REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Stalna služba u Benkovcu

Benkovac, Ul. Stjepana Radića 10

Posl.br. P-1802/2022-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sucu toga suda Luki Smoljanu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Baica iz Šibenika, protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko- upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 28. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravni osnov stjecanja prava vlasništva na dijelu nekretnine opisane kao dio čest. zem. [katastarska čestica]– pašnjak, upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a koji je u geodetskoj situaciji ovlaštenog mag. ing. geod. VN od ožujka 2022.g. označen slovima J-N-O-P-E-F-G-H-I-J, površine 1394 m2.

II. Odbija se zahtjev tuženice, da joj tužitelj naknadi troškove postupka u iznosu od 200,00 eura (slovima: dvjesto eura).

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je predmetna nekretnina bila u posjedu i vlasništvu prednika tužitelja, odnosno njegove prabake - KN ud. P i djeda - KN NN pok. P, a koji su ujedno upisani i u katastarskom operatu, u prijavnom listu br. 59 K. O. [katastarska općina] kao posjednici iste svaki za ½ dijela, dok da je temeljem rješenja o nasljeđivanju pod br. O-70/68 od dana **.**.1970. KN - prabaku predlagatelja nasljeđuju: kći – ON, unuk – HN – otac tužitelja, sin HN V, sin NN – djed tužitelja, kći EN, kći K N te kći CN, a EN (sestra djeda predlagatelja) da je preminula, a otac predlagatelja – HN da je sa njenim nasljednicima sklopio Ugovor darovanju, i to sa: UN, JN i JN O, od dana 19.08.2008. te Izjavom od ZN od dana 29.10.2007. te time stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Također, da upisane u zemljišnim knjigama DN rođ. HN (sestra djeda predlagatelja), HN ZN (sestra djeda predlagatelja) i K (H) E (sestra djeda predlagatelja) su sklopile ugovor o darovanju sa ocem predlagatelja - ŽN od dana 11.07.1988. temeljem kojeg je isti stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. Slijedom gore navedenog da je razvidno da je ŽN HN

– otac predlagatelja vlasništvo predmetnih nekretnina osim nasljeđivanjem od bake i oca predmetne nekretnine stekao i darovanjem od svih nasljednika bake KN, a nakon smrti ŽN temeljem Rješenja o nasljeđivanju i dopunskog rješenja pod br. O-26/15, da ga nasljeđuje upravo tužitelj za cijelo, koji nakon očeve smrti predmetne nekretnine i dalje koristi i obrađuje.

1.2. Tužitelj je podneskom od 10. travnja 2024. povukao tužbu u odnosu na preostale nekretnine i tuženike, te se u ovom postupku odlučuje samo o tužbenom zahtjevu u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i tuženicu Republiku Hrvatsku.

2. Tuženica se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, te da prednici tužitelja nisu upisani u katastarskom operatu kao posjednici predmetne nekretnine, a iz cjelokupne dokumentacije uz tužbu da ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i da tužitelj nije dostavio nikakvu dokumentaciju kojom bi dokazao svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, te da tužitelj nije dokazao da je pravo vlasništva prednik tužitelja dosjelošću stekao prije 6. travnja 1941. po pravnim pravilima OGZ-a.

3. Sud je u postupku izveo dokaz čitanjem: odluke Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, Građansko-upravni odjel od 10. svibnja 2022. (l.s. 4), skice lica mjesta VN od ožujka 2022. (l.s. 6), izvatka iz zemljišne knjige (l.s. 7-11), rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Benkovcu posl.br. O-70/68 (l.s.12,13), Ugovora o darovanju od 19.08.2008 (l.s. 14-16), ovjerena Izjava od 29.10.2007.. (l.s. 17), Ugovora o darovanju od 11.07.1988. (l.s.18,19), rješenje o naknadno pronađenoj imovini pod br. O-26/15 (l.s. 20,21), izvatka iz zemljišne knjige s povijesnim prikazom (l.s. 62-77), prijepis posjedovnog lista 778 k. o. [katastarska općina] (l.s.78-80), izvatka iz zemljišne knjige (l.s. 81), povijest promjena na katastarskim česticama s privicima (l.s. 121-146), proveden je uviđaj uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka Nina Barića (l.s. 156,157), te su saslušani svjedoci LN i ŠN (l.s. 161,162).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Iz priložene odluke Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, Građansko- upravni odjel od 10. svibnja 2022. (l.s. 4) je razvidno da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, odnosno da je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe iz članka 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08-ispr., 57/11, 148/11- proč. tekst., 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP).

