Poslovni broj: Pn-1486/2024-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AD iz [adresa], OIB; 72709876725, zastupan po Ivici Čuturić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupan po Nataliji Labavić, odvjetnici iz Zagreba, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 13. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.140,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2024. godine do isplate, kao i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.757,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2026 do isplate, po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.160,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.04.202415 godine pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 22.01.2024.godine kod adrese [adresa] stradao na način da se poskliznuo i pao zbog neočišćenog snijega i leda na cesti te zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Poziva se na odredbu čl. 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Tužitelj je stradao zbog neodržavanja i/ili nepropisnog održavanja cesta i površina koje nisu definirane i razvrstane kao javne ceste, a za što je odgovoran Grad Zagreb. Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KB Dubrava. Tužitelj se u mirnom postupku dana 23.04.2024.god. obratio tuženiku, koji se nije očitovao na odštetni zahtjev tužitelja. Temeljem odredbe čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima oštećenik potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 3.300,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.04.2024. godine do isplate, kao i troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer tužitelj ničime nije dokazao da jer riječ o javnoj površini koju je upravo tuženik dužan održavati. Tužitelj također uopće nije označio mikrolakaciju pada, niti je opisao njegovu mehaniku. Tužitelj navodi da je pao zbog „neočišćenog snijega i leda na cesti“, no na dostavljenim fotografijama uopće nije vidljiv ni snijeg niti led na prometnici, već je eventualno vidljivo samo malo snijega uz rubove obiteljskih kuća. Potpuno je nejasno i neobrazloženo gdje, kako, i na koji način je tužitelj uopće pao. Tuženik prigovara i svojoj isključivoj krivnji za štetu nastalu tužitelju s obzirom da isti nije uložilo dužnu pažnju koja se očekuje prilikom hodanja po kolniku. Spori relevantnost dostavljenih fotografija s obzirom da iste nemaju vremensku oznaku te ih uopće nije moguće povezati s datumom pada tužitelja navedenim u medicinskoj dokumentaciji. Protivi se visini tužbenog zahtjeva.

3. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u preslike fotografija (list 5-8 spisa), u medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 8-17 spisa), u potvrdu DHMZ-a (list 37-39 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 41-42 spisa), izvršen je uvid u potvrdu Liječnika obiteljske medicine (list 52 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Mleden Frketić (list 55 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem vještaka (list 77-78 spisa).

4. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika, te visina tužbenog zahtjeva.

5. Da bi se utvrdila pasivna legitimacija, potrebno je prvo utvrditi i sam nastanak štetnog događaja, odnosno točno mjesto gdje se štetni događaj dogodio. Na tu okolnost proveden dokaz saslušanjem tužitelja te je izvršen uvid u preslike fotografija.

6. Tužitelj je u svojem iskazu naveo da je dana 22.1.2024., navečer, oko 21,30 sati, došao svojim automobilom kući, automobil je parkirao pred svoju garažu, te je na cesti htio očistiti snijeg i led, koristeći lopatu. Međutim, poskliznuo se te je pao na leđa i slomio mali prst lijeve ruke, a inače je ljevak. Taj događaj se zbio na cesti. Cesta je širine oko 3 do 5 metara, a pao je negdje na polovici ceste odnosno na sredini. Inače tom cestom prolazi ralica Zagrebačkog holdinga koja čisti cestu od snijega. Na nogama je imao gležnjače i bio je obučen u zimsku jaknu.

7. Tijekom svog iskaza tužitelj je pokazao točno mjesto gdje je pao, te je isti običnom olovkom sa znakom "x" označio mjesto na fotografiji koja se nalazi na str. 6 spisa. Nadalje, izjavljuje da se od tog "x" s desne strane nalazi njegova kuća. Fotografije koje su dostavljene uz tužbu slikane su sljedećeg dana tj. 23.1.2024. kada se vratio kući od doktora, a tada se snijeg već otopio pa ga zato nema na fotografiji. Svoje vozilo parkirao je desno od označenog "x" na str. 6 te ističe da se njegova garaža nalazi s desne strane te ceste i to prije kuće koja se vidi u gornjem kutu na str. 6 spisa. Čistio je snijeg s ceste u večernjim satima jer je vidio snijeg na cesti, a ima troje male djece. Ne zna da li je idući dan prošla ralica po cesti. U trenutku kada je pao nikoga nije vidio u blizini. Postoji ulična rasvjeta i mjesto pada je bilo osvijetljeno.

8. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja obzirom isti smatra logičnim i životnim. Također, isti je u skladu s ostalim dokazima koji se nalaze u spisu, a to je potvrda DHMZ-a koja potvrđuje vremenske uvjete koje navodi tužitelja, a također i medicinska dokumentacija, odnosno prvenstveno anamneza koja se navodi u istoj.

9. Ovakvim iskazom i uvidom u fotografije, utvrđeno je da se štetni događaj dogodio cesti kod adrese [adresa], a koja cesta, imajući u vidu Odluku o razvrstavanju javnih cesta (Narodno novine broj 66/15), ta cesta u smislu odredbe čl. 98 i Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 22/2013, 54/2013, 148/2013 i 92/2014 ), predstavlja nerazvrstanu cestu.

10. Slijedom navedenog, sud smatra neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika u smislu odredbe čl. 107 Zakona o cestama u svezi odredbe čl. 4 i 22 Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18 i 32/20). Odredbom članka 99. Odluke o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba" br. 14/19, 24/19 i 22/20 .) propisano je da snijeg i led s površina javne namjene uklanja pravna osoba ili fizička osoba obrtnik kojoj je Grad povjerio uklanjanje snijega i leda. Snijeg se uklanja kad napada do visine 5 cm, a ako pada neprekidno, mora se uklanjati više puta. Led se s površina javne namjene uklanja čim nastane.

11. Kako je navedeno, iskaz tužitelja u skladu je s o stanju vremena na dan 22 1,3 stupnja, da je temperatura na 5 cm visine iznosila -15,7 stupnjeva. Na tlu je bilo snijega ili snijega koji se topi (sa ili bez leda) koji je potpuno prekrio tlo, iako tog dana nije bilo oborine, a iz čega proizlazi, kao i iz iskaza tužitelja, da je vidio na cesti snijeg, da je postojala obveza tuženika, odnosno pravne fizička osobe obrtnika kojoj je Grad povjerio uklanjanje snijega i leda, da se isti ukloni.

12. Iz provedenih dokaza proizlazi da tuženik nije ispunio svoje naprijed opisane obveze održavanja javne površine, dok tuženik niti ne navodi drugačije.

13. Dakle, sud je u cijelosti poklonio vjeru navodima tužitelju te smatra da je tužitelj dokazao činjenicu da je pao na cesti dok je htio očistiti snijeg i led, koristeći lopatu i to na način da se poskliznuo, te pao na leđa i slomio mali prst lijeve ruke, i to upravo zbog činjenice što se na cesti nalazio neočišćeni snijeg i led, a što je uzrok pada tužitelja, kao i da je time utvrđena pasivna legitimacija tuženika, a kako je gore opisano. Točno je da tužitelj nije imao obvezu čišćenja snijega i leda sa ceste, no sud smatra da je pohvalno što je isti odlučio očistiti cestu iz razloga što to nisu učinile službe tuženika, pa i logično, uzimajući u obzir da tužitelj koristi tu cestu, kao i njegova djeca (što proizlazi iz njegovog iskaza), te da je isti imao namjeru otkloniti opasnost koju može prouzročiti snijeg i led na cesti, dok isti nije mogao znati da idućeg dana na mjestu čišćenja više neće biti snijega, kao niti da li će i kada službe tuženika isti počistiti, obzirom je notorno da to nije podatak koji je unaprijed poznat javnosti.

14. Slijedom navedenog, sud smatra, a imajući u vidu odredbe čl. 1049 i čl. 1084 Zakona o obveznima odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 i 41/08 dalje u tekstu ZOO), a u svezi ranije navedenih odredaba Zakona o cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu, da je tuženika isključivo odgovornim za predmetni štetni događaj, te smatra da ne postoji suodgovornost tužitelja za isti, obzirom je tužitelj, a što proizlazi iz njegovog iskaza, u trenutku čišćenja snijega imao primjerenu obuću, te zbog gore već navedenog.

15. Kako je sud utvrdio da je tuženik propustio održavati mjesto štetnog događaja, te da nije dokazao krivnju na strani tužitelja, to je isti temeljem odredbi čl. 1045 i 1063 ZOO-a odgovoran tužiteljici naknaditi štetu.

16. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem.

17. Uvidom u medicinsku dokumentaciju i potvrdu obiteljskog liječnika tužitelja, te iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka sud je utvrdio da je tužitelj dana 22. siječnja 2024. godine uslijed pada zadobio prijelom srednjeg članka malog prsta lijeve šake.

18. Tužitelj se tijekom liječenja se pridržavao liječničkih uputa. Usprkos toga zaostale su trajne tjelesne posljedice. Iste se manifestiraju kroz oslabljenu snagu hvata lijevom šakom u lakom stupnju u odnosu na zdravu stranu, kao i u zaostalom deformitetu malog prsta, koji odstoji od četvrtog prsta kad su svi prsti šake skupljeni u ekstenziji, nakon loše sraslog prijeloma srednjeg članka malog prsta lijeve šake. Postoji jasna uzročno-posljedična veza između ozljede nastale u štetnom događaju i zaostalih posljedica.

19. Trajne posljedice navedene ozljede smanjuju opću životnu sposobnost tužitelja za 3%, u kojem omjeru su potrebiti pojačani napori u svakodnevnim životnim aktivnostima.

20. Primarni strah koji se javio u trenutku ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jačeg intenziteta je trajao jedan dan, srednjeg intenziteta daljnja tri dana, a nakon toga se javio period kasnog straha koji je trajao daljnjih dva tjedna.

21. Bol jačeg intenziteta tužitelj je trpio tri dana, srednjeg intenziteta slijedećih sedam dana, da bi još slijedećih trideset dana trpio boli slabijeg intenziteta.

22. Tuđa pomoć i njega bila mu je potrebita za vrijeme od četiri tjedna po jedan sat dnevno.

23. Naruženja nema.

24. Po prigovoru tuženika na nalaz i mišljenje, proveden je dokaz saslušanjem vještaka, a koji je iskazao da je tužitelja pregledao, fotografirao, te utvrdio da iako u dokumentaciji piše da mu je izgled prsta i lijeve šake uredan to ne stoji. Naime, kad tužitelj ispruži sve prste lijeve šake onda se vidi da mali prst odstoji - iskrivljen je u stranu od ostalih prstiju. Dakle prijelom nije uredno zarastao. Kad tužitelj savine prste odnosno stisne šaku mali prst opet odstoji ne može zatvoriti šaku kao što može desnu. Temeljem toga je očigledno da nema u potpunosti povraćenu funkciju stiska i hvata prstima lijeve šake. Iako mali prst ne nosi glavninu stiska odnosno hvata ipak je ta funkcija umanjena kako je to u nalazu i mišljenju obrazložio. Dakle, tužitelj ne može vršiti sve radnje koje inače vrši lijevom šakom hvata, stiska, nošenja, dizanja itd. Ocjena od 3 % nije velika ali je primjerena ispadu ove funkcije. Također bolovi i strah koji su ocijenjeni u kumulativnom opsegu se odnose na period u liječenju koji je trajao preko 2 mjeseca, a oni su bitno manji od ovog perioda. To što je tužitelj nosio udlagu ne znači da nije imao bolove, dapače udlaga i ima svrhu umanjenja bolova ali ne potpune eliminacije. Tuđa pomoć i njega tuđe osobe se odnosila upravo na ovaj period kad je tužitelj imao imobilizaciju-udlagu koja mu je sprečavala kretnje u šaci odnosno funkciju šake što je temeljem toga mu je bila potrebna pomoć druge osobe pri oblačenju, vršenju najčešćih osnovnih životnim funkcija odnosno obavljanja redovitih kućanskih poslova koje ima u svom kućanstvu. Činjenica da tužitelj nije isti dan posjetio liječnika je vjerojatno posljedica njegove medicinske neobrazovanosti i pogrešne vjere u poboljšanje bez odlaska kod liječenja. Ocjena boli od 3 dana je kumulativna odnosno njega nije cijelo vrijeme bolilo tri dana u kontinuitetu. Strah malog intenziteta, a imajući u vidu da mu je nakon zadnje kontrole kad je udlaga skinuta kirurg opisao da postoji značajno poboljšanje, pojašnjava time da, kad je tužitelju odstranjena udlaga, a navedeno je to značajno poboljšanje, isto nije odgovaralo istini, naime vještačkim pregledom je utvrdio deformitet tj. da mali prst odstoji od ostalih prstiju pri ispruženom položaju šake. Temeljem toga se tužitelj bojao za konačnu funkciju svoje šake.

25. Nakon ovakvog očitovanja vještaka, stranke nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga, stoga sud zaključuje da su bili suglasni s nalazom i mišljenjem vještaka, dok sud nije imao razloga sumnjati u istinitost i stručnost nalaza i mišljenja vještaka, obzirom je isti logičan i životan te dat od strane stručne osobe.

26. Sud smatra da nije neobično i nelogično da je tužitelj tek idući dan posjetio liječnika. Tužitelj je u tom dijelu iskazao da je tek sutradan otišao liječniku jer mu je nakon pada supruga stavila obloge, međutim, kako ga je cijelu noć boljelo, sutradan ujutro je otišao liječniku. Slično navodi i vještak u dijelu u kojem je iskazao da je činjenica da tužitelj nije isti dan posjetio liječnika vjerojatno posljedica njegove medicinske neobrazovanosti i pogrešne vjere u poboljšanje bez odlaska kod liječenja. Dakle, sud smatra da je životno da osoba koja u početku ne smatra da se radi o nekoj velikoj povredi, te joj nije evidentno da bi došlo do prijeloma, prvo pokušava sanirati ozljedu kroz kućnu njegu, konkretno stavljanjem obloga. Tek po proteku nekog vremena, takva osoba odluči se posjetiti liječnika, a kada vidi da se stanje ne poboljšava ili pogoršava. Sud ovakvo ponašanje tužitelja ne smatra neodgovornim i nelogičnim, već upravo ljudskim i logičnim.

27. Slijedom svega navedenog, sud je mišljenja kako je kod tužitelja u predmetnom štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl. 19 i čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08; dalje u tekstu ZOO), koja povreda se očituje u povredi prava na zdravlje obzirom na ozljede tužiteljice. Sijedom navedenog, po mišljenju ovog suda tužitelju pripada pravična novčana naknada u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i 2 ZOO-a, obzirom na zadobivenu ozljedu u predmetnom štetnom događaju, koja je bila popraćena strahom i bolovima radi čega je tužitelju nanesena povreda prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje koje opravdavaju dosuđene pravične novčane naknade.

28. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah i trajne posljedice. One su u smislu čl.1100.st.2.ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

29. Prema ocjeni ovog suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju o kojem ovaj sud odlučuje u ovoj parnici potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

30. Cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova sud je tužitelju po ovom osnovu kao pravičnu novčanu naknadu dosudio iznos od 1.000,00 eura.

31. Cijeneći opseg i intenzitet pretrpljenog straha, a kroz sve okolnosti slučaja, sud je tužitelju po ovom osnovu kao pravičnu novčanu naknadu dosudio iznos od 500,00 eura.

32. Cijeneći stupanj umanjenja životne aktivnosti, sud je tužitelju s osnova duševnih bolova radi smanjenja životne aktivnosti, imajući u obziru narav i posljedice ozljede kao pravičnu novčanu naknadu dosudio iznos od 500,00 eura.

33. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelj pravo na pravičnu novčanu naknadu, to je sud tužitelju na ime neimovinske štete dosudio iznos od 2.000,00 eura

34. Odlučujući o zahtjevu tužitelju za naknadu imovinske štete, sud je primijenio članak 1089.točka 2 ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu.

35. Iz postavljenog zahtjeva te nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tužitelj kao cijenu pružanja tuđe pomoći i njege traži iznos od 7,00 eura po satu. Primjenjujući odredbu čl. 223. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 148/11 i 25/13; dalje u tekstu ZPP), sud smatra kako tužitelj ima pravo na cijenu sata tuđe pomoći i njege u visini od 5,00 eura po satu, a imajući u vidu da se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a što je sud utvrdio u imajući u vidu minimalnu plaću. Slijedom toga, sud je tužitelju po osnovi traženja naknade za tuđu pomoć i njegu dosudio ukupno iznos od 140,00 eura, imajući u vidu cijenu sata i opseg potrebe za tuđom pomoći i njegom (ukupno 28 sati), te imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka, kao i iskaz tužitelja da mu je tuđu pomoć i njegu pružala supruga.

36. Dakle, sud smatra da tužitelju pripada ukupna naknada štete u iznosu od 2.140,00 eura dok ga je odbio sa zahtjevom u iznosu od 1.160,00 eura.

37. Tužitelj ima pravo na kamate sukladno čl. 29. st.1. ZOO-a, a u svezi s čl. 1086. i 1103. ZOO-a.

38. Čl. 1103. ZOO-a određeno da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je liječenje tužitelja, a što proizlazi iz medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu dovršeno 28.03.2024. godine, dok je tužitelj tuženiku podnio odštetni zahtjev dana 23.04.2024. godine, to su tužitelj kamate na neimovinsku štetu dosuđene od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a kako tužitelj i potražuje.

39. U odnosu na nenovčanu imovinsku i imovinsku štetu, sud smatra kako tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate na istu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a što je u skladu i s odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 1568/2015 od 12. lipnja 2019. godine, Rev 934/2014 od 5. travnja 2017. godine i Rev 550/2014 od 18. studenoga 2015. godine gdje je Vrhovni sud RH zauzeo stav kako je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu štetu, sud dužan cijeniti odredbu članka 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje ZOOP), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

40. Sud je tužitelju dosudio trošak postupka temeljem čl. 154. ZPP-a, a prema važećoj prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika i to: za sastav odštetnog zahtjeva prema Tbr 28 100 bodova, za sastav tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, za sastav podneska od 22.08.2024. prema Tbr 8/1 100 bodova, pristup na ročište dana 21.01.2025. g. prema Tbr 9/1 100 bodova, pristup na ročište dana 20.05.2025. g. prema Tbr 9/1 100 bodova, za sastav podneska od 22.05.2025. prema Tbr 8/4 25 bodova, za sastav podneska od 06.06.2025. prema Tbr 8/1 100 bodova, za sastav podneska od 21.07.2025 prema Tbr 8/1 100 bodova, za sastav podneska od 17.09.2025. prema Tbr 8/1 100 bodova, te pristup na ročište dana 03.02.2026. g. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno čini 950 bodova, odnosno 1.900,00 eura, što uvećano za iznos PDV-a čini ukupan iznos od 2.375,00 eura. Tom iznosu pridodan je trošak medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 250,00 eura, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 39,73 eura i presudu u iznosu od 39,73 eura, tako da ukupan trošak dosuđen tužiteljici iznosi 2.704,46 eura.

41. Sukladno čl. 154 st. 2 -a, sud je prilikom određivanja uspjeha u sporu uzeo u obzir uspjeh tužitelja u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, a u kojem dijelu je tužitelj uspio u omjeru od 65%. Također sud je uzeo u obzir i uspjeh tužitelja u odnosu na osnovu zahtjeva, u kojem dijelu je tužitelj uspio u omjeru od 100%, što ukupno daje uspjeh u omjeru od 82,5%, dok je tuženik uspio u omjeru od 17,5%, slijedom čega shodno postotku koji preostaje nakon obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u navedenom dijelu postupka, tužitelju pripada pravo na naknadu 65% troškova, te mu je tako i dosuđen iznos od 1.757,90 eura. Kamate na dosuđeni iznos dosuđene su sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.

42. Temeljem čl. 155 ZPP-a sud tužitelju nije dosudio trošak sastava podnesak od 01.12.2025. obzirom smatra da isti nije bio potreban radi vođenja parnice.

43. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 13. ožujka 2026. godine

Sudac

Biserka Pavković Fućak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tuženik po punomoćniku