REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-968/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari I. tužiteljice BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tužiteljice ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV. tužitelja KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i V. tužitelja JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 50, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika I.-V.-tužitelja odvjetnika Domagoja Kovača, i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 13. ožujka 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Ulica Mije Kišpatića 12, Zagreb, OIB: 46377257342, da III. tužiteljici ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 178,50 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 43,64 EUR od 16. siječnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 37,22 EUR do 16. veljače 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 75,26 EUR od 16. ožujka 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 20,83 EUR od 16. travnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,26 EUR od 16. srpnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,26 EUR od 16. rujna 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,03 EUR od 16. prosinca 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da III. tužiteljici ŠM plati trošak parničnog postupka u iznosu od 371,87 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2026. do isplate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana,

II. Odbija se zahtjev III.-tužiteljice ŠM za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 385,94 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 13. ožujka 2026. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Ulica Mije Kišpatića 12, Zagreb, OIB: 46377257342, da IV. tužitelju KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati iznos od 66,25 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 1,88 EUR od 16. veljače 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 30,34 EUR od 16. ožujka 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 28,24 EUR od 16. travnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,71 EUR od 16. srpnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,75 EUR od 16. rujna 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,33 EUR od 16. listopada 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da IV. tužitelju KM plati trošak parničnog postupka u iznosu od 371,87 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2026. do isplate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana,

IV. Odbija se zahtjev IV. tužitelja KM za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 385,94 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 13. ožujka 2026. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba I. tužiteljice BM u ovoj pravnoj stvari povučena.

II. Utvrđuje se da je tužba II. tužiteljice MM u ovoj pravnoj stvari povučena.

III. Utvrđuje se da je tužba V. tužitelja JM u ovoj pravnoj stvari povučena.

Obrazloženje

1. I.-tužiteljica BM, II. tužiteljica MM, III. tužiteljica ŠM, IV. tužitelj OM i V. tužitelj JM, u zajedničkoj tužbi od 23. lipnja 2023. u bitnome navode da su svi u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, te da im je tuženik isplaćivao umanjene plaće, na način da im u razdoblju od 17. prosinca 2019. do 23. lipnja 2023. nije isplatio dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako su tužitelji i u prekovremenom radu radili u otežanim uvjetima, a na koji dodatak tužiteljima pripada pravo sukladno odredbama čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/2015) i čl 55. KU (NN 29/2018, 92/19) sukladno pripadajućem „Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak“. Nadalje, u vremenskom razdoblju od 17. prosinca 2019. godine do 23. lipnja 2023. godine, tuženik tužiteljima nije isplatio dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve određene sate, iako su tužitelji svaki sat rada, redovnog i prekovremenog rada, radili na svom radnom mjestu i u svakom trenutku su imali odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužitelji imaju pravo sukladno čl. 59.a Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15). Dakle, tužbom tužitelji potražuju i plaćanje dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, na sve sate rada kako u redovnom, tako i u prekovremenom radu. Nadalje, s obzirom da je tuženik tužiteljima pogrešno obračunao i isplatio plaće po navedenim osnovama, posljedično je pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Slijedom navedenoga I. -V.-tužitelji od tuženika potražuju isplatu razlike bruto plaće po osnovi dodatka za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te posljedično manje isplaćene naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, sve u utuženom razdoblju od 17. prosinca 2019. do 23. lipnja 2023., i to u bruto iznosima koje će tužitelji precizirati nakon što tuženik po nalogu suda dostavi traženu radnopravnu dokumentaciju, odnosno nakon provedenog financijskog vještačenja. Slijedom svega navedenoga tužitelji predlažu usvojiti tužbene zahtjeve i naložiti tuženiku da tužiteljima isplati parnični trošak.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenim zahtjevima te osporava kako osnov tako i visinu postavljenih tužbenih zahtjeva, te ističe prigovor zastare. Tuženik u bitnome navodi da se u najvećem dijelu spornog razdoblja za obračun plaće tužitelja primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013., NN 96/2015) (u daljnjem tekstu KU), te iste odredbe u Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018, 92/2019). Člankom 47. KU definirani su pojmovi plaće, osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću, tako da „Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“ Tuženik navodi da se svi dodaci i uvećanja plaće pa tako i uvećanje od 50% za prekovremeni rad obračunavaju isključivo od osnovne plaće utvrđene stavkom 2. članka 47. KU, a osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja. Tuženik navodi da je netočan navod tužitelja da mu dodaci na osnovnu plaću pripadaju u prekovremenom radu jer prekovremeni rad nije dio osnovne plaće, te navodi da je isto potvrđeno i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji su sastavni dio Kolektivnog ugovora prema čl. 19 st. 6. KU. Tuženik dalje navodi da slijedom navedenoga Dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi tužiteljima nisu obračunati na prekovremeni rad jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. Tuženik stoga tvrdi da su tužiteljima u cijelosti isplaćeni svi propisani dodaci i uvećanja plaće sukladno KU, a slijedom navedenoga tužiteljima su ispravno i u cijelosti isplaćene naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Tuženik, slijedom svega navedenoga, predlaže u cijelosti odbiti tužbe i tužbene zahtjeve.

3. Tuženik je na pripremnom ročištu 25. rujna 2024. istaknuo prigovor dvostruke litispendencije, u odnosu na II. tužiteljicu MM, navodeći da je u ovosudnom predmetu poslovni broj Pr-16672/21 već donesena prvostupanjska presuda u istoj stvari u djelomično istom razdoblju. U odnosu na navedeni prigovor II. -tužiteljica se očitovala podneskom od 16. siječnja 2025. te je povukla dio tužbenog zahtjeva za razdoblje od 16. prosinca 2019. do 16. listopada 2020., tako da potražuje razliku bruto plaće i naknade plaće od 16. studenoga 2020. do 23. lipnja 2023. Uvidom u pravomoćnu presudu ovog suda poslovni broj Pr-16672/2021 kroz aplikaciju E-spis, sud je utvrdio da je donesena u predmetu ovdje II.-tužiteljice IM protiv ovdje tuženika, te je istom II. -tužiteljici dosuđena razlika bruto plaće za razdoblje od listopada 2016. do rujna 2020.

4. Tužitelji su podnijeli stupnjevitu tužbu u skladu sa čl. 186.b. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) navodeći da su se obratili tuženiku zahtjevom za dostavom radno-pravne dokumentacije za utuženo razdoblje, a tuženik po navedenom zahtjevu nije postupio. Tužitelji uz tužbu kao dokaz prilažu e-mail od 12. lipnja 2023. (str. 10 spisa), sa zahtjevom tuženiku da u spis dostave obračunske liste, evidencije radnog vremena i rasporeda rada tužitelja u utuženom razdoblju. S obzirom da tužitelji bez navedenih podataka ne mogu postaviti određeni tužbeni zahtjev, a tuženik im iste podatke nije dostavio, sud je sukladno čl. 325.a. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 186.b. st. 3. ZPP-a rješenjem od 29. rujna 2023. pozvao tuženika da dostavi obračune plaća i evidencije rada tužitelja u utuženom razdoblju. Tuženik je postupio po navedenom rješenju te podnescima od 5. ožujka 2024. i 15. studenoga 2024. dostavio traženu ravnopravnu dokumentaciju.

5. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelji su konačno uredili tužbene zahtjeve u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka od 24. studenoga 2025. na način da I. tužiteljica, II. tužiteljica i V. tužitelj ne postavljaju potraživanja prema tužitelju, dok II. tužiteljica ŠM po utuženoj osnovi potražuje 178,50 eura bruto, a IV. -tužitelj Nikola Miladić 66,25 eura bruto, sve sa zateznim kamatama, uz naknadu parničnog troška. S obzirom da su podneskom od 17. prosinca 2025. tužitelji smanjili tužbene zahtjeve iz tužbe, na način da ne postavljaju potraživanja razlike bruto plaće za I. tužiteljicu, II. tužiteljicu i V. tužitelja, smatra se da je tužba u dijelu koji se odnosi na tužbene zahtjeve I. tužiteljicu, II. tužiteljicu i V. tužitelja povučena. S obzirom da se tuženik u roku od 15 dana od dana uručenja zajedničkog podneska od 17. prosinca 2025. (29. prosinca 2025., str. 688 spisa) povlačenju tužbenih zahtjeva I.-, II.-, i V.-tužitelja nije protivio, sud je utvrdio da je sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a povlačenje tužbi I. tužiteljice BM, II. tužiteljice MM i V. tužitelja JM u ovoj pravnoj stvari dopušteno, stoga je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkama I., II. i III.

6. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u evidencije radnog vremena tužitelja u utuženom razdoblju (str. 22-37, 39-42 spisa), obračunske liste plaća tužitelja u utuženom razdoblju (str. 38, 43-66, 73-638 spisa), izvršen je uvid u pravomoćnu presudu ovog suda poslovni broj: Pr- 16672/2021-18 od 28. rujna 2023., proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb, koja je 24. studenoga 2025. podnijela pisani nalaz i mišljenje (str. 655-681 spisa). Izvršen je uvid u Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj: 143/2013., 96/2015), Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 29/2018, 92/2019), u sudsku praksu i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

7. Sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a, na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da su tužbeni zahtjevi II. tužiteljice ŠM i IV.-tužitelja KM, konačno uređeni podneskom od 17. prosinca 2025. u cijelosti osnovani, dok su I., II., i V.-tužitelji povukli tužbe.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao zaposlenika tuženika za isplatom razlike bruto plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u utuženom razdoblju, i to za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad, te na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, koja uključuje dodatke na plaću koji su predmetom tužbe.

9. U postupku nije sporno da su I. -V.-tužitelji u cijelom utuženom razdoblju zaposlenici tuženika, da ostvaruju pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, te da su im predmetni dodaci i isplaćivani u utuženom razdoblju. Sporno je međutim jesu li predmetni dodaci tužiteljima ispravno i u cijelosti isplaćeni, odnosno jesu li isplaćeni na sve efektivno odrađene sate, te je li im u cijelosti isplaćena naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u utuženom razdoblju zbog povećanja plaće po navedenim osnovama.

10. Iz obračunskih lista plaće koje prileže spisu proizlazi da u utuženom razdoblju I. tužiteljica BM, II. tužiteljica MM, IV. tužitelj OM i V. tužitelj JM u utuženom razdoblju rade na radnom mjestu medicinske sestre odnosno tehničara, dok III. tužiteljica ŠM radi na radnom mjestu prvostupnika sestrinstva kod tuženika. Iz platnih lista također proizlazi da se iznos isplaćenih dodataka na plaću tužitelja iz mjeseca u mjesec mijenja, te se ne radi o fiksnom, odnosno paušalnom iznosu koji bi se isplaćivao tužiteljima svakog mjeseca.

11. Radi utvrđivanja visine potraživanja sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković, iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb, koja je 24. studenoga 2025. podnijela svoj pisani nalaz i mišljenje temeljem dokumentacije koju je pregledala, a to su obračunske liste plaća i evidencije rada tužitelja u utuženom razdoblju. Sudski vještak ističe da je izračun svakog posebnog dodatka izvršen na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće. Naime, za svaki mjesec utvrđena je vrijednost osnovne plaće za svaki sat rada i broj prekovremenih sati. Osnovna plaća i broj prekovremenih sati u svakom mjesecu nisu osporavani te su preuzeti iz platnih lista tuženika koje prileže spisu.

11.1. Sudski vještak zaključuje da su I.-tužiteljici BM i V.-tužitelju JM u spornom razdoblju od 1. prosinca 2019. do 30. lipnja 2023., te II. tužiteljici MM u spornom razdoblju od 1. studenog 2020. do 30. lipnja 2023. dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunati na sve sate iskazane na obračunskim ispravama plaće slijedom čega po toj osnovi isti nemaju potraživanja.

11.2. Nadalje, sudski vještak zaključuje da potraživanje III. tužiteljice ŠM za razdoblje od 1. prosinca 2019. do 30. lipnja 2023. po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 126,78 eura, potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi 36,23 eura, a manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad 15,49 eura, slijedom čega sveukupna visina potraživanja III. tužiteljice iznosi 178,50 eura.

11.3. Sudski vještak također zaključuje da potraživanje IV. tužitelja KM za razdoblje od 1. prosinca 2019. do 30. lipnja 2023. po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 47,02 eura, potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi 13,44 eura, a manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad 5,79 eura, slijedom čega sveukupna visina potraživanja V. tužitelja iznosi 66,25 eura.

11.4. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 24. studenoga 2025. budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu sa pravilima struke, a stranke na isti nisu imale primjedbi.

12. Odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje ZR) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Odredbom čl. 94. ZR-a propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

13. Prema odredbi čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 143/13, dalje u tekstu: KU/13), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 47. st. 2.). Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU/13 osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prema odredbi čl. 57. st. 1. Kolektivnog ugovora radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Nadalje, čl. 5. Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 96/15) propisano je da se iza čl. 59. dodaje čl. 59.a koji propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

14. Sud je prihvatio argumentaciju III.-tužiteljice i IV.-tužitelja u kojoj ističu da su čitavo utuženo razdoblje radili na istom radnom mjestu kod tuženika, te da im stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada. Naime, III. -tužiteljica i IV.-tužitelj su radili u otežanim uvjetima, odnosno imali su odgovornost za život i zdravlje ljudi tijekom čitavog radnog vremena, odnosno kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu. Prema odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora definirana je plaća III. i IV.-tužitelja koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na ikoji drugi način izuzev onog koji je propisan čl. 47. Kolektivnog ugovora. To znači da plaću tužitelja i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada. Iz izračuna potraživanja sudskog vještaka vidljivo je da dodaci na osnovnu plaću nisu isplaćeni u istim iznosima za svaki mjesec, već variraju ovisno o odrađenim satima rada, što govori u prilog navodima III.- i IV.-tužitelja da se u ovom slučaju ne radi o isplati fiksnog, odnosno paušalnog iznosa dodatka za svaki mjesec, već iznos dodatka ovisi o količini radnih sati koje su tužitelji odradili. Stoga, radi se o uvećanju plaće, odnosno isplati dodataka na plaću, koji se uvijek računaju u odnosu na osnovnu plaću, međutim obračunavaju se tužiteljima za cjelokupno radno vrijeme koje su ostvarili prethodnog mjeseca. U pravu su tužitelji kada ističu da su se ispunili uvjeti za isplatu dodataka na plaću i u razdoblju prekovremenog rada, obzirom da su tužitelji i u tom periodu bili izloženi otežanim uvjetima odnosno imali su iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Prema citiranoj odredbi čl. 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelji imaju pravo za rad koje su ostvarili u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužitelji također imaju pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu.

15. Navedeno pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. gdje je zauzeto pravno shvaćanje da radnici imaju pravo na dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

16. Slijedom navedenoga, sud je utvrdio osnovanim potraživanje III. tužiteljice ŠM i IV. tužitelja KM koje se odnosi na potraživanje s naslova dodatka za posebne uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate rada.

17. Stoga je osnovan i zahtjev III. tužiteljice i IV. tužitelja za isplatom razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja u utuženom razdoblju po navedenim osnovama, a s obzirom da prema čl. 81. ZR-a radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), odnosno da prema odredbi čl. 95 st. 1. ZR-a radnik ima pravo na naknadu plaće za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, te da se prema odredbi čl. 95. st. 5. ZR-a visina naknade plaće utvrđuje ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a ako nije tako određena, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca, stoga ispravno smatraju tužitelji da je tuženik zbog neisplaćenih dodataka na plaću tužiteljima u utuženom razdoblju obračunao niži iznos naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

18. Slijedom svega navedenoga, u postupku je utvrđeno da tuženik kao poslodavac u utuženom razdoblju III. tužiteljici ŠM i IV. tužitelju KM nije obračunao i isplaćivao plaću u propisanoj visini sukladno važećem kolektivnom ugovoru po osnovi neisplaćenih dodataka za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, na sve odrađene sate kako u redovnom tako i u prekovremenom radu, te posljedično tome i po osnovi neisplaćene naknade plaće za vrijeme bolovanja i godišnjeg odmora po navedenim osnovama. Stoga su, s obzirom da su III. tužiteljica i IV. tužitelj tužbene zahtjeve u cijelosti uskladili s Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka od 25. studenoga 2025. kojega je sud prihvatio vjerodostojnim, tužbeni zahtjevi III.- tužiteljice u iznosu od 178,50 eura. bruto te IV.-tužitelja u iznosu od 66,25 eura bruto, u cijelosti prihvaćeni te je tuženiku naloženo isplatiti III. i IV.-tužitelju razlike bruto plaće kao u izreci.

19. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika, s obzirom da najstarije potraživanje tužitelja dospijeva 16. siječnja 2020., a tužba je podnesena 23. lipnja 2023., odnosno unutar zastarnog roka od pet godina iz čl. 139. ZR-a.

20. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti III. tužiteljici i IV. tužitelju zatezne kamate na svaki mjesečni iznos dosuđene razlike bruto plaće tekuće od dospijeća tj. od 16.-og u mjesecu za protekli mjesec, s obzirom da se radi o razlici plaće koja se isplaćuje najkasnije 15. -og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 4. ZR-a, osim u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose do trenutka isplate neto plaće ne obračunavaju zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka u odnosu na III. -tužitelja i IV.- tužiteljicu donesena je prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove, stoga je tuženik dužan naknaditi III. -tužiteljici i IV.- tužitelju parnični trošak. Visina troška tužitelja određena je sukladno čl. 155. ZPP-a i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući su tužitelji zastupani po odvjetniku.

22. S obzirom da su tužitelji podnijeli zajedničku tužbu, to je sukladno čl. 37. st. 1. ZPP-a vrijednost predmeta spora određena prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva, a prema Tbr. 40/1 OT kada odvjetnik u istom postupku zastupa više osoba, pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10%, uz uvjet da to povišenje može iznositi najviše 50%, što u ovom predmetu znači da odvjetnik ima pravo na povišenje tarifnih stavaka za 10 %.

23. Sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje određena je u visini od 25 bodova, odnosno sukladno Tbr. 54 OT u visini od 50,00 eura. Slijedom navedenoga III. tužiteljici i IV. tužitelju je priznat zajednički trošak: za sastav tužbe, u visini od 55,00 eura (Tbr. 7/1 OT u vezi sa Tbr. 40/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 15. travnja 2025. u visini od 55,00 eura (Tbr. 8/1 OT u vezi sa Tbr. 40/1 OT), za zastupanje na ročištima 25. rujna 2024. i 16. veljače 2026. za svako u visini od po 55,00 eura (Tbr. 9/1 OT u vezi sa Tbr. 40/1 OT), te zajednički trošak pristupa na ročište za objavu presude u visini od 27,50 eura (Tbr. 9/3. OT u vezi sa Tbr. 40/1 OT), dok mu je djelomično priznat trošak sastava podneska od 16. siječnja 2025. i trošak sastava podneska od 17. prosinca 2025. I to kao neobrazloženih podnesaka u visini od po 13,75 eura za svaki (Tbr. 8/4 OT u vezi sa Tbr. 40/1 OT), s obzirom da prvim samo specificira utuženo razdoblje za II.-tužiteljicu, a drugim uređuje tužbene zahtjeve u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, stoga se ne radi o obrazloženim podnescima. Na temelju čl. 155. ZPP-a tužiteljima nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 31. srpnja 2025. u visini od 55,00 eura, s obzirom da istim samo dostavlja potvrdu uplate predujma za vještačenje, što nije bilo nužno, s obzirom da sud uplate provjerava putem računovodstva, stoga navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ovoga postupka.

24. Slijedom navedenog III.-tužiteljici i IV.-tužitelju je priznat ukupni zajednički trošak u visini od 275,00 eura, uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u visini od 68,75 eura, sveukupno 343,75 eura. Kada se navedeni iznos podijeli na dva tužitelja prema Tbr. 40/1 OT to III.-tužiteljici i IV.-tužitelju svakom pripada parnični trošak u iznosu od 171,87 eura, odnosno uvećano za trošak financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura po tužitelju sukladno rješenju ovog suda od 25. srpnja 2025. (str. 646-648 spisa), ukupno 371,87 eura svakom.

25. Na temelju čl. 155. ZPP-a sud je utvrdio da nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška financijskog vještačenja u preostalom iznosu od 600,00 eura, a koji se sukladno rješenju od 25. srpnja 2025. odnosi na I.-tužiteljicu, II.-tužiteljicu i V.-tužitelja, s obzirom da je utvrđeno da su isti povukli tužbe u ovom predmetu, stoga im na temelju čl. 158. st. 1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troška postupka. Slijedom svega navedenoga tuženiku je naloženo da III. -tužiteljici i IV.- tužitelju svakom naknadi trošak postupka u iznosu od 371,87 eura, dok je u preostalom zatraženom iznosu od 771,89 eura, odnosno 385,94 eura po tužitelju, zahtjev za naknadom parničnog troška odbijen, stoga je odlučeno kao u izreci.

26. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

27. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 13. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćniku

2. Tuženiku