6. Prema izvatku iz zemljišne knjige (l.s. 9-11) razvidno je kako je tuženica upisana kao vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno utužene nekretnine, slijedom čega proizlazi pasivna legitimacija tuženice u ovoj pravnoj stvari.

7. Opažanjem tijekom uviđaja utvrđeno je da predmet spora predstavlja kamenu kuću, pomoćni objekt s nadstrešnicom, šupom, boćalištem i kaminom te neobrađeni pašnjak, te je stalni sudski vještak Nino Barić identificirao nekretninu kao dio kat. čest. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prikazan na skici lica mjesta VN od ožujka 2022. (l.s. 6).

8. Iz izvatka iz zemljišne knjige s povijesnim prikazom (l.s. 62-77) je razvidno da se tuženica uknjižila kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju odredbe članka 16. stavka 1. Zakona o šumama u vezi s člancima 129. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), odnosno na temelju predmnjeve da se šume i šumsko zemljište koje se na dan 16. listopada 1990. nalazilo u društvenom vlasništvu, postalo temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine, broj: 41/90) vlasništvo Republike Hrvatske.

9. Iz povijest promjena na katastarskim česticama s privicima (l.s. 121-146) je razvidno da su na utuženoj nekretnini od 1956. kao posjednici upisani KN ud. P i KN NN pok. P, odnosno da je nekretnina u posjedu fizičkih osoba od pedesetih godina prošlog stoljeća, tj. pravnih prednika tužitelja (potvrđeno priloženim ispravama i suglasnim iskazima svjedoka), dok tuženica nije bila u posjedu sporne nekretnine.

10. Iz rješenja o naknadno pronađenoj imovini pod br. O-26/15 (l.s. 20,21) je razvidno da predmetna nekretnina pripala tužitelju na temelju ustupa ostalih nasljednika.

11.1. Iz suglasnih iskaza svjedoka LN i ŠN (l.s. 161,162) proizlazi da se radi se o starini od obitelji KN, s time da je u staroj kući živjela ON i koju je otac od tužitelja HN uzdržavao cijeli život i na kraju je on sahranio pa je onda ON svoj dio ostavila ocu tužitelja, kao i da na nekretninu dolaze supruga od pok. HN i njegovi sinovi PN i C, a nikada među njima nije bilo svađe, dok nitko drugi iz obitelji HN ne dolazi na utuženu nekretninu, niti polaže pravo na istu.

11.2. Također, svjedoci su suglasno iskazali kako tužitelju i njegovim prednicima nitko nije osporavao niti smetao posjed i korištenje predmeta spora, niti je ikad na utuženi dio nekretnine dolazio lugar s obzirom da tu nema nikakve šume, već se predmet spora nalazi u mjestu Banjevci među obiteljskim kućama.

11.3. Napominje se da su saslušani svjedoci rođeni 1939. i 1972., nisu u srodstvu s tužiteljem, te imaju nekretnine u blizini predmeta spora, pa imaju izravnih saznanja o predmetnoj nekretnini za sporno razdoblje, a čiji iskazi nisu osporeni drugim izvedenim dokazima, već su suglasni s rezultatima uviđaja, te priloženim dokumentacijom.

12.1. Odredba članka 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV) propisuje da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, dok će se prema članku 11. stavku 3. ZV-a posjed smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.

12.2. Odredbama članka 159. stavak 4. ZV-a, samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave, čiji je posjed barem pošten, pravo vlasništva stvari stječe dosjelošću, protekom 40 godina, takvog posjedovanja, s time da se sukladno odredbi članka 160. stavka 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

12.3. Odredbom članka 388. stavak 4. ZV bilo je određeno da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, no odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. (Narodne novine, broj 137/99) ta je odredba ukinuta. Ipak, ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV/96, koja je bila na snazi i u primjeni od 1. siječnja 1997. do stupanja na snagu pravnih posljedica njezinog ukidanja objavom odluke Ustavnog suda u Narodnim novinama, broj 137/99 od 14. prosinca 1999., prema odredbi članka 53. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine“ broj: 99/99), te je u tom vremenskom razdoblju mogla proizvesti pravni učinak stjecanja vlasništva dosjelošću, u korist posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu ukoliko su najkasnije do njenog ukidanja bile ispunjene sve potrebne pretpostavke koje se odnose na duljinu i kvalitetu posjeda.

13. Prema odredbi članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. SFRJ broj 6/80 i 36/90 – dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., na nekretninama u društvenom vlasništvu pravo vlasništva nije se moglo steći dosjelošću, sve do donošenja Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, od 08.10.1991.) kad je ta odredba stavljena je izvan snage.

14. Europski sud za ljudska prava u presudama U i dr. protiv [adresa], te J protiv Republike Hrvatske, u kojima su tužbe podnesene nakon 17. studenog 1999. kada je Ustavni sud ukinuo odredbe članka 388. stavka 4. ZV, zauzeo je shvaćanje da nije od značaja je li postupak pokrenut prije ili nakon 17. studenog 1999., te da dosjelost na nekretninama u ranijem društvenom vlasništvu neprekidno teče do 17. studenog 1999. pod pretpostavkama da time nisu povrijeđena prava trećih osoba odnosno da ne postoji suprostavljeni pravni interes. I Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju prava osoba koja ta prava nisu stekli na temelju odredaba članka 388. stavka 4. ZV, već drugih odredaba istog Zakona. (Rev-x-974/2017 od 7. svibnja 2019.).

15.1. Tužitelj je u postupku dokazao, i to prvenstveno s povijesti promjena na katastarskim česticama s privicima (l.s. 121-146) te suglasnim izjavama svjedoka, ali i cjelokupnom dokumentacijom, da su se njegovi prednici nalazili u mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine preko 40 godina do 17. studenog 1999.

15.2. Na temelju izvedenih dokaza sud utvrđuje da su tužitelj i njegovi prednici predmetnu nekretninu držali u samostalnom posjedu jer su njome raspolagali kao vlasnici, koristeći je u vlastitu korist, ograđujući je, te podizali kuću u kojoj živjeli i pomoćne objekte.

16. Što se tiče poštenja posjeda tužitelja i njegovih prednika prvenstveno treba istaknuti kako se prema citiranoj odredbi članka 18. stavka 5. ZV-a posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a tuženica Republika Hrvatska tijekom postupka nije osporavala poštenje tužitelja i njegovih prednika, niti je predlagala dokaze na tu okolnost.

17. Dakle, sud nalazi da bi prednici tužitelja bili pošteni i samostalni posjednici preko 40 godina do 17. studenog 1999., pa su isti stekli pravo vlasništva dosjelošću, stupanjem na snagu ZV, sukladno odredbi članka 159. stavak 4. u vezi odredbe članka 388. stavak 4. ZV.

18. Sukladno tome, otac tužitelja je dosjelošću postao vlasnikom predmeta spora, koje pravo je ustupima unutar obitelj u cijelosti preneseno na tužitelja, radi čega je prihvaćen kao osnovan tužbeni zahtjev.

19. Odluka o trošku pod toč. II. izreke se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, s time da tužitelj nije postavio zahtjev za naknadom troškova postupka.

20. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Benkovac, 13. ožujka 2026.

Sudac

Luka Smoljan

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovoga suda za sud drugog stupnja u dovoljnome broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovoga suda za sud drugog stupnja u dovoljnome broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovoga suda za sud drugog stupnja u dovoljnome broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. ODO u Zadru, Građansko - upravni odjel