, udarac i ogrebotine glave, ogrebotine lijeve uške, udarac u lijevo rame i hemitoraks, udarac i ogrebotine lijeve šake, udarac u desnu natkoljenicu, udarac i ogrebotine lijevog koljena),

- utvrđeni intenzitet i duljinu trajanja pretrpljenih fizičkih boli (jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana te slabijeg intenziteta 20 dana),

- utvrđeni intenzitet i duljinu trajanja pretrpljenog straha (jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 15 dana) te

- stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužitelja u opsegu 2%, uz životnu dob tužitelja (rođen 1977.) i trajnost posljedica, kao i oblike u kojima se isti manifestiraju (povremeni bolovi u vratnoj kralježnici u smislu ukočenosti, napete paravertebralne muskulature te trapezijusi i bolne i ograničene kretnje vratne kralježnice slabijeg stupnja).

12.2. Stoga, prema ocjeni ovog suda, tužitelju po osnovi naknade neimovinske štete u vezi predmetnog štetnog događaja pripada ukupan iznos 2.000,00 eura.

12.3. Ističe se da je, osim prethodno navedenog, prilikom odmjeravanja visine pretrpljene štete ovaj sud imao na umu i to da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade te da prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. Osim toga, sud je imao na umu i da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV- 47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. do donošenja ove odluke (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž-3137/24 od 25. srpnja 2024. i dr.).

12.4. Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a, tužitelju za 60 sati potrebne tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada. Tužitelju su tuđu pomoć i njegu pružali članovi obitelji.

12.5. Sud je temeljem odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 - čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) utvrdio visinu cijene sata pružanja nestručne pomoći i njege u iznosu 3,00 eura po satu, zbog čega tužitelju pripada pravo na tu naknadu u ukupnom iznosu 180,00 eura. Ističe se da je sud cijenu pružanja nestručne pomoći i njege utvrdio slobodnom ocjenom, uzevši u obzir vrijeme pružanja tuđe pomoći i njege

– 2018 godine te činjenicu da se cijena tuđe pomoći određuje prema cijeni sata rada NKV radnika u mjestu prebivališta tužitelja.

12.6. Tužitelju dakle na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu povodom štetnog događaja od 26. prosinca 2018. pripada ukupan iznos 2.180,00 eura.

12.7. Obzirom da doprinos tužitelja nastanku štete iznosi 20%, kako je to ranije obrazloženo, to je ukupni iznos valjalo razmjerno umanjiti pa tužitelju pripada 1.744, eura.

12.8. Međutim, kako je tužitelju u mirnom postupku isplaćen iznos 484,44 eura (3.650,00 kuna), to je tužitelju dosuđen daljnji iznos 1.259,56 eura.

12.9. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade štete od 28. svibnja 2019. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva (list 59 spisa), temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a u vezi čl. 12. st. 4. ZOOP-a (tako i VSRH u Rev-1770/15 od 11. travnja 2018., Rev-2767/18 od 30. lipnja 2020., Rev-1716/17 od 27. siječnja 2021. i dr.).

12.10. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama I i II izreke ove presude

14. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

14.1. Na ročištu održanom 4. veljače 2026. punomoćnici stranaka učinili su nespornim visinu izgubljene zarade u iznosu 1.070,66 eura.

14.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka Franića, na koji niti jedna od stranaka nije imala primjedbi, proizlazi da postoji uzročno posljedična veza između bolovanja i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju

14.3. Kako je tuženik na ime izgubljene zarade u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos 535,33 eura, to je tužitelju dosuđen daljnji iznos 535,33 eura, odnosno obzirom na doprinos tužitelja nastanku štete u opsegu 20%, tužitelju na ime izgubljene zarade pripada iznos 428,26 eura.

14.4. Tužitelju su na dosuđeni iznos izgubljene zarade dosuđene zatezne kamate kako je zatraženo od 1. ožujka 2019. do isplate, obzirom da je tuženik u podnesku od 3. studenog 2022. učinio nespornim tijek zatezne kamate na izgubljenu zaradu od 1. ožujka 2019.

14.5. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

15. Slijedom navedenog odlučeno kao u točkama III i IV izreke ove presude.

16. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

16.1. Na ročištu održanom 4. veljače 2026. tužitelj je tražio isplatu troškova liječenja u iznosu 3,32 eura, 1,75 eura, 6,64 eura, 3,32 eura i 1,66 eura.

16.2. Punomoćnik tuženika učinio je nespornim visinu i opravdanost troškova liječenja u navedenim iznosima.

16.3. Stoga je utvrđeno da tužitelju pripadaju navedeni iznosi na ime troškova liječenja.

16.4. Kako doprinos tužitelja nastanku štete iznosi 20%, to su tužitelju na ime troškova liječenja dosuđeni iznosi 2,66 eura, 1,40 eura, 5,31 eura, 2,66 eura i 1,33 eura.

16.5. Tužitelju su na dosuđene iznose troškova liječenja dosuđene zatezne kamate kako je zatraženo od prvog dana nakon dana dospijeća računa (listovi 34-38 i 40 spisa).

16.6. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

17. Slijedom navedenog odlučeno kao u točkama V i VI izreke ove presude.

18. U smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj je uspio u sporu sa 91,5% (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj je uspio sa 83%, u pogledu uspjeha u dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva uspio je sa 100%, dakle ukupno kad se ta dva postotka zbroje i podijele sa dva tužitelj je ukupno uspio sa 91,5%).

18.1. U smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tuženik je uspio u sporu sa 8,5% (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio je sa 17%, u pogledu uspjeha u dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva uspio je sa 0%, pa kada se ta dva postotka zbroje i podijele sa dva tuženik je ukupno uspio sa 8,5%).

18.2. Kada se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, slijedi da je tužitelj u sporu uspio sa 83% (91,5%-8,5%).

18.3. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. te čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

18.4. Tako je tužitelju priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova, sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 18. lipnja 2021. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 23. rujna 2021. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, zastupanja na ročištu 31. ožujka 2022. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 5. svibnja 2022. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, sastava podneska od 18. listopada 2022. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 8. svibnja 2023. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 28. svibnja 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 4. veljače 2026. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

18.5. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužitelju pripada iznos 1.700,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 2.125,00 eura.

18.6. Tužitelju je za podneske od 23. rujna 2021. i 5. svibnja 2022. nagrada odmjerena prema Tbr. 8/4 Tarife, a ne kako je zatraženo prema Tbr. 8/1 Tarife, jer se ne radi o obrazloženim podnescima, već o ostalim podnescima iz Tbr. 8/4 Tarife.

18.7. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 26. travnja 2022., 6. svibnja 2022. i 11. svibnja 2023., jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

18.8. Tužitelju je priznat trošak dolaska svjedoka na ročište u ukupnom iznosu 37,50 eura.

18.9. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 39,52 i za presudu u iznosu 39,52 eura.

18.10. Slijedom navedenog, tužitelju ukupno pripada parnični trošak u iznosu 2.241,54 eura, odnosno razmjerno uspjehu u sporu u omjeru 83% u iznosu 1.860,48 eura.

18.11. Međutim, bez obzira na omjer djelomičnog uspjeha u parnici u odnosu na visinu dosuđenog iznosa, tužitelju u ovom postupku radi naknade štete pripada trošak na ime provedenog vještačenja u cijelosti (tako VSRH u Rev 660/21 od 14. rujna 2021., Rev 1709/11 od 27. siječnja 2015., Rev-388/00 od 26. kolovoza 2003. i dr.)

18.12. Stoga je tužitelju priznat trošak izvedenog medicinskog vještačenja u iznosu 199,08 eura i trošak dopunskog medicinskog vještačenja u iznosu 33,18 eura, odnosno ukupno 232,26 eura.

18.13. Slijedom svega navedenog, tužitelju sveukupno pripada parnični trošak u iznosu 2.092,74 eura.

18.14. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

19. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki VII izreke ove presude.

U Zagrebu, 13. ožujka 2026.

Sutkinja

Ana Štimac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